Sada je: čet mar 28, 2024 12:46 pm.

Prijava

Korisničko ime:   Šifra:   Automatsko prijavljivanje  

Vremenska zona: UTC + 01:00




Započni novu temu Odgovori  [ 138 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1, 2, 3, 4, 5, 6, 7  Sljedeća
Autor/ica Poruka
 Naslov: Re: Silazak s pozornice...
PostPostano: pon mar 30, 2015 12:39 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: čet jan 16, 2014 4:23 am
Postovi: 227
Ostrov je napisao/la:
Vaša mišljenja o ovome, šta mislite na priču koja kaže šta je sa ljudima koji piju lekove da bi opstali u životu, zar to nije kršenje zakona i vređanje Gospoda, vređanje same duše koja nesvesno želi slobodu, zar nije to nasilno produžavanje života (zahvaljujući nauci) , ustvari mešanje u kosmičke zakone koji su neshvatljivi samom čoveku?


Sve biva po volji i promisli Božijoj pa tako i upotreba lekova. A ima i suviše ljudi danas koji inače nikad ne bi opstali bez medicinske terapije. Duši je potrebno ovozemaljsko iskustvo kakvo god ono bilo i zato smo tu... da proživimo sve što nas zadesi. To nisu samo "lepe" stvari a o slobodi unutar Kosmosa iluzorno je pričati.

Ostrov je napisao/la:
Pročitah na wikipediji o temi sudbina i tamo piše: ,, Verovanje u sudbinu čini život podnošljivijim time što čoveku omogućuje prihvatanje racionalnost univerzuma uprkos očiglednim nepravilnostima i nepravdama.’’ Zar to nije ustvari odbacivanje bilo kakve odgovornosti od samog društva pa i od samog pojedinca – čoveka za sve loše stvari?


Zavisi kakvo je to verovanje. Uspenski je pisao da je sudbina uglavnom mnogo bolja nego slučaj a da pod zakon sudbine ne podpadamo ukoliko smo samo "obični ljudi".


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Silazak s pozornice...
PostPostano: sub jun 20, 2015 8:17 pm 
Offline
Početnik
Avatar

Pridružen/a: sub jun 20, 2015 6:16 pm
Postovi: 1
Cijeli ovaj Rich-talk mi zvuči kao neki bad trip! Po njemu je odlazak sa bine zapravo samo još jedno penjanje na drugu binu- gdje je tomu kraj??
moje uvjerenje je da je smrt konačno buđenje, osviještenje- sve ono o čemu smo se zapitkivali biti će konačno jasno i samim time i svrha naših života.
Manipulatori,greysi i ostali negativni entiteti gube utjecaj nakon 'buđenja' jer postajemo nedostižni, možda i čak odbojni zbog naše svijetlosti i frekvencije- napustili smo njihovo igralište zvano Zemlja! Hoćemo li se opet vratiti na Zemlju ovisi isključivo o nama samima...nema više prevara,obmana,manipulacije!

e sad,silazak sa pozornice...pokušat ću napisati ono što mi se mota po glavi,priznajem malo je uvrnuto i meni,ali...
Kako smo ovdje da bi spoznali određena iskustva,možda je jedno od njih i samoubojstvo! Urođeni ljudski nagon je nagon za preživljavanjem i čovjek ni sam nije svjestan za što je sposoban kada se nađe u situaciji da mu je život ugrožen-možda je taj nagon samo jedan od programa usađenih u nas koji nas drži ovdje da ne napustimo igralište prerano.Općenito smatram da je potrebno puno hrabrosti da čovjek sebi oduzme život-lakše je oduzeti život drugome nego sebi-pri tome ne mislim na psihičke slučajeve kada je razum pomućen i otežana percepcija bilo čega. možda je samoubojstvo ona konačna stepenica koja nas vodi do samootkrivenja i spoznaje sebe kao velikog dijela kozmosa,onaj dio iskustva koji nam nedostaje? --moram navesti da nemam nikakvih samoubilačkih sklonosti,čitajući ovaj post jednostavno se pojavila misao o tome--
dakle,svi mi volimo sebe u toj mjeri da nam je nezamislivo sami sebi skratiti život, kosi se sa svim našim porivima, naukama i životnim načelima-možda u tom grmu leži zec- oduzeti sebi život je manifestacija najveće ljubavi prema sebi jer smo poštedjeli sebe života i muke na ovoj pozornici.
možda su neke duše izabrale taj čin kao svrhu,cilj prije samog dolaska u život i živjele su stotinu života neuspješno dok konačno u tom određenom životu nisu taj cilj i ostvarile??
zato samoubojstvo ne mora imati negativne posljedice na dušu nakon smrti ako je to bio cilj njenog življenja i nužni razlog povratka...naravno,povratka kojeg su same izabrale...zbog razloga koje ćemo znati tek kada umremo!

_________________
tko sam? Onaj koji jesam, JA
što sam? Vjecnost
gdje sam? U vlastitoj Kreaciji


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Silazak s pozornice...
PostPostano: sub jun 20, 2015 10:45 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: pet nov 28, 2014 5:57 pm
Postovi: 34
Na trenutak mi se ucinilo da to ima smisla sto kazes za samoubistvo, ali samo na trenutak :D
Ako vec kazes da bi to bilo iskazivanje najvece ljubavi prema sebi, to znaci da je ovaj zivot i ovaj svijet u kojem trenutno zivimo nesto najgore sto nam se moglo desiti, a time donekle i potvrdjujes tog Richa kojeg si spomenuo na pocetku posta jer i njegova su razmisljanja, ako se dobro sjecam, da je Zemlja "prison planet".
Ja ipak mislim da samoubistvo ne moze donijeti duši nista dobro, samo jos jedno lose iskustvo bez kojeg i onako mozemo, a koje mozda vec imamo iz nekih prethodnih zivota. Ako smo bas u toliko losoj situaciji u ovom zivotu da pomislimo da je samoubistvo najbolje rjesenje, mislim da ce se karma pobrinuti da u sledecem zivotu budemo u jos losijoj situaciji. :wink:
Sve u svemu gubljenje vremena :dontknow:


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Silazak s pozornice...
PostPostano: uto jul 07, 2015 9:44 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: uto jul 30, 2013 9:39 pm
Postovi: 135
Zanimljiv tekst:

http://pulse.rs/metafizika-samoubivstva/

‚‚Majnlender prenosi čovečanstvu kobnu poruku:
‚‚Bog je umro i njegova smrt beše život sveta.‚‚
Medjutim moglo bi se Majnlenderu prigovoriti:
,,Ako Bog više nije hteo da postoji, zašto još uvek postoji svet?
Ako je Bog svemocan, kako mu nije pošlo za rukom da se odmah pretvori u ništa?
On smatra da je svemoć Boga prepreka samoj sebi jer ne leži u suštini savršenog bivstva
da ne bude s druge strane, ne može tek tako nadbistvo da predje u ništa.
,,Prema tome zaključuje Majnlender, jedini čin božiji , njegov raspad u mnoštvo pokazuje se
kao izvršenje logičkog čina, odluke da ne bivstvuje, ili drugim rečima: svet je sredstvo u svrhu nebivstva, štaviše, svet je jedino moguće sredstvo u tu svrhu. Bog je saznao da samo putem bivanja
realnog sveta mnoštva, samo preko imanentne oblasti, sveta, može iz nadbivstva preći u nebivstvo.‚‚


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Silazak s pozornice...
PostPostano: sri jul 08, 2015 5:15 am 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: pet dec 02, 2011 7:28 am
Postovi: 529
Čitanje Biblije, a pritom drevne riječi uspoređivati sa vlastitim životom donosi čudo iscjeljenja, pravilnih stavova, razumijevanja u život pojedinca. Jer nadam se, Ostrov, da i sam shvaćaš kolika glupost, beznađe i opasnost u ovom tekstu kog si stavio. Evo, jedan tekst koji pokazuje Bibliju na nov način, dekodira Bibliju.

Lazarev je rekao da je vrlo loše po nas ako se zamjerimo ili pričamo loše o dobroćudnoj osobi. Što bi to značilo?
Netko loš vas uvrijedi, povrijedi, učini vam nepravdu. Vi ste ovaj "dobroćudni". Ostajete dobroćudni ako shvatite da su vam učinili nepravdu, ako to prihvatite normalno, ako se ne žestite i ne pravdate, ako "ne zna lijeva što čini desna".Dakle, kaže Lazarev, ako se ne osjećate uvrijeđeno i povrijeđeno, iako imate razloga...na neki način ste oprostili...onda vi ste i dalje dobroćudni... i, vraćamo se na prvu rečenicu...zlo se vraća onome tko je učinio nepravdu dobroćudnom.
Međutim, ako se žestimo, pravdamo, dokazujemo svoju pravdu onda više nismo "dobroćudni", zacementiramo stanje, na neki način pobjeđuje zlo i nepravda, odnosno onaj koji nam je učinio nepravdu. Razumijete li :"dobio si već svoju plaću".
Netko ti je učinio nepravdu, ti si ga ogovarao, ocrnjivao. I, računi su izravnati.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Silazak s pozornice...
PostPostano: sri jul 08, 2015 5:49 am 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: pet dec 02, 2011 7:28 am
Postovi: 529
Rečenice iz Biblije vibracijski djeluju na ljudsku psihu, djeluju pozitivno.
Pozvani smo dekodirati ih.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Silazak s pozornice...
PostPostano: uto jul 14, 2015 5:30 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: čet jan 16, 2014 4:23 am
Postovi: 227
Ostrov je napisao/la:
Zanimljiv tekst:

http://pulse.rs/metafizika-samoubivstva/

‚‚Majnlender prenosi čovečanstvu kobnu poruku:
‚‚Bog je umro i njegova smrt beše život sveta.‚‚
---


Ne znam kako bi to Nestvoreni i Neispoljeni mogao umreti? Smrt je karakteristika kreacije(stvorenog i ispoljenog) a ne nečaga što je izvan vremena i prostora - dimenzija u kojima je kreacija jedino moguća.

Ako stvari posmatraš iz ovog ugla, onda ni ostalo što si preneo u postu jednostavno nije istina.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Silazak s pozornice...
PostPostano: čet jul 16, 2015 10:32 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: uto jul 30, 2013 9:39 pm
Postovi: 135
pepeljuga: što se tiče pravde, ,,pravda ima smisla samo kad je brza.‚‚

lezilebovic: samim stvaranjem svega...i svih svetova i dimenzija bog je umro,,,a to umiranje je preneto na sve stvirebi jer sve se krece u pravcu entropije...

Tekst ima smisla kao i sama Majnlenderova filozofija...

A sto se tiče istine...a šta je istina?


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Silazak s pozornice...
PostPostano: pet jul 17, 2015 5:58 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: čet jan 16, 2014 4:23 am
Postovi: 227
Ostrov je napisao/la:
lezilebovic: samim stvaranjem svega...i svih svetova i dimenzija bog je umro,,,a to umiranje je preneto na sve stvirebi jer sve se krece u pravcu entropije...

Tekst ima smisla kao i sama Majnlenderova filozofija...

A sto se tiče istine...a šta je istina?


Vreme, njegov početak i kraj, je dosta teško da se shvati iz perspektive bića koje je u stanju da ga percipira samo u dve dimenzije - kao Majnlender.

Da se sve ne kreće u pravcu entropije i da postoji i suprotni tok, očiti dokaz je sam život na Zemlji a na još sitnijem, mikro nivou, mi koji pokušavamo da nazremo iza koprene stvarnosti - šta je istina?


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Silazak s pozornice...
PostPostano: uto jul 21, 2015 10:53 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: čet jan 16, 2014 4:23 am
Postovi: 227


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Silazak s pozornice...
PostPostano: pet jul 24, 2015 12:12 am 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: uto jul 30, 2013 9:39 pm
Postovi: 135
Retko kada se može šta naučiti od ovih savremenih life coach...čak je i kontraproduktivno za suštinu čoveka i za sam život....

A što se tiče entropije mislim da je čovek vrhunac entropije...i da naravno da postoji i suprotan tok...u kojem sadašnji čovek ne utiče...

može se reći da je suština života ljubav ali sam sistem u kojem živimo ne dozvoljava da ljubav opstane...

a kad ljubav zaluta...šta je onda čovek u suštini?

Setimo se presme:

Ako jezike čovečije i anđeoske govorim, a ljubavi nemam,
onda sam kao zvono koje ječi, ili praporacl koji zveči.
I ako imam dar proroštva i znam sve tajne i sve znanje,
i ako imam svu veru da i gore premeštam, a ljubavi nemam, ništa sam.
I ako razdam sve imanje svoje, i ako predam telo svoje da se sažeže,
a ljubavi nemam, ništa mi ne koristi.

Ljubav dugo trpi, blagotvorna je, ljubav ne zavidi,
ljubav se ne gordi, ne nadima se,
Ne čini što ne pristoji, ne traži svoje,
ne razdražuje se, ne misli o zlu,
Ne raduje se nepravdi, a raduje se istini,
Sve snosi, sve veruje, svemu se nada, sve trpi.

Ljubav nikad ne prestaje, dok će proroštva nestati,
jezici će zamuknuti, znanje će prestati.
Jer delimično znamo, i delimično prorokujemo;
A kada dođe savršeno, onda će prestati što je delimično.

Kad bejah dete, kao dete govorih, kao dete mišljah,
kao dete razmišljah; a kada sam postao čovek odbacio sam što je detinjsko.
Jer sad vidimo kao u ogledalu, u zagonetki, a onda ćemo licem u lice;
sad znam delimično, a onda ću poznati kao što bejah poznat.
A sad ostaje vera, nada, ljubav, ovo troje; ali od njih najveća je ljubav.



Da se vratimo na neki način na temu:


Dokle je čovek sposoban i smeo
da zavarava sebe da postoji?
da li do onih rečii ,,sve je dozvoljeno``
ili do reči: ,,smiri se oholi čoveče``
A.Ostrov


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Silazak s pozornice...
PostPostano: pet jul 24, 2015 8:25 am 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: pet dec 02, 2011 7:28 am
Postovi: 529
Reći ću ti, Ostrov, ono što sam prošla u svom životu. Danas pročitam tekst od svetog Pavla, sutra pročitam neki new age tekst, prekosutra nešto treće. Baš i nemam previše koristi od toga. Ako danas pročitam neki tekst, i odlučim da ću nešto iz tog teksta dosljedno provoditi iduća tri mjeseca u svom životu.....i dalje čitam razne tekstove, ali provodim dosljedno ono što sam odlučila. Jer moj um će na sve moguće načine pokušati me smesti da ne provodim ono što sam odlučila. I tako se čovjek razvija: od osobe koja je automat do osobe koja ima sposobnost da donosi odluke i da sprovodi donešenu odluku, odnosno razvija Volju.
Što je dozvoljeno, što nedozvoljeno, što je oholo, što je ispravno, što neispravno ti ćeš sam procjenjivati. Nakon tri mjeseca, ako dosljedno provodiš nešto onda ćeš se nakon tri mjeseca promijeniti i vidjeti svijet opet novim očima. Naravno, osnovna tvoja težnja treba biti napredovanje kao osobe i napredovanje u dobru. Ili, nemoj činiti drugome ono što ne želiš da drugi tebi čini.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Silazak s pozornice...
PostPostano: sub jul 25, 2015 5:05 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: čet jan 16, 2014 4:23 am
Postovi: 227
Apropo teme, Stephensonov video sam postavio samo da te podsetim da se sve može posmatrati iz mnogo uglova bez obzira na okolnosti kojima smo prividno okruženi. Jedino što se od njega može naučiti, je to. A on mi deluje kao vrlo fleksibilan mislilac što je već nešto.

Sad, što se entropije tiče, preširoka ti je ta definicija. Ljudi nisu isti. Ja i apostol Pavle - ko šeširdžija i Bog. Ali ono što je njega uzdiglo, od propadljivog ili kako bi se sad reklo, „raspalog" carinika do apostola, složićeš se, nikako nije mogla biti entropija. Dočim, "Silazak s pozornice" to bez sumnje jeste.

Niti ljubav koju mi poznajemo, ima mnogo sličnosti sa onim o čemu on peva...


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Silazak s pozornice...
PostPostano: ned maj 21, 2017 9:23 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: uto jul 30, 2013 9:39 pm
Postovi: 135
Još malo pa tri godine kako sam otvorio ovu temu na forumu...i za sve to vreme sam se trudio, učio, čitao, istraživao, praktikovao, lutao, borio se, uzdiza, padao, bio na granici, daleko od granice silaska, i posle svih tih dana kad pogledam gde sam, ko sam, i kad pogledam okolinu i ljude oko sebe...dolazim do toga da ovaj život ne može više rasti, da ovaj ljubav ne može više rasti jer smo dosegli besmisao egzistencije, apsurdne egzistencije. Zavaravamo se da kao napredujemo, ali entropija je u nama. Srećom što čovek brzo zaboravlja pa je nepodnošljva lakoća postojanja.
Čovek je mašina i to unapred isprogramirana, raznim programima, raznim strahovima...pa samim tim čovek ne može s pravom da kaže za sebe da je čovek.
Neki programi su toliko duboko usadjeni u mašinu da jednostavno ne mogu se reprogramirati, i ako se može spoznati programi al tom spoznajom ne može se ništa učiniti, osim priznanja da se živi u kavezu...možda postoji mogućnost slobade u kavezu...i to meditiranjem, postizanjem na trenutke višu svest, pa čak i budjenje i to na trenutke...ali sve je to samo restartovanje programa...a sa silaskom s pozornice dolazi se do pada sistema...


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Silazak s pozornice...
PostPostano: pon maj 22, 2017 8:21 am 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: sub maj 06, 2017 8:59 pm
Postovi: 96
@ostrov

Mogu li da te pitam nešto?


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Silazak s pozornice...
PostPostano: pon maj 22, 2017 5:43 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: uto jul 30, 2013 9:39 pm
Postovi: 135
Citat:
Pikuc
Mogu li da te pitam nešto?


Pitaj...al ne očekuj odgovor...


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Silazak s pozornice...
PostPostano: uto maj 23, 2017 7:46 am 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: sub maj 06, 2017 8:59 pm
Postovi: 96
Ako je pojedinac nemoćan (kako si to objasnio), da li je izlaz u zajednici, zajedništvu?


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Silazak s pozornice...
PostPostano: sri maj 24, 2017 7:23 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: pon jun 10, 2013 5:24 pm
Postovi: 52
Ostrov je napisao/la:
Još malo pa tri godine kako sam otvorio ovu temu na forumu...i za sve to vreme sam se trudio, učio, čitao, istraživao, praktikovao, lutao, borio se, uzdiza, padao, bio na granici, daleko od granice silaska, i posle svih tih dana kad pogledam gde sam, ko sam, i kad pogledam okolinu i ljude oko sebe...dolazim do toga da ovaj život ne može više rasti, da ovaj ljubav ne može više rasti jer smo dosegli besmisao egzistencije, apsurdne egzistencije. Zavaravamo se da kao napredujemo, ali entropija je u nama. Srećom što čovek brzo zaboravlja pa je nepodnošljva lakoća postojanja.
Čovek je mašina i to unapred isprogramirana, raznim programima, raznim strahovima...pa samim tim čovek ne može s pravom da kaže za sebe da je čovek.
Neki programi su toliko duboko usadjeni u mašinu da jednostavno ne mogu se reprogramirati, i ako se može spoznati programi al tom spoznajom ne može se ništa učiniti, osim priznanja da se živi u kavezu...možda postoji mogućnost slobade u kavezu...i to meditiranjem, postizanjem na trenutke višu svest, pa čak i budjenje i to na trenutke...ali sve je to samo restartovanje programa...a sa silaskom s pozornice dolazi se do pada sistema...


Ne znam, kažeš da se zavaravamo da napredujemo (neko se sigurno zavarava, možda i ja sebe zavaravam) ali meni ovaj post izgleda kao napredak. Svi ti uvidi o mašineriji i skoro nemogućem bjekstvu su, vjerovao ili ne, korak napred.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Silazak s pozornice...
PostPostano: ned maj 28, 2017 3:23 am 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen/a: sub jan 24, 2004 11:24 am
Postovi: 4200
Penjanje na pozornicu, igranje na njoj i silazak s nje, možda i nemaju toliko veze s nekim našim izborom ili slobodnom voljom?! Samo penjanje na nju i silazak s nje bi tu možda takođe spadali u sklop - obavezne igre - sve dok se nalazimo u stanju u kakvom se nalazimo a njega nije nimalo lako prevazići?! Pozornica i igra na njoj, penjanje na nju, silazak s nje... išli bi ruku pod ruku sa stanjem naše svijesti koje bi moglo biti uveliko kontrolisano izvana.

Neki, koji su osmotrili stvar s istočno-gnostičke platforme, tvrde da ovo što mi mi nazivamo budnom ili čistom sviješću, drži čovjeka u jednom snu koji je gori od onog sna noću u krevetu (Gurđijev). Međutim, mi u tom snu imamo mogućnost da se bavimo i naukom, pa čak da pišemo i knjige. Naravno, možemo se baviti i duhovnošću, pa se tako i „produhovljavati“. Možemo se baviti bilo čime što je dozvoljeno programom za igru na pozornici, međutim, ako zastranimo i krenemo „cik“, umjesto „cak“, kako je propisano, onda nas „neko/nešto“, odmah očita, pa nam propiše – odgovarajući tretman.

Prema istočnoj gnostici, „generalni zakon“ je taj koji obezbjeđuje i kontroliše igru. Drugi izvori smatraju da se tu radi o vještačkoj inteligenciji (AI)... „superkompjuteru“ (J. Keel), na kojeg smo svi prikopčani. Neki nas porede i s likovima u jednoj kompjuterski programiranoj realnosti (Phillip Dick), simulaciji ili virtuelnoj realnosti.

Neki izvori već vijekovima nazivaju ovu realnost „maja“, „iluzija,“ „stereoma“...itd. a ti pojmovi su skovani u vremenima kad nije bilo ove moderne kompjuterske ili IT terminologije. Koji god pojam izabrali od ponuđenih, on će da ukazuje na jednu lažnu, nestvarnu ili neobjektivnu realnost. A postoji dosta indikacija da nju neko/nešto kontroliše?! Dakle, ono što bi tu imali, to bi bila – iluzija pod kontrolom ili jedna – kontrolisana iluzija. Naravno, sve što bi se nalazilo u jednoj iluziji, bilo bi iluzorno, pa tako i mi, gdje bi mi doživljavali tu iluziju na jedan – kontrolisan način, tako da je uzimamo sasvim ozbiljno, zajedno s nama u njoj. Znači, to bi bila jedna iluzorna pozornica, isto kao što bi bili iluzorni i oni koji se penju na nju, igraju na njoj i silaze s nje... Ako se podsjetimo na onu Gurđijevovu tvrdnju da se ovdje „sve dešava i da ljudi ništa nisu u stanju svjesno da čine“, pa ju povežemo s Keel-ovom tvrdnju da smo priključeni na „superkompjuter“ koji nam reguliše percepciju, pa tako i ponašanje... pa tu dodamo i ono od Filipa Dika „da nismo objektivni“ i da živimo u kompjuterski programiranoj realnosti... a onda se podsjetimo i na druge izvore koji pričaju o istom... onda... onda... bi mi tu bili nešto kao likovi u jednoj kompjuterskoj simulaciji ili virtuelnoj igri u kojoj bi neko ili nešto drugo igralo nama, preko nas ili kroz nas?! Znači, ukoliko bi to bilo tako, onda što se naše igre na pozornici tiče, mi čak ne bi moglo birati ni to da li ćemo igrati – solo il’ Žikino kolo. Ukratko rečeno, kad bi neko od nas pomislio da siđe s pozornice, pitanje bi bilo da li je to stvarno pomislio on ili neko/nešto drugo u njegovo ime a njemu to plasirao kao njegovu ideju?!

Znači, komplikovano da komplikovanije ne može biti!?

U igri smo čak i kad spavamo noću u krevetu. A kad se probudimo, utonemo u drugi san koji je gori od onog u krevetu.

Istočno-gnostički izvori tvrde da pored ove, postoji i Istinska realnost! Međutim, problem je u tome što ne možemo preći tamo jer smo... iluzorni. Znači, kao takvi, možemo egzistirati samo ovdje, u iluziji. Kao neobjektivno-postojeći-entiteti, mi možemo egzistirati samo u neobjektivno-postojećoj-realnosti i pušiti ga do daljnjeg, pošto je ta realnost kontrolisana od jedne nehumane, neobjektivno-postojeće-inteligencije, zajedno s nama u njoj.

Znači, komplikovano da komplikovanije ne može biti!?

U stvari može! Isti izvori su zakomplikovali situaciju još više, tvrdeći da - ovdje ima i nešto – Istinsko! Kako bi u jednoj iluziji moglo postojati nešto istinsko?! Pa, to bi stvarno bila misterija?! Ukoliko bi tako nešto i bilo istina, naravno, mi kao iluzorni entiteti, ne bi mogli vidjeti to što je Istinsko. Mi to ne bi mogli ni čuti, niti opipati uz pomoć naših iluzornih čula koja su dizajnirana za percipiranje samo onih stvari koje su - iluzorne. Znači, nešto što je objektivno, za nas bi bilo nevidljivo, nečujno i neopipljivo. S tim u vezi, možemo biti mirni kad je - Istina u pitanju. Međutim, tu nam je Kastaneda još više zakomplikovao stvar, ubacujući u opticaj pojam – Unutrašnje znanje!? „Nešto znaš a ne znaš kako“. To se, navodno, čisto onako, ponekad, pojavi unutar našeg bića ali ne iz glave, kao rezultat nekog našeg pametnog razmišljanja. Znači, ne dođe putem naših misli a ne dođe ni kao neki glas jer naše misli i jezička komunikacija, ne piju vode kad je objektivna realnost u pitanju. Tako, ispada da našu pametnu glavu trebamo isključiti, ukoliko želimo doći u kontakt s nečim objektivnim?! Naravno, nikome pametnom tako nešto ne može pasti na pamet, međutim, ukoliko znamo da naša pamet ne pije vode kad je objektivna realnost u pitanju, onda bi moglo tu biti nešto?!

Osim toga, poznato nam je i to da je naša pamet toliko zaposlena iluzijom da kad smo budni, nismo u stanju prekinuti „naše“ misli ni na 5 minuta a kamoli duže..., kako bi ostavili malo prostora za manifestaciju onog - istinskog znanja (ukoliko ga iđe ima?!). Uostalom, naša ličnost je najpametnija kad je iluzija u pitanju i to ne možemo negirati.

Tako, prema gnostičarima, ono unutrašnje znanje bi dolazilo od strane jednog istinskog bića koje se nalazi u nama a ono bi bilo predstavnik Istinske svijesti ili Svijesti Apsoluta (Prvog izvora) koja pripada Istinskoj realnosti i koja naravno, ne bi imala nikakve veze s onim iluzornim entitetom koji nam se u iluziji predstavlja pod raznim umjetni-čkim imenima kao što su Jehova, Alah, bog, Um Jednoga itd... Tako, prema njihovom koceptu, iznad onih naših poznatih nivoa svijesti, imali bi još dva nivoa koja su nam nepoznata:

Svijest Apsoluta (Prvi izvor)
Svijest Istinskog ja
----------------------------
Budna ili čista svijest
Podsvijest
Kolektivo nesvjesno

(iznad crte = Istina; ispod crte = laž)

Sada, s obzirom na to da znamo da gnostičari takođe barataju ovom istom budnom svijesti (ispod crte) kao i mi, pitanje je koliko im možemo vjerovati, bez obzira na to što smo mi specijalisti za vjerovanja a da ne kažemo da bi ovako nešto bilo - stvarno nevjerovatno?! Pa nije valjda da je ona Istinska Svijest, nekako procurila ovamo dole, kod nas, u iluziju, između onih crtica koje trebaju da ju odvajaju od nas, pa sada talasa i uznemiruje nas? Bar da su je odijelili punom linijom a ne isprekidanom, pa da nema kuda procuriti. Uostalom, ne bi bilo pošteno to, da mi ne možemo tamo a ona može ovamo. Još će da nam sjebe ovu iluziju, pa šta ćemo i gdje ćemo onda?

A brate, dojadilo i ovako. Gdje god malo bolje pogledaš, ono... laž. Čak i kad malo poštenije u same sebe zavirimo. A ne možeš stalno ni držati oči zatvorene. I one ružičaste farbe mi je ponestalo u poslednje vrijeme. Čak mi dođe i neko zlo kad mi neko pomene „ljubav“. Što mi možemo srat u ovoj iluziji, to ne može niko. U kvintalima i s argumentima. Dosta više!

Znači, valja nešto poduzimat, pa kud puklo da puklo.

**

A šta poduzeti? Prema nekim gnostičkim teorijama, to Istinsko ja se, u stvari, nalazi u nama a kako je tu zaglavilo, to nije baš jasno?! Kako se nešto istinsko uopšte može zadesiti u nečemu iluzornom? Nikako, osim uz pomoć nekih trikova a kakvih, pojma nemam. Doduše, neki tvrde da su ta istinska ljudska bića bila nagovorena da uđu u ljudska tijela a onda su ta tijela implantirali specijalnim, relativno inteligentnim implantima, dizajniranim tako da preuzmu kontrolu nad njima a to bi bile, naravno, ove naše lijepe i drage ličnosti s njihovim imenima i prezmenima?! Naravno, uključujući i moju, koja ovo piše i vašu, koja ovo čita. Nadalje, kažu da se mi kao ti implanti, možemo pretvoriti u istinska bića, samo uz pomoć tog istinskog ljudskog bića tj. ako bi se čvrsto povezali s njim, umjesto da služimo kao – zatvorski čuvari. Nešto kao... iluzorno može postati - istinsko, samo ukoliko se poveže s - istinskim?! Kako sve ovo skontat uz pomoć pameti koja nije naša i nije objektivna, pojma nemam?

Znači, pušimo ga praktično a šanse da se izvučemo su – teoretske.

A teorija kaže da bi prvo, uz pomoć introspekcije, trebali sagledati svoju vlastitu lažnost, pa kad vidimo tu unutrašnju, vidjećemo i vanjsku. Uz to, naravno, trebamo prestati lagati sebe i druge. Kad je sprečavanje laganja drugih u pitanju, to je prilično lako jer tu samo trebamo prestati pričati, znači držati usta čvrsto zatvorena i ne uzimati u ruke papir i olovku ili tastaturu kompjutera. Međutim, kad je laganje sebe u pitanju, to bi išlo malo teže jer da bi to uspješno spriječili, trebali bi - prestati razmišljati. A ne možemo. Pošto ne možemo, onda bi trebali bar odvaditi koliko je to moguće. Što više laži odvadimo iz sebe, valjda ćemo se utoliko više približiti – Istini, odnosno, onom istinskom biću u nama (ako ono postoji). Taj proces može na prvi pogled izgledati kao neko – „bježanje od realnosti“, međutim, uz malu ispravku, tu bi se stvarno i radilo o jednom – bježanju-od-lažne-realnosti. A kao iluzorni entiteti, ne možemo sami prebjeći u onu istinsku realnost, nego, samo udruženi s onim Istinskim bićem. Znači, sasvim jednostavno! Teoretski, naravno. A praktično, nije. Doduše, poslije nekog vremena počinjemo sve više i više vidjeti laži, kao da stvar ide u pravcu krajnjeg zaključka da je SVE laž, što bi bilo i sasvim normalno za jednu – iluziju. A one Istine nema, pa nema... na vidiku... a nemamo ni neki utisak da obilujemo nekim... žešćim - unutrašnjim znanjem i razumijevanjem. Onda, iluzorna ličnost počinje da osjeća jednu iluzornu frustraciju u iluzornoj realnosti i da ju uzima sasvim ozbiljno kao i sve ostalo.

Tako bi svaki napredak u iluziji podrazumijevao sticanje svjesnosti o tome ko smo, šta smo i gdje smo... uz pomoć... lažne svijesti. Usput ćemo shvatiti to da ono čuveno: „Cogito ergo sum“ ili mudrolija čuvenog filozofa Dekarta: „Mislim, dakle postojim“, ne pije vode kad su iluzija i lažna svijest u pitanju, pa bi se ona ovdje objektivno prevela kao: „Mislim, dakle NE postojim“. (U iluziji bi inače manje-više sve bilo izokrenuto naopako, tako da se tu naše ličnosti ne bi trebale iznenađivati). Dakle, kad ovo skontamo, onda stvari postaju jednostavne jer odatle proizilazi to – da bi mi postojali, trebali bi samo – prestati razmišljati. Jednostavno da jednostavnije ne može biti!?

U drugom slučaju, ostaje nam samo ono što davno reče Stevo, jedan od junaka iz serije Djeca matriksa:
Citat:
"Ova igra traje dugo,
Vesela je, šta bi drugo,
Igraj igru, zato jesi
Da ne vidiš šta se mijesi
Igraj igru, nemoj stajat,
Bolje igrat, nego lajat
Smij se, pleši, skači, jaši
Niko nesmje da te plaši
Moraš igrat, a možeš i birat,
Oćeš solo, il’ Žikino kolo…"


...


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Silazak s pozornice...
PostPostano: ned maj 28, 2017 12:49 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: sri aug 18, 2010 2:07 pm
Postovi: 810
galaksija je napisao/la:
Penjanje na pozornicu, igranje na njoj i silazak s nje, možda i nemaju toliko veze s nekim našim izborom ili slobodnom voljom?! Samo penjanje na nju i silazak s nje bi tu možda takođe spadali u sklop - obavezne igre - sve dok se nalazimo u stanju u kakvom se nalazimo a njega nije nimalo lako prevazići?! Pozornica i igra na njoj, penjanje na nju, silazak s nje... išli bi ruku pod ruku sa stanjem naše svijesti koje bi moglo biti uveliko kontrolisano izvana.

Neki, koji su osmotrili stvar s istočno-gnostičke platforme, tvrde da ovo što mi mi nazivamo budnom ili čistom sviješću, drži čovjeka u jednom snu koji je gori od onog sna noću u krevetu (Gurđijev). Međutim, mi u tom snu imamo mogućnost da se bavimo i naukom, pa čak da pišemo i knjige. Naravno, možemo se baviti i duhovnošću, pa se tako i „produhovljavati“. Možemo se baviti bilo čime što je dozvoljeno programom za igru na pozornici, međutim, ako zastranimo i krenemo „cik“, umjesto „cak“, kako je propisano, onda nas „neko/nešto“, odmah očita, pa nam propiše – odgovarajući tretman.

Prema istočnoj gnostici, „generalni zakon“ je taj koji obezbjeđuje i kontroliše igru. Drugi izvori smatraju da se tu radi o vještačkoj inteligenciji (AI)... „superkompjuteru“ (J. Keel), na kojeg smo svi prikopčani. Neki nas porede i s likovima u jednoj kompjuterski programiranoj realnosti (Phillip Dick), simulaciji ili virtuelnoj realnosti.

Neki izvori već vijekovima nazivaju ovu realnost „maja“, „iluzija,“ „stereoma“...itd. a ti pojmovi su skovani u vremenima kad nije bilo ove moderne kompjuterske ili IT terminologije. Koji god pojam izabrali od ponuđenih, on će da ukazuje na jednu lažnu, nestvarnu ili neobjektivnu realnost. A postoji dosta indikacija da nju neko/nešto kontroliše?! Dakle, ono što bi tu imali, to bi bila – iluzija pod kontrolom ili jedna – kontrolisana iluzija. Naravno, sve što bi se nalazilo u jednoj iluziji, bilo bi iluzorno, pa tako i mi, gdje bi mi doživljavali tu iluziju na jedan – kontrolisan način, tako da je uzimamo sasvim ozbiljno, zajedno s nama u njoj. Znači, to bi bila jedna iluzorna pozornica, isto kao što bi bili iluzorni i oni koji se penju na nju, igraju na njoj i silaze s nje... Ako se podsjetimo na onu Gurđijevovu tvrdnju da se ovdje „sve dešava i da ljudi ništa nisu u stanju svjesno da čine“, pa ju povežemo s Keel-ovom tvrdnju da smo priključeni na „superkompjuter“ koji nam reguliše percepciju, pa tako i ponašanje... pa tu dodamo i ono od Filipa Dika „da nismo objektivni“ i da živimo u kompjuterski programiranoj realnosti... a onda se podsjetimo i na druge izvore koji pričaju o istom... onda... onda... bi mi tu bili nešto kao likovi u jednoj kompjuterskoj simulaciji ili virtuelnoj igri u kojoj bi neko ili nešto drugo igralo nama, preko nas ili kroz nas?! Znači, ukoliko bi to bilo tako, onda što se naše igre na pozornici tiče, mi čak ne bi moglo birati ni to da li ćemo igrati – solo il’ Žikino kolo. Ukratko rečeno, kad bi neko od nas pomislio da siđe s pozornice, pitanje bi bilo da li je to stvarno pomislio on ili neko/nešto drugo u njegovo ime a njemu to plasirao kao njegovu ideju?!

Znači, komplikovano da komplikovanije ne može biti!?

U igri smo čak i kad spavamo noću u krevetu. A kad se probudimo, utonemo u drugi san koji je gori od onog u krevetu.

Istočno-gnostički izvori tvrde da pored ove, postoji i Istinska realnost! Međutim, problem je u tome što ne možemo preći tamo jer smo... iluzorni. Znači, kao takvi, možemo egzistirati samo ovdje, u iluziji. Kao neobjektivno-postojeći-entiteti, mi možemo egzistirati samo u neobjektivno-postojećoj-realnosti i pušiti ga do daljnjeg, pošto je ta realnost kontrolisana od jedne nehumane, neobjektivno-postojeće-inteligencije, zajedno s nama u njoj.

Znači, komplikovano da komplikovanije ne može biti!?

U stvari može! Isti izvori su zakomplikovali situaciju još više, tvrdeći da - ovdje ima i nešto – Istinsko! Kako bi u jednoj iluziji moglo postojati nešto istinsko?! Pa, to bi stvarno bila misterija?! Ukoliko bi tako nešto i bilo istina, naravno, mi kao iluzorni entiteti, ne bi mogli vidjeti to što je Istinsko. Mi to ne bi mogli ni čuti, niti opipati uz pomoć naših iluzornih čula koja su dizajnirana za percipiranje samo onih stvari koje su - iluzorne. Znači, nešto što je objektivno, za nas bi bilo nevidljivo, nečujno i neopipljivo. S tim u vezi, možemo biti mirni kad je - Istina u pitanju. Međutim, tu nam je Kastaneda još više zakomplikovao stvar, ubacujući u opticaj pojam – Unutrašnje znanje!? „Nešto znaš a ne znaš kako“. To se, navodno, čisto onako, ponekad, pojavi unutar našeg bića ali ne iz glave, kao rezultat nekog našeg pametnog razmišljanja. Znači, ne dođe putem naših misli a ne dođe ni kao neki glas jer naše misli i jezička komunikacija, ne piju vode kad je objektivna realnost u pitanju. Tako, ispada da našu pametnu glavu trebamo isključiti, ukoliko želimo doći u kontakt s nečim objektivnim?! Naravno, nikome pametnom tako nešto ne može pasti na pamet, međutim, ukoliko znamo da naša pamet ne pije vode kad je objektivna realnost u pitanju, onda bi moglo tu biti nešto?!

Osim toga, poznato nam je i to da je naša pamet toliko zaposlena iluzijom da kad smo budni, nismo u stanju prekinuti „naše“ misli ni na 5 minuta a kamoli duže..., kako bi ostavili malo prostora za manifestaciju onog - istinskog znanja (ukoliko ga iđe ima?!). Uostalom, naša ličnost je najpametnija kad je iluzija u pitanju i to ne možemo negirati.

Tako, prema gnostičarima, ono unutrašnje znanje bi dolazilo od strane jednog istinskog bića koje se nalazi u nama a ono bi bilo predstavnik Istinske svijesti ili Svijesti Apsoluta (Prvog izvora) koja pripada Istinskoj realnosti i koja naravno, ne bi imala nikakve veze s onim iluzornim entitetom koji nam se u iluziji predstavlja pod raznim umjetni-čkim imenima kao što su Jehova, Alah, bog, Um Jednoga itd... Tako, prema njihovom koceptu, iznad onih naših poznatih nivoa svijesti, imali bi još dva nivoa koja su nam nepoznata:

Svijest Apsoluta (Prvi izvor)
Svijest Istinskog ja
----------------------------
Budna ili čista svijest
Podsvijest
Kolektivo nesvjesno

(iznad crte = Istina; ispod crte = laž)

Sada, s obzirom na to da znamo da gnostičari takođe barataju ovom istom budnom svijesti (ispod crte) kao i mi, pitanje je koliko im možemo vjerovati, bez obzira na to što smo mi specijalisti za vjerovanja a da ne kažemo da bi ovako nešto bilo - stvarno nevjerovatno?! Pa nije valjda da je ona Istinska Svijest, nekako procurila ovamo dole, kod nas, u iluziju, između onih crtica koje trebaju da ju odvajaju od nas, pa sada talasa i uznemiruje nas? Bar da su je odijelili punom linijom a ne isprekidanom, pa da nema kuda procuriti. Uostalom, ne bi bilo pošteno to, da mi ne možemo tamo a ona može ovamo. Još će da nam sjebe ovu iluziju, pa šta ćemo i gdje ćemo onda?

A brate, dojadilo i ovako. Gdje god malo bolje pogledaš, ono... laž. Čak i kad malo poštenije u same sebe zavirimo. A ne možeš stalno ni držati oči zatvorene. I one ružičaste farbe mi je ponestalo u poslednje vrijeme. Čak mi dođe i neko zlo kad mi neko pomene „ljubav“. Što mi možemo srat u ovoj iluziji, to ne može niko. U kvintalima i s argumentima. Dosta više!

Znači, valja nešto poduzimat, pa kud puklo da puklo.

**

A šta poduzeti? Prema nekim gnostičkim teorijama, to Istinsko ja se, u stvari, nalazi u nama a kako je tu zaglavilo, to nije baš jasno?! Kako se nešto istinsko uopšte može zadesiti u nečemu iluzornom? Nikako, osim uz pomoć nekih trikova a kakvih, pojma nemam. Doduše, neki tvrde da su ta istinska ljudska bića bila nagovorena da uđu u ljudska tijela a onda su ta tijela implantirali specijalnim, relativno inteligentnim implantima, dizajniranim tako da preuzmu kontrolu nad njima a to bi bile, naravno, ove naše lijepe i drage ličnosti s njihovim imenima i prezmenima?! Naravno, uključujući i moju, koja ovo piše i vašu, koja ovo čita. Nadalje, kažu da se mi kao ti implanti, možemo pretvoriti u istinska bića, samo uz pomoć tog istinskog ljudskog bića tj. ako bi se čvrsto povezali s njim, umjesto da služimo kao – zatvorski čuvari. Nešto kao... iluzorno može postati - istinsko, samo ukoliko se poveže s - istinskim?! Kako sve ovo skontat uz pomoć pameti koja nije naša i nije objektivna, pojma nemam?

Znači, pušimo ga praktično a šanse da se izvučemo su – teoretske.

A teorija kaže da bi prvo, uz pomoć introspekcije, trebali sagledati svoju vlastitu lažnost, pa kad vidimo tu unutrašnju, vidjećemo i vanjsku. Uz to, naravno, trebamo prestati lagati sebe i druge. Kad je sprečavanje laganja drugih u pitanju, to je prilično lako jer tu samo trebamo prestati pričati, znači držati usta čvrsto zatvorena i ne uzimati u ruke papir i olovku ili tastaturu kompjutera. Međutim, kad je laganje sebe u pitanju, to bi išlo malo teže jer da bi to uspješno spriječili, trebali bi - prestati razmišljati. A ne možemo. Pošto ne možemo, onda bi trebali bar odvaditi koliko je to moguće. Što više laži odvadimo iz sebe, valjda ćemo se utoliko više približiti – Istini, odnosno, onom istinskom biću u nama (ako ono postoji). Taj proces može na prvi pogled izgledati kao neko – „bježanje od realnosti“, međutim, uz malu ispravku, tu bi se stvarno i radilo o jednom – bježanju-od-lažne-realnosti. A kao iluzorni entiteti, ne možemo sami prebjeći u onu istinsku realnost, nego, samo udruženi s onim Istinskim bićem. Znači, sasvim jednostavno! Teoretski, naravno. A praktično, nije. Doduše, poslije nekog vremena počinjemo sve više i više vidjeti laži, kao da stvar ide u pravcu krajnjeg zaključka da je SVE laž, što bi bilo i sasvim normalno za jednu – iluziju. A one Istine nema, pa nema... na vidiku... a nemamo ni neki utisak da obilujemo nekim... žešćim - unutrašnjim znanjem i razumijevanjem. Onda, iluzorna ličnost počinje da osjeća jednu iluzornu frustraciju u iluzornoj realnosti i da ju uzima sasvim ozbiljno kao i sve ostalo.

Tako bi svaki napredak u iluziji podrazumijevao sticanje svjesnosti o tome ko smo, šta smo i gdje smo... uz pomoć... lažne svijesti. Usput ćemo shvatiti to da ono čuveno: „Cogito ergo sum“ ili mudrolija čuvenog filozofa Dekarta: „Mislim, dakle postojim“, ne pije vode kad su iluzija i lažna svijest u pitanju, pa bi se ona ovdje objektivno prevela kao: „Mislim, dakle NE postojim“. (U iluziji bi inače manje-više sve bilo izokrenuto naopako, tako da se tu naše ličnosti ne bi trebale iznenađivati). Dakle, kad ovo skontamo, onda stvari postaju jednostavne jer odatle proizilazi to – da bi mi postojali, trebali bi samo – prestati razmišljati. Jednostavno da jednostavnije ne može biti!?

U drugom slučaju, ostaje nam samo ono što davno reče Stevo, jedan od junaka iz serije Djeca matriksa:
Citat:
"Ova igra traje dugo,
Vesela je, šta bi drugo,
Igraj igru, zato jesi
Da ne vidiš šta se mijesi
Igraj igru, nemoj stajat,
Bolje igrat, nego lajat
Smij se, pleši, skači, jaši
Niko nesmje da te plaši
Moraš igrat, a možeš i birat,
Oćeš solo, il’ Žikino kolo…"


...


Dobra ti je pesmica, ali ne znam sto siris galaksiju kad je u poglavlju "senke od blata" iz aktivne strane beskraja sve do tancina objasnjeno... JEdino sto nam ostaje je da postanemo bljutavi za jelo pa nas tek tad vise nece dirati.
ALi i za to je potrebna disciplina i jos mnogo toga kako bi zanavek odbacili parazita


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 138 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1, 2, 3, 4, 5, 6, 7  Sljedeća

Vremenska zona: UTC + 01:00


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 21 gostiju.


Powered by phpBB © 2010 phpBB Group
BH (BIH) by Šehić Nijaz