Evo me natrag poslije dugo vremena.

Čitajući svoje prethodne postove sa današnje iskustvene tačke gledišta sa sigurnošću mogu potvrditi koliko sam odmakao na svome putu kojim sam krenuo prije par godina.
Mogu samo reci da sam se mucanja gotovo rijesio. Ako cu govoriti u procentima mogu reci da sam sanirao 90 posto problema.
Najveci pomak je bio pomak u percepciji, kada sam se totalno odmakao od mucanja kao mucanja i poceo ga promatrati kao SIMPTOM.
Poceo sam lagano kopati po svojim UVJERENJIMA i lagano ih mijenjati.Kako su se ta uvjerenja polagano mijenjala tako se i mjenjao moj stav prema mucanju i ono je lagano pocelo da nestaje.
Nije to bilo nesto sto se desilo preko noci, nego je to vise bio jedan lagani proces, cije se beneficije vide tek kada se vratim u vrijeme prije par godina.

Najveci pomak se desio kada sam primjetio da uopce ne postoji sansa da zamucam ako se gledam u ogledalo dok pricam.
Dugo mi je trebalo da odgonetnem ZASTO je to tako, u cemu je kvaka ?

Osobe koje mucaju ili koje su mucale pa cak i "normalni" govornici znaju za ona cudna stanja koja se jave tokom svakodnevnog govora.To su trenuci kada nismo fizicki prisutni u svome tijelu, svijest jednostavno nije tu, nego luta negdje drugdje, nekim drugim prostranstvima.
Upravo je ogledalo to koje omogucuje da se svijest vrati u fizicko tijelo i da u "punom kapacitetu" budemo prisutni u sadasnjem trenutku.
Ovo se moze primjeniti i na sve druge zivotne aktivnosti.

Medjutim,posto se ogledalo ne moze nositi sa sobom naokolo , trazio sam nacin, sredstvo , bilo sto da odigra njegovu ulogu.Dakle,da ga zamijeni.
I jednoga dana sam ga pronasao..pronasao sam ga u ocima svojih sagovornika.
Svaki put kada bi sagovornika pogledao direktno u oci prilikom komunikacije jednostavno nisam imao problema sa govorom.
Tada sam zapravo spoznao onu veliku tajnu da smo svi mi JEDNO... da je svako od nas povezan sa sveukupnim zivotom oko sebe.

Jos jednom se zelim zahvaliti Nat-u koji mi je mnogo pomogao svojim savjetima ,a i svima ostalima koji su na posredan ili neposredan nacin podjelili svoja iskustva ili iskustva svojih bliznjih, kao i onima koji su podijelili svoje teorije i svoje vidjenje mucanja.

josh jednom a i vazda - ju velkam
hvala i tebi,iskustva koja si ovde sa nama podelio ce sigurno pomoci nekome sa istim ili slichnim problemima
i hvala ti brate shto si svratio bash na vreme da me podsetish koja je svrha i uopshte smisao postojanja ovog i ovakvog foruma
jebiga,od tolike buke i shuma izdrndanih selfpromoting megafona seratora, chovek zaboravi mnogo toga,pa i smisao i svrhu nechega
ziv i zdrav bio

Pozdrav,

ja sam dugo godina imao problem sa mucanjem, od 5-6 pa do 23 pa rado dijelim iskustva sa onima koji zele sebi pomoci. Trenutno mi se zna desiti da zamucam malo i rijetko, ali odlazak u prodavicu, prica pred vecom grupom ljudi, prica sa nepoznatim i sl vise nije problem, hvala Bogu.

Kao mladji, isao sam logopedu, raznim nadri ljekarima i sl, ali najvise sam pomogao sam sebi. Po meni je problem sto ljudi izbjegavaju mucanje, kao i bilo koji drugi psiholoski problem, zbog nekog straha da ce se stvari pogorsati ako razmisljaju o problemu. Dok ne shvatimo sta je problem tesko cemo ga rijesiti, ne postoji neki klik koji ce iznenada jednog dana rijesiti sve. Ja sam problem rijesio primjenom racionalne bihevioralno emocionalne terapije (REBT). Preporucujem knjigu Alberta Elisa gdje ima obradjena ova tema (poznati psiholog).

Ukratko, terapija se sastoji u priznavanju sami sebi da imamo problem, razmisljanju o situacijama u kojima zamucamo i sta nas je dovelo do toga i analiziranju tih situacija (koliko mozemo) kad dodje do nekog napada panike/mucanja. Nakon sto skontamo sta je uzrok, radimo na rjesenju problema. Potrebno je steci samopouzdanje izbiti sebi iz glave stav "ja to ne mogu". To se najbolje radi promjenom pravaca razmisljanja i psihoterapijom/pozitivnimn afirmacijama. Ja sam primjenjivao sljedece:

1. sto vise se izlagati situacijama u kojima bi se problem javio - govor red grupom ljudi i sl (naravno postepeno povecavati, nista ne ide preko noci). Analizirati ove situacije nakon sto se dese i razmisliti sta je problem. Navici na ovo se lako iako izgleda nemoguce ispocetka.
2. pokusajmo se smiriti i pozitivno razmisljati u situacijama kad se ovo desi (i ovo se stice rutinom)
3. pozitivno razmisljanje opcenito u zivotu. Naviknuti se svakodnevno po vise puta razmisljati o svemu pozitivnom sto nam se dogodilo taj dan, juce, o tome kolika je blagodat npr sto mozemo hodati, sto se skolujemo, sto imamo djevojku/prijatelje i sl. U svemu pokusati naci nesto pozivitno, i posebno, kad god sebe uhvatimo u negativnom razmisljanu, poceti razmisljati o necemu pozitivnom. Ovo isto vremenom postaje rutina i u biti ce nam pozitivne misli dolaziti same od sebe sve cesce nakom nekih mjesec primjene ovoga
4. autosugestija/pozitivne afirmacije. Ovo je terapije opceprihvacena kao jedna od najefikasnijih psihoterapija za mijenjanje nekih uvrijezdenih stavova i sl. Sastoji se u seljedecem:
- par minuta vjezba disanje (duboko i sporo udahnuti vazduh - udisaj traje 10sec i onda ga polako 10sec izdidati i pri tome se skoncentrisati na zrak koji ulazi/izlazi iz tijela - ovo je inace jedna od tehnioka opustanje i tehnika kojom mozak dobiva kisik i poboljsava se njegov rad),
- zatvoriti oci i ponvaljati po 5 - 10 min u sebi sljedeci "ja sam smiren i opusten"
- zatvoriti oci i ponvaljati po 5 - 10 min u sebi sljedeci "ja sam hrabar"
- zatvoriti oci i ponvaljati po 5 - 10 min u sebi sljedeci "ja govorim tecno"
- prilikom izvodjenja ove 3 recenice ne misliti ni na sta i ako ulovimo misli da lutaju igdje automatski prestati misliti o tome o cemu smo razmisljali - i ovo se da uvjezbati
- ova terapija se radi u zamracenoj prostoriji najbolje ujutro/uvece dok je mozak u opustenom stanju i najbolje se moze uticati na podsvijest.
I meni je autosugestija u pocetku bila malo cudna, kao ludjacka ali vjerujte radi. 3 sedmice su potrebne da se vide neki prvi rezultati (prema istrazivanjima)

Ponavljati sve navedeno konstanto, ovo treba da predje u svakodnevnu naviku, jer (bar kod mene je tako bilo) da bi rijesili problem mucanja potrebno je promijeniti neke stvati za stalno.
Psihoterapija bi se trebala raditi svaki dan ili skoro svaki dan (ako je neki praznik i sl i bas ne mozemo stici ok), ali generalno 20 min vremena izdvojiti na dan nije nista nasprag koristi od ovoga.

Nadam se da cu nekome pomoci ovim savjetom. Vjerujte, nista nije nerjesivo. Mucanje se primjenom odredjenih psiholoskih metoda moze efisasno ukloniti, ili u dobroj mjeri ublaziti.

Ukoliko je potrebno navedeno mozete i provjeriti kod psihologa. Psihologija je normalna stvar i ne treba se stidjeti nekih terapija, to dodje isto ko da te stid otici u teretanu jer nemas savrseno tijelo...

Samo naprijed i rad na sebi i sve ce biti uredu