Negdje sa sredinom avgusta (8. mjesec) Sigma postavi jednu lijepu fotografiju aurore borealis koja je uslikana u noci kada su padali Perseidi.I tako, rodi se, određen broj dana kasnije, mala Aurora . Otvaranjem ove teme htio bih čestitati Fairy na rođenju djeteta ali i na još jednom rođenju.Sa rođenjem djeteta rodila se i majka. Fairy želim ti sve naj naj....

Naravno ovu temu bih posvetio svim majkama. Da nije bilo majčine ljubavi i nemiješanja u moj razvoj ne bih bio ono što jesam. Hvala ti majko

A sad Ošo...skenirao sam dio o materinstvu iz knjige ''O ženi''.

Ukoliko slike nisu jasne možete da ih povećate/smanjujete sa + i - u Operi a u Mozilla FireFox prečica je ctrl + i ctrl - Kad uspijem da skeniram cijelu knjigu i odradim OCR zamijeniću slike sa textom.

Pozdrav

Skener na poslu baš nije u cvatu mladosti ali bolje išta nego ništa.

Htio bih da dodam da je jedan od bitnijih problema između oca i mene bila upravo njegova ljubomora. Bio je nesvjesno ljubomoran na mene od mog rođenja.No sve je to OK. Tako je trebalo da bude.Da nije te nesvjesne ljubomore ne bih isto tako bio ono što jesam danas. Grešila je i majka ali vrlo rijetko.A grešio sam i ja. Borg napisa na vicevima jednu dobru:

Ljudski je grešiti ali istrajavanje na greškama je glupost.

Ja bih dodao da istrajavanje može biti uzrokovano karakternom osobinom kao npr. tvrdoglavost ili sl. a kad se nešto takvo kombinuje sa nesvjesnom ljubomorom onda nastupi nerazumijevanje koje može potrajati i do 30 godina kao u slučaju između oca i mene.Tek pred njegovu smrt smo se razumjeli ...

Majka i ja smo imali oduvijek odličan odnos. U skorije vrijeme sam dosta čeprkao po mojim iskustvima iz prošlosti i u nekima je bilo vidljivo koliko se nije miješala u moj život. Miješala bi se tek kad bih je pitao za mišljenje.A tad bi rekla njeno viđenje moje situacije bez nabacivanja rješenja. Naravno vaspitavala me je i usmjeravala dok sam bio dijete i za taj period nemam mnogo sjećanja.Toliko za sad....

Pozdrav

Hmmm... Nije lako vracati se u detinjstvo, ako imamo osecaj praznine kada pomislimo na jednog od roditelja. U mom slucaju, to je majka.

Zahvalna sam na tome sto sam od oca dobila sve ono sto mi predstavlja oslonac u zivotu.

Postovao me je kao licnost, i to jos onda dok sam se izgradjivala.Dok sam bila sasvim mala. Imao je puno poverenje u moj zdrav razum, i nije mi naturao svoja gledista, bez obzira sto je znao da nemam odgovarajuceg iskustva. Neizmerno sam mu zahvalna na tome, jer mi je na taj nacin omogucio da sama sebe postujem. Bio je potpuno svestan da svako, ipak, mora da prodje kroz svoje lekcije.
Uvek me je pazljivo saslusao i dao savet, samo kad sam ga trazila. Cak iako se neka moja odluka, pokazala "pogresnom", bio je tu da mi pomogne da je izanaliziram, da shvatim i prihvatim odgovornost. A zatim, da otresem prasinu, od pada, podignem se i idem dalje. Bez i jedne reci prebacivanja i trljanja nosa. To, jednostavno, nije bilo u njegovoj prirodi.

Od majke sam dobijala sve suprotno. Ni dan danas mi nije jasan njihov spoj. To eventualno, mogu da pripisem razlici u godinama (13) i njenoj izuzetnoj lepoti.

I krivo mi je (sta da radim, tako se osecam), sto moj otac nikada nije doziveo da u svakodnevnoj komunikaciji, moze da uziva u toplini i miru svoje zene.

On nije vise tu i tek nakon njegove smrti, moja majka je shvatila, koga je imala uz sebe i jos uvek sebi nije oprostila sto se tako ponasala. A koliko vidim, ako covek izbegava, odnosno, dozvoli sebi taj luksuz, da ga posao, ambicije i slicni izgovori, odvuku od samoanaliza, posle moze samo da se kaje. Tuzno.

Da ne odem mnogo u off, napomenucu samo da je moj odnos prema sinu slican onome koji je moj otac imao prema meni. Greske koje je majka pravila, ne pravim, i trudim se svim silama, da u svakom momentu budem prisutna, kako bih dala najbolje od sebe. Ovo nije vreme kada mozemo da uzivamo u blagodetima svoga rada. Ima mnogo nervoze, otezavajucih okolnosti, teskih dana, ali upravo zbog toga, morala sam napraviti prioritete. Najbitnije je da ja ostanem cela, jer tek tada mogu pruziti najbolje od sebe svome sinu, koji je hvala bogu, razuman i rekla bih, stara dusa. Mnogo sam naucila od njega.

Kao sto svi znamo, zivot nikome nije lak. Tako i on ima svoje otezavajuce oklonosti, odn. neresen odnos sa njegovim ocem. I zanimljivo je to, sto se u tom njihovom odnosu vrlo jasno vidi, da je otac jos uvek ostao nezreo, neosvescen, dok je sin preuzeo na sebe tesku ulogu balansera. Samo, na svu srecu, zna da proceni kada je dosta i da postavi granice.

Hvala Javi na ovoj temi. Boli, ali sve manje.

Nadam se da mi Rudar nece mnogo zameriti, sto sam u cestitki povodom rodjenja njegove cerkice napisala, ..."da ih sve lako preskoci, i nauci ih sta je to Ljubav."

Jer, mi odrasli, lako postanemo sebicni, uskogrudi, zalede se odnosi medju supruznicima, ili se zaledai jedan od njih, i tada- sve se lomi na deci. Moramo preuzeti odgovornost, kada dodje nova dusa na svet, nismo mi najvazniji... Postaju potpuno nebitne definicije ljubavi i svega ostalog. Prepustiti se treba NJIHOVOJ snazi. Oni su tako cisti i zbog toga nam mogu biti najveci ucitelji, samo im to trebamo dozvoliti. Ostaviti svoj ego, svoje zelje i ambicije po strani i poceti NJIH da osecamo. Tek tada cemo znati sta je to Ljubav.

Java hvala puno na divnim zeljama !!

Tekst je predivan i krajnje inspirativan, bas se lepo osecam danas od kada sam ga procitala, ako imas adresu sa koje mogu da skinem knjigu, posalji, ili bar jos neki odlomak.

Puno, puno pozdrava!!!!

Vi, zene, koje ste postale majke, potpuno drugacije i sa vise ljubavi zracite. Do nedavno to nisam ni primecivao, ali sada primecujem vrlo dobro.

Fairy (napokon sam naučio pravilno pisati tvoj nik Vilo ) situacija je sljedeća...Posudio sam knjigu ''O ženi'', odakle su inače ovi gornji skenovi, prijateljici. Čim se ona vrne sa odmora, hoću skenirati cijelu knjigu u jednom posebnom programu pa da je onda imamo u textualnom obliku (PDF).Kad završim staviću link na forum a vjerujem da će biti prebačena i u našu biblioteku.Inače tražim Ošoovu knjigu ''O deci'' pa ukoliko je nađem i nju ću skenirati.Trenutno tragam unutar sebe otkrivajući ''korijenje'' mojih ličnosti a većina tog ''korijenja'' je uzrokovano odnosom sa mamom i tatom.Ova tema mi je bitna zbog veze koja je nastala sa majkom a ta veza nije baš onako idealna kakvom sam je smatrao, ok je ona ali ima tu dosta blokada. Uporedo, kako vidim iz Sigminog posta, će biti riječi i o tatama a i to me interesuje zbog vezanosti za mog pokojnog oca.Neka moja nova saznanja upućuju da su roditelji tu da naučimo od njih lekcije koje su bitne za naš razvoj.A jedna prepreka razvoju jeste vezanost.
Znači postoji vezanost a ne sloboda, a priroda te vezanosti je u nekom strahu ili nedostatku neke energije ili drugačije rečeno nedostatku ljubavi ili one ljubavi koju sam mislio da mi treba kad sam bio mali. E ja bih htio osvjetliti te korjene i sa tim činom donijeti kako sebi, svome potomstvu tako i mojim roditeljima oslobođenje.Izgleda da ću početi pored gnostičara čitati i Lazareva.

Inače svrha topika jeste priča o materinstvu, odgajanju djece, vaspitanju i generalno o uticajima roditelja na djete.Postavio sam baš takav naslov zbog prirodno ogromnog značaja koju ima majka za djete.Nisu džabe Spartanci smatrali da djete treba da vaspita majka do 7 godine. Majka im je unosila emocije u biće a očevi su ih onda podvrgavali surovom treningu i gradili od njih ratnike a ratnik bez emocija je za njih bio divljak.No to je bilo neko drugo društvo, otvoreno podjeljeno i brutalno surovo.Ovo danas je iluzorno ''slobodno''.Ne zna se koje je gore.

Iza nas ostaju naša djeca i oni su to sjeme slobode za naredno doba.Da bi im se pružila ta mogućnost da budu slobodni moram se odvojiti raznih vezanosti koje me blokiraju i koju ću, ako ne pazim, prenijeti na vlastito potomstvo ako ili kad ga budem imao.

Možda termin vezanost nije adekvatan. Možda neki drugi termin bolje odgovara.Vezanost o kojoj sam pisao jeste jedna vrsta nesvjesne manipulacije roditelja koji oni nisu osvjestili pa ih još uvijek koriste ne bi li imali neku vrstu kontrole i mogućnost crplenja energije.

Vrlo interesantna misao mi se nametnula...sve ovo pišem sa pozicije djeteta
Da, da, nešto sam još ljut i krivim ih, no neka, dobro je to znati...oslobodiću se tih okova...

Vrlo zanimljivo...

Prihvatio si se izuzetno teskog zadatka.

Nasi roditelji uticu na nas, ovako ili onako, cak i kada vise nisu medju zivima.Pa ti vidi, kakve su to veze. Ili , u nekom drugom slucaju, programi.

Jer ti programi koji su nam svima utisnuti (nama, nasim roditeljima, njihovim roditeljima, roditelja njihovih roditelja...) su toliko jaki da, predpostavljam da bismo morali prvo proci kroz duboku samospoznaju, u kojoj cemo ZAISTA toliko ojacati, da bismo uopste mogli i pomisliti, da se uhvatimo u kostac sa svim tim. Ne zelim da ovo zvuci obeshrabrujuce, ali zaista ne znam koliko bismo sa ove tacke istinski mogli odraditi sve onako kako treba.

Da pojasnim ovo oko samospoznaje i kako ona utice na ceo proces. Srce nam mora biti cisto kao sunce. Tek tada, tako procisceni, mozemo ocistiti proslost i uticati na buducnost.

Ovo govorim iz svog iskustva. Pokusala sam uz pomoc Lazareva da resim problem sa majkom, i donelo je odlicne, privremene rezultate. Znaci, skoro nista.

Samodisciplina i trening. Postoje pomocne tehnike koje nam mogu olaksati put. Ali prvo moramo znati kuda tacno idemo. Od tacke A, preko tacke B, do tacke C, i tako dalje. Ako smo nestrpljivi i idemo na preskok, necemo mnogo uraditi, osim sto cemo svo vreme misliti da nesto radimo.

Ako zelimo da se oslobodimo bilo kakvih uticaja na nas, ja znam samo za ovaj jedan put.

Hvala ti za putokaz.



I za upozorenje jer vrtnja u krug se već jednom desila.

O da, ima kod mene tog ushićenja.Polet u svemu ovome što mi se dešava i onda na kraju iskoči želja!



Želja za slobodom.

Java - puno puno puno hvala, prekrasno, ma čarobno! Čitam to i dira me u dušu - kao da me ohrabruje da moram nastaviti biti takva mama - predivno.
Imam 2 djece i sad planiramo 3, i rekla sam da djeci darujem ono što im i pripada - slobodu, i učim ih odmalena da imaju širok pogled na svijet, da gledaju prirodu i da ne gledaju na nacionalnost, boju kože, vjeru, religije ovakve i onakve, baš ih želim vratiti nekoj iskonskoj prirodi i učiti ih da su slobodni. Ponosna sam na samu sebe zbog toga i na neki način zahvalna svojim roditeljima jer su mi oni uzor kakva da ne budem (ne krivim ih jer nisu drugačije znali i mislili su najbolje).
Predivna je ova knjiga i kad priča o odgovornosti u trudnoći - i opet i ja to činim i znam da je istina. Uglavnom predivno! Nadam se da ću uspjeti odgojiti slobodne, radosne, poštene i hrabre ljude koji će se moću s osmjehom suprotstaviti svijetu i koji će nositi radost drugim ljudima.
Uglavnom - imam jako lijepe želje za njih i znam da jednom kad me ne bude i kad me se sjete - da će imati osmijeh na licu, ne tugu, ne gorčinu nego osmijeh i sjaj u očima..... i to mi je jedna od želja. I ostvari će se.
hvala još jednom Java , a sad idem dalje čitat jer nisam do kraja ni došla.

Žena koja je na grudima držala dijete, reče:
"Kazuj nam o djeci."

I On je dakle kazivao:

"Vaša djeca nisu VAŠA djeca.
To su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze po Vama, ali ne OD Vas.
Iako su s Vama, ipak Vam ne pripadaju.
Smijete im davati Svoju ljubav, ali ne Svoje misli,
jer ona imaju svoje vlastite misli.
Smijete nastavati njihovo tijelo, ali ne njihovu dušu,
jer njihova duša prebiva u kući sutrašnjice
u koje ne smijete ući, čak ni u Svojim snovima.
Vi smijete nastojati biti poput njih,
ali ne tražite da ona budu poput Vas.
Jer život ne ide natraške, niti se zadržava pri
jučerašnjici.
Vi ste lukovi iz kojih se odašilju vaša djeca
kao žive strijele.
Strijelac vidi znak na stazi beskonačnosti,
i napinje Vas svojom snagom,
da njegove strijele lete brzo i daleko.
Neka Vam napinjanje u ruci strijelca bude na
radost;
jer koliko on voli leteću strijelu,
toliko voli luk koji ostaje čvrst.”

KHALIL GIBRAN

može li link na još koju knjigu o majčinstvu?
zanima me posebno.... kako roditi i odgojiti duhovno i psihičko zdravo dijete.
Toliko sam pročitala i primijenjujem o fizičkom zdravlju a zanima me i ono unutra.
A sad imam i vremena za čitanje - trudna sam

Dokumentarac:

Bruce Lipton - Nature Nurture - The Biology of Conscious Parenting

Nažalost, nemam subtitlove za njega, a ako ga želiš pogledati na engleskom i ako ne možeš naći nigdje na internetu - javi, pa ću uploadati negdje na Rapidshare i staviti direkt linkove za download.

Evo na torrentima ima:
https://isohunt.com/torrent_details/121 ... ab=summary

Trebaš imati instaliran uTorrent, Bittorrent ili Vuze za skidanje takvih P2P sheranih fileova.
www.utorrent.com
www.vuze.com
www.bittorrent.com

izvrsno, hvala, pogledat ću za vikend..... baš me zanima što je to

Drage Mame, a i Tate naravno,
otkrila sam nešto što me oduševilo. U pitanju je Stvaralačko vaspitanje. Artemida je pre nekog vremena želela uputstvo za gajenje zdravog deteta. I to je to! http://www.porodicnibukvar.org.rs/index.html
Pogledajte sadržaj,pa javite utiske. Bukvar sam kupila i pročitala. Našto sasvim divno