Sada je: sub apr 27, 2024 1:59 pm.

Prijava

Korisničko ime:   Šifra:   Automatsko prijavljivanje  

Vremenska zona: UTC + 01:00




Započni novu temu Odgovori  [ 66 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1, 2, 3, 4
Autor/ica Poruka
 Naslov:
PostPostano: uto jan 22, 2008 8:49 pm 
Offline
Moderator
Avatar

Pridružen/a: sri maj 24, 2006 8:12 pm
Postovi: 1517
Nesto mi je palo na pamet, pa da pokusam da uoblicim neku ideju u vezi sa ovim problemima sa pamcenjem. Izgleda da se zaista javljaju kod nekih tragalaca kao simptom odredjene unutrasnje promene ili preispitivanja dosadasnje slike o svetu i sebi.

Stajner je pamcenje odredio kao najvaznije svojstvo koje covek zadobija sticanjem individualnog Ja. Pamcenje pri tome nikako ne treba razumeti u smisli memorisanja cinjenica [-X , vec u smislu svojstva koje obezbedjuje kontinuitet svesti, umesto da budemo gurani mehanickim udarima tamo amo. Slicno Gurdjejevljevom pamcenju sebe.

Pre ’sticanja’ individualizovane svesti entitet poseduje svesnost, u smislu registrovanja drazi iz okoline, ali ne moze da zadrzi primljene utiske – nedostaje kontinuitet koji bi obezbedio svest o sebi.

To individualno Ja nije gotov proizvod, ono evoluira i ta se evolucija sigurno ne moze okoncati tokom jedne inkarnacije. Mi smo verovatno na nekom medjustepenu, sa nekom predstavom o sebi, ali bez tog stabilnog kontinuiteta svesti: ono sto je Jung nazvao „skupnoscu u tolikoj meri da se jedva moze nazvati covekom“, a Gurdjejev mnostvom nasih malih Ja, koja potpuno proizvoljno smenjuju jedno drugo, od kojih jedno donosi odluke, a drugo ih zaboravlja ili odbija da ih sprovede.

Medjutim, tokom vaspitanja, odrastanja, socijalizacije se kristalizuju neki delovi ove skupnosti, drugim recima stvara se nekoliko dominantnih Ja koja sama za sebe poseduju kakav-takav kontinuitet svesti. Ta dominatna Ja obuhvataju tek delic naseg bica, stvorena su spoljnim, mehanickim udarima, umesto uskladjivanja sa sredistem i nisu u stanju da uspostave vezu sa njim.

Neka od tih dominatnih Ja nam omogucavaju da funkcionisemo u stvarnosti koja nas okruzuje, neka opet predstavljaju grozdove uverenja, poglede na svet ili usvojene vrednosti. Mnoga od tih dominatnih Ja su jedna sa drugim u potpunoj suprotnosti – jedno veruje u jedno, drugo u nesto sasvim suprotno - ali mi to jednostavno ne registrujemo, jer kontinuitet svesti postoji samo na nivou svakog od njih pojedinacno, ne na nivou celine.

U okviru tih kristalizovanih celina mi smo u stanju da odrzimo kakav-takav kontinuitet (zadovoljavajuce pamcenje sebe), koja ce nam omoguciti da funkcionisemo u svom okruzenju (seticemo se da odemo na posao na primer), nasa verovanja kao i zivotni skripti ce odrediti nasu percepciju sveta i pruziti nam osecaj kontinuiteta, medjutim, van onoga sto je obuhvaceno tim dominatnim kristalizovanim delovima bica postoji samo ona skupnost, mnostvo, gde utisci i senzacije isplivavaju i ponovo tonu u mrak nase podsvesti. Mi to jednostavno ne pamtimo.
Prosto, zamislite neko 2-denzitetsko bice koje se polako, iz inkarnacije u inkarnaciju uzdize ka vecoj svetlosti svesti.

Medjutim, istovremeno nam ove kristalizovane celine onemogucavaju da nastavimo proces integracije: mi smo stvrdnuti, zaledjeni smo u njima i da bi se proces evolucije nastavio, one se moraju uciniti propusnim: to je ono sto Jung naziva prodorom elemenata iz nesvesnog, Gurdjejev razbijanjem bufera, da bi postala moguca integracija i fuzija neosvescenih aspekata. (Dodatni problem predstavlja to sto je kristalizacija tih dominantnih Ja izvrsena na u najmanju ruku sumnjivim temeljima, ali o tome je vec bilo reci na razlicitim mestima.).

Ako izuzmemo deo koji se odnosi na nasu koncenzus realnost, proces oblikovanja dominatnih Ja je krajnje individualan. Takodje, kod nekih ljudi su ova Ja meksa, kod nekih crvrsca, kod nekih je dovoljan alhemijski postupak rastakanja, kod nekih je neophodna istinska vatra.

I mislim da upravo ovo omeksavanje nekih od dominatnih kristalizovanih Ja kao posledicu moze da ima i ove privremene smetnje u pamcenju – rasejanost - jer je individualizovana celina koja je omogucavala kontinuitet svesti i pamcenje sada uzdrmana. Mozda i pokoji reset sistema.
Istovremeno, upravo u ovom trenutku postaje moguc i veci download informacija iz Polja kao i iz sredista naseg bica (na najrazlicitije nacine). Ali se paralelno sa tim ukljucuje i delovanje Generalnog zakona hehe.
Dakle, na klizavom smo terenu.

Veoma cesto se obavi nova lazna kristalizacija novih dominatnih Ja (odnosno izgrade novi buferi) na nekim novim temeljima i oko novih ideja, sto ’licnost’ cesto percipira kao evoluciju svesti, sve dok u jednom trenutku ne ustanovi da ne napreduje vise. Ako je u stanju da primeti.

U stvari mislim da je neku vrstu nove mehanicke „kristalizacije“ prilicno tesko izbeci, hteli mi to ili ne.
I mozda bismo mogli da je premostimo jednostavno ’delegiranjem’ jednog od tih Ja – uz punu svest o njegovoj subjektivnosti i privremenosti - koje bi bilo u stanju da obezbedi da tako kazem sve one neophodne uslove da bi se kontinuitet svesti postigao na jednom visem nivou – u jednom tecnom stanju bez mentalno-emocionalnog ’kacenja’ koje proizvodi ove grozdove kompleksa.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: pet jan 25, 2008 11:35 pm 
Offline
Moderator
Avatar

Pridružen/a: sri maj 24, 2006 8:12 pm
Postovi: 1517
Uspenski o svojim prvim pokusajima pamcenja/secanja sebe. Kao mali prilog temi o alternativnom tretmanu pamcenja: :wink:

"Prvi utisak je bio da su pokušaji sećanja sebe, ili svesti o sebi, da kažem samom sebi Ja hodam, Ja činim, i da sve vreme osećam to Ja, ZAUSTAVLJALI MISAO. Kada sam osećao Ja, nisam mogao ni misliti ni govoriti; čak su i oseti postali zamagljeni. Osim toga, sebe možeš osetiti na taj način samo na kratko. Ranije sam vršio određene eksperimente u zaustavljanju misli koje se pominju u knjigama o Joga praksi. Ti prvi pokušaji samo-sećanja su me podsetili baš na ove moje prve eksperimente. Zapravo bila je to potpuno ista stvar, uz jednu iznimku, da je u zaustavljanju misli pažnja u potpunosti upravljena prema naporu neprihvatanja misli, dok je u samo-sećanju pažnja postajala podeljena, jedan njen deo je bio upravljen prema tom istom naporu a drugi deo na osećanje sebe. Shvativši ovo, mogao sam doći do određenih, možda sasvim nekompletnih, definicija samo-sećanja, koje nisu ništa manje dokazivale svoju korisnost u praksi.
Govorim o podelama pažnje koja je karakteristika samosećanja. Predstavio sam sebi to na sledeći način:
Kada nešto posmatram moja pažnja je upravljena prema onome što posmatram — linija sa jednom strelicom:
Ja.... >>>>> posmatrani fenomen.
Kada, istovremeno, pokušavam da se setim sebe, moja pažnja se deli na predmet koji posmatram i na sebe. Druga strelica se pojavljuje na liniji:
Ja <<<< >>>> posmatrani fenomen.
(...)

Shvatio sam da je problem bio u tome kako upraviti pažnju na sebe a da se ne oslabi ili uništi pažnja upravljena na nešto drugo. Štaviše, to »nešto drugo« bi moglo biti u meni kao i izvan mene. Već prvi pokušaji kod ovih podela pažnje pokazali su mi svoje mogućnosti. Istovremeno sam dve stvari video jasno. Prvo sam shvatio da samo-sećanje kao rezultat ovog metoda nema ničeg zajedničkog sa »samo-osećanjem« ili »samo-analizom«. Bilo je to novo, veoma interesantno stanje sa čudno znanim ukusom. Drugo što sam shvatio bilo je da se trenuci samo-sećanja događaju u životu, mada retko. Osećaj novog stvarala je samo namerna navala tih momenata. Zapravo sa njima sam bio blizak od ranog detinjstva. Dolazili su ili u novim i neočekivanim okolnostima, na novim mestima, na putovanjima, medu novim ljudima, kada, na primer, odjednom čovek pogleda oko sebe i kaže: KAKO JE TO ČUDNO! JA NA OVOM MESTU; ili u veoma emocionalnim trenucima, u trenucima opasnosti, u trenucima kada je potrebna hladna glava, kada čovek čuje sopstveni glas i posmatra i vidi sebe spolja. Sasvim jasno sam video da su moja prva sećanja u životu, u mom slučaju veoma rana, bila SAMO-SEĆANJA. Shvativši ovo mnogo toga se prosvetlilo. Uvideo sam da se sećam samo onih trenutaka prošlosti u kojima sam se SEĆAO SEBE. Za druge SAMO ZNAM DA SU SE DESILI. Nisam u stanju da ih prizovem u potpunosti, da ih ponovo iskusim. Međutim trenuci u kojima sam se setio sebe, bili su živi i ni na koji način se nisu razlikovali od sadašnjosti.
Uvek me je iznenađivala moja slaba i nedovoljna memorija. Zašto se toliko toga iskusi da bi se kasnije zaboravilo? Čovek oseća nešto što mu se čini velikim, misli da to nikada neće zaboraviti; prođu godina, dve — a od toga ne ostaje ništa. Sada mi je postalo jasno zašto je to bilo tako i zbog čeg ne može biti drugačije. Ako u našem sećanju ostaju živi samo trenuci samo-sećanja jasno je zašto je ono tako jadno.
(...)

Ponekad samo-sećanje nije baš bilo uspešno; ponekad je bilo pomešano sa nekim čudnim posmatranjima. Šetao sam jednom duž Liteinya prema Nevsky trgu i uprkos svim svojim naporima nisam bio u stanju da zadržim pažnju na samo-sećanje. Buka, kretanja, sve me je odvlačilo. U svakom trenutku gubio sam nit pažnje, ponovo je pronalazio i opet je gubio. Na kraju sam se osećao smešno razdražljivim, skrenuo na levo u prvu ulicu, čvrsto odlučivši da održim pažnju na činjenicu da ĆU SE SETITI SEBE barem za neko vreme, u svakom slučaju dok ne stignem do sledeće ulice. Stigao sam do Nadejdinskaya ne izgubivši nit pažnje, osim možda zakratko. Tada sam opet skrenuo prema Nevsky trgu shvativši da mi je u mirnim ulicama bilo lakše da održim nit pažnje i da sam zapravo testirao svoju pažnju u bučnijim ulicama. Stigao sam na Nevsky još uvek se sećajući sebe i već sam počeo da doživljavam čudno emocionalno stanje unutrašnjeg mira i sigurnosti koje dolazi nakon velikih napora te vrste. Iza ugla na Nevskom bila je prodavnica duvana u kojoj su pravili moje cigarete. Još uvek se sećajući, pomislio sam da bi bilo dobro da svratim do njih i naručim cigarete. Dva sata kasnije PROBUDIO SAM SE u Tavricheskaya, a to znači, daleko. Išao sam IZVOSTCHIKOM u štampariju.

Osećaj buđenja bio je neverovatno živ. Skoro mogu reći da sam BIO U EKSTAZI. Svega se sećam odjednom. Kako sam šetao duž Nadejdinskaya, kako sam se sećao sebe, kako sam pomislio na cigarete, i kako sam pri toj misli kao najednom propao i nestao u duboki san. Istovremeno sam, upadajući u taj san, nastavio da izvodim suvisle radnje. Napustio sam duvandžinicu, svratio u svoj stan i Liteinyu, telefonirao štamparima. Napisao sam dva pisma. Opet izašao iz kuće. Hodao levom stranom Nevsky trga do Gostinoy Dvora nameravajući da idem do Offitzerskaya. Tada sam se predomislio jer je bilo kasno. Popeo sam se u IZVOSTCHIK i dovezao se do Kavalergardskaya gde su bili moji štampari. Usput dok sam se vozio duž Tavrischeskaya počeo sam da osećam čudan nemir, kao da sam zaboravio nešto — I ODJEDNOM SAM SE SETIO DA SAM ZABORAVIO DA SE SETIM SEBE."

Stay awake :wink:


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Pamćenje - alternativni tretman
PostPostano: uto sep 04, 2012 11:07 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sri apr 28, 2010 12:45 pm
Postovi: 574
Lokacija: Eter
alzheimerova bolest = dijabetes tip 3

http://translate.google.de/translate?hl=de&sl=de&tl=hr&u=http%3A%2F%2Finfo.kopp-verlag.de%2Fmedizin-und-gesundheit%2Fgesundes-leben%2Fjonathan-benson%2Fneue-untersuchungen-ergeben-alzheimer-ist-in-wirklichkeit-nur-typ-3-diabetes.html

http://translate.google.de/translate?sl=de&tl=hr&js=n&prev=_t&hl=de&ie=UTF-8&layout=2&eotf=1&u=http%3A%2F%2Finfo.kopp-verlag.de%2Fmedizin-und-gesundheit%2Fgesundes-leben%2Fpaul-fassa%2Fkokosnussoel-gegen-alzheimer-besser-als-alles-was-big-pharma-zu-bieten-hat.html


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Pamćenje - alternativni tretman
PostPostano: uto sep 04, 2012 11:59 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: pet aug 06, 2010 10:32 am
Postovi: 682
U knjizi Moć mišljenja (Teozofija) _ Annie Besant, opisana je jako lijepa tehnika vježbanje intelekta i pamćenja.
Dakle ako tekst koji čitamo želimo uvesti u Um, a da imamo lakši pristup tim informacijama, potrebno je praktikovati odnos čitanje_1:2_razmišljanje.
Hoće reći, ako čitamo tekst pola sata onda sat vremena treba razmišljati o njemu.

_________________
The true Self is No-Self.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Pamćenje - alternativni tretman
PostPostano: uto sep 04, 2012 12:26 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sri apr 28, 2010 12:45 pm
Postovi: 574
Lokacija: Eter
Ja nisam citala tu knjigu, ali kada nesto citam i ako mi je neka informacija vrlo vazna i zanimljiva ponavljam citanje tog djela par puta i naravno stanem pa razmisljam o tome. A dali mozda u toj knjizi pise kako da se zaustavi i lijeci/izlijeci Alzheimer.
Jucer sam pricala sa jednom prijateljicom cije zanimanje pripada skolskoj medicini, trazi lijek za nekoga bliskog, zna da ga u skolskoj medicini nema, ona se pored skolske med. sama bavi i istrazuje u alternativnoj, i vrlo je otvorene svijesti. Citala je sve knjige Autora kojeg ovdje ne smijem vise da spomenem, razumije sve ali mozda ne primejenjuje sve???
Danas je slucajno na Kopp-Online izaslo ovo o kokosu pa sam ga eto tu stavila, naskoditi ne moze.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Pamćenje - alternativni tretman
PostPostano: uto sep 04, 2012 1:11 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sri apr 28, 2010 12:45 pm
Postovi: 574
Lokacija: Eter
Danke ghost für deine PP :love3: ! Übung macht den Meister =D>


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 66 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1, 2, 3, 4

Vremenska zona: UTC + 01:00


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 90 gostiju.


Powered by phpBB © 2010 phpBB Group
BH (BIH) by Šehić Nijaz