baki, danas me baš krenulo! Evo za tebe i ostale koje interesuje...
Victoria Boutenko, U 12 koraka do sirove hrane, poglavlje 11 Ishrana kukcima:
U ovom trenutku osobno nisam ni za ni protiv toga da se jedu
kukci. Ipak, smatrala bih da sam prevelik idealist kad se ne bih
dotaknula i ove teme. To mi pitanje, osim toga, stalno postavljaju
na svim mojim predavanjima. Odlučila sam stoga, premda sam
sama već dugo godina veganka i premda mi se gadi i sama pomisao
na to da jedem kukce, podijeliti s vama ono što o tome
znam.
Ono što svakako ovdje treba istaknuti jest činjenica da su se gotovo
sve ljudske skupine, ili plemena, u povijesti hranile kukcima.
Gotovo svi stari narodi, uključujući i prastanovnike Sjeverne
Amerike, kukce su smatrali vrijednim izvorom hrane. Nekima od
njih kukci su bih pitanje preživljavanja, a nekima poslastica1.
Prema istraživanjima Sveučilišta Purdue2, još danas 80% ljudi na
svijetu svjesno i redovito jede kukce, a 100% njih jede ih nesvjesno,
odnosno ne znajući. Na svijetu žive 1462 vrste jestivih kukaca.
Jela od raznih vrsta kukaca poslužuju se u gurmanskim restoranima
u Japanu, Francuskoj, Tajvanu, Australiji, Novom Zelandu,
Tajlandu i u drugim zemljama. Jestivi kukci stoljećima su bili
i ostali tradicionalna hrana stanovnika Afrike, Azije, Australije i
Južne Amerike3. Prastanovnici Južne Afrike hranili su se najra-
87zličitijim vrstama kukaca, uključivši gusjenice, skakavce, šturke,
mrave, termite i žohare4. I danas mnogi ljudi jedu potočne rakove,
jastoge, rakovice i kozice koji, baš kao i kukci, pripadaju
porodici člankonožaca.
O povijesnim razdobljima u kojima su se ljudi hranili kukcima
sačuvano je mnogo podataka:
* Stari Grci i Rimljani hranili su se kukcima. Plinije Stariji,
rimski političar i književnik (o. 23.-79.), u svom djelu
Prirodoznanstvo (Historia naturalis) piše kako su rimski
patriciji silno voljeli jesti žohare othranjene na brašnu i vinu5.
- Aristotel, grčki filozof (384.-332. pr. Kr.), u jednom
svom djelu govori o tome kada je najbolje vrijeme za
skupljanje cvrčaka: «Nakon što larva cvrčka, zakukuljena pod
zemljom, dostigne svoju punu veličinu i postane ličinka, ali
još nije probila ovojnicu, tada je ona najukusnija. Isprva su za
jelo bolji mužjaci, ali nakon parenja su ukusnije ženke, koje su
tada pune bijelih jajasaca6.»
• Stari zavjet potiče kršćane i Židove da jedu skakavce, žohare i
zričke (Lev. 11,21-23). Za Sv. Ivana Krstitelja kaže se da je u
pustinji preživio jedući skakavce i med (Mat. 3,4).
Kukci se smatraju najuspješnijom skupinom u životinjskom
carstvu. Više od 80% svih živućih životinja su kukci. Poznato
je oko milijun vrsta kukaca, a najmanje 7000 novih vrsta biva
otkriveno i opisano svake godine. Glavni razlozi njihove uspješnosti
su sljedeći: imaju sposobnost preživljavanja i prilagodbe
u najrazličitijim okruženjima; imaju veliku sposobnost razmnožavanja;
mogu se prehraniti različitim vrstama hrane, a brzina
kojom se kreću daje im prednost pred većinom prirodnih neprijatelja
William F. Lyon s Državnog sveučilišta Ohio o tome kaže:
P o g l a v l j e 1 1 . / A ŠTO JE 5 K U K C I M A ?
Kad bi Amerikanci mogli podnijeti da u hrani koju
jedu ima malo više kukaca, farmeri bi mogli znatno
smanjiti količinu pesticida koja im je potrebna svake
godine. Bolje je jesti više kukaca a manje pesticida.
Kada bi Državna uprava za hranu i lijekove (U. S. Food
and Drug Administration) podvostručila dopustivu
količinu kukaca i njihovih ostataka u žitaricama, američki
bi farmeri morali koristiti znatno manje pesticida
godišnje. Prije pedeset godina bilo je posve normalno
da jabuka u sebi ima crva, da su mahune nagrizene od
žiška i da je leptir izgrizao rupice u lišću kupusa.
Većina Amerikanaca ionako ne zna da svake godine
pojede između pola kilograma i kilogram raznih kukaca.
Ti su kukci nevidljivi jer su, samljeveni u sitne
čestice, dospjeli u džem od jagoda, maslac od kikirikija,
umak za tijesto, umak od jabuka, smrznute brokule
i si. Ti djelići kukaca nekima od tih proizvoda povećavaju
prehrambenu vrijednost8.
Profesor Lyon upozorava na to da su «mnogi kukci čišći od drugih
životinja. Primjerice, skakavac i zričak jedu svježe zeleno bilje,
dok se rakovica, jastog i potočni rak, poput strvinara, hrane
svakojakim pokvarenim i trulim tvarima s morskog ili riječnog
dna. Prema Američkom entomološkom društvu, termiti, skakavci,
gusjenice, pipe, kućne muhe i paukovi su, uzme li se u obzir
njihova težina, bolji izvor proteina od govedine, piletine, svinjetine
ili janjetine. Kukci, osim toga, sadrže malo kolesterola i malo
masti9.»
Prema dr. Josephu Mercoli, autoru knjige Sveobuhvatni zdravstveni
program (Total Health Program) i još nekolicine drugih popularnih
knjiga: « Mnogi kukci sadrže vitamin B1 2 . . . primjerice, pet
vrsta termita sadrže velike količine vitamina B 1 2 (.455-3.21 u/u)10.
«Usporedimo to s dnevnom dozom vitamina B1 2 koja prema poruci USDA-e za odraslu osobu iznosi 2,8 mikrograma na dan11.
Ovo nam može pomoći da shvatimo kako je pračovjek dolazio do
vitamina B1 2 ne oviseći pritom o velikim količinama mesa.
Godine 2002. dvadeset se ljudi natjecalo za nagradu od 50.000
dolara, u raìity showu 'Posljednji junak". Jedan od njihovih zadataka
bio je da pojedu zdjelicu punu crva i kornjaša. U razgovoru
nakon emisije sudionici su ispričali kako su bili iznenađeni što im
se okus tih kukaca zapravo svidio i da bi ih rado ponovno jeli.
Zapravo, sve što jedemo sadrži u sebi kukce (ili njihove dijelove),
zbog toga postoje čak i službeni propisi o maksimalnoj dozvoljenoj
količini dijelova kukaca u namirnicama. Prema važećim propisima,
u Sjedinjenim Državama dozvoljena količina je 75 djelića
kukaca na 50 gr pšeničnog brašna, dva crvića na 100 g umaka
od rajčice, 20 crvića na limenku konzerviranih gljiva, 60 djelića
kukaca na 100 g maslaca od kikirikija i td.12. Ove su količine dopuštene
jer je apsolutno nemoguće uzgajati biljke na otvorenom,
pobrati plodove i tehnološki ih obraditi tako da u njima nema
nikakvih ostataka životinjskog podrijetla.
Kad ne bi postojali takvi propisi o dopuštenoj količini ostataka
životinjskog podrijetla kod nekih prehrambenih proizvoda bilo
bi nužno protiv kukaca, glodavaca i drugih prirodnih nametnika
provesti još intenzivniju primjenu kemijskih sredstava. Takva
alternativa, međutim, nije prihvatljiva jer bi opasnost po zdravlje
potrošača, zbog štetnog djelovanja ostataka tih kemikalija, bila
mnogo veća, u usporedbi s ovim, estetski odbojnim, ali u biti bezazlenim
prirodnim nedostatcima. «S obzirom na široku uporabu
pesticida u industrijskoj poljoprivredi, očito je da čovjek naš
planet, oslobađajući ga od kukaca, truje, umjesto da kukce jede,
a umjetna kemijska sredstva drži što dalje od biljaka kojima se
hrani13. »
Kako kaže Gene DeFoliart, profesor emeritus entomologije na
Sveučilištu Wisconsin-Madison: «Mi smo, u svojoj posvemašnjoj
zaokupljenosti stokom, uništili vegetaciju na našem planetu. Kad
je riječ o pretvaranju biomase u protein, kukci su mnogo učinkovitiji
14.« Uzgoj kukaca mnogo se bolje isplati od uzgoja stoke.
Pedeset kilograma stočne hrane daje 5 kilograma govedine, dok
ista količina hrane daje čak 22 kilograma cvrčaka.
Pretpostavljam da su se predrasude prema kukcima na Zapadu
rodile nakon otkrića bakterija. Kad su se u javnosti proširili strah
i gađenje prema mikrobima, ti su se osjećaji prenijeli i na kukce.
Budući da sam već dugo godina veganka, odlučila sam upitati prijatelje,
koje redovito susrećem na našim veganskim sastancima,
što oni o tome misle. Treba h kukce jesti ih ne treba? To je potaknulo
živahnu raspravu na kojoj su se čula najrazličitija mišljenja.
Isprva su svi govorili kako ne bismo smjeh nanositi bol nijednom
živom stvoru. Ali, kad smo tu temu osvijetlili sa svih strana, moj
je prijatelj. Mike izišao s neočekivanim idejama. Kad bi ljudi jeli
kukce:
• Morali bi smanjiti primjenu pesticida, pa bi se uništavalo
manje kukaca.
• Potrošačima se kukci u prehrambenim proizvodima, kao što
su voće i povrće, tijesto ili čokolada, ne bi gadili, zahvaljujući
čemu bi u svojoj hrani mogli očekivati i maje pesticida.
• Ne-vegetarijanci bi trošili manje mesa životinja, koje imaju
živčani sustav i stoga mnogo više pate.
• Eko-uzgajivači, koji sa biljaka u veganskim vrtovima ručno
skidaju velike količine raznih kornjaša, mogli bi svoje kukce
jesti ili ih prodavati, umjesto da ih uništavaju.
Ukratko, kad bi ljudi na Zapadu osjećali manje odbojnosti
prema kukcima, od toga bi koristi imale mnoge veće životinje,
pa i sami kukci, u širem smislu, pomoglo bi to i održanju ekološke
ravnoteže, a da o mogućem blagotvornom učinku na ljudsko
zdravlje i ne govorimo.