Rastvori bakra su uvek plavi, tako da ne bi trebalo da je to opasno.

Bakarni sulfat je plave boje.
Modra galica - po narodski...

Opasno - ne znam...

Sa Cu je potrebna opreznost. Joni bakra pored toga što daju plavu mogu davati i zelenu boju i ljubičastu. Zavisi od valence. Jeste li znali za trovanja bakrom od nepranog grožđa prskanog plavim kamenom ili bordoškom čorbom? U svakom slučaju ne prekoračiti dozvoljenu dozu. Obojenje rastvora je pouzdan znak pojave jona.

Da zaboravih napomenuti. I Cu kao i Ag kristališe po teseralnom sistemu ima površinsko (pljosno) centriranu kubnu rešetku. Znači i njegova rešetka se sastoji od tesete=kocke + oktaedar=dvije četvorostrane piramide spojene bazama + osam tetraedara nepravilnih*trostrane piramide čije baze formiraju oktaedar. Razlika je u veličini atoma odnosno rezonantnog prostora u kojem se vrši uspostavljanje stojećih talasa određene učestalosti. U vodenoj sredini se akomulira energija odgovarajuće učestalosti koja se unosi u organizam đe se oslobađa. To je princip djelovanja koloidnih metala. Joni djeluju hemijskim reakcijama. toi bi bilo ono što sam htio reć

Very nice, zanima me sta mislis o koloidnom cinku?

I cestice i ioni djeluju i kemijski i energetski. Nama apsolutno nikakve razlike!
Ioni nemaju nista manji utjecaj od cestica gledajuci i homeopatsko djelovanje.

I vise je poznato da eksperimentom razrjedivanja otopine iona dobijamo njen energetski otisak bas kao sta bi dobili od ogromnih molekula kao sta je imunoglobulin E i sl.

Bas iz tog razloga jer sam velicina cestice niti njena narav nema utjecaja na sposobnost energetskog oblikovanja vode.

Dao sam vec linkove na clanke i opise eksperimenta na tu temu na nekoj drugoj temi.

Što se tiče vode savršeno si u pravu. Ja sam mislio o energetskom punjenju metalne , kristalne, rešetke. Ona se satoji od geometrijskih oblika međusobno integrisanih. Pljosno centrirana teseralna rešetka u kristalografskom pravcu (111) je heksagonalna rešetka tipa ABABA. Razlika od prave hesagonalne je u trećem sloju đe je ABCABC raspored. Prva heksagonalna je zapravo teseralna a druga je "prava" heksagonalna nazvana gusto pakovana.
Što sam zapravo htio reći. Oblici sami po sebi imaju odlučujuće djejstvo.

WILSONOVA BOLEST
[u]Wilsonova je bolest genetički poremećaj koji dovodi do prekomjernog nakupljanja bakra u organizmu[/u]. Pojavljuje se u 1/30 000 ljudi bez obzira na njihovu rasu, nacionalnost ili zemlju u kojoj žive. Male količine bakra potrebne su našem organizmu poput vitamina, a prisutan je u većini namirnica. Često se u danu pojede i više bakra nego što je potrebno našem organizmu, no zdravi će ljudi izbaciti suvišni bakar iz organizma. No, oboljeli od Wilsonove bolesti nemaju tu sposobnost pa se bakar počne akumulirati u organizmu odmah nakon rođenja. Prekomjerno nagomilani bakar oštećuje jetru i mozak, što dovodi do pojave hepatitisa, psihičkih i neuroloških simptoma. Simptomi se uobičajeno pojavljuju u kasnoj adolescenciji, a u nekih ljudi čak i nakon 40. godine. U oboljelih se mogu pojaviti žutica, ascites, povraćanje krvi i abdominalni bolovi. Također su često prisutni tremor, otežano hodanje, pričanje i gutanje, a mogu se razviti i svi oblici mentalih poremećaja poput homicidnog i suicidnog ponašanja, te depresije i agresije. U žena se mogu javiti smetnje poput neredovitih menstruacijskih ciklusa, amenoreje, neplodnosti ili čak spontani pobačaji. No, bez obzira na početne simptome bolesti, ona izrazito brzo napreduje ako se ne dijagnosticira i ne liječi.
Prvi organ koji bakar oštećuje u Wilsonovoj bolesti jest jetra. U polovice oboljelih jetra je jedini oštećeni organ, a prve patološke promjene na jetri vidljive su isključivo mikroskopski.
Kod kliničke slike hepatitisa, često se najprije posumnja na infektivni hepatitis ili infektivnu mononukleozu, a zapravo je riječ o hepatisu u Wilsonovoj bolesti. Zato je pri svakom abnormalnom jetrenom testu koji nije etiološki jasan potrebno napraviti testiranje i za Wilsonovu bolest.