Pozdrav!

Zanima me da li netko ima kakva saznanja i iskustva u vezi nekog alternativnog načina za poboljšavanje pamćenja - odnosno da budem precizniji - ne zanima me sad neko nadprosjećno pamćenje, nego povratak razine pamćenja na normalnu razinu.
Naime, primjetio sam unazad par godina da jednostavno ne pamtim kao npr. unazad nekoliko godina. A tek mi je 25! Par primjera: pogledam film i ako me netko netom nakon toga pita što se u filmu događa - ja se moram dobro zamisliti i prisjećati što je u filmu bilo! (ne događa mi se to uvijek, ali ipak..ponekad..) Ili, netko s kim sam proživio nešto prije godinu dana mi opiše neki detalj ili radnju što smo radili a ja se ne sjećam - zapravo bolje je reći da se ne mogu odmah prisjetili te radnje, ali kada mi osoba to kaže odmah se sjetim uglavnom svega.
Dakle, radi se i o kratkoročnom i dugoročnom pamćenju. I bitna napomena je da ja to nisam sve zaboravio, nego kada me netko podsjeti na događaj iz prošlosti, odmah mi proradi kliker i onda se i ja jasno toga sjećam.
Nije sad da ništa nemogu zapamtiti, daleko od toga, ali osjećam da sam izgubio 10-20% od nekadašnje razine pamćenja.

Nadalje, ne vjerujem oficijelnoj medicini; bolje reći grozim se od kojekakvih tableta da moram piti i slično, pa ako ko ima iskustva s nećim alternativnim - vrsta hrane, fizička aktivnost možda, kakvi čajevi itd.
Nadam se da nebude ništa komplicirano jer sam jako lijen po prirodi

Osim toga, na neki način sam osobnog uvjerenja, da je uzrok tog mog problema s pamćenjem što sam kao mali od cca 7-13 godine moramo uzimati 2 vrste tableta za alergije i slične stvari. Jedne od tih tableta su imale učinke i među ostalim na (pisalo je) živce i mentalnu stranu (neznam kako da se bolje izrazim). Uglavnom, oko 6 god uzimanja tih gadosti mora ostaviti neke nuspojave - pa mislim da se kod mene to odrazilo sada..

Inače, još prije nekoliko godina mi je jedna doktorica propisala neke tablete da bih morao da ih pijem radi tih svojih alergija. Ja to nisam želio i grozio sam se toga - jer smatram da ti možda mogu pomoći za problem koji trenutno imaš, ali ako se stalno kljukaš tabletama to se mora odraziti negdje drugdje na organizmu. Odnosno na neki način se polagano truješ!
Tako nisam više nikada uzimao tablete a od ove godine više ni ne trebam određeni sprej koji sam nekad trebao prije spavanja! Da izbacim taj sprej - to mi je došlo nekako spontano i odjednom - nakon što sam se od prošle godine počeo zanimati za sve alternativno - sve što ili oficijelna znanost ne priznaje, ne može objasniti ili se kosi sa uvriježenim društvenim normama.
Dakle, u vezi tog spreja - rekao sam sam sebi i čvrstom snagom volje odlučio otići na spavanje bez spreja. Inače tih dana sam bio nadahnut nekim stvarima koje sam čitao u vezi snage uma i volje, pa mi je to čini se dosta pomoglo u mom ključnom koraku i odluci. Uglavnom, od toga dana više mi nikad nije trebao sprej i još mi je i zdravlje bolje, nemam niti nikakvih simptoma koje sam imao. Da si krivo ne mislite, nije to sad nešto izvanredno jer sam samo shvatio da jedino na psihološkoj/mentalnoj razini je meni taj sprej trebao, a zapravo nije bio od koristi mom organizmu.

Oprostite na dužoj poruci i ovom dodatku, ali baš sam jako sretan da sam se riješio tih tableta i ostalog.

Ovo je stvarno zanimljivo.
Ja imam groznih problema sa pamćenjem i koncentracijom.
Što se tiče pamćenja sve je jako slično kao što je mali oblak naveo, čak recimo na poslu mi se dešava da me neko često upita za neki predmet od prije mjesec ili više dana i kako sam ga riješio, a ja se ne mogu sjetiti ni da li sam ga ja radio a kamoli kako sam ga riješio, i onda u prvi mah kad počnem to da čitam imam osjećaj kao da ja to nisam ni pisao, tek možda poslije, ako budem uporan počinje pomalo da mi se vraća sjećanje na to.

[quote="fingolfin"]Ovo je stvarno zanimljivo.
Ja imam groznih problema sa pamćenjem i koncentracijom.
quote]

A jel su tvoji problemi s pamćenjem od nedavno ili kolko mjeseci/godina unazad?
Slično se i meni na poslu događa kao i tebi. Npr: ako par sitnih stvari napravim ujutro i onda me za cca 4-5 sati neko dođe pitati jel to gotovo - obično mi je ostalo u pamćenju što sam to za njega odradio, ali nekad moram i pitati.. "ček malo, što je to ono bilo?" Ista stvar je i ako me netko dođe pitati za nešto što je bilo odrađeno prije tjedan ili mjesec dana. Ali nije uvijek tako - ovisi koliko mi je nešto ostalo kao manji ili veći utisak u pamćenju.
Razlika u odnosu na tebe, fingolfin, je da kada me netko samo malo podsjeti, samo natukne nešto o tome, ja se odmah sjetim svega poprilično jasno.
Čak si nekad i mislim da je razlog svega toga moja lijenost, pa kao da nemam volje ni da pamtim tamo neke meni nevažne sitnice. A i po prirodi sam prema svemu što je vezano uz posao dosta ravnodušan - da se ne opterećujem poslom i ne brinem o njemu - jer neželim da se to pretvori u stres. Jednostavno rečeno, kad nešto odradim na poslu, to je to i gotovo, niti me zanima da to zapamtim niti se trudim. Ali usprkos tome trebao bih bolje takve stvari pamtiti. Prije nekoliko godina bih to sve puno bolje pamtio...

Ja sam prvu takvu mentalnu promjenu osjetio još u najranijem djetinjstvu ali se sve ovo o čemu mi pričamo kod mene intenziviralo možda u zadnjih godinu dana ili malo više.



Da, ovo se i meni dešava u nekim slučajevima.



Da, moguće je i to, ali mislim da je tu presudno koliko si u stvari zainteresovan za ono što radiš, ako te uopšte ne zanima neka materija sigurno ćeš je i lošije pamtiti. Naravno, jedino ako nisi neki totalni work fanatic, ne može te sve što radiš zanimati istim intenzitetom (barem je kod mene tako), s tim što se kod mene taj problem javlja i u onim oblastima koje pobuđuju moje veliko zanimanje.
Ali u glavnom je sve jako slično kao i kod tebe.

Da, slično i kod mene, kada npr. čitam neki časopis ili tekst koji me interesira i proučavam taj sadržaj - sve ja to na neki način zapamtim i dobro znam što sam pročitao, ali kad za recimo 10 dana nađem nešto novo vezano uz taj sadržaj/temu moram se dobro prisjetit što sam prije 10 dana pročitao/zapamtio, da bih onda dalje produbio znanje o toj temi.
To me strašno smeta jer znam da mi se to prije nije događalo.

I što ćemo poduzeti glede toga?

Nemam pojma, imaš ti kakvu ideju?

Mozda bi NONI pomogao (http://www.google.hr/search?hl=hr&q=NON ... %BEi&meta=)

moj stari je imao poprilicnih problema sa spavanjem, zbog slabog protoka krvi u mozak jako brzo se umarao, losa koncentreacija, sto se u konacnici i odrazavalo na pamcenje. Poceo je koristiti Nonija i stanje mu se poprilicno popravilo. Nije to nekakav super lijek kavim ga hoce prikazati (da bi ga lakse kasnije popljuvali) , al kao dodatak prehrani koji sigurno vrijedi te pare koje kosta. Kod kupnje treba paziti da se ne uzme razrijedjeni (yup, ima toga kod nas).

PS.
Ovo gore je moje iskustvo i nikakva reklama proizvoda

Poz,
R.

Šta ti je NONI?
Jel to nešto na bazi ginka?

neznam.. 300 kuna košta

proguglao sam malo o tom Noniju ali mi se nije dalo sve čitati. Od oka sam vidio da kao pomaže za 101 bolest bla bla. Nigdje se ne spominje nešto vezano uz pamćenje..

Meni licno, jako pomaze zeleni caj,pijem ga svakodnevno !

http://www.fructus.co.yu/z.html

http://www.fructus.co.yu/g.html

http://www.fructus.co.yu/zel.html

http://www.fructus.co.yu/i.html

Ja sam licno probao ovaj od ginka i svidja mi se.

imam pamćenje ko riba- tri sekunde, ne sjećam se šta sam jučer radila, uopće nemam osjećaj vremena ko da je sve jedan veliki dan samo se izmjenjuju dan i noć, a o prostornim konceptima da ne govorim

Problemi s pamćenjem? Ne brinite momci, to je odličan znak! Jer, to znači da napredujete. Naime,radi se samo o jednom od simptoma ovog tranzicijskog vremena u kome se nalazimo i koji su new ageri nazvali "Šaumbra simptomima".jedan od prvih je - kratkotrajne amnezije ali i one nešto dugotrajnije. Kako se bude naše latentne sposobnosti uspavane u mozgu, to se dešava da svi sistemi u organizmu, a posebno u mozgu počinju da se pregrupisavaju, ako tako mogu reći, reorganiziraju i preusmjeravaju na nove frekvencije i više vibracije - one koje su više usklađene sa 4D i 5D.
Dakle, budite se momci i ništa novoga! Sve O.K. i sve štima.
Trik je u tome da bi se aktiviralo naših preostalih 90 % mozga koji je dosad bio neaktivan, onih 10% mora da se "zatvori" i u tom međuprostoru/međuvremenu nastaje ovakav show kakav vi trenutno iskušavate i prolazite.

Radosna vijest je da će i to proći. Kad, to je individualno i za svaku osobu je različito. Mene su te amnezije zezale sve donedavno i onda sam se odjedom "ponovno uključila" i došla u svoje normalno stanje skoncentriranosti na poslu i naravno pamćenja stvari koje trebam da zapamtim. Napominjem da sam do tog perioda u svom životu bila i bukvalno poznata po tome što sam imala nevjerovatnu memoriju, pamtila sam sve i svašta, da sad ne spominjem, znate već tu vrstu manijaka, i upravo zato što znam kako dobro pamćenje u cjelini imam, to je za mene bio veći šok kad mi se sve to počelo dešavati. A to je bilo prije par godina. Sad opet sve štima, no ostala je jedna "trajna posljedica". Naime, brojne knjige, internet stranice, iskustva i ostalo koje sam prije pamtila i željela da zapamtim, sad uopšte ne želim da pamtim i čini se kao da sam dala podsvjesnu naredbu sebi da to silno uglavnom intelektualno znanje polako izbacujem. Zašto izbacujem? Zato što je cilj svih mojih gutanja knjiga i podataka iz drugih izvora bio da nađem suštinu, a površinu bacim nakon upotrebe. Otud, ako su neki od vas primjetili u mojim drugim postovima često ne mogu da se sjetim kako se zvao autor ili neke knjige ili ime čovjeka ili ime tehnike. Jednostavno, zaboravila sam, ali zato suštinu toga jako dobro pamtim.
Dakle, u krajnjoj mjeri može biti i riječ o izboru koji svjesno ili podsvjesno pravimo o tome šta želimo pamtiti a šta ne.

Međutim, sve ovo što sam pročitala kod vas dvojice nedvojbeno upućuje na gore pomenute Šaumbra simptome. Ima ih dosta, ali jedan od prvih je upravo kratkotrajan gubitak memorije koji nekad može trajati i godinama.

I da završim, ..........a o čemu smo mi ovdje uopće sad pričali= :idea:

E da Anđela, moram priznati da mi je i to palo na pamet.
Ali ima još nešto zanimljivo kod mene što me je mučilo zadnjih 10-tak godina a sad mislim da je u završnoj fazi - čitanje.
Otkad sam naučio da čitam stalno sam to činio, knjige, novine, časopisi, sve živo. Što se tiče knjiga, čitao sam skoro sve što bi mi palo pod ruku, recimo moja svakodnevna lektira u teen godinama su bili Hesse, Markes, Dostojevski i sl. Isto tako, kad bih otišao do kioska bukvalno bih ga poharao, imao sam svoje dnevne i sedmične novine koje bih redovno kupovao, a iz oblasti automobilizma, avijacije i sporta uzimao bih skoro sve našta bih naišao.
I onda nagli prekid, ništa od toga. Ta zasićenost čitanjem se prvi put pojavila kad sam bio student, pa sam to pravdao nekim umorom od učenja, međutim i poslije, nakon diplomiranja, pa sve do skoro današnjih dana se to zadržalo, s tim što u zadnje vrijeme polako počinjem da se vraćam na staro, ali ni blizu onom prijašnjem intenzitetu.
U svakom slučaju, dobrih 10 godina me mrzilo da bilo šta čitam što ne moram, i moram priznati da me to bilo počelo čak i brinuti jer u suštini jako volim da čitam.

Pa čovječe sam si dao odgovor na svoju dilemu. "Prečitao si se", ha,ha,ha,..Daj sebi vremena i interesovanje za upijanje novih znanja doći će postepeno, onako kako odgovara tebi, kao ličnosti, tvojim sadašnjim afinitetima i tvom vlastitom vremenskom tajmingu. Sve normalno. I ja sam imala period od par godina kad nisam htjela više ništa čitati, jednostavno bila sam presićena. A kad sam ponovno počela onda sam čitala samo strogo selektiranu literaturu i nisam "poharala" kioske i biblioteke kako ti kažeš. Sad sam znala šta hoću i gdje da nađem to što mi je potrebno.

a.

Jedna od najšokantnijih stvari koja mi se skoro bila desila je kad sam napisao jedan stručni rad iz jedne oblasti u kojoj sam radio par godina, i taj rad objavim u jednom stručnom časopisu.
E sad, obzirom da je rad bio objavljen nekih 8 mjeseci nakon što sam ga bio napisao, i kad sam uzeo tada ponovo da ga pročitam, u jednom momentu skoro da sam imao osjećaj kao da čitam nešto potpuno novo i nepoznato za mene, i još kad se sjetim da sam u taj rad bio pretočio mnoga svoja dragocjena iskustva iz prakse, bilo mi došlo da zaplačem.
Da stvar bude još zanimljivija, baš u vrijeme izlaska tog mog članka, oblast koja je u njemu bila obrađivana je na trenutak postala jako aktuelna zbog jedne specifične političke situacije i ja onda počnem da dobivam masu pitanja od raznih ljudi iz toga.
Nevjerovatno sam se osjećao, da su ta pitanja stizala nekih godinu ranije, mislim da bih mogao odgovarati na njih i da me probude u sred noći, ovako, našao sam se bio u jednoj neugodnoj situaciji i sve dok ponovo nisam malo proučio ono što sam prije izvanredno poznavao, nisam bio u stanju da odgovaram na mnoga pitanja.

Andjela, ovo što si napisala o buđenju je fakat zanimljivo. Dosta sam počeo proučavati i čitati o takvih stvarima, ali nikad nisam ni pomislio da bi se sad to meni moglo dogoditi - makar mislim da bi to bilo divno. Smiješno mi je malo.. da dođem naprimjer doktoru i da mu iznesem da je ovo ovdje uzrok problema s pamćenjem. Bi reko da sam poludio Ali ja sam kao osoba tako koncipiran da sam otvoren za sve alternativne mogućnosti i objašnjenja. Čak u svojoj okolini - doma, posao, prijatelji - nemam ni jednu jedinu osobu s kojoj mogu razgovarati o temama kao na ovom cjelokupnom forumu. Nikoga ne zanima, a čak im je i čudno što npr. sa zanimanjem gledam neke teme iz emisije Na rubu zannosti i skidam na poslu razne 'njima egzotične' dokumentarce. Neznam kako da to opišem, ali takve stvari mi 'ljepše zvuče' od nečeg oficijelnog.
Uz to, makar to sad više ne spada u ovaj topic, u zadnje 2 godine ja se osjećam kao da sam u potpunosti ostao bez i jedne trunke emocija u sebi. Sve oko mene mi je postalo 'ravno'. Ne osjećam više ništa prema nijednoj osobi oko mene i koju znam. Ne osjećam ništa ni u vezi sebe, u smislu, da znam tko sam, zašto idem na posao, zašto mi je svaki dan dosadno. Jedino što mi je ostalo su kao neki sirovi nagovi - kao npr. strast prema nogometu (već me hvata euforija Svjetskog prvenstva); požuda i ne mogu se sjetili da li još što E sad sam izgubio misao, opet to pamćenje.. Dobro, to je onda to...

Prije neki dan mi se ponovo desilo da nisam mogao prepoznati jednu osobu koja me je pozdravila.
Naime, odem do jedne prodavnice sportske opreme da kupim sebi nove patike, i onda usput primjetim i jednu trenerku i odlučim da isprobam donji dio. Obratim se djevojci koja je tu zaposlena kao prodavačica da mi nađe odgovarajući broj kako bih mogao isprobati tu trenerku i primjetim kako gleda u mene i smiješi se. Ja se nakratko zamislim da li mi je poznata od nekud, nije, ne sjećam se, kad se vratila sa tom trenerkom ja uzmem od nje i krenem prema kabini za presvlačenje a ona mi reče: "Mi se poznajemo, jel tako"?
U tom momentu iznad mene jedan veliki , nemam pojma, prvi je put vidim u životu, al mi je potpuno bilo glupo da je pitam odakle se poznajemo, kad sam poslije izašao odatle onaj je još neko vrijeme bio iznad moje glave.

Jedan veoma vazan faktor za memoriju je so..kuharska sitna so je otrov za mozak - pa ako jedete slano nije ni cudo da vam memorija slabi..odgovor na to je krupna so(ne oprana i bjelena)..krupna so sadrzi mnogo mikroelemenata koja ne mozemo naci u hranu..

Najbolja so je Himalajska so iz dubine Himalaja u Pakistanu -koja sadrzi 90% potrebne minerale...od ove soli se prave i svecnjaci i lampe koja stvaraju veoma zdrave vibracije i raspolozenje...video sam u neku emisiju da ih neko u Hrvatskoj uvozi.

Uzroci poremećaja pamćenja mogu biti tako mnogobrojni da je gotovo nemoguće nabrojati ih.
Ja ni ne očekujem od sebe da pamtim sve što pročitam ili napišem, ne trudim se da zapamtim sve osobe s kojim dolazim u kontakt, ne vidim razloga za brigu ako se moram malo potruditi da bih se prisjetila nekog događaja od prije godinu dana.
Ne možeš sve imati u glavi. Nije ni potrebno. Mozak sam odbacuje one informacije koje su mu nepotrebne, da nije tako ne bi mogli opstati. Ovo što se fingu dešavalo da je zaboravio sadržaj svog rada, meni se događa redovito i uopće ne vidim neki razlog zbog kojeg bi mi trebalo biti neugodno. Napišem i pročitam godišnje toliko toga, da bi bilo blesavo prisjećati se svega, i bez kompleksa priznam sebi ( i drugima) da se ne sjećam.
Ti simptomi duhovnog rasta, Šaumbra simptomi koje opisuje Anđela stoje, događaju se, ali su krtkotrajni i nemaju ih osobe koje se ne bave intenzivno nekim radom na proširenju vlastite svijesti. Spontana proširenja (uvidi) su rijetkost, i bili bi ih sigurno svjesni, ne bi mogli proći nezamijećeno za onoga tko ih doživi. Šaumbra simptomi su kao nekakve nuspojave proširenja svijesti, i kada prođu, pamćenje i koncentracija su bolji nego ikada ranije.

S pamćenjem u stvari mi ne bi trebali imati problema, jer mozak pamti svaku informaciju. Problem je u prisjećanju. Kada pamtimo, sortiramo informacije i prisjećamo ih se po nekom ključu, a taj ključ je riječ, simbol, boja zvuk, emocija, određeni sistem po kojem smo informaciju spremili, i kad se sjetimo ključa- otvara se određeni pretinac gdje se informacija nalazi. Prije je problem u tim ključevima, tj u prisjećanju nego u kapacitetu ili funkcioniranju pamćenja.

Mali oblače..to što pišeš je po meni kriza idnetiteta koja je tipična za tvoje godine. Niš novoga pod kapom nebeskom. Sad si u nekoj fazi kad trebaš odlučiti da li ćeš ostati svoj i tjerati dalje ovo što tebe zanima, ili ćeš se prikloniti osobama koje te okružuju. To što s njima ne možeš razgovarati o temama koje te zanimaju, ne znači da ne možeš naći druge sugovornike. Problem je da li želiš napustiti stare da bi pronašao nove, i da li ipak možeš nastaviti druženje sa starima ali na nivou kojag oni prihvaćajau. KAda nemaš istomišljenike oko sebe, to zna prilično poljuljati samopouzdanje. Možeš se iz toga izvući ako si čvrsto uvjeren da je tvoje ispravno i da si na pravom putu, tj, ako vjeruješ u sebe. Ako ne, odustani. KAd ti nešto ne stane u glavu, znači da je glava zauzeta drugim stvarima, koje obično potiskujemo i nismo ih svjesni, ali su tu, vrebaju stalno,,,
Ne sviđa mi se osjećaj dosade kojeg opisuješ, i emocionalna blokada koju kažeš da osjećaš. To mogu biti simpromi drugih poremećaja i pazi da zadržiš realan pogled na stvarnost.
sklupljanje informacija može te zbuniti, ako istovremeno ne pronalaziš dokaze za istinitost svega što si skupio. Pri tome mislim na dokaze na svojoj koži i iz svoje prakse.
Na primer, ako je netko proučio sve o energetskom sustavu čovjeka i nastoji to razumom shvatiti i prihvatiti te činjenice (koje su u suprotnosti sa svime što je do sada znao-vjerovao) a nije nikad pokušao osjetiti energiju i nije nikad iskustveno spoznao i pronašao dokaze za svoje nove stavove u svom iskustvu, to ne može za njega biti dobro. Bilo bi bolje da ništa ne zna ako nema dokaza za svoje znanje, a pri tome ga okolina ne prihvaća i gleda ga kao nekog čudaka. Bolje da se nije ni petljao u otkrivanje nevidljivoga ako ne može ići do kraja.
Zato, oprez sa skupljanjem i čitanjem, i filozofiranjem. Na prvom mjestu je opraksa i neki čvrsti razlog zašto to prouzčavamo. ako je u pitanju samo znatiželja, iza znatiželje se obično skriva potreba za nadmoći, da budemo pametniji i bolji, a to nije opravdani razlog zbog kojeg bi vam svijet nevidljivoga dozvolio da po njemu švrljate.
Moguće je da problem fizičke prirode koji nije iscijeljen do kraja ili na ispravan način, preselimo u astalnu ili mentalnu razinu. To je sad druga priča, mislim da ne spada u ovu temu.


Daj nešto više o tvojoj alergiji. Na što si alergičan? (Ili bi ispravnije bilo postaviti pitanje: Na KOGA si alergičan?) Kako se to manifestira?


Pozdrav