Ovo je copy-paste iz knjige "G.P.Malahov - Ishrana i hrana" o kombiniranju namirnica. On u knjigama nije ogranicen strogo na sirovu hranu, ali jede preko 90% sirove hrane. Covjek je prirodnjak i jako dobro pise. Njegova Nepravilno kombinovanje hranljivih produkata
Ovo poglavlje ću početi vrlo interesantnom informacijom
o hranljivim produktima i njihovoj povezanosti sa raznovrsnim
oboljenjima.
Engleski naučnik E.Noks upoređivao je uzroke smrti kod
ljudi između 55-64 godine života u 20 različitih zemalja — 17
evropskih zemalja, Kanadi, SAD i Japanu - koji su u svojoj
ishrani koristili različite produkte hrane.
Poredio je 58 hranljivih produkata sa uzrocima smrti kod
70 različitih oboljenja.
Na osnovu temeljitih istraživanja utvrdio je da nema
apsolutno korisnih ni apsolutno štetnih produkata, iako je
analiza dobijenih međusobnih veza pokazala da su određene
grupe produkata ishrane vezane za konkretne grupe oboljenja.
Prekomema potrošnja svih vrsta mesa predispozicija je za
difuznu sklerozu, ishemijske bolesti srca, samoubistvo, rak
debelog creva, rak mlečne žlezde i leukemiju. Po štetnosti
mesu su slični rafinirani šećer, mleko, jaja i životinjska mast
(salo, špek, masne mlade itd.).
Potrošnja zrnastih predukata predispozicija je za
epilepsiju, peptički gnojni čir, cirozu jetre, hronični nefitis,
kao i za rak grla, usne duplje, probavnog kanala i želuca,
tuberkulozu pluća. Zrnastim produktima u razmatranom planu
je slično povrće, voće, mahunarke, orasi i riba.
Prekomema potrošnja vina prouzrokuje cirozu jetre, rak
usne duplje i grla.
Prekomema potrošnja piva prouzrokuje difuznu sklerozu i
rak debelog creva.
Potrošnja tvrdih masti povezana je sa smrtnošću od raka
mlečne žlezde, raka krvotoka, raka debelog creva i difuzne
skleroze.
Pri izučavanju oboljenja probavnog trakta pokazalo se, da
se karakter povezanosti između potrošnje produkata i oboljenja
menja od gornjih delova probavnog trakta prema
donjim. Oboljenja gornjeg dela probavnog trakta (zaključno sa
želucom) vezana su za potrošnju niskokaloričnih produkata,
uglavnom povrća, dok su istovremeno oboljenja donjih delova
povezana sa potrošnjom visokokaloričnih produkata (mahom
životinjskog porekla).
Dozvoliću sebi da prokomentarišem E.Noksa i da iznesem
lična zapažanja.
Kada je o mesu reč kao da je sve jasno iz prethodnih
poglavlja. O žitaricama (zrnastim produktima) treba da
raspravljamo detaljnije.
Istraživanja su obuhvatila zemlje gde se žitarice koriste za
pravljenje hleba i drugih proizvoda od brašna. O štetnosti
brašna, lepljivosti i kvascu bilo je dosta reči. Dodajem, bez
dovoljne količine vitamina (naročito grupe B) pekarski proizvodi
se ne podvrgavaju varenju, nego vrenju i bakterijskom
razlaganju sa stvaranjem alkohola i drugih produkata poluraspada.
Otuda nastaju gnojni čirevi, ciroza jetre, rak usne
duplje, grkljana, probavnog kanala i želuca, kao i od
prekomerne upotrebe vina. O česticama škroba, dospelim u
krvotok, i o štetnosti skrobaste prekrupe za jetru i bubrege
takođe je bilo dosta reči.
Pređimo sada na povrće i voće. Zašto oni izazivaju ta
oboljenja? Zašto u tekstu ,,Ishrana i karakter" indijski lekari
tvrde, da vegetarijanstvo čini ljude otpornim na fizička i umna
opterećenja i produžava njihov život? Gde je istina, ko je u
pravu? U pravu su obe strane, a istina je da se u svim
evropskim zemljama voće koristi kao dezert, tj. jede se posle
glavnih obroka. U Indiji i drugim žarkim zemljama voće i
povrće čine poseban obrok hrane. A čitava pometnja je u
nepoštovanju malog uslova: voće i povrće se vare u tankom
crevu, oni napuštaju želudac vrlo brzo.
Kod Evropljana se dobija sledeća slika: isitnjeno voće ne
može da prođe u tanko crevo, jer se u želucu već nalaze hleb,
meso ili dinga jela, koja se prvo moraju obraditi u želucu.
Počinje razlaganje voća sa stvaranjem alkohola, sirćetne
kiseline, duoksid-ugljenika - jer je želudac za to pravi raj. Ne
zaboravite kako mi pravimo koktel. Isitnimo voće, jagode,
sipamo na primer, u posudu i ostavimo ih na toplom tamnom
mestu, gde počinje vrenje. Rezultat te nakaradne upotrebe -
dva dragocena produkta pretvaraju se u otrov, koji izaziva već
navedena oboljenja.
Salate od povrća, takođe, treba poznavati kako bismo
umeli da ih kombinujemo na pravi način i da proizvode
udružimo prema njihovoj sličnosti, a ne prema razlici.
Iz navedenog sledi moj zaključak: materijal koji je skupio
E.Noks ne ilustruje štetnost produkata ishrane, već naše
neznanje da ga pravilno upotrebimo. Bez poznavanja
pravilnog kombinovanja hranljivih produkata besmisleno je
pristupati lečenju pomoću ishrane i govoriti o korisnosti ili
štetnosti hrane.
Izvori podele i dobrog kombinovanja hranljivih produkata
vode nas u daleku prošlost. Sta je o toj temi zapisano u
,,Čžud-ši":
„Ako uzimate nepodudamu vrstu hrane, to je potpuno isto
kao da ste pripremili otrov.drveća.
Jaja i riba ne odgovaraju jedno drugom.
Supa od graška (pasulja) sa šećerom od trske i dar
(kiselo-mlečni proizvod sličan kefiru, koji se upotrebljava naTibetu).
Ne smeju se na ulju od slačice pržiti gljive.
Ne može se mešati piletina sa kiselim mlekom.
Ne odgovaraju podjednaki delovi meda i ulja (biljnemasti).
Ne srne se jesti kisela hrana sa mlekom, niti nova hrana,
dok se prethodna nije svarila, jer se one mogu pokazati
nepodudarne i međusobno štetne.
Neuobičajena i hrana koja se ne pojede na vreme takođe jeotrov".
A sada razgovarajmo o tome kako hranu pravilno
kombinovati, da bismo iz nje izvukli maksimalnu korist.
PRAVILNA KOMBINACIJA
HRANLJIVIH PREHRAMBENIH
PROIZVODAKrajem XIX i početkom XX veka u laboratoriji I.P.Pavlova
izvedeni su interesantni eksperimenti o fiziologiji probave
hrane. Rezultat tih eksperimenata bio je da se na svaku vrstu
hrane (hleb, meso, mleko itd.) izlučuju različiti probavili
sokovi i po količini i po kvalitetu. Pri tom takvo izlučivanje
počinje već u usnoj duplji i produžava se duž celog probavnog
trakta (pljuvačka, želudačni sok, pankreatski sok, žuč,
probavili sokovi tankog i debelog creva, a takode i mikroflora).
Obrada i probava svake vrste hrane obavljaju se u
odgovarajućem delu probavnog trakta i traju određeno, za sve
specifično, vreme. Na primer, voće se vari u tankom crevu, a
meso se prvo 2-3 časa obrađuje u želucu, a zatim u tankom
crevu. Pokazalo se da kod srodnih vrsta hrane dolazi do
raznovrsnog, prema mnogim parametrima, lučenja probavnih
sokova. Na primer, najjači probavni sokovi izlučuju se na
mleko u poslednjem času probave, a na meso - u prvom. Sve to
ukazuje na odviše finu tehnologiju asimilovanja hrane, čije se
narušavanje momentalno kažnjava.
Te naučne radove Pavlovljeve škole krajem dvadesetih
godina prošlog veka uspešnoje primenjivao u praksi američki
lekar-prirodnjak Herbert Selton. Oko 100000 veoma bolesnih
ljudi prošli su kroz njegovu školu Zdravlja , demonstrirajući
čuda u ozdravljenju. Zbog važnosti pitanja, izložiću što
preglednije stavove i eksperimente velikog specijaliste u
oblasti kombinovanja produkata H.Seltona.
5.1. Klasifikacija hranljivih produkata
Da bi čitalac mogao pravilno da shvati kako se međusobno
kombinuju hranljivi produkti, ponovićemo još jednom njihovu
klasifikaciju.
Neke produkte ćemo svrstati istovremeno i u belančevine i
u škrob, ali neka vas to ne zbunjuje, jer oni stvarno sadrže i
mnogo škroba i mnogo belančevina.
Belančevine
Veliki procenat belančevina imaju sledeće namirnice:
orasi (većina), sve žitarice, pasulj, suvi grašak, soja, jaja,
pečurke. Svi mesni produkti, rakovi, riba. Sir, mladi kravlji sir.
Semenke suncokreta, patlidžani, mleko (niskomolekularne
belančevine).
Ugljeni hidrati
Najviše ugljenih hidrata ima u: škrobu, šećeru, sirupu i
slatkom voću.
Škrobovi su: sve žitarice, sušene mahunarke (osim soje),
sušeni grašak (pasulj), sve vrste krompira, kesten, kikiriki,
tikvice, bundeva.
Šećeri i sirupi: žuti i beli Šećer, mlečni šećer, razna slatka
(džemovi), pekmezi, sirupi itd., med.
Umereno skrobasti
Karfiol, cvekla, šargarepa, bela repa.
Slatko voće
Urme (datule), smokva, suvo grožđe, suva kajsija, sušena
kajsija, grožđe, suva šljiva, japanska jabuka (kaki), sušene
kruške i jabuke slatkih sorti.
Masnoće (masti)
Maslinovo ulje, ulje od suncokreta, kukuruzno ulje i
maslac (buter). Većina oraha. Salo. Masno meso. Vrhnje
(slatka pavlaka), kisela pavlaka.
Kiselo voće
Veliki deo kiselina daje kiselo voće. Glavno je sledeće:
pomorandže, grejfrut, nar (mogranj), limun, kiselo grožđe,
kisele šljive, kisele jabuke, paradajz.
Polukiselo voće
Sveže smokve, slatka višnja, slatke jabuke, kruške,
breskve, kajsije, borovnica, ribizla, baštenska jagoda.
Beskrobno i zeleno povrće
Ovde spada svo sezonsko povrće, nezavisno od boje
(zeleno, crveno, žuto, belo itd.). Glavni medu njima su: loćika,
celer, cikorija, maslačak, kupus, lišće repe, spanač, kiselo zelje
(kiseljak), lišće cvekle, luk, repa, patlidžani, krastavci,
keleraba, peršun, špargla, češnjak, slatka paprika, rotkvica.
Dinje
Jedu se dinje svih sorti.
Navešćemo jednu za drugom moguće kombinacije hrane i
prokomentarisati ih pojedinačno sa tačke gledišta probave
hrane. Odgovarajuća informacija biće veoma korisna čitaocu
koji razmišlja.
5.2. Kombinovanje hrane
5.2.1. Kombinacija kiselina sa škrobom
Kiseline koje luče navedeni produkti uništavaju ferment
ptialin, koji razlaže škrob. Zato nije dopuštena kombinacija
kiselina i škroba.
Otuda pravilo - jedite kiseline i škrob u različito vreme.
5.2.2. Kombinacija belančevina sa škrobom
Slobodna sona kiselina u koncentraciji 0,003% dovoljna
je da bi se prekinulo dejstvo fermentakoji razlaže škrob. Dalje,
čak i neznatno povećanje kiselosti ne samo da zustavlja taj
proces, već i uništava ferment.
Kada jedete hleb, u želucu se luči malo sone kiseline. Sok,
izlučen na hleb, ima skoro neutralnu reakciju. Kada je škrob iz
hleba probavljen, u želucu se luči mnogo sone kiseline da bi se
probavile belančevine iz hleba. Dva procesa: probava škroba i
probava belančevina - ne odvijaju se istovremeno. Obrnuto,
sekrecije se vrlo precizno regulišu u odnosu na sastav i
momenat početka lučenja za zadovoljavanje raznovrsnih
potreba materija složenog sastava. To je odgovor onima koji
prigovaraju protiv pravilne kombinacije hrane na toj osnovi,
da sama priroda kombiiiuje različite hranljive materije u
jednoj istoj hrani. Između probave hranljivog produkta, ma
kakav bio njegov sastav, i probave smese različitih produkata
postoji velika razlika. Za jedan produkt, koji predstavlja
kombinaciju škroba sa belančevinom, organizam može lako da
prilagodi svoje sokove (u odnosu na jačinu i vreme
izlučivanja) prema hranljivim potrebama tog produkta. Ali,
kada pojedete dve vrste hrane sa različitim, čak može se reči
suprotnim probavnim zahtevima, takvo prilagođavanje soka je
nemoguće. Ako se hleb i meso jedu zajedno, umesto skoro
neutralne sredine želudačnog soka, izlučenog u prva dva časa
probave, neminovno se izlučuje jako kiseo sok, i probava
škroba se naglo prekida. Sa fiziološke tačke gledišta nikada se
ne srne ispustiti iz vida, da se prvi stadijumi probave škroba i
belančevina obavljaju u suprotnim sredinama. Škrob zahteva
alkalnu reakciju i obrađuje se u usnoj duplji i dvanaestopalačnom
crevu. Belančevine zahtevaju kiselu sredinu u
želucu, a zatim se obrađuju potpuno drugim fermentima u
dvanaestopalačnom crevu, u odnosu na škrob.
Otuda pravilo - jedite ugljene hidrate i belančevine u
različito vreme.
To znači da kaše, hleb, krompir i druge vrste škroba treba
uzimati odvojeno od mesa, ribe, jaja, sira, mladog krvljeg sira,
oraha i druge belančevinaste hrane.
5.2.3. Kombinacija belančevina sa belančevinama
Dve belančevine različitog karaktera i sastava u
kombinaciji sa drugim probavnim faktorima zahtevaju različite
promene probavne sekrecije i različito vreme izlučivanja
radi efikasne asimilacije. Na primer, po dejstvu najjači sok
izlučuje se na mleko u poslednjem času probave, a na meso - u
prvom. Ako se probavili proces na odgovarajući način ne
menja, belančevinasta hrana neće bili kvalitetno s varena. To je
nemoguće postići kada se pojedu dve različite belančevine u
jednom obroku. Zato kombinacije kao Što su: meso i jaja, meso
i orasi, meso i sir, jaja i mleko, jaja i orasi, sir i orasi i tome
slično, ne treba praviti.
Otuda pravilo-jedite samo jednu koncentrisanu belančevinastu
hranu u jednom obroku.
5.2.4. Kombinacija kiselina sa belančevinama
Aktivan rad na razlaganju složenih materija na prostije,
koji se obavlja u želucu i predstavlja prvi stadij um probave
belančevina, vrši se pod dejstvom fermenta pepsina. Pepsin
dejstvuje samo u kiseloj sredini, u alkalnoj njegovo dejstvo
prestaje. Zeludačni sok menja svoj sastav od skoro neutralnog
do jako kiselog u zavisnosti od hrane, koja u njega dospeva.
Kada se pojedu belančevine, zeludačni sok je kiseo, pošto
treba da obezbedi pogodnu sredinu za probavu pepsina i
induciranu autolizu.
Zbog toga što je pepsin aktivan u kiseloj sredini, ljudi
prave greške, smatrajući da unošenjem kiselina sa belančevinama,
samim tim pomažu probavu belančevina. Suštinski
je obratno, te kiseline zadržavaju izlučivanje želudačnog soka.
Lekovi i voćne kiseline remete zeludačni sok, uništavaju pepsin
i smanjuju njegovu sekreciju. Zeludačni sok se ne izlučuje
pri prisustvu kiseline u ustima i želucu. I.P.Pavlov je očigledno
pokazao nepovoljan uticaj kiselina na probavu, ne samo
voćnih nego i kiselina konačnog produkta fermentizacije
(kiselog mleka). Voćne kiseline zadržavaju izlučivanje želudačnog
soka, ometaju probavu belančevina i kao rezultat toga
izazivaju truljenje.
Normalni želudac izlučuje sve kiseline, koje su potrebne
za probavu belančevina sa određenom koncentracijiom
pepsina. Bolestan želudac može da izluči odviše mnogo
kiseline (povećana kiselost) ili nedovoljnu količinu kiseline
(smanjena kiselost). U bilo kom slučaju potrošnja kiselina sa
belančevinama ne pomaže probavu. Ne prelivajte meso ni
sirćetom, ni narovim sokom itd.
5.2.5. Kombinacija masnoća sa belančevinama
Masnoće ispoljavaju usporavajući uticaj na sekreciju
želudačnog soka, prisustvo masnoća u želucu zadržava sekreciju
želudačnog soka, koji se izlučuje na naredni obrok hrane,
koja se pod drugim uslovima lako asimiluje.
Prisustvo masnoća u hrani smanjuje količinu sekrecije za
izazivanje apetita, koja se luči u želucu, smanjuje količinu
hemijske sekrecije i aktivnost želudačnih žlezda, smanjuje
količinu pepsina i sone kiseline u želudačnom soku i može da
smanji skoro za dva puta zeludačni tonus. Takvo usporavajuće
dejstvo može da traje dva.i više časova. Drugim recima, takvi
produkti, kao pavlaka, maslac, biljna ulja (masti), masno
meso, kisela pavlaka (kajmak) itd., ne smeju se upotrebljavati
u istom obroku sa orasima, sirom, jajima, mesom. S tim u vezi
treba istaći, da ti hranljivi produkti, koji obično sadrže unutrašnju
masnoću (orasi, sir, mleko), zahtevaju više vremena za
probavu, nego belančevinasti produkti, koji je ne sadrže.
Otuda pravilo-jedite masnoće i belančevine u različito
vreme.
Dobro je poznato da obilje zelenog povrća ima kontradejstvo
na usporavajuće delovanje masnoća. Zato, ako
upotrebljavamo masnoće sa belančevinama, možemo otkloniti
njihov nepovoljan efekat na probavu belančevina uzimanjem
sa njima velike količine zelenog povrća.
5.2.6. Kombinacija šećera sa belančevinama
Svi Šećeri - industrijski, sirupi, slatko voće, med i tome
slično-zaustavljaju i remete (koče) sekreciju želudačnog soka
i motoriku želuca. To proističe otuda što se oni vare u crevima.
Ako ih jedemo posebno, oni se ne zadržavaju dugo u želucu
nego brzo prelaze u creva. Sa drugim produktima (belančevinama,
škrobom) oni se dugo zadržavaju u želucu, dok se
ne svari ostala hrana, podvrgavajući se bakterijskom
razlaganju.
Otuda pravilo - jedite šećere i belančevine u različito
vreme.
5.2.7. Kombinacija šećera sa škrobom
Probava škroba obično počinje u ustima i pri određenim
uslovima produžava se neko vreme u želucu. Šećeri se ne
podvrgavaju probavi u ustima i želucu, već samo u tankom
crevu. Kada se šećeri upotrebljavaju sa drugom hranom, oni se
određeno vreme zadržavaju u želucu, očekujući, dok se ne
svari druga hrana, zbog čega imaju tendenciju vrlo brzog
vrenja u uslovima toplote i vlage, koji postoje u želucu. Takav
način ishrane garantuje kiselu fermentaciju vrenja.
Žele, pekmez, slatko, voće, bombone, Šećer, med, patoka,
sirupi itd., koji se dodaju u piroške, kolače, hleb, keks, kaše,
krompir i tome slično, izazivaju vrenje.
Milioni ljudi koji redovno jedu za doručak kašu sa
šećerom pate od povećane kiseline (gorušice, podrigivanja i
dr.). Slatko voće sa škrobom takođe izaziva vrenje. Hleb u
kome ima suvog grožđa, urini (datula) itd., tako popularnog
medu pristalicama „zdrave hrane" je dijetetska gadost.
Mnogi smatraju da ako se umesto šećera upotrebljava med,
može se izbeći vrenje, ali to nije tačno. Med sa vrućim
piroškama, sirup, slatko sa hlebom, palačinka i tome slično
garantuju vrenje. Ima razloga za pretpostavku da prisustvo
šećera sa škrobom narušava probavu škroba. Kada se šećer
stavi u usta, on izaziva obilno lučenje pljuvačke, ali ona ne
sadrži ptialin (feiment, koji razlaže škrob u usnoj duplji), pošto
ptialin ne reaguje na Šećer. Ako se škrob kombinuje sa
šećerom, medom, slatkim, to će sprečiti adaptaciju pljuvačke
za probavu škroba. Naknadne posledice toga mogu prouzrokovati
nelučenje ptialina na škrob i poremetiti njegovu
probavu. Kao rezultat toga dobija se da produkti, koji su sami
od sebe zdravi, često postaju štetni, kada ih sjedinjuju sa njima
neodgovarajućim drugim produktima. Na primer, hleb i
maslac,pojedeni zajedno, ne izazivaju neprijatnosti, ali ako im
se dodaju med, šećer i slatko - mogu prouzrokovati bolest,
zato što će se šećer prvi asimilovati, a pretvaranje škroba u
šećer se usporava. Smesa šećera sa škrobom izaziva vrenje i
svu naknadnu štetu.
Otuda pravilo - jedite škrob i šećer u različito vreme.
5.2.8. Ishrana dinjama
Mnogi ljudi se žale da im dinje nanose štetu i da imaju
alergiju na njih.
Dinje su toliko zdrave i tako lako svarljiva hrana da i
najlošija probava može sa njima lako da izađe na kraj.
Ali, zašto uzimanje dinja izaziva ozbiljne patnje? Dinje se
ne vare u želucu nego u crevima. Propisno pojedene one se
zadržavaju u želucu nekoliko minuta, zatim prelaze u creva.
Ali, ako se koriste sa hranom, koja se duže vreme obrađuje u
želucu, one se zadržavaju u njemu. Pošto su isitnjene i
smeštene na toplom mestu, brzo se razlazu uz stvaranje velike
količine gasova i drugih štetnih materija, izazivajući ozbiljne
poremećaje u probavi.
Otuda pravilo - jedite dinje odvojeno od druge hrane.
Dinje treba jesti odvojeno od druge hrane, odnosno
najbolje je da se čitav obrok sastoji samo od dinja. H.Selton je
probao da se hrani dinjama zajedno sa slatkim voćem i
pokazalo se da nema nikakvih razloga da ih ne jedemo
zajedno, ukoliko to želimo.
5.2.9. Mleko treba uzimati odvojeno od druge hrane
U prirodi postoji pravilo da mladunče bilo koje životinje
uzima mleko odvojeno od druge hrane. Tačnije, u ranom
periodu života mladunčad sisara ne koriste drugu hranu, osim
mleka. Zatim dolazi vreme kada uzimaju mleko i drugu hranu,
ali nezavisno jedno od drugih. Na kraju, kada se odbiju od
mleka, oni ga više nikada ne uzimaju. Mleko je hrana mladunčadi,
pa za njim nema potrebe po završetku normalnog
perioda othranjivanja. Mi skoro celog života ostajemo
mladunčad! Zahvaljujući prisustvu belančevina i masnoća u
mleku ono se loše kombinuje sa drugom hranom, osim kiselog
voća. Prvo što se dešava sa mlekom kada dospe u želudac, jeste
da se zgrušnjava, stvarajući mlad sir. Zgrušano mleko obavija
čestice druge hrane u želucu i izoluje ih od dejstva želudačnog
soka. To sprečava varenje tih čestica sve dok se zgrušano
mleko ne probavi.
Otuda pravilo - uzimajte mleko odvojeno od druge
hrane.
Pri hranjenu dece mlekom mogu im se davati sveže
iscedeni voćni sokovi, razredeni sa vodom, a posle pola časa
davati mleko. Voće mora da bude kiselo.
5.2.10. Dezerti
Dezerti se jedu na kraju jela, obično kada se čovek zasiti.
U njih spadaju: kolači, piroške, sladoled, slatko voće itd. Oni
se loše kombinuju skoro sa svim vrstama hrane, pa su zbog
toga beskorisni i nepoželjni.
Otuda pravilo - izbegavajte dezerte.
Ako treba da pojedete parče kolača, pojedite ga sa što više
salate od svežeg povrća. Potom preskočite obrok.
Ohlađeni dezerti, kao što su sladoled, hladna mineralna
voda itd. stvaraju drugu prepreku za probavili proces - ta
prepreka je hladnoća. Ranije smo već govorili o štetnosti
hladnoće za probavu hrane - feimenti hrane su aktivni pri
temperaturi od 37°C. Zato se hladna lirana prvo zagreva, a
zatim vari. Pri tom se rashlađuju organi naslonjeni na želudac,
što pogoršava njihovo snabdevanje krvlju, izazivajući hladni
spazam.
Naravno, E.Goks se nije upuštao u takve pojedinosti. Za
njega je najhitnije bilo ono Što je na površini - krivi su
produkti. Međutim, nama je jasno da smo sami krivi zbog
sopstvenog neznanja, jer stvaramo trulo đubrište iz produkata
u sebi.
Prelazak na pravilnu ishranu zdravih i bolesnih, slabih i
jakih, starih i mladih uticao je odmah na poboljšanje zdravlja
kao rezultat olakšavanja rada, koji izvršavaju probavni
organi.
Na taj način se obezbeđuje bolja probava hrane, ishrana i
smanjeno trovanje.
5.2.11. Kako koristiti belančevine
Sa belančevinastim produktima svih vrsta najbolje se
kombinuju produkti bez škroba i sočno povrće: spanač, botva
cvekle (botva - stabljike i lišće gomoljastih kultura), kupus,
botva repe, sveže zelene mahune, sve vrste svežih tikvica, luk,
celer i drugo povrće bez škroba.
Sledeće povrće je loša kombinacija sa belančevinama:
cvekla, repa, tikva, šargarepa, keleraba, bela repa, mahune,
grašak, krompir, a takođe raznorazne prekrupe. Mahunarke i
grašak same od sebe predstavljaju kombinaciju belančevina sa
škrobom i njih je bolje jesti kao škrob ili kao belančevine u
kombinaciji sa zelenim povrćem bez drugih belančevina i bez
drugih vrsta škroba.
Navedeni jelovnik, primera radi, sadrži pravilnu
kombinaciju belančevinaste hrane. Belančevinastu hranu je
najbolje jesti za večeru bez kiselina i biljnog ulja (masti), a
takode bez masnih umaka (sosova). Količine su individualne i
ne mogu se propisati.
Salata iz povrća Salata iz povrća
Skuvano meso Mladi sir
Salata iz povrća Salata iz povrća
Orasi Kuvani grašak ili
pasulj
Mesni kotleti
Salata iz povrća
Kajgana, kuvana jaja
Salata iz povrća
Zelene tikvice
Sašlik (ražnjići)
Befstroganov
Salata iz povrća
Botva repe ili spanać
Dinstovana piletina
ili kunić
Iz navedenog se uočava da velika salata obavezno prati
uzimanje bilo kojih belančevina, a takode skrobaste hrane.
Doktor Selton ističe važnost salate za bilo koju vrstu dijete.
Zato ću navesti njegove preporuke za spravljanje takve salate.
„Salata treba da se sastoji iz kombinacije prostog povrća
bez ikakvih umaka ili sosova. Nema potrebe da se salata sitno
secka i da joj se dodaju ingredienti (dodaci).
Navodimo približne sastojke salate. One nam mogu
poslužiti kao osnova za pravljenje vlastitih salata:
1/2 glavice salate (loćike), celer, kupus;
1/2 glavice salate, celer, paradajz;
1/2 glavice salate, kupus, paprika (slatka);
1/2 glavice salate, francuski endivijum i paradajz;
kupus, krastavci, rotkvica.
Radi ukrašavanja može se dodati grančica ili list peršuna,
crvena (slatka) paprika (aleva paprika) itd. So nije potrebna,
pošto u salati ima dovoljno raznih organskih soli. Salate treba
da budu jednostavne, i sa što manjom količinom ingredijenata".
U srednjem pojasu Rusije zbog klime i uslova života
osnovu salate treba da čini kupus, a ostalo povrće u zavisnosti
od sezone: celer, rotkvice, pastrnjak, krastavci, paradajz,
slatka paprika, peršun, maslačak itd.
5.2.12. Kako koristiti škrob
Prirodnjaci savetuju da se koristi jedan škrob (jedna vrsta
kaše, bez hleba) ne samo zato što postoji protivrečnost tih
produkata, već i zbog toga što upotreba dve ili više vrsta
škroba (na primer, kaše, hleba i krompira u jednom obroku)
obavezno dovodi do prejedanja (prezasićenosti) tim materijama.
Smatra se da je najbolje (to se naročito odnosi na
ishranu bolesnika) ograničiti upotrebu škroba na jednu vrstu u
obroku.
Varenje škroba počinje u ustima, zato moramo brižljivo
da žvaćemo kako ne bismo gutali škrobnu hranu. Ona se mora
jesti lagano kao da se pije. Pljuvačna probava se dugo produžava
u želucu, ako pravilno pojedemo škrob. Preporučuje se
uzimanje skrobaste hrane tokom dana. Ona mora biti suva, a
kaše tvrdo kuvane. Salate sa škrobom se mogu upotrebljavati,
kao stoje navedeno. Bolje je izabrati salatu iz povrća sa malo
škroba: šargarepe, cvekle itd., a najbolje je napraviti salatu
koja ima 40% kupusa, 30% Šargarepe, 20% sveže ili obarene
cvekle, a zatim mirodija, peršuna i drugog. Fermenti i
vitamini, kojih ima u povrću sa malo škroba, dobro će doći da
se škrob svari. Jede se individualno od svake količine.
Salata od povrća Salata od povrća
Cvekla Šargarepa
Krompir u bilo kom obliku Kuvani pirinač sa
maslacem
Salata od povrća Salata od povrća
Šargarepa Bilo koja tvrdo
Pečena tikva kuvana kaša
Salata od povrća Salata od povrća
Obarena šargarepa Obarena cvekla
Luk, cvekla Hleb monolitni sa
Dvopek maslacem
5.2.13. Kako koristiti voće
Zajedno sa orasima (koji sa botaničke tačke gledišta
takode spadaju u voće) i zelenim povrćem, plodovima korenja,
voće predstavlja idealnu hranu za čoveka.
Ishrana voćem pruža nam mnoga zadovoljstva. Ali, voće
treba jesti odvojeno od drugih produkata. Uzroke, zbog kojih
ga treba tako jesti, naveli smo ranije.
Voće se ne srne jesti između obroka hrane, jer to znači da
se unose u želudac ili tanko crevo u vreme kada se tamo vrši
probava prethodnih produkata. Rezultat toga je narušavanje
probave. Zato je najbolje upotrebljavati ga kao poseban obrok
hrane. Može se jesti i 20-30 minuta pre jela: za to vreme ono će
uspeti da prođe do tankog creva i da se prevari.
Pri ishrani bolesnika voćem H.Šelton je došao do
zaključka, daje bolje davati slatko i vrlo kiselo voće u različito
vreme. Šećer,med i drugi slatkiši nisu poželjni sa grejfrutom.
Sledeći jelovnik sadrži pravilnu kombinaciju voća i
preporučuje se kao voćni doručak, ali bez dodatka šećera u
njega. Za hranu se može koristiti sezonsko voće. Treba ga jesti
u količinama individualnim za svako voće:
Višnje, kajsije.
Višnje, kajsije, šljive.
Breskve, kajsije.
Jabuke, grožđe, čaša kiselog mleka.
U proleće i leto ukusna salata se može pripremiti od sezonskog voća: Šljiva, kajsija, višanja, trešanja, salate-loćike,
celera.