Zagreb, 07.06.2005. 16:04 (VIPnet)

Šećer se nalazi "skriven" u mnogim namirnicama, a naročito u gaziranim pićima.

Ne treba biti isključiv, poručuju vam časopisi, priuštite si čokoladu, osjećat ćete se bolje... Samo još ova čokolada (ili keks ili nešto drugo). Prelijeva vas osjećaj sigurnosti, doživljavamo uzlet, sve izgleda ljepše, zadovoljstvo se širi... ovakav osjećaj kratko traje, a onda padamo u ....Sugar Blues

Naziv je knjige Williama Duftya koja je bila svjetski betseller još sedamdesetih, a cijela je posvećena njegovoj ovisnosti o šećeru, štetnim djelovanjima šećera te preporukama kako se izvući iz tog "bluesa". Čak je i slavna Gloria Swanson ispričala svoju priču o ovisnosti i odvikavanju od šećera. Oni tvrde (a ja podržavam), slatkiši sa šećerom se ne mogu zadržati u malim količinama u prehrani (mala količina ne znači svaki dan nešto slatko već primjerice jednom mjesečno), ili ih jedete stalno ili ih ne jedete uopće. Problem je često da smo stručnjaci u obmanjivanju samih sebe.

U dvadesetak proteklih godina najčešće i najviše sam pričala i pisala upravo o bijelom šećeru i njegovu negativnom utjecaju na organizam. Možda i zbog toga što sam i sama oduvijek voljela jesti slatko, odrasla sam na šećeru i nije mi bilo jednostavno prestati ga jesti. Šećer stvara ovisnost u našem organizmu i često se nalazimo u nekoj vrsti začaranog kruga. No, uspjela sam se "izvući" i zaista vam mogu potvrditi da izbacivanje bijelog šećera iz prehrane definitivno znači okretanje nove stranice u životu. Stabilnije raspoloženje, kvalitetnija kosa, smanjenje simptoma PMS i sl., samo su neke od puno prednosti koje upoznate kada prestanete jesti bijeli šećer. Nadam se kako će vas sljedeći reci navedeno motivirati da ga i vi jednom zauvijek izbacite iz svoje prehrane!

Zašto toliko volimo slatko?

Možda zbog toga što je majčino mlijeko, naša prva hrana, slatkasta okusa. Neki kažu kako smo jednostavno tako "uređeni" da su nam ugljikohidrati potrebni kao gorivo, a od njih nam dolazi i slatkasti okus te je želja za slatkim zapravo potreba za tom energijom. I jedno i drugo zvuči prihvatljivo, znači, slatko nam je potrebno. Ali kakva vrsta slatkog? Kako to da smo tisućama godina svoju želju za slatkim mogli zadovoljiti jedući voće, korijenje, žitarice, a sada nam je pri prvoj pomisli i želji za slatkim na pameti neki od proizvoda koji sadrže bijeli šećer.

Proizvođači hrane maksimalno iskorištavaju primjenjivost bijelog šećera i na taj način nas opskrbljuju tim sporodjelujućim otrovom.

Šećer je problem broj 1. svakog roditelja koji se brine za zdravlje svog djeteta. Ako ga i uspijemo izbjeći u direktnom konzumiranju, čeka nas onaj "skriveni", jer bijeli šećer je često prezervativ - a zašto mladom organizmu to uopće treba?

Prazna namirnica - opasnost za zdravlje

Svi znaju da bijeli šećer nije dobar za zube, ali postoje i puno ozbiljniji problemi koji dolaze s njegovim konzumiranjem.

Vjerojatno ste često naišli na podatak da šećer donosi samo prazne kalorije. Što to doista znači? To znači da bijeli šećer ne sadrži ni vitamine ni minerale koji bi pomogli tijelu da ga iskoristi. Primjerice, da bismo omogućili metabolički proces u preradi bijelog šećera trebamo mineral krom. Bijeli šećer ne samo da ga ne sadrži nego uzrokuje i gubitak kroma iz organizma. Tijekom godina tijelo mora izvlačiti taj mineral iz svojih rezervi. Isto se događa i sa kalcijem, fosforom i željezom.

Sljedeći problem sa stalnim konzumiranjem bijelog šećera je oslabljena kontrola razine šećera (glukoze) u krvi. U ekstremnim slučajevima to može dovesti do dijabetesa koji je danas u sve većem porastu. Dijabetes je jednostavno problem povezan s prehranom i najbolje ga je preventirati sa što manjim korištenjem bijelog šećera od najranije dobi. Stalno konzumiranje šećera glavni je uzrok pretjerane tjelesne težine, osteoporoze, smanjenog funkcioniranja obrambenog sustava i oboljenja krvnožilnog sustava.

Gubitak koncentracije, depresija, uznemirenost, hiperaktivnost (pogotovu u male djece), pa čak i agresivnost te nasilno ponašanje poremećaji su koji se povezuju s višegodišnjim konzumiranjem šećera. Istraživanje provedeno na 100 žena (objavljeno u Journal of Reproductive Medicine, 1984.) pokazuje da je unošenje šećera, mliječnih proizvoda i umjetnih zaslađivača povezano s pojavom Candida vulvovaginitis. Nakon prehrane koja je isključila sve navedene namirnice 90 posto pacijentica nisu više imale simptome ove gljivične infekcije.

Što može povećati želju za šećerom:

1. Konzumiranje namirnica koje sadrže šećer stvara stalnu želju, pri čemu se količina stalno povećava (osjećaj da se ne možemo zaustaviti).

2. Kaotična i neredovita prehrana.

3. Nemogućnost da se nosimo s vanjskim stresom.

4. Rješavanje frustracija i problema jedenjem.

5. Nedovoljno bjelančevina u prehrani (kada ljudi misle da je vegetarijanstvo samo izbacivanje namirnica životinjskog podrijetla pa im se prehrana sastoji uglavnom od rafiniranih namirnica i variva od povrća).

6. Previše soli u prehrani i namirnica životinjskog podrijetla.

"Ne, ja ne jedem puno šećera!"

Kažete vi, uglavnom misleći na izravno uzimanje bijelog šećera žličicom (kao u kavi, čaju, desertima i sl.). No šećer se nalazi "skriven" u mnogim namirnicama, a pogotovu, u gaziranim pićima.

Jedan voćni jogurt sadrži četiri čajne žličice šećera, kukuruz u konzervi dvije, kugla sladoleda također dvije itd.

Čitajte sadržaj proizvoda koje kupujete jer skriveni šećer često dolazi i pod drugima nazivima kao: glukoza, saharoza, dekstroza, laktoza, galaktoza, fruktoza i sl.

Bez šećera-ali s umjetnim zaslađivačima?!

Industrija se brzo prilagođava pa stoga danas na tržištu možete naći mnoštvo proizvoda na kojima je istaknuto da su bez šećera. No, na žalost to često znači da ti proizvodi sadrže umjetne zaslađivače koji su kemijskog podrijetla pa ih naš organizam ne prepoznaje kao hranu te ima teškoće koje mogu dovesti do metaboličke neravnoteže.

Stoga izbjegavajte: saharin, aspartame, sorbitol i sl.

Što nam preostaje?

Smeđi šećer, reći ćete vi! Ne, jer smeđi šećer, unatoč tome što sadrži nešto minerala, i dalje se u organizmu probavlja isto kao i bijeli šećer - tj. monosaharid je (jednostavni šećer) koji preskače procese probave i direktno ulazi u krv te tako isto negativno utječe na kontrolu razine šećera (glukoze) u krvi.

Koristite ga zaista samo povremeno ili u prijelaznom razdoblju kada mijenjate svoju prehranu na bolje. No, smeđi šećer vas neće riješiti ovisnosti o šećeru (samo ste jednu "drogu" zamijenili drugom).

Ne bojte se! Prestati jesti šećer ne znači ne jesti slatko uopće. I u nas se mogu naći kvalitetni deserti i slatkiši sa zaslađivačima od žitarica (ječmeni, rižin, kukuruzni, proseni slad, samo su neke vrste). Ti zaslađivači izgledom podsjećaju na med, ali su blažeg okusa i, za razliku od meda, sadrže složene šećere (polisaharide). Prave se od isklijalih žitarica i sadrže maltozu (šećer iz žitarica), ali i vitamin B. Primjena im je zaista široka, a danas se mogu lako nabaviti u trgovinama prirodne hrane.

Glavni izvor kvalitetnog slatkog trebale bi biti žitarice, korjenasto povrće i voće te njihovi proizvodi. Također kvalitetna, raznolika prehrana s cjelovitim namirnicama, različite tehnike pripreme i načina začinjavanja, te puno zelenog lisnatog povrća, svakako može pomoći pri smanjenju želje za šećerom.



Evo nesto sto ja preporucujem: http://www.pivara.co.yu/srpski/maltex/text.htm

Mislim da je mnogo (previse) onih koji su ovisni o seceru , a i drugim stimulansima koje nazivamo hranom.
Secer stavljam na prvo mesto stetnih namirnica koje se konzumiraju.
Licno ga ne koristim 15-ak godina.Znaci da sam se samo prvih 15 trovao

Izbegavam sve namirnice u kojima ga ima.
Zamenio sam ga medom, koji se pokazao izvanrednim. Posebno dok sam se bavio sportom. Dejstvo je bilo otprilike kao prirodni doping.
Nedavno sam negde naisao na tekstove u kojima pise da ni med nije bas najbolji. Naravno, slazem se da svako preterivanje moze da steti, ali voleo bih cuti saznanja ostalih o medu.

Svatko ima svoju ovisnost o necemu.
Ako uzems da se sve što pojedeš pretvara u jednostavne secere onda je
nekako možda i opravdano da budemo ovisni o baznom izvoru energije za tijelo. ...kinda...

U zadnje vrijeme se podosta reklamiraju umjetni zaslađivaći.
http://en.wikipedia.org/wiki/Sugar_substitute

Pa eto vidim da se Splenda cesto reklamira. ... hmmm... pitam se why.
Neznam zasto bi htio stavi u sebe neki klorid saharoze.
"Sucralose belongs to a class of chemicals called organochlorines, many of which are highly toxic and known carcinogens; however, sucralose is extremely insoluble in fat, does not accumulate in fat, and a chemical being a chlorocarbon does not guarantee toxicity. Sucralose does not break down or dechlorinate.[2] Osteopathic physician Joseph Mercola wrote an article entitled "The Secret Dangers of Splenda (sucralose), an Artificial Sweetener", primarily concerning the lack of long-term studies on sucralose."
http://www.mercola.com/2000/dec/3/sucralose_dangers.htm

Hmm... cak sam cito da su je ljudi uspjesno koristili kao otrov za mrave.
Posto imam mrava po stanu. Moglo bi se ispobat. Ali opet, cini se da su
moji mravunci i korisni... samo da mi se ne zavuku u kompjuter

http://www.splendaexposed.com/articles/2005/11/you_do_what_you.html

Sigurna sam da je beli secer jedan od najstetnijih otrova danas (u smislu siroke potrosnje). Meni je bilo jako tesko da smanjim unos secera posto sam bila zagrizeni ovisnik o ogromnim kolicinama svakodnevno (jos iz detinjstva). Neverovatno je koliko je jaka ta zavisnost, bar meni je bilo jako tesko cak i malo smanjiti kolicinu. Trenutno ga jedem minimalno ili nikako. Nekad mi se omakne pa pojedem neki slatkis ali strogo pazim da se ne otme kontroli.
ja sam davno citala da je vecina danasnjih bolesti upravo posledica konzumiranja secera ali je industrijski lobi jak i strogo kontrolise sta ce izaci u javnost.

Ovisnost o seceru je ovisnost kao i svaka druga ovisnost.
Na prvi pogled se cini da nije tako opasna i da ne ubija kao ove ostale,ali kada se sve zbroji to dodje tu negdje.I naravno, komercijalizirana je kao i ovisnost o nikotinu i alkoholu.Pa je to sve lijepo upakovano.
Osobno sam bio veliki ovisnik o seceru,ali sam lagano sagledao sve posljedice i "skinuo " se i sada sam "cist" vec nekih deset godina.
A sve je to posljedica aktivnog bavljena sportom kroz koji se zavolis svoje tijelo i skontas da ga je glupo unistavati raznim glupostima.

Prije nekih pola godine kroz pricu sa jednom prijateljicom iz Svedske dosli smo na temu o slatkisima.
Tako sam kroz razgovor sa njom doznao da svedjani svojoj djeci ne dozvoljavaju da konzumiraju slatkise.Jer djeca prije svega postaju agresivnija nakon konzumacije.
Tako djeca u Svedskoj imaju manje problema sa tezinom i sa zubima.Kod nas se pogresno misli da prvi mlijecni zubi nemaju veliku ulogu u opcem oralnom zdravlju.A zapravo oni su veoma bitni za kvalitetu trajnih zubi.

Zato sto manje konzumirati tri bijele smrti:Secer,Sol i bijeli Brasno...

Probajte sa suhim voćem, grožđicama i tako time. Još umoćeno u med. Pa džem od šljiva. Istina, i u tome ima šećera, ali ne puno i to bi mogla biti zdrava zamjena za čokoladu, bombone, kolače (mada ja kolače ne smatram štetnim).

Što se tiće umjetnih šečera, navodno da su štetni za srce i tlak. Mislim da to nije potrebno nikome, osim, možda, dijabetičarima.

Mislim da jesam, eto nažalost.
Pa baš u zadnje vrijeme jedem dosta čokolade.
Trebam nešto poduzeti pod hitno!

ja obožavam slatko
mmmm , već mi cure sline
smatram da je šećer, osjećaj okusa uopće tu da bi mogli uživati u njemu, nema ničeg lošeg u uživanju u životu
jest da sam mlađi , pa da mi je lako govorit o tome, ali svi imamo mogućnost izbora i slobodu donošenja vlastitih odluka, bar donekle.. zar ne

Obožavam slatko i mislim da su neke normalne doze sasvim ok za organizam. Npr. obozavam cokoladu i zato cu kupiti plemenitu cokoladu od 70% kakaovca i pojesti cu kockicu-dvije na dan a ne cijelu tablu. Mislim da je prije problem u "dozama" i samo-kontroli. Problem nastaje kada osoba hranom (najcesce slatkim) pocne lječiti depresiju, frustracije i svoje probleme. Takvi su najčešće oni koji kukaju da ne mogu smršaviti jer su "prirodno skloni" debljanju. Posto ne pijem kavu, alkohol, kapucino ni gazirane ni "prirodne" sokove a ni u caj ne stavljam nista mala doza secera u finoj cokoladi ne moze skoditi. Mislim da je vazno izbaciti trash industrijsku hranu... gumene bombone (teški junk), cokoladice (twix, mars i sl), kekse (moze jedna-dvije napolitanke ali ne vise), koncentrat sokove (cisti secer), rolade (one 7 days i slicne), biskvite.... Kolači su ok ako ih ne jedete svaki dan i ne više od jednog u 24h. Sladoled je božanski užitak ali oprezno s njim... Jednom u tijednu dvije kugle su ok, moze i treca ali ne vise i ne svaki-drugi dan. Ako vec papate sladoled papajte vocni od voca koje je u sezoni. Izbjegavajte industrijski sladoled, posebno ona jeftina obiteljska pakiranja tipa 2litre za 11kn jer je to cista kemija (Ako mi ne vjerujete pogledajte sastav na poleđini! Nemojte se iznenaditi ako otkrijete da u sladoledu od limuna nema ni 1% limuna) .

VAŽNO: Gusti sokovi (Capy, Juicy i sl) su šečerne bombe! Oprezno s njima! Ne preporucam da ih se pije svakodnevno i nikako ne više od 2 deci u 24h.

Recimo da su to neke smjernice kojima se vodim. Mogu se pohvaliti vitkom linijom i dobrim zdravljem. Mislim da je najbitnije da je generalno prehrana ujednacena i prilagodjena organizmu a secer dolazi tek na kraju u mini dozi da "zasladi" dan. SLATKO SE JEDE KADA SMO SITI

Javljam se kao okorjeli obožavatelj čokolade, sa svojim osobnim otkrićem, ne nažalost na moje preveliko zadovoljstvo.

Da ovisnost o šećeru postoji, postoji. Saznala to, na vlastitom iskustvu i na moje iznaneđenje, nedavno. Godinama sam živjela u nekom uvjerenju da meni jednostavno čokolada tolko zatreba u nekom trenutku, da ne funkcioniram bez nje. Dogodilo se eto da sam ostala apsolutno i kompletno bez novaca, vrativši se ponizno natrag starcima živjeti. Novaca sam eventualno imala za jutarnju kavicu i cigarete, za čokoladice i slične luksuze jednostavno novaca nije bilo. Ne znam točno koliko vremena je prošlo da sam to otkrila, ali znam to definitivno, da sam jednostavno bila ovisna o slatkome. Nikad mi to uopće nije ni palo na pamet! Sad prođu tjedni, ja uopće ne osjetim potrebu za čokoladom, a kad i padnem u napast da je kupim, s obzirom da mi se vratila financijska snaga, sjetim se da ako danas pojedem čokoladu, da ću već sutra imati apstinencijsku krizu, i da sam se vratila na stari krug. Veselo!

Općenito, ne samo kad je riječ o slatkom, otkad bolje jedem, daleko se bolje osjećam fizički, i psihički. A ostati nekad bez novaca - nije uvijek loše!

Cokoladu obozavam,zato uzmem svaki dan cokoladicu da ne bih pojela cijelu veliku.Gumene bombone sam tamanila ko termit i onda skontala koji su otrov i uopste ih ne jedem godinu dana,a pez njm i njega ne jedem vise.U stvari cokoladu volim najvise i to onu gorku od 80% ali smeta mi probavi pa je rijetko konzumiram.A moja prava ovisnost je sol i sve sto je slano. Nepijem sokove pogotovo gazirane ne volim ih,samo domacu limunadu i to bez secera.Citajuci svoj post shvatila sam da sam samo o cokoladi ovisna.