Dodavanjem soka od krastavca soku od mrkvice ima vrlo povoljan učinak kod reumalskih teškoća koje nastaju zbog pretjeranog gomilanja mokraćne kiseline u tijelu. Kad se tom soku doda i malo soka od cikle, ubrzava se općenito izlučivanje putem odvodnih kanala.

Kombinacija kuhanog mesa i krumpira pojačava djelovanje otrovnog solonina u krumpiru, alkaloidnog otrova koji je osobito bogat u zelenim dijelovima krumpira, a utječe na živčani sustav kontrole spolnih organa. Taj otrov zajedno s kristalima mokraćne kiseline, koja se stvara probavom mesa, može pretjerano uzbuđivati spolne organe

Reuma je posljedica pretjeranog uzimanja mesa. Meso i proizvodi od mesa proizvode pretjerane količine mokraćne kiseline. Stalno probavljanje mesnih bjelančevina jako opterećuje bubrege i ostale organe za izlučivanje, tako da se izlučuje sve manja količina mokraćne kiseline, a ostatak apsorbiraju mišići. Rezultat toga su bolne reumatske tegobe. To je i jedan od glavnih uzroka poteškoća vezanih uz
prostatu.

Najveci krivci koji izazivaju maokracnu kiselinu. Meso, mahunarke, sir.

Reuma je posljedica pretjeranog uzimanja mesa. Meso i proizvodi od mesa proizvode pretjerane količine mokraćne kiseline. Stalno probavljanje mesnih bjelančevina jako opterećuje bubrege i ostale organe za izlučivanje, tako da se izlučuje sve manja količina mokraćne kiseline, a ostatak apsorbiraju mišići. Rezultat toga su bolne reumatske tegobe. To je i jedan od glavnih uzroka poteškoća vezanih uz prostatu. Sok od šparoge, nadopunjen sokom od mrkve, repe i krastavaca može nam u tom pogledu itekako biti od velike pomoći.

Meso i proizvodi od mesa svih vrsta ne mogu se probaviti, a da pritom ne skupljaju prevelike količine mokraćne kiseline u tijelu.. Ako je ta mokraćna kiselina pohranjena u tijelu, preuzimaju je mišići i prije ili kasnije ona se kristalizira. Oštri kristali mokraćne kiseline često su uzrok reumatskih bolova. Međutim, mnoga reumatska oboljenja nemaju uzrok u skupljanju mokraćne kiseline, nego u skupljanju ostalih taložnih tvari.

Citam vas dugo vreme, pa evo resio sam se da pisem nesto .Imam problema sa reumom i stalno imam bolove u kolenama i ramenjama.Dali neko ima slicno iskustvo i kako se boriti protiv toga?Neke savete, nacin ishrane, recepte i sve sto daje dobre rezultate molim?Ako je neko imao slicno iskustvo molim da objasni kako se izlecio ili kako je svedeo bolove na minium .Nemogu vise da zivim ovako.Svaki savet je dobrodosao.
PS.Izvinite, ali neznam bas dobro da pricam srpsko-hrvatski jezik, pa ne zamerite na greske.

REUMATIZAM, ARTROZA, ARTRITIS, GIHT, IŠIJAS, OBOLENjA ZGLOBOVA KUKA I KIČME



I u ovim slučajevima Ginter preporučuje tadovanje uz unošenje vode od povrća. Ta prva mera lečenja vodom (otopi- nom) od povrća trebalo bi da traje najuduže 40 dana. Ukoli- ko se pojave izvesne teškoće, gladovanje valja obaviti s pre- kidima. (Druge mere, kupke, vrući oblozi, oblozi od ilovače
ili kelja, kupusa, videti u Ginterovoj knjizi - Živeti bez bolesti.)
Nakon obavljenog gladovanja, ishrana treba da bude bo- gata vitamino C (peršun, kelj, kupus, karfiol, raštan, ze- lena salata, šipak, limun i dr.)> kalcijumom (koji obnavlja bolesne zglobove) i baznim sastojcima, sa što manje kise- lih materija, koje su i dovele do ovih oboljenja. U ishrani valja koristiti sirovo mleko, semenje suncokreta i bundeve, smokve, riblje ulje, koje je neophodno u ovoj terapiji zbog sa- držaja vitamina D.
Reumatičari ne smeju da jednu hranu životinjskog pore- kla i šećer, a so u što manjim količinama. Od voća prepo- ručuju se zrele banane, smokve, slatke jabuke, dinje, grožđe. Od povrća preporučuju se sirovi krompir sa ljuskom (bez okaca, koja sadrže otrovnu supstancu salaonin), sokovi od svežeg sirovog povrća, a od žitarica mekinje, kao izrazi- to bazne, kao i voda od mekinja. Mekinje treba koristiti u svim vrstama jela, da bi se organizam oslobodio nagomila- nih kiselina i krenuo proces izlečenja. Ako budete i dalje jeli meso i kuvanu hranu, ništa od izlečenja. Druge terapije koje najčešće primenjuju lekari daju samo privremena po- boljšanja. Ako ste zadobili koje od ovih obolenja, znajte da ste ih une- li kroz ishranu jedući meso, masnoće živohinjskog porekla, šećer i kuvanu biljnu hranu. Reumatični i drugi bolovi, nevolje koje su snašle vaše kosti i zglobove, počećete da lečite čišćenjem organizma presnom biljnom hranom. Šta se zapravo desilo s vašim kostima i zglobovima? Jedući godinama i decenijama prekiseljenu i balastnu hra- nu, u vašem organizmu stvarao se otpad, slagale su se kise- line u formi mikrokristala, koji se najčešće zadržavaju u zglobovima i kostima razjedajući ih sve dok ih, u nekim slu- čajevima, potpuno ne unište. Ti mikrokristali kiselina poreklom iz hrane imaju tvrdoću kamena, a često kao žilet oštre ivice! Prestanite da se hranite kako ste se do sada hranili, ne dodajte tim već nagomilanim glodačima vaših zglobova i kostiju nove količine, na ćete zaustaviti njiho- vo dejstvo oštećenja, a kroz nešto duže vreme može doći i do zalečenja oštećenih mesta, što dokazuju mnogi primeri koje E. Ginter navodi u svojim knjigama. Oficijelna medi- cina za sada vam u tome ne može pomoći, osim da privreme- no ublaži bolove. (Mnogi lekovi koji se u medecini kori- ste u te svrhe imaju ozbiljne kontraindikacije.)

Al Peder sen bio je rođen u Stavangeru na norveškoj obali. Prehranjivao se pretežno ribom. Već je kao dijete imao reumatsku groznicu. Čitav je svoj život imao problema s probavom i sinusima. Zahvaljujući "Life Science"-literaturi spoznao je Al istinu o kuhanoj hrani i od danas na sutra prešao na prijesnu hranu. Od 20. siječnja 1980. nije više nikada jeo kuhanu hranu. Njegov je proces ozdravljenja bio duga, disciplinirana borba sa samim sobom. Odličan je primjer za druge tražitelje zdravlja njegova prehrana tropskom voćnom hranom pri temperaturama koje na Aljasci najčešće iznose ispod 0"C. Alu su bile 42 godine kad je započeo s promjenom prehrane, i bio upravo razveden. On ima mnogo hobija, pecanje kroz probijenu rupu u ledu, razne skijaške discipline, klizanje, trčanje i pješačenje. Prošle je godine sudjelovao na jednom američkom skijaškom natjecanju koje je usporedivo sa svjetskim kijaškim prvenstvom u Oslu. Isto je tako sudjelovao na svjetskom skijaškom prvenstvu u Freudenbergu/ Schwarzwald, te brdskoj maratonskoj utrci na Aljasci. Kad sam srela Ala, promijenio se moj život; jer ni ja nisam nikad bila zdrava i zato sam tražila način da dođem do zdravlja. Menije 27 godina i ne mogu ići ukorak s njim. On je tako pun aktivnosti. Moji mi prijatelji govore da bih ga trebala obuzdavati, ali ja to uopće ne želim, već ću štoviše prijeći na njegov način života! A l me osvojio i tako smo se vjenčali. Ponosna sam na njega, jer svi uče na njegovom primjeru, onako kako sam ja zahvaljujući njemu vratila svoje zdravlje. Danas Al drži predavanja o prehrani prijesnom voćnom hranom na Aljasci! Ta predavanja smatram veoma važnima; jer ovdje postaji velik broj alkoholičara, kriminalaca i đepresivaca!"

REUMA - GIHT – IŠIJAS

Mnogi znanstvenici na području prehrane smatraju da su mesni proizvodi kao tvorci mokraćne kiseline glavni uzročnici reumatskih oboljenja. Zacijelo višak mokraćne kiseline naročito sudjeluje pri nastajanju gihta. Nasuprot mesoždernim životinjama (koje uostalom troše sve sirovo, životno od životinje) mi ljudi nemamo enzima urikaza koji može odmah rastvoriti mokraćnu kiselinu. Zato je pretvorba mokraćne kiseline u lakše razgrađujuću mokraću za nas veoma teško. Nadalje mesožderne životinje imaju mnogo kraće crijevo, tako da je kratkotrajnije zadržavanje. Daljnji važni pokazatelj prirode da naš organizam nije predviđen za probavu mesa i ribe! Ali ljepljive, rastezljive kiseline iz kuhanih i pečenih brašnenih proizvoda mnogo su gore. One začepljuju stalno sve limine i filtrirajuće sustave, ometaju protok krvi i sokova te izvlače životno važan kalcij iz kostiju i zubi. Budući da se sluz iz tih kuhanih tvari teško razgrađuje, naše tijelo poduzima tu i tamo nasilno liječenje tako da to ljepilo opet izlazi van hunjavicom. Ode li takva sluz dublje, takva oboljenja zovemo: bronhitis, upala pluća ili astma. Otkriće raka znači najčešće zadnju stanicu, a taj zadnji stadij imaš zahvaliti u prvom redu trošenjem životinjske hrane siromašne talogom i pečenjem žitn esluzi! Ako se dakle to svugdje u tijelu "povlači i hrska", kriva je ljepljiva hrana koju ti svakodnevno pohlepno jedeš. Razmisli samo jednom što se sve danomice skuplja, tada bi morao ti sam sebe optužili da nepromišljeno gutaš sve što ti se ponudi! Sva škrobna hrana, koja se ne može iskoristiti, umanjuje našu životnu snagu! Ne prerađeni škrob se ne bi smio naći u našem tijelu, jer mi možemo škrob samo kao glikogen skupljati u jetri i mišićnim slanicama kao stalnu rezervu hrane. Škrob nije rastopiv u vodi, naš organizam ne može uzeti u zalihu čisti škrob, nego ga mora odmah prerađivati ili odložiti! Sav suvišni škrob mora se pretvoriti u masnoću! Budući da je naše tijelo pri obilnoj brašnenoj hrani preopterećeno, sluzave tvari stalno umanjuju našu vitalnu snagu! Prekomjerni, mrtvi škrob iz naše hrane je dakle neprirodan, troši snagu i živce! Plodovi su pozitivne stimulacije! Kako kuhano meso tako i brašnena hrana ne prija bez soli i začina, ona potrebuje kao iscrpljena, mrtva lešinarska hrana te uvijek škodljive dodatke, povezane s teško probavljivim masnoćama, koje u prirodi također ne postoje izolirane. Čovjek ih proizvodi u tvornicama i mljekarama. Vaša se "tvornička roba" mlijeko homogenizira, pasterizira i sterilizira. Ono se samo poradi duže održivosti u policama degenerira na štetu živoga tijela! Budući da kriva "dobra građanska" prehrana u tom sastavu kao mrtva hrana teško "leži u želucu", potrebna su daljnja stimuliranja da ta mješavina bude podnosiva, kao alkohol, cigarete, kava, čaj i dr. "Popravi, i osjećat ćeš se dobro ", kaže izreka, ona odgovara za blagajnu tvrtke, ali za tebe? Tako se zlo prisilno goni u osjetljivi crijevni trakt. Zaprljano tijelo treba tada samo vidjeli kako će s tim proći! Tu je još i aspirin, a ako pretrpana "grada" neće van, bezbrojne tablete. Kako bilo da bilo, mi ćemo već potisnuti simptome! Osim toga penicilin, ako "zločeste" bakterije žele pomoći da otklonimo lošu hranu. Ali voće je sa svojim obiljem C vitamina najbolji neškodljivi penicilin! Nadalje ono sadrži sve žive vitamine i mineralne tvari, oni se brinu za razvodnjavanje taloga, oni poput metle čiste tlo. Upravo oni plodovi koji sadrže kiselinu, koji su u konačnoj razgradnji uvijek bazični, jamče na temelju svoje brze raspoloživosti za to da naše tijelo odmah može započeti s čišćenjem. Plodovi su naše svjećice! Nikakva hrana, pa ni voće ne može izravno liječiti. Nema nikakve takozvane ljekovite hrane (pa ni ljekovite medicine ili lječilišta). Sva su takozvana liječenja dijetom besmislena! Sam naš organizam liječi u svojoj mudrosti posve sam, kao što bez naše potpore liječi neku ranu. Mora mu se samo pružiti prilika i ne "natrpavati se" uvijek iznova. Ono tada mora čistiti nekorisne nakupine te ne dolazi do vlastitog izlječenja! Nekoliko dana postiti i potom samo voćna hrana, to su najbolji ljekoviti izvori za sve bolesti! Ti po svojoj prilici znaš što su govorili stari kineski liječnici: "Jedna četvrtina hrane za tvoje tijelo, tri četvrtine za liječnika!" Tko može podnijeti "dobru građansku hranu", već je bolestan i ima pred sobom još dalek put do potpunog zdravlja. Njegovo se tijelo uredilo, ali grijesi protiv prirodnog zakona su duboko ucijepljeni i sabotirani. Priroda nikad ne zaboravlja, prije ili kasnije dolazi pravedna kazna, najčešće neočekivano...! Prehrambene namirnice kao brašno i krumpir su nagomilavajući otrov, koji nažalost tek kasnije traže svoj porez! Najpoznatiji i jamačno najdosljedniji njemački obnovitelj života bio je Walter Sommer, Ahrensburg kod Hamburga. Umro je tek 1986., dva mjeseca prije svojih 99 godina života. Posjetio sam ga jednom pred 17 godina u njegovoj kući, drugi put ujesen 1985., nekoliko mjeseci prije njegove smrti. Walter Sommer je već ležao u krevetu, svakodnevno je imao proljev, postao je zaboravljiv. Proljev je uvijek znak da se tijelo želi osloboditi od otrova. Sommer je sastavljanje recepata u svojoj knjizi preuzeo od svog "učitelja" Dr. Drewsa, Chicago. Te kombinacije nisu u skladu sa spoznajama Prirodnog Zdravlja. Voće, povrće, orasi i naročito kikiriki bili su pomiješani, pritom treba kikiriki otkloniti kao mahunarku. Pa i dobre orahe trebalo bi najbolje jesti same za se. Njegovi recepti sadrže i previše vrsta voća i povrća. Mono-obrok je uvijek najbolji i ne vodi k proždrljivosti. Ti znaš, sve riječi "pre" ne vrijede ništa, kao na pr. prejesti se, prenaprezati se! Njegova odbojnost prema voću samom nema čvrst dokaz. Plodovima pripadaju orasi (također plodovi), povrće koje nosi plodove, kao rajčice itd., i avokado bogat masnoćom. Mi dobivamo dakle dovoljno masnoća. Ali po Sommeru vidimo da samo tijelo oprašta miješanje tvari, samo ako su te svježe i sirove, čak i do 100 godina! Ja sam pokušao Sommerov jelovnik ispraviti, i preporučio sam do jednu litru prijesnih, svježih sokova od voća i povrća, naročito mrkvin sok bogat provitaminom A. Nakon preinake na "moju" liniju veselo mi je javila Sommerova supruga nekoliko sedmica kasnije da je njen suprug napredovao, tako da će sigurno u proljeće opet moći šetati sa svojim dragim psom u vrtu. Ipak ju je privid prevario, njegove su životne sile bile iscrpljene, i dugogodišnjim sporovima za svoj posjed, kojeg je on prepisao jednom rođaku. Tko je stvarno bio Walter Sommer1? Rođen je kao sin građevinskog poduzetnika u Rendsburgu kao slabašno dijete, stoga loše pažen od obitelji, tako daje već u svojim mladim godinama mislio na samoubojstvo. Tako je kao električar iselio u Ameriku, gdje je već od rođenja slabo tijelo tek pravo oboljelo. Ali u Americi je već vrlo rano stupio u kontakt s pokretom prirodnog liječenja, upoznao je Dr. Drewsa u Chicagu, jednog od tada vodećih znanstvenika na području prehrane. On je preinačio svoj način prehrane i ozdravio. Vrativši se u Njemačku utemeljio je Sommer u središtu Hamburga svoju izdavačku i otpremničku kuću Sommer s prirodnim proizvodima kao što su orasi, suhi plodovi. Redovno je izdavao "kućna obavještenja" koja za me još i danas sadrže dragocjene spoznaje. Njegova se nauka temelji isključivo na prirodnim zakonima. U povezanosti sa žitnom hranom on je gotovo u svakom izdanju žigosao opasnost te hrane s nagomilavajućim talozima. U svojim "Kućnim obavijestima" br. 90, rujan-listopad, 1967. opisuje on nakon duge šutnje pod naslovom "Liesel" smrt svoje voljene žene koja ga je teško potresla. Da pobudim uspomenu na tog vodećeg njemačkog istraživača prirodne hrane, želio bih ovdje donijeti bitne odlomke iz njemačkog nauka: "Tko je poznavao moju suprugu Elizabetu, možda si može predstaviti, kakvu je bol u mojoj duši izazvao njezin odlazak. Tijekom duga života zajedno smo planirali da izmjenjujući misli zajednički svladamo nadolazeće poteškoće. Zajednički smo nosili bol i žalost. Nije nam život uvijek pokazivao svoju sunčanu stranu. Nadvladali smo pokoju oporu bol, a u nadvladavanju naš se savez učvršćivao s ciljem da svijetu pokažemo u čemu su ljudi pogriješili. Trudili smo se da prema svojim snagama i spoznajama pokažemo uzroke propadanja čovječanstva. Mi smo pokazali i dokazali zašto uobičajena prehrana mesom ubijenih životinja oštećuje karakter čovjeka i tjera njegov razum u đavolski krug koji vodi u uništenje i prijeti da čovječanstvu po vlasto/jubivosti, nasilju, ratu i bolesti donese propast. Zajednički smo na putovanjima i zasjedanjima pokušavali da oblikujemo nove misli i da ih korisno unaprjeđujemo. Ali kako su se jadno dosad izjalovili svi pokušaji znanosti da sudbinu ljudi dovede u zdrave i mirne tijekove. Dok znanost i njezini službenici rade pod pretpostavkom da je uobičajena prehrana životinjskim mesom, kruhom i mlijekom primjerena prehrana organizmu čovjeka i njegovu tijelu, neispravna pretpostavka vodi neispravnim zaključcima i žalosnim katastrofama u životu pojedinog čovjeka i naroda. Mi smo spoznali: Temelj odražavanja života u punom zdravlju i snazi jest i ostaje prehrana biljnom hranom u obliku plodova, povrća i oraha u stanju kako su rasli. Ta zapovijed odražavanja života glasi: "Evo dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam bude za hranu!" (Post 1,29). Na tu temeljnu rečenicu iz Postanka Sommer je stalno ukazivao u svim svojim spisima! Za takvu su hranu i samo za tu vrstu hrane usklađeni ljudsko tijelo i njegovi organi! Budući da se moja supruga nije mogla odvojiti od kruha i kuhanog povrća, bio je dovoljan prijelom natkoljenice i neprikladno namještanje noge pri odmoru da tijelo - oslabljeno kuhanom hranom – na podmuklo način usmjeri laganoj ali sigurnoj smrti. Zašto pišem sve ovo? Nadam se da bi moglo ponekoj obitelji poslužiti i pomoći da shvati prirodne zakone održavanja života u odnosu na prehranu. Tijekom ženine dugotrajne bolesti ja sam ju njegovao, a posljednjih godina nisam se micao od njezine bolesničke postelje, kad ju je napredujuće zakoče nje udova i mišića učinilo gotovo bespomoćnom. A ipak mi je njezina smrt rastrgala dušu i srce!" U istim Kućnim obavijestima Sommer tada piše pod naslovom "Kruh za svijet!" (slogan Crkava) da ukaže na štetnost pečene i kuhane brašnene hrane. "Nakon što mi je bila oduzeta moja životna suputnica poslije dugogodišnje patnje, na srcu mije, kao već tako često, da ukazem na opasnosti krušne prehrane. "Kruh za svijet" je poziv sitom svijetu "bogatih" industrijskih zemalja. Te se zemlje prehranjuju ratarskim i stočnim proizvodima kao temeljem svoje prehrane, koja se sastoji od mesa, mlijeka, jaja, žitnog kruha itd., popunjena ulovljenom divljači i ribom iz rijeka, jezera i mora. Potrebno je mnogo poljoprivrednih površina za proizvodnju mesa i mlijeka, 85% iskorištavanih njiva. Bilo bi stoga ispravnije promišljati kako bismo se mogli prehranjivati bez zaobilaznog puta preko životinjskog želuca. Morali bismo tada proizvoditi čisto biljnu hranu u vrtu. Pri tom bismo iskusili kakvo silno mnoštvo bolesti prouzrokuje uživanje životinjskog mesa. Ne istražuje se uzrok tih bolesti zato što današnja znanost pretpostavlja da je današnja uobičajena prehrana od početka čovjeku prirodna. Ali mi se sad moramo pokušati vratiti u početna vremena u kojima su ljudi na zemlji živjeli i tražili hranu za održavanje svog života, koju su oni mogli trošiti bez oruđa i bez obrade vatrom. Priroda je morala opskrbljivati čovjeka organima koji su mogli i tu jednostavnu, sirovu biljnu hranu, kako je izrasla, preraditi. Ono što je čovjek nalazio bili su trava i zelje, korijenje najrazličitije vrste, k tome drveće i grmlje. Bilo mu je na raspolaganju voće i povrće već prema godišnjem dobu, ali on ga je morao stalno tražiti. Tako si je on tražio ono što je odgovaralo njegovom nepcu. Nije imao nikakva alata, zato je morao marljivo žvakati i stoga je imao snažno zubalo. Ali čovjekje imao nasuprot životinji razum, tako je on postupno postao vrtlar, tako da je on mogao saditi ukusne biljke. Kako da je on došao na pomisao da ubija i jede mirni životinjski svijet oko sebe, kad nije imao ni oružja ni alat? Nije imao ni zvjerinje zubalo s deračima, imao je samo mala usta sa zubima koja su bila prilagođena za sirovu biljnu hranu s voćem i orasima. Ne može se sad dokazivati da su se njegovi organi promijenili tijekom tisućljetnih prehrambenih navika. Oni su ostali od početka do sad isti! Dok se čovjek služi sirovom hranom, za koju ga je Stvoritelj prilagodio, njegovo će mu tijelo zahvaljivati sjajnim zdravljem i radosnom stvaralačkom moći." Istraživačima na području prehrane, koji jedu mesb, ne dolazi u njihovim laboratorijima nikakva sumnja u ispravnost njihove današnje uobičajene kuhane hrane, jer se sva okolina tako prehranjuje. I pred njih domaćica stavlja juhu s pečenjem, kuhanim povrćem i desertom. Oni ne dolaze na pomisao da ljudsko tijelo promatraju kao živo biće! Elektricitet, magnetizam, sila teža ne mogu se vidjeti u laboratoriju, to je razlika između mrtvog i živog! Upućujem i na primjere u ovoj knjizi! Svatko može sam provjeriti ispravnost sirove biljne hrane preinakom svoje prehrane. On će opet zadobiti zdravlje i doseći zdravu starost! Tad je došlo do prijelaza na prehranu životinjama. One su prije svegažrtvovane s religioznim žarom za ublaženje tobože zlih duhova, ali tada su pri religioznim slavljima blagovane i postale su tako varavi dokazi snage i ljepote. Ali očito su umjesto toga došle bolesti s ugrožavajućim pojavama. Životinjska tjelesa sa svojim lešinarskim otrovima nisu ništa drugo nego stimulacije koje samo obmanjuju u pogledu istinskog zdravlja! Nakon što je navezanost na životinjsko uzgoj stoke i pripravljanje hrane na livadama i njivama za prehranu tih životinja. Potiskivani su i zanemarivani vrt i njegovi proizvodi. Ali budući daje sad isključiva prehrana preko životinje vodila čovjeka vrlo brzo u obolijevanje i preranu smrt, a vrt pri uživanju kuhanog povrća nije više mogao davati nikakvu snagu, posegnuo je čovjek za obilnim dopunjavanjem svoje mesne hrane. Pri proizvodnji stočne hrane uzgajalo se iz divljih trava zrnaste plodove koji su i čovjeka dopunski prehranjivali. Tako nastalo sjemenje ljudi su uz pomoć vatre pekli, pri čemu su začinski dodatci i kvasanje učinili takve kruhove ukusnima. Tako su svugdje postali meso i kruh, kuhano povrće i kuhana žitna kaša ljudskom hranom! (Bez otrovne soli ne prija mrtvo pečena sirovina). Ali čemu prigovor: kruh i žitna hrana su ipak također biljna hrana, što da se na to uzvrati? No, praktično sve iz toga nije prikladno za ljudski organizam! U sirovom, zrelom stanju zrnje je preoporo da ga s užitkom možemo žvakati. Ali pečeno i kuhano žito i sva hrana iz njega su škodljivi!Čovječji želudac i crijeva mogu samo jednostavne vrste šećera, kakve nam pruža voće u obliku grožđa ili voćnog šećera ili od dvojako povezanih vrsta, kakvi se nalaze u slatkom korjenastom povrću i zelenim listovima povrća i zelja, lako i bez teškoća pretvoriti u krvni šećer. Time se ostvaruje pretpostavka za zdrav razvoj snaga i ispravnu obnovu mišića, organa i kostiju. Ali krušno žito pruža oblike šećera u obličju mnogostruko povezanih, teško rastvorivih vrsta škroba. Taj se žitni škrob može u malim količinama u sirovu stanju pri snažnom žvakanju uz pomoć pljuvačke u ustima pretvoriti u jednostavne oblike šećera i tako asimilirati od tijela. Vatrenim ognjem u peći i u kuhinjskom loncu škrob se pretvara u ljepilo i time stvrdnjava oblike šećera, odnosno škrob postaje nerastvoriv za probavu, jer se kaša gotovo ne žvače. Zalijepljeni oblici šećera ne mogu se razdvojiti! Ali ljudi svih naroda i rasa na cijeloj kugli zemaljskoj jedu kruh i žitne pripravke, posebno tamo gdje je iz religioznih razloga zabranjena mesna hrana. Je li sad krušna i brašnena hrana tako korisna čovjeku i njegovu zdravlju, kako se hvali ta hrana? Kruh i kuhani žitni pripravci mogu prouzrokovati vrlo opasne bolesti, koje se k tome nasuprot mesnoj harni još bezbolno razvijaju dok to ne bude najčešće prekasno! Misli se ipak samo na šećernu bolest, koja gotovo uvijek pogađa stare ljude, ali od koje danas ček umiru mladi ljudi i djeca. Ta bolest nastaje uslijed pljuvačke nepromijenjenog ljepljivog škroba. Naročito u starosti, kad organi izgube svoju napetost, taj nepromijenjeni škrob može probiti sluznicu tankog crijeva (osmoza). On tada ide s krvlju u jetru, tamo prouzrokuje bolesne pojave, ide dalje u krv, da se tada u mokraći, zajedno s drugim zaostatcima pri izmjeni tvari, označi kao dijabetičko stanje. Ali sada budući da kuhana hrana od povrća ili pečena i kuhana žitna hana ne sadrže više zemljane minerale, to jest osnovne elemente zemlje u (organskom) sposobnom stanju, organizmu nedostaju bitne osnove. Vatrena je žega te važne minerale istrgla iz njihovog finog organskog stanja i promijenila u grube, od tijela neiskoristive oblike. Tako inzulin može samo pod otežanim uvjetima upravljati izmjenom šećera. A i uništeni vitamini manjkaju za važnu izgradnju krvnih i tkivnih stanica tako da se na kraju skrha tijelo sa milijardama svojih stanica! Šećerne bolesti imaju svoj uzrok u prvom redu u prevelikoj potrošnji brašnenih proizvoda i obilnom uživanju bjelančevina. Slatko voće je potpuno nedužno! Slično je s gojaznošću koja se, povišenjem sadržaja neispravnih oblika šećera među tkivima, može označiti kao prethodnica šećerne bolesti. U krv prispjeli neispravni oblici šećera iz ljepljivog krušnog škroba u kruhu i kuhanim žitnim kašama nisu sad više tako protočno i sitno pripravljeni kao prirodni, životonosni oblici šećera u voću i povrću. Oni stoga stvaraju teško protočnu krv, u tankim kapilarama krvnih sudova dolazi do zastoja, naročito pri povratnom toku upotrijebljene krvi u venama. To su tada proširene vene s njihovim gnojnim čirevima i upalama, otvorene noge, nakupljanja vode u nogama itd. Taj iz ljepljivog žitnog škroba nastali šećer u krvi ne može se u finim plućnim mjehurićima i krvnim žilama pretvoriti u crvenu krv. Ponajprije se moraju izlučiti sve tvari koje tvore sluz. To se događa predobro poznatim izbacivanjem tog smeća. Rezultat: preopterećenie bronhija s kašljem i promuklošću kao prethodnicom upalama bronhija i pluća sa stvaranjem čireva. U takvim nakupinama koje tvore sluz tada nalaze najbolje hranjivo tlo svugdje vrludajuće bakterije i mikrobi. Je li tada čudo ako je posljedica tuberkuloza pluća? Ali skupi li se ta ljepljiva šećerna sluz u drugim organima ili čak živčanim putovima, tada bacili tuberkuloze tamo nađu divno hranidbeno tlo za razvoj daljnjih bolesti. Kao što je spomenuto, sve se te bolesti bezbolno razvijaju! Tek u uznapredovanom stanju neugodno se očituju. Ako se tada odlučno ne poduzmu krajnje mjere, te bolesti postaju kronične i vrlo često uzrokuju dugotrajnu bolest. Ali kruh i žitna hrana imaju još jedno poznato svojstvo, poznato svim domaćicama; uskisava na zraku, to jest, stvara odličnu smjesu kao temelj za alkoholno vrenje. Šećerne se tvari pri tom vrenju rastvaraju u alkoholnu i ugljičnu kiselinu. Ali dospije li sad ta žitna hrana u toplo ljudsko tijelo (37°), tada će se tek pravo razbuktati to alkoholno vrenje. Tako će iz te "hrane" nastati alkohol i ugljična kiselina koja, kao sve kiseline, ima opasna svojstva, naročito u početnom stadiju. Ona se naime mora odmah neutralizirati i stoga vuče lužinaste mineralne tvari iz želučane sluznice. To je onda uzrok tako mnogih upala želuca i sluznice crijeva kao i podraživanja sve do tvorbe čireva! Uvijek nove količine te smjese iz krušne i žitne hrane dolaze u želudac, koji nema mira! To mnogostruko vrenje tada prouzrokuje katar crijeva, uzetosti, začepljenja, kao što pokazuju patnička lica sudionika u tom jelu! Sve se još pogoršava stvorenim, svježim alkoholom. On se uspinje, kao stoje poznato, u glavu, koči živce i stvara pripijenost. Budući da se sad pri želučanom vrenju nastala ugljična kiselina kao plinotvorna supstancija želi širiti, pritišće na želudac: posljedica je poznati želučani pritisak. Taj se pritisak tada pokušava prevladati s najmanje 15% alkohola, jer tada prestaje vrenje. Stoga ugodan osjećaj od rakije! Je li ti sad jasno odakle dolazi odanost piću? Ona nastaje iz kuhinje i krušne peći i udomaćena je kod svih naroda koji jedu žitnu hranu! Kuhani krumpir kao prilog kod gotovo svih jela razvija uslijed kuhanja ljepljivim škrobnim sadržajem ista ili sličnasvojstva kao krušno žito i kuhani žitni pripravci! Ali budući da se krumpir stalno jede kao prilog za mesne obroke, tada nastaju često oštećenja u pojačanoj mjeri. Oštećenja uslijed mesne hrane neće se nipošto krumpirom smanjiti, nego naprotiv pojačati! Želučani pritisak i vrenje se još povećavaju uslijed otrovnih tvari iz izmjene mesnih tvari. Posljedica su nesklad želuca s teškim oboljenjima crijeva! Ali sad se uvelike hvali kruh od prekrupe zbog svog sadržaja mineralnih tvari s dograđujućim snažnim sadržajem. Je li to doista istina? Ponavljam: U žegi pećnice trgaju se elementi iz svojih sraslih slojeva, ometa se ili onemogućuje većina vitamina, enzima, biljnih hormona, minerala. Ljepljivi sloj u ljusci pravog škrobnog zrna u povezanosti sa zemljanim mineralima sadrži vrlo mnogo fosfora. Ali budući da se organski, prirodni spojevi rastvaraju vatrenom obradom, nastaje slobodna fosforna kiselina, koja se pokušava sve brže odvojiti. Ona pri tome stvara fosforno kisele soli. Ali fosfor ima veliku sklonost prema kalciju i stoga si traži za neutralizaciju najradije vapno. Ali budući da je žito siromašno vapnom i magnezijem, nastaje odvajanje iz naših zubi i kostiju! Moramo li se još čuditi da upravo uživatelji kruha te kuhanih i pečenih brašnenih proizvoda imaju loš kostur, pogledaj na iskrivljena leđa i noge, mnoge operirane na kuk! Da izbjegneš sva ta oštećenja, posve ispusti te "dobre" životne plodove, i tada ćeš se mnogo lakše okrenuti zdravoj prijesnoj harni. Ima obilato voća, povrća i oraha na svijetu da se svi ljudi mogu odlično i zdravo hraniti, dok je skupi zaobilazni put preko životinjskog želuca samo uzrok velike gladi na svijetu. Gdje se nahrani jedna krava, s te površine bi se moglo čisto biljnom prijesnom hranom nahraniti 10 ljudi. Ako na pr. u Indiji uz silnomnoštvo stanovništva živi još 250 milijuna goveda, može se lako izračunati koliko bi još Indijaca tamo bez tih goveda moglo živjeti. Gladnog Indijca krave (pretežito držane i iz religioznih razloga) izravno "pojedu". Nestaje drveće i cijele šume, jer hrana s njiva i livada traži velike površine. Mi smo čuli: "Na hrani s njive stoji prokletstvo!" (Usp. Post 3,17). Ta kriva preinaka plodonosnih vrtnih površina stvara stepske zemlje kao u Africi. Svaki se zahvat u prirodno zbivanje osvećuje! Indijci još osim toga kuhaju i peku iz straha od bakterija, svoje divno voće. Tako dakle Walter Sommer uz neka moja skraćivanja i stilistička mijenjanja. Ali je li čovječanstvo od njega učilo? Ne, ono bezbrižno dalje živi. Budući da se ono naročito u "civiliziranim" zapadnim zemljama u međuvremenu obogatilo, živi još raskošnije. Svako malo rođendansko slavlje postaje potvrdom da se vrlo bogato ponude prijatelji. Pri tom se samo sjedi okolo i "prelrpava se stomak", bez gibanja i kratko pred spavanje. Kao što smo vidjeli, nije ni sama prva Somerova supruga mogla potpuno slijediti svoga muža, nije se mogla ostaviti kruha i drugih brašnenih proizvoda i stoga je morala umrijeti četvrt stoljeća ranije nego njen muž. Predočimo si još jednom: Walter Sommer: stopostotni prijesnojedac voća i povrća, Liesel Sommer: ista hrana s dodatkom kruha, brašnenih proizvoda i kuhanog povrća. Samo dodatni vžitni pripravci uništili su prijevremeno zdravlje Sommerove supruge! Svi imamo razlog da se uvijek iznova zamislimo nad tom jednostavnom ali potresnom činjenicom! Svojom se drugom ženom oženio Sommer tek s 95 godina! Ali tek ona nije pravo živjela prema njegovim načelima. Ona je bila zdravstvena savjetnica iz škole Dr. Brukera i stoga je naglašeno voljela štetne žitne proizvode. Umrla je prošle godine u 66. godini života od raka! Dugogodišnja suradnica bračnoga para Sommer u otpremnoj trgovini, gospođa Emmy Schuster, vodi i dalje svoju trgovinu.^6 Posebno bih želio preporučiti opsežnu, temeljnu Sommerovu knjigu: "Das Urgesetz der naturiichen Ernahrung"2 5, ona bi za svakoga ozbiljnog zdravstvenog istraživača trebala biti obvezna literatura!

zvoncice da li je to sve? ako se meni obracas to nije gsp G vec NORMAN W. WALKER koje g nisi ni citala. Toplo ti preporucujem da procitas svih njegovih 7 knjiga.

Nemoj mnogo da se opterećuješ ovim što piše da kuvana biljna hrana izaziva reumu - to su netačna i zastarela shvatanja (prepisao od E.Gintera)