Poštovani prijatelji,

Obraćam se ovom forumu, jer sam ovdje i počeo svoj duhovni razvoj, iako nisam baš pretjerano aktivan.

Večeras sam otkrio čudesnu stvar. Ali prvo uvod:

Otkako znam za sebe, nikad nisam bio sav svoj. Nisam znao uživati, nisam znao cijeniti ljepotu svakodnevnog života. Živio sam prebrzo, previše sam razmišljao, što je dovodilo do toga da previše brinem. Znao sam ići ulicom i padne mi na pamet, naprasno, sjećanje na neku stvar koja me nekad iznervirala, i tad bi me opet iznervirala, gotovo u istom intenzitetu kao i prvi put. To mi je znalo pokvariti čitav dan. Kad bih ustao, moji živci su počinjali raditi 100 na sat. Najmanja sitnica i čitav dan bih o tome mislio, kvario sebi i drugima dan. Prema roditeljima i djevojci bih postajao ohol, u smislu samo da ih skinem sa vrata. Nikad nisam mogao biti samo sa jednim prijateljem, jer razgovor sa mnom ne bi bio moguc. Znao sam se praviti da slusam ljude, a milijardu i jedna misao mi se rojila po glavi. Tijelo i um kao da nisu bili jedno. Jednostavno, nisam bio stabilan. Donosio sam pogrešne odluke jer sam bio nevjerovatno brzoplet. Kad bih pričao nekome nešto, moje biće kao da bi se povuklo u zadnji dio mozga i samo sam mogao posmatrati kako mi riječi izlaze iz usta. Onda sam gotovo i prestao pričati, što je još više dovodilo to moje ludilo do izražaja jer se skupljalo u meni. Živio sam život, ali to nisam bio ja, nešto me je kontrolisalo i ja sam u tome svemu užasno patio. Uvijek sam negdje žurio, jer sam osjećao da nešto propuštam. I stvarno sam puno brinuo.

Pročitao sam hiljadu i jednu knjigu na temu raznoraznih tehnika duhovne nadgradnje. Međutim, ono što sam večeras shvatio nakon jednog sasvim slučajnog otkrića, navelo me da donesem zaključak da sve te tehnike nisu usklađene sa vremenom u kojem živimo. Meditirati u pravom smislu te riječi je danas izuzetno teško. Čitav dan smo u trci i meditirati mogu samo uporni, jako, jako uporni.
Da vas ne držim više u neizvjesnosti, evo šta se desilo:

Vraćao sam se večeras kući autobusom, i primjetio sam kako mi se misli uobičajeno roje po glavi, bez ikakvog mog uticaja i kontrole. I između tih misli, primjetio sam kako radim nogom neke pokrete, premještam je tamo-vamo, ali sam to vidio tek kad pošto sam to sve uradio. Apsurd!!! Moje tijelo živi neki svoj sopstveni život?? I padne mi onda na pamet da se fokusiram samo na svoje tijelo (ruke i noge posebno). Samo da gledam šta se dešava. Kako sam to uradio, sve obične misli iz glave su mi nestale, i ostao je samo taj jednostavni zadatak: prati i pokušaj držati pod kontrolom pokrete svojih ruku i nogu. U roku minute iz stomaka mi je nestao onaj mučni osjećaj nervoze. Bio sam svjestan sebe u potpunosti. Kako sam postao svjestan sebe, postao sam svjestan i svoje okoline. Put kući mi je prošao vrlo vrlo prijatno. Čak sam sreo jednu prijateljicu sa kojom sam se sasvim fino ispričao, pazeći šta ja govorim i šta ona govori. Svaki dio moga tijela je bio pod kontrolom. I pod takvim utiscima evo pišem i ovo sad.

Želio bih da svi ljudi sa ovog foruma, koji imaju iste probleme kao i ja, pokušaju sa ovom tehnikom. Znači odbacite sve misli, samo se fokusirate na pokrete ruku i nogu i glave i očiju, i pokušajte to držati pod kontrolom, sjediti mirno ali razmisljati samo o cjelini i jedinstvu svoga tijela. Eto raspričao sam se ali nadam se da će bar neko osjetiti mirnoću koju sam ja osjetio. Pa javite kako je bilo

Dragi AgAwAgA, pozdrav.

Jako mi je drago da si uspio isplivati iz blata mehanike tijela i uma čiji smo nesvjesni robovi dokle god živimo nesvjesno.
Sve što si opisao jako je dobar primjer šta se većini ljudi danas nažalost dešava.

Tvoja tehnika je u suštini sama meditacija.
Posmatrati i samo posmatrati tijelo i misli rezultira kidanjem lanca poistovjećivanja sa njima jer mi nismo niti tijelo niti um što dalje rezultira smirivanjem istih i samog tebe.

Zato želim ti svako dobro i nastavi tako plus savjetujem ti ipak da nađeš još malčice više vremena za sebe i meditiraš barem jednom dnevno kako bi ustabilio taj lijepi osjećaj i došao bliže svom unutrašnjem biću koje u stvari i jesi tj. sebi.

Peace.