Evo još malo o pšenici , preuzeto sa sajta
www.psenicnatrava.com
Tabele nisam ubacivao ima i o lečenju raka na sajtu ali cu to ubaciti u odgovarajucu temu
"O PŠENICI
I pored svih tehničko - tehnoloških dostignuća, naučnici nisu u mogućnosti da naprave iole približnu supstancu, recimo, jednom običnom zrnu pšenice, ječmu, raži ili bilo kojoj drugoj biljci. Po hemijskom sastavu, jedno obično zrno pšenice koje samo priroda može da proizvede je originalno i nazamenljivo. Znanje o biljkama uopšte, a o žitaricama posebno, nagomilava se već vekovima, a mi ga, usled ritma savremenog života, nepravedno zaboravljamo.
Najpoznatija žitarica, ne samo kod nas, je pšenica (Triticum Aestivum). S obzirom da je krcata vitaminima, mineralima, lipoidima, skrobom, šećerom i dr, mnogi je, s pravom, smatraju idealnom hranom.
Od punog zrna pšenice se dobija kvalitetno crno brašno za hleb i druge proizvode koje bi trebalo svakodnevno konzumirati u ishrani umesto obezvređenog belog brašna, odnosno hleba.
Pšenica je izuzetan čistač organizma od nagomilanih otrova koje unosimo sa raznim konzerviranim i veštačkim proizvodima, iz zagađenog vazduha i zemljišta.
Vrednost pšenice je najveća kada se uzima u obliku svežih pšeničnih klica. Upotrebom klica mogu se rešiti razni zdravstveni problemi - hronični umor, problemi sa želucem i digestivnim traktom, srčane tegobe, kožne bolesti, bolesti nervnog sistema...
PŠENIČNE KLICE
Većina ljudi ne obraća pažnju na zagađenje i razna zračenja u svom neposrednom okruženju koja ugrožavaju zdravlje. Treba pogledati istini u oči i sva zagađenja prirodne sredine shvatiti kao veliko upozorenje i opomenu. Neophodno je promeniti nezdrave navike i tu pre svega, treba poći od svakodnevne trpeze. Tržište obiluje proizvodima čije poreklo i način uzgajanja nije moguće kontrolisati. Pijace, supermarketi, obiluju voćem i povrćem za koje ne možemo biti sigurni da li je tretirano i najbezazlenijim otrovom.
Klice su upravo nešto najprirodnije - da bismo ih prozveli, ne treba nam nikakav dodatni proces niti hemijska sredstva (što je mnogo bitno). Možemo ih svakodnevno gledati kako napreduju, rastu i prilagoditi ih svom ukusu. U fazi klijanja volumen zrna se višestruko uvećava. Na primer, kod lucerke 7 puta, a kod mungo pasulja 8 puta.
Od jednog supenog tanjira sočiva koje ostavimo da klija, dobijamo hranu u vidu salate u količini koja je dovoljna za tri odrasle osobe i uz to neuporedivo bogatija vitaminima od bilo kog povrća ili voća. Takva salata ne opterećuje organizam, naprotiv, predstavlja odlično sredstvo za čišćenje nagomilanih otrova iz organizma.
Pšenica najviše dolazi do izražaja kada se koristi u obliku klica. Upotreba klica u ishrani je klasičan primer ishrane presnom hranom. Za samoproizvodnju klica vam ne treba mnogo preduslova. Dovoljno vam je malo dobre volje, staklena tegla, gaza i gumica za teglu. Oprana, puna zrna potopite u čistu mlaku vodu i to dva prsta zrna, tri prsta vode. Po isteku vremena natapanja, zrna procedite, a vodu nikako ne bacajte već je pijte jer je puna minerala i vitamina. Teglu prekrijte gazom i učvrstite gumicom. Dok klice ne narastu 1,5 do 2 cm ispirajte ih jednom do dva puta dnevno hladnom vodom. Moraju biti uvek vlažne, ali ne mokre. Nekoliko sati pre upotrebe, proklijala zrna (klice) stavite na sunce radi formiranja hlorofila. Neutrošene klice možete čuvati više dana u frižideru, zatvorene u plastičnoj posudi ili tegli. Ispirajte ih svakog dana hladnom vodom.
Vreme natapanja pšeničnog zrna je 12 sati, a vreme klijanja od 3 do 4 dana. Idealna temperatura klijanja je 20 Celzijusovih stepeni.
Na potpuno isti način mogu klijati i zrna ostalih žitarica i drugog semenja. Samo je vreme natapanja i klijanja drugačije. Pogledajte tabelu:
Potrebno vreme natapanja i klijanja žitarica
Vrsta Vreme natapanja Količina Vreme klijanja Namena
Pšenica 12 sati 200 g 3 - 4 dana salate, musli, supe, riđuvelak, desert
Suncokret 24 sata 200 g 2 - 3 dana sosevi, salate, dodatak jogurtu
Heljda 3 - 4 sata 100 g 2 - 4 dana musli, namaz, salate, dodatak supama
Ovas 10 sati 200 g 2 - 3 dana musli, hleb, supe
Sočivo 12 sati 100 g 3 - 5 dana salate, supe, namazi, pire
Kukuruz 12 sati 200 g 2 - 3 dana musli, corn-flex
Mungo pasulj 12 sati 100 g 3 - 5 dana supe, salate, pire, sendviči, sokovi
Pirinač 24 sata 200 g 4 - 5 dana salate, supe, prilog jelima
Susam 8 sati 200 g 2 dana preliv za salate, musli, sosevi, desert
Soja 12 sati 100 g 2 dana mleko, supe, prilog jelima
Azuki pasulj 12 sati 200 g 5 dana salate, sendviči, pire
Riđuvelak
Riđuvelak se dobija fermentacijom pšeničnih klica u vodi. Već natopljena i proklijala pšenična zrna oprati hladnom vodom. U posudu se na svaka 2 prsta propranih klica stavi 5 do 6 prsta vode. Pokrije se gazom, veže gumicom i stoji na sobnoj temperaturi 3 dana. Nakon toga, sadržaj procediti, s tim da klice ostanu sasvim malo u tečnosti. Dobijeni riđuvelak možete odmah piti ili odložiti u frižider za kasnije. Zatim doliti istu količinu vode u posudu sa klicama i ponovo ostaviti da fermentiše 2 dana. Po isteku drugog dana ceđenje ponoviti, opet doliti vodu i odložiti još jedan dan. Zatim ponovo procediti, klice baciti, a dobijeni riđuvelak piti ili odložiti u frižider. Hladan je najbolji. Riđuvalak je kiselkastog, osvežavajućeg ukusa.
Riđuvelak pročišćava organizam i obogaćuje crevnu floru. Sadrži više vitamina, među kojima je nekoliko vitamina iz B grupe, vitamini A, C, E i K. Uz to je veoma hranljiv. Preporučujem ga najmanje jednom mesečno.
PŠENIČNA TRAVA
Pšenična trava pripada porodici slatkih trava, kojih ima preko 6000 vrsta. Ima dugu, bogatu istoriju i uglavnom je svima poznata. U Egiptu, još 5000 godina pre Hrista, proizvodnja pšenice je bila najrazvijenija poljoprivredna grana. U antičko doba, mladi vrhovi pšenične trave važili su za delikates. Stari Kinezi koristili su je za jačanje organizma, čišćenje krvi i upalnih procesa. U iste svrhe koristili su je i Indijanci u Srednjoj Americi. Pominje se u Starom i Novom Zavetu, a vezana je i za mnoge hrišćanske običaje. Za Božić je obavezna za trpezom, sa svećom u sredini, kao simbol napretka i zdravlja. Uskršnju trpezu takođe ukrašava pšenična trava sa jajetom u sredini.
Poznato je da životinje biljojedi instiktivno svoje potrebe za vitaminima i hranljivim elementima zadovoljavaju upravo koristeći mladu pšeničnu travu. I, zaista, mogla bi se nazvati idealnom i kompletnom hranom jer je neobično bogata vitaminima, mineralima, lipoidima, hormonima i hlorofilom. Činjenica je da hlorofil ima razna lekovita svojstva: čisti i obnavlja ćelije, steriliše rane, prečišćava vodu od fluorina i drugih otrovnih supstanci. Sok od ove trave deluje protiv svraba, uklanja bubuljice, leči oboljenja usta i desni, ždrela i sinusa, organa za varenje i disanje. Čak postoje opravdane indicije da organizmu pruža zaštitu od štetnog dejstva radijacije i pomaže mu u borbi protiv raka i drugih bolesti.
Pšenična trava i sok od nje su u Japanu i Americi više od jedne decenije najprodavaniji prirodni proizvod, u isto vreme i odlično pomoćno sredstvo u lečenju raznih bolesti. Važi pravilo: "Ko želi da ozdravi ili ostane zdrav, treba da više puta u toku dana (3 - 5 kafene kašičice) uzima sok od pšenične trave, geršle, ječma..."
Treba znati da jedna kafena kašika sušene pšenične trave, geršle ili ječma ima potpuno istu hranljivu vrednost kao 2 - 3 porcije presnog, organski gajenog povrća.
Postupak dobijanja pšenične trave je sledeći:
Pšenična zrna, koja su prošla proces natapanja i klijanja (vidi objašnjenje), gusto rasporedite u plastičnu posudu na koju ste već stavili šumsku rastresitu zemlju debljine 4 cm. Aku u tu zemlju, zbog rastresitosti, stavite nekoliko kišnih glista, tim bolje. Pokrijte sa nekoliko listova novinske hartije. Sve to omotajte crnom plastičnom kesom koju ste prethodno izbušili. Nakon tri dana, otkrijte zemlju i svakodnevno je vlažite vodom. Zemlja treba da bude vlažna, ali ne i mokra. Otkrivenu plastičnu posudu stavite na mesto koje nije direktno izloženo suncu, na temperaturi od 18 do 20 stepeni Celzijusovih. Žetva počinje posle 10 do 14 dana, s tim da se na jedan do dva dana pre toga posuda iznosi na sunce (zbog sinteze hlorofila). Uzima se cela biljka, zajedno sa korenjem i makazama seče pšenična trava. Koristi se kao salata ili dodatak drugim salatama.
Sok od pšenične trave
Sok od pšenične trave je pravi dar prirode i sadrži sve elemente neophodne organizmu.
Ogroman je izvor hlorofila (70%), enzima, minerala, vitamina, aminokiselina (proteina najbolje kvaliteta).
Hlorofil, ta biljna krv je po svojoj molekularnoj građi slična ljudskoj krvi. Razlika je u tome što hlorofil sadrži atomsko jezgro magnezijuma, a hemoglobin atomsko jezgro gvožđa.
Hlorofil i belančevine daju hemoglobin od koga se sastoji 75% naših ćelija. Zdrava krv i krvna slika su u direktnoj vezi sa zelenom biljnom hranom.
Sok sadrži:
- antioksidanse
- beta karotin
- vitamine A, B, E, C, F, K
- holin
- 70% hlorofila
- minerale
- žive enzime
- 21% aminokiseline
Lekar i biohemičar dr T. Ernst je otkrio i izolovao antikancerogeni vitamin B17 (laetrile) koji se nalazi i u pšeničnoj travi (dvostruko više ga ima u soku od ječmene trave).
Marta 1984. izlazi saopštenje dr Robinsona "žive namirnice i kancer" sa spektakularnim saznanjem:
- presna hrana umanjuje rizik od raka 75%
- sok od pšenične trave 95%
Primena soka od pšenične trave:
- odlično sredstvo za čišćenje krvi;
- za jačanje kostiju i zglobova;
- kod stomačnih tegoba, pospešuje varenje, reguliše metabolizam;
- klistiranjem sokom od pšenične trave otklanjaju se štetne naslage sa zidova debelog creva;
- otklanja malaksalost i vraća vitalnost;
- odlično deluje na srčani mišić i cirkulaciju krvi;
- poboljšava rad pluća;
- deluje pozitivno kod muškog i ženskog steriliteta zbog visokog sadržaja vitamina C i E.
- sprečava pojavu sede kose, usporava proces starenja;
- odličan je za regulaciju šećera u krvi;
- reguliše krvni pritisak."
Pozdrav