Sada je: sub apr 21, 2018 4:34 pm.

Prijava

Korisničko ime:   Šifra:   Automatsko prijavljivanje  

Vremenska zona: UTC + 01:00




Započni novu temu Odgovori  [ 64 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1, 2, 3, 4
Autor/ica Poruka
 Naslov: Re: Yoga
PostPostano: ned mar 18, 2018 11:25 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: ned jan 21, 2007 5:43 pm
Postovi: 584
1/4


Prvo ću prenijeti dva teksta g. Ninana, indijskog povjesničara koji je proučavao povijest (uglavnom Indije, ali i šire), filozofije i religije te njihove poveznice, koja ukratko opisuju dva glavna advaićanska pogleda. Malo teorije za teoretsko potkivanje...
Onda ću prenijeti kratak osvrt na kontekst.
I na kraju, dat ću ovdje kratka uputstva razumijevanja i prakse yoge iz početnih redaka.


Kratak uvod

Yoga deklarativno vodi onome što se naziva oslobođenje, bila to mukti, mokša, kevala... Iz tog razloga dajem ova dva uvodna teksta da čitatelj kroz kratak pregled navedenih filozofija uoči njihovu ideju, put i poimanje šta to oslobođenje znači ili podrazumijeva u njihovim okvirima.

Različiti filozofski sistemi hinduizma nastali su u osmom stoljeću (i nadalje) u pokušaju da se oživi indijska sanatana dharma. Zadržavamo se na tek dva, i to ona koja se tiču gledišta advaite.

Dvije su glavne vrste advaite (nedualizma, monizma):
Šankarin advaita maya vada koncept i
Ramanujin višišta koncept nedualnosti.
Na zapad uglavnom prodire Šankarin koncept i ne samo zato što se smatra da ima više filozofsku pozadinu.



Advaita - maya vada

brahma sathyam, jagat mithya;
jivo brahmaiva na paraha

*
Bog (tvorac, kreator) je istina; svijet je laž, privid.
Živo Biće (živo stvorenje poput čovjeka, životinje) i Brahman (vrhovna stvarnost) se ne razlikuju.



Prema povjesničarima, Shankara je rođen lunarnog mjeseca Vaišake (svibanj/lipanj) pod znakom Strijelca, u ponedjeljak, godine 805.n.e; i osnivač je advaita maya vada filozofije.

U njoj se vjeruje da je advaita koncept općenito - znači monizam ili ne-dualizam koji je u srži i maya vade i višište - krajnje objašnjenje stvari. Prema njemu, postoji samo jedna apsolutna stvarnost (Brahman) koja je čista blažena (radosna) svijest. Ovo se može definirati jedino kao sat (biće), chit (ćit-svijest) i ananda (blaženstvo).

Advaićanski koncept nije izumio Šankara. Sa Šankarom, ovdje filozofija koja se prozvala advaita (poznata i kao Šankarina verzija Kapiline sankhya filozofije) "skreće" svojim pojašnjenjima i razmišljanjima u posve drugi smjer. Apsolutni Bog advaite je posve neobjašnjiv i izvan razumijevanja, iako je Šankarina advaita ateistička filozofija i apsolutno izbjegava i odbija pojam Boga. On nije niti postojeći niti nepostojeći, jer postojanje u ovom konceptu nema značenje. Brahman tako nema gune (odlike) = nirguna (nir=nema, nula + guna=odlike, svojstva). Brahman je jednostavno singularnost (jedna i jedino homogenost).

Iz tog razloga će svaki pokušaj da se objasni Brahman biti uzaludan. Nirguna prema Šankari, je bivanje izvan tri odlika (guna) prirode (prakriti), tj. nema satve (dobrota), rajasa (aktivnost) niti tamasa (spavanja, neaktivnosti). Tako je Brahman izvan tri atributa (odlike) ili, drugim riječima, Brahman je triguna-ateeta.
Međutim, takav nekakav Bog nema nikakvog smisla. Prema Šankari, Brahman je jedina stvarnost. Brahman je nerođen i nestvoren. On ne stvara, On ne uzrokuje. [On ne "ništa".] A opet, s pragmatičke, iskustvene (vyahavaričke) točke gledišta, Šankara pretpostavlja upravo takvog Nirguna Brahman Iswaru - Boga. Ali ovaj Išvara je iluzija promatrača (koji ga postavlja).

Kako Brahman bez ikakvih odlika (atributa, guna) može uzrokovati (iako on ništa ne uzrokuje prema temeljnoj postavci) vyahavaričku (iskustvenu) dimenziju, nije baš jasno. Bezodličnost (bez atributa, bez guna, bez odlika) implicira homogenost unutar dimenzije Brahmana. Samo kad je ova homogenost transformirana u nehomogenost, može izvrijeti guna. Advaitski Nirguna Brahman je mit nesposoban stvoriti išta, dok god nema ničega izvan tog Brahmana. Ali, ako postoji "izvan" Brahmana, tada Brahman dobiva odliku u odnosu na to "izvan". Čista monistička advaita je zapravo "krivi naziv", budući da odnosno gledište (nekakav odnos s i prema čovjeku ili bilo čemu/komu ili čovjeka prema tom i takvom Brahmanu) uopće ne može biti ustanovljeno na njoj.

Da bi Brahman bio stvarnost sposobna za stvaranje (ili uzrokovanje bilo čega) mora unutar njega postojati nehomogenost. Tada bi se moglo pridodati sat, ćit i anandu tom Brahmanu. Mogla bi se pridodati svrha Dobrote i Sreće, koja je moguća jedino ako je Brahman "netko ili nešto" sa unutarnjim dimenzijama.
Takav Brahman bi se onda mogao transformirati i emanirati i stvarati. I takav Saguna Brahman (brahman s odlikama) mora biti potpuna transformacija Nirguna Brahmana advaita filozofije.

Tako saguna brahman, bivajući transformacija homogenog (nirguna) Brahmana uzrokuje i dobro i loše. Ali što definira dobro i loše zaista nije definirano. Ova tema nalazi se širom puraničkih šema priča o stvaranju u obliku uzburkavanja mliječnog puta i slično, gdje je polarizacija proizvedena unutar stvaranja, unoseći dobro i loše, proizvodeći i amrit (eliksir života) i višam (otrov ili smrt).

Ovo pojavljivanje Saguna Brahmana je Išvara - osoba Boga. Međutim, i ovdje se nalaze konfliktni opisi Išvare. Nekima je Išvara oboje Dobro i Zlo. Za druge Išvara je uvijek dobar. Dobro i zlo su puke iluzije (maya) ovom načinu razmišljanja, stvoreni univerzum sam bivajući maya (nestvaran). Univerzum (prožet Bogom) je razloživ u subjektivna iskustva zvana duša i objektivna iskustva zvana materija (tvar); ovo dvoje sačinjavaju čovjeka i stvoreno.

Materija sa svojim imenom i oblikom (formom), sama nema nikakvu vlastitu stvarnost. Na temelju ovoga advaita objašnjava da su Bog, čovjek i stvoreno samo nekakva igra koju igra, pleše (leela) Bog.
Osnovni problem s ovim pristupom je da nam ne daje ama baš nikakav razlog izbjegavanja, čak niti biranja iskust(a)va.

Vishishta-advaita (što nije Šankarina advaita maya vada) objašnjava da su tri entiteta: Bog, čovjek i univerzum jedna integralna cjelina i da je čovjek tek aspekt Boga.

Ali, mi vidimo svijet. Advaita kaže da je to (svijet i to što ga mi vidimo) samo promjena u imenu i da su oni oblici Brahmana (vivarta); tek površinsko pojavljivanje dok u stvarnosti nema promjene. Ono što izgleda da je "zmija" stvarno je tek "uže". To možemo shvatiti tek kad se neko svjetlo upali. Jedan Brahman se pojavljuje kao brojne refleksije (pratibimba) ili odrazi u vidu Odražavanih Stvarnosti (pratibhasika satya). Ponekad se raznolikost živih formi-oblika (jiva) objašnjava kao uvjetovani Brahman ili ograničenja Brahmana koja traju privremeno, baš kao što vode ima u baricama, jezerima ili rijekama.

To je Avaćeda Vada. Ali što su taj "reflektirajući medij" i "ograničavajući zidovi"? Jesu li i oni Brahman? Ako jesu, tada to stvara nehomogenost i varijaciju, što je suština odlika (guna). Oblik i supstanca (ono što čini taj oblik) ne mogu biti identični u (svojoj) suštini. To su dvije odvojene kategorije.

"Čisti monizam" je tako filozofija koja samu sebe potkopava. Ima ljepotu Teorije unificiranog polja. Ali unifikacija (ujedinjenje) može djelovati jedino kada je 'ujedinjena monada' sama komplicirana (mora se nešto imati ujediniti u njoj), ni u kom drugom slučaju. Ona mora biti sposobna za transformaciju (preobrazbu), omogućujući brojne dimenzije i varijable koje je moguće razaznati.

Što je onda ovdje način za Mukthi (oslobođenje)? Hinduistička učenja, smatra maya vada, proizvoljno definiraju svrhu života u izrazu ljudske perspektive. Međutim, sve forme (hinduizma) se slažu da je krajnja (vrhunska) svrha tzv. tatva-daršana (tj. realizacija/ostvarenje suštine i istine), a NE tatva-jnana (spoznavanje istine). Rečeno je da ova realizacija onda završava sve jade i patnje i vodi u stalan unutarnji mir i radost te blaženstvo vječno bez prestanka.

Kako dostići ovo mukthi (oslobođenje)? Karma, bilo dobra ili loša, ima svezujući efekt. Rezultirat će u nizu utjelovljenja. Punarapi jananam punarapi maranam (rođenje opet i smrt opet). Bhakti je privrženost i ljubav prema odabranom božanstvu. Ona (bhakti) donosi viveku (razumijevanje) i vićaru (intelekt), ali ne uklanja neznanje. Zapravo, ona dodaje još neznanja - rekli bi advaićani, dajući utisak da "ja sam različit od Išvare" (u skladu s advaita filozofijom). Ajnana (neznanje) vodi u vezanost (ropstvo) i jnana sama vodi oslobođenju, kaže advaita.

Dok bhakti i karma (djelovanje) pripremaju um da prihvati jnanu (znanje), one same ne vode oslobođenju. Kada jednom čovjek prihvati monističku jednost, jnana je jedini put (marga). Svi drugi putevi vode dublje u vezanost i dublje iluzije (mythya) "nečega", s obzirom da je "ništa" Brahman.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Yoga
PostPostano: ned mar 18, 2018 4:37 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: ned jan 21, 2007 5:43 pm
Postovi: 584
2/4


Višišta advaita - modificirani monizam

Glavni zagovornik ove filozofije bio je Ramanuđa (poznat i kao Ilaya Perumal), rođen 1017.n.e. (1017.-1137.) u Tamil Naduu, Indija. Osnovnu filozofiju je, pak, iznio Sri Nathamuni, barem stoljeće prije Ramanuje. Ramanuđa joj je dao sistematski oblik u kojemu se i danas nalazi.

Ramanuja je organizirao štovanje u hramovima, osnovao centre za širenje svoje doktrine devocije Višnua i Šive i omogućio intelektualni temelj za praksu bhakti, ili devocijsko štovanje.
Pretpostavlja Osobnog Boga s beskonačnim božanskim atributima i beskonačnom raznolikošću povoljnih oblika. On je, međutim, sam jedini (singularni) Svjesni Entitet koji svu materiju i sve duše ima za Svoje tijelo. Ima beskonačno suosjećanje za duše i stoga se uvelike skrbi za njihovo spasenje. Duša mora dokučiti (uvidjeti) ovu Unutarnju Stvarnost, riješiti se trostrukih patnji života i stopiti se u beskonačno blaženstvo vječne svetosti Boga. To je, prema vašišta advaiti - moksha (oslobođenje). To je općenje s Bogom, ne realizacija (ostvarenje) potpune identičnosti. (Odnos prema i s, a ne "ja sam to").

Drugi acharye (učitelji) Višnavitske (ili Vaišnavitske) tradicije su: Nathamuni (823-923. n.e.), Yamunacary (916-1036 n.e.), Parasara, Bhattar, Pillan, Sudarsanasuri i Rangaramanuja.

Velike greške Advaite (ideje homogenog nirguna brahmana), Ramanuja nadvladava dajući Brahmanu potpunu nehomogenost. Brahman, prema ovoj filozofiji, nije bez odlika, već je prepun odlika. Brahman je Sarvaguna, posjedujući beskonačan broj odlika. Ali, to su selektivne kvalitete kao što su jnana (znanje), bala (snaga), veerye (hrabrost), shaktii (moć/sposobnost), teđas (sjaj), satyakama (želja za dobrim), kaarunya (samilosno suosjećanje), itd. Brahman je antiteza svih nesavršenosti i negativnih odlika, poput ljutnje, boli, gladi, smrti, zla, grijeha, boleština itd. Brahman je vječan, prožima sve, uzrok je cijele kreacije (svega stvorenoga). Budući da je stvoritelj, Brahman je jedini Neovisni Entitet i Podrška drugim dvama entitetima u univerzumu: dušama (jiva) i materijalnom svijetu/prirodi (jagat). Budući da ništa nema izvan Brahmana, stvoreno je također dio stvoritelja, ali različito od njega.

Postoje tri entiteta: Ćit, Aćit i Išvara. Postoji jedinstvo ovog trojstva. Univerzum je tijelo Gospoda. Išvara je glava univerzuma, cijeli univerzum je tijelo Brahmana. Brahman je poput Čovjeka, jer čovjek je stvoren po Obličju Brahmana. U Čovjeku, jiva je u ovom tijelu (tijelo = šarira). Jiva (điva = živa duša) je šaririn (ono što je u tijelu, ono što je utjelovljeno), dok je tijelo šarira (ono u šta se šaririn uobličuje, utjelovljuje, javlja u pojavnost). Dok Brahman postoji, jiva i svijet opstaju u Njemu. Pri stvaranju, univerzum - čija suština je uvijek bila unutar Brahmana - otvara se i izvire van iz Brahmana s imenom i oblikom, i to se naziva stvaranjem. Brahman stvara svijet baš kao što pauk stvara svoju mrežu - iz sebe samoga. Na ovaj način, jive postoje unutar Brahmana, usnule u 'spavanju'. Sva nesvjesna tvar (materija) također postoji unutar Brahmana. Sve se izvodi van (u pojavnost) i postaje stvarnost. Stvaranje je spontana, radosna i kreativna aktivnost (ples - Leela) Brahmana, izvrla iz ljubavi, koja daje jivi svrhu i ispunjenje u životu.

U Vedarthasamgrahi, Ramanuja utvrđuje da se sve izjave Upanišada mogu protumačiti na koherentan (smislen i međupovezan) način ukoliko se pretpostavi da je Brahman efikasni uzrok univerzuma. Ovo uzrokovanje je moguće zbog
a) Njegove aktivne uloge u rezultiranju manifestirane kreacije iz njenog nemanifestiranog uzroka kao i
b) Njegovog bivanja materijalnim uzrokom univerzuma tako što je On vječna unutarnja duša nemanifestiranog uzroka.
Ramanuja nadalje pojašnjava ovo zadnje naglašavajući da je nemoguće zamisliti nemanifestirani uzrok neovisan od Brahmana. U stanju pralaye (velikog rastapanja, nestajanja), manifestirani Univerzum nestaje u svom nemanifestiranom uzroku, a ovaj opet postoji kao jedan vid (prakara) Brahmana. Veza između univerzuma (kako u njegovom manifestiranom tako i nemanifestiranom stanju) i Brahmana je ista ona koja postoji između tijela i duše - oni čine organsku cjelinu. Dalje Višišta advaita filozofija naglašava božanski oblik - uzvišeni oblik osobnosti Išvare, kojega zovu Višnu.

Šiva i Brahma su, u ovom sistemu, puki polubogovi u usporedbi s Višnuom (koji je Narayana), koji je jedini osobita slika Brahmana i Glava Kozmičkog organizma. Ali, identifikacija Višnua kao Osobnog Boga je proizvoljna i nije baš Vedskog porijekla. Ramanuja uzvišenom Bogu kojega naziva Kalyanaguna pripisuje pet božanskih atributa (odlika) - sat (stvarnost), jnana (znanje), ananta (beskonačnost), amalatva (čistoća) i ananda (blaženstvo, ljubav). Omiljeni diktum advaićana: "Tat tvam asi" je Ramanuja objasnio kao ispunjavanje Brahmanom cijele kreacije, i ne kao identitet (Brahman je u svoj kreaciji, ali kreacija i Brahman nisu identični). Tako nema nesuglasnosti ako Upanišade sve stvari izjednače s Brahmanom, budući da je On ispunjujuća duša svih entiteta.

Điva je ovisna o Brahmanu za svoje postojanje i ima raznorazne odnose s Brahmanom. Na sličan način i sličnim odnosima, Điva (živa duša) je povezana i s vanjskim svijetom. Ovi odnosi se mogu opisati izrazima poput: sarira sariri (tijelo onoga koji ga ispunjuje, u njemu stanuje), prakara prakari (atribut ili vid supstance), šeša šeši (bivanje u vlastitosti vlasnika), amša amši (dio cjeline), adharadeya i sambandha (podržavatelj i podržani), niyamya i niyanta (kontrolirani i kontrolor) te raksya i raksaka (iskupljeni i iskupitelj). Budući je jiva slika i prilika Brahmana, ona ima sposobnost praviti izbore i činiti stvari od svoje vlastite volje. Ali jivatma (živa duša, skraćeno samo "jiva") nije apsolutno slobodna, jer je ovisna o Paramatmi (Vrhovnoj Duši) i njegovoj apsolutnoj prirodi. Moralna i društvena odgovornost jive proizlazi iz ove vječne prirode, svrhe i volje Paramatme. Tako jiva žanje posljedice svoje karme, plodove svojih djela.

"Čak i Sve-ljubeći Otac, Veliki Išvara, ne sili Svoje prisustvo na Atmu (jivatmu, živu dušu) koja ga nije zrela primiti. Bezgraničnim strpljenjem, On čeka i gleda borbu duše u Samsari, jer borba je neophodna za puno razotkrivanje sposobnosti i mogućnosti Jive." (Pillai Lokacharaya)

Rakšase, demoni i vrag, su Jiva baš kao i bilo koja druga koja je zastranila od svoje svrhe bivajući sebeljubna i egotistična, uhvaćena u mrežu (samo)zadovoljstava. Oni zloupotrebljavaju i Jivu i Ajivu za svoje ciljeve i tako nameću smrt svim stvarima.

Baš kao što je Jiva (poveznica: jivatma, ćit) u relaciji s jagatom (poveznica: ađiva, aćit), tako je i Brahman u vezi s Jivom. Brahman je stvoritelj, i kreacija je stvarna, ona nije mithya (iluzija). Brahman prožima kreaciju. Kao što se i ljudsko tijelo sastoji od različitih organskih elemenata spojenih zajedno da oblikuju tijelo, tako i različite jive i materija formiraju oblik tijela Brahmana. Glava iskustvenog univerzuma je Saguna Brahman, Išvara sam i Brahman kojega Jivatma može spoznati.

U ovoj školi filozofije, Bhakti je sredstvo oslobođenja (mukthi). U prirodi Boga je da ljubi. Bog zaista jest Ljubav. I to ima smisla budući da postoje druga bića osim Boga (postoji međuodnosnost i međupovezanost). Posvemašnja i potpuna predaja volji i svrsi Boga (Išvari) u ljubavi prema Bogu, bićima (ćit, jiva) i ne-bićima (aćit, jagath [đagat]) donosi oslobođenje. Bilo kakva devijacija od toga od strane bilo koje Jive, proizvodi neravnotežu unutar kosmosa. Blaženstvo se dostiže jedino onda kada cijeli kosmos postane iskupljen.

Ima još. Dok se Jiva bori kroz samsaru, Išvara također pati zbog toga. To je stoga što su Đive dio tijela Išvare. Išvara nije neko imuno udaljeno biće koje ne osjeća bol zbog borbe Jiva, već je aktivno uključen u proces iskupljenja - logički je zaključak višišta vedante.

Odnos između Jive i Brahmana u stanju Iskupljenja dan je primjerom strijele i mete. Kada strijela pogodi metu, ona ne postaje meta, već opstoji u meti. (Opaska: U Bibliji je na grčkom ovo predstavljeno pojmom: hamartia ['omanulost', promašaj, prevedeno kao "grijeh"] što znači: greška, promašaj, podbačaj jednako kao i prebačaj u ciljanju i posljedično nepogađanje mete, cilja). Mi idemo na neko mjesto. Kad stignemo tamo, mi ne postajemo sami to mjesto. Mi samo boravimo i postojimo u tom mjestu, ali ne postajemo identični s tim mjestom.
Dok god postoji slobodna volja za Jivu, ciklus pada i iskupljenja će se nastaviti.

Višišta advaita dalje navodi kako se po iskupljenju (slobodnom odricanju jive od svoje vlastite volje i predajom iste Brahmanu) Brahman može odmoriti i otići u blaženo stanje dok se ne pojavi neki drugi pad u kosmosu. Taj kosmos ne sastoji se samo od vidljivog univerzuma, već i svih dimenzija postojanja. Mokša, prema Ramanuji, je postizanje sličnosti ili slične prirode Brahmanovoj. Mokša je uništenje ahamkare koji je uzrok sve patnje.

________________

Iznad su kratko predstavljene dvije glavne struje advaite. Naravno, postoje sličnosti sa drugim filozofijama, kozmologijama i svjetonazorima koji su se razvili i razvijaju se diljem svijeta. Postoje i razlike. Rečeno su samo dva nazora i dakako da postoje i posve drugi i drukčiji. Neka vas ne iznenađuje ako ste otkrili da nalazite ili se opirete validnosti u nekim od naznaka iz oba teksta. Pronašli biste ih i u nekom trećem, četvrtom, petom, desetom sistemu. Čak i u nekom gledištu dualističkih filozofija. Baš kao i u ozloglašenom dijalektičkom materijalizmu (kojega je kao filozofiju i revolucionarnu djelatnost i Indija imala).


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Yoga
PostPostano: pon mar 19, 2018 4:32 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: ned jan 21, 2007 5:43 pm
Postovi: 584
3/4


Slijedi možda tek još jedan opskuran tekst, namjera mu je dati kontekst, a može biti da će nekome donijeti samo zbrku. Nadam se tek, ne preveliku.


Postoji praksa yoge bez ikakvih vanjskih primjesa, osim da se struktura vlastitog života i ponašanja orijentira oko opće-dobrobitnih smjernica življenja na koje je usmjeren jedan dio Stava (već sam ranije napomenula par puta i drugdje, da je Stav = Asana, ne tek fizičko držanje, položaj tijela (prakse i vježbe kojih su sasvim ok, čak, dapače ~ "u zdravom tijelu zdrav duh" kako se kaže), već unutarnji stav).
Ove (unutarnje) Asane podrazumijevaju svakodnevno zadržavanje unutar okvira discipline naznačenog kroz deset Zapovjedi i Pravila življenja, koji dovode do kako vanjske (na djelu, ponašanju, riječima) tako i unutarnje (misli, želje, osjećaji) čistote (jama i niđama). Asana, stav, podrazumijeva pristupanje svim stvarima kroz navedenih deset.

Ovi mogu biti i klasičnih svima poznatih 10 Božjih zapovijedi, ili, kroz formulaciju jame i niđame, ili neke desete forme ili dijela forme (kao npr. pet reiki pravila, hoponopono, itd.):
Neškodljivost (ništa ne silom), iskrenost - istinoljubivost, nesebičnost (neotimanje i neprisvajanje tuđega), umjerenost - samokontrola, predstavljaju Yama-u ili pet zapovijedi.
Pročišćenost - okretanje prema unutra, zadovoljnost - zahvalnost, vatrena težnja (prema praksi i njenom cilju), duhovno proučavanje i posvećenost Išvari, predstavljaju Nijama-u (ili pet pravila).

Način na koji se, pak ovi zaživljavaju, je kroz cjelokupnu praksu yoge. Yama i nijama služe kao naslovi unutarnjih izražaja kojima se suprotstavljaju kontrasti koje izražavamo (u gledištima, mentacijama, riječima, djelima, propustima...). Yama i nijama zaživljavaju putem neke vrste psiholoških postova, suzdržavanja (kontrastnih) stvari (poriva, nagona, mentacija...) suprotstavljenih yami/nijami (osjetilni post, mentalni post, verbalni post, post (ne)djelovanja npr.). Metodologija izduravanja (paradoksalno rečeno) kroz te postove koji pružaju odgovarajuće relevantne situacijske okvire (za svakog ponaosob) dana je u samim početnim recima Sutri. Bitna napomena ovdje je: relevantnost. Svačiji pojedinačni život otkriva i pokazuje šta je njemu samome na putu ili prepreka na putu.
Metodologija se vrši na jednousmjeren, koncentriran, fokusiran način - isprva se samog sebe blago "gurka" u njega, ili tek podsjeća na aktivnost (vježbu) koju smo namjerili činiti, na šta da se prebaci, obrati pažnja (tijekom vježbe). Onda "gurkanje" i podsjećanje postaje nepotrebno i stvar postaje posve prirodna, laka i graciozna. ...

~~~

Cijela ova praksa se može nazvati "načinom oplemenjivanja", plemenitim unutarnjim "Ja sam s tobom" putem. Ova izrazito suptilna praksa je isključivo unutarnja. Aspirant pročišćava tj. pročišćavaju se isprogramirane navike, gledišta i uvjetovanosti kroz unutarnju vatru prisutnosti i vodstva dobrostivog poučavajućeg Duha.

Poput proboja kroz nizove zidova, kaže se, praktikant iskustveno doživljava brojne slojeve svijesti koji poput vela zastiru i kroz koje vodi susret s izvorištem uma samog. To izvorište je i samo nalik nekakvom zrnu fokusirane volje, želje. Usporedo s iznad navedenim, drugi dio Stava je usmjeren upravo ovdje. To zrno su kao nevidljive dveri od izmaglice, one su otvorene, ali vid je taj koji je zamagljen, koji magli iako su njegova nastojanja usmjerena da prozre kroz tu istu maglu.

Brže ili sporije, malo po malo ili u naletu, aspirantu se otkriva duboko zajedništvo s kreativnom silom univerzuma. Također se kaže da ovaj put donosi intenzivnu i neopisivu radost koja je izvan prostora, vremena i uzrokovanja, jer čovjek postaje poput božanskog djeteta, radujući se u zajednici s majčinskim i očinskim principima univerzuma.

Ono što je značajno kod ove yoge, ili ovog pristupa, puta, iako je u potpunosti okrenut prema unutra, uviđanje po sebi, uvidi, spoznaje i saznanja ne bivaju jedini pokazatelj kako napretka tako i rasta, razvoja i sazrijevanja praktikanta, već se javljaju i vanjski efekti prožetosti sa njegovim životom, svakodnevicom, osobnosti, odnosima i doraslosti svakoj situaciji.

Drugim riječima, iako uvijek postoji dalje, postoji taj početni neki cilj jednog konačnog, potpunog probuđenja, oslobođenja, autentične individuiranosti, kažu neki: sjedinjenja s božanskim... ovaj put se odvija na način sjed()enja, hodanja, kročenja kroz život i zadobijanje razumijevanja i života i drugih i sebe i doticanje božanskog samog, kroz pristup zajedništvovanja s (tim) božanskim.

Postoje upute, smjernice za kako započeti praksu i primijenjujući istu uputu, neprekidno, na svaki daljnji tip (vidi poslije), dok magla ne ostane iza, a dveri zasjaje čiste i jasne.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Yoga
PostPostano: pon mar 19, 2018 5:34 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: ned jan 21, 2007 5:43 pm
Postovi: 584
4/4


Nastavak teksta sadrži sve što vam treba za "radnu akciju", da krenete (koga zanima krenuti), i da shvatite što i kako. Zaista, ovo je najosnovnije i gotovo potpuno, u svakom slučaju sasvim dostatno uputstvo za one koji žele "isprobati" stvar. (Ali pazite šta se kaže za mačku... ;-) (na engleskom))

Proučite date upute koliko god puta treba dok vam ne sjedne, dok ne shvatite i apsorbirate o čemu se tu (praktično) radi (ima samo jedna ionako). Onda vam preostaje samo odluka: krenuti ili ne.

Netko će možda uočiti da već tako ili nešto slično radi nemajući pojma da je baš to ovaj tzv. Plemeniti "ja sam s tobom" put, ili barem njegov početak, dio. Ovo u tom slučaju, može biti još samo jedna potvrda, dodatna motivacija za vas.

Netko drugi možda radi tu tzv. rađa, kraljevsku ili aštanga yogu, ali ne i ovo i ovako kako je ovdje predstavljeno. Netko će reći da to nije to i da “treba” nekako drukčije. Dakako da postoji velik broj hvale vrijednih i inteligentnih prijevoda i tumačenja Patanđalijevih sutri. Svak za sebe bira šta će popratiti i hoće li išta.

~~~

""All your long years we've been friends. Trust me as you once did, hmm? Let it go."
(...)
Bilbo pulls out the Ring from his pocket. He stares at it on his palm, then slowly allows it to slip off his palm. It lands on the floor with a heavy thud.
"
LOTR


1,1-26
Evo uputstava yoge.

Jogičkom-stanju-uma podlažu se (sve) nepostojanosti.

Potvrda toga je stajanje u postojanosti.

Nepostojano je tek maska, zavjesa.

Pet su tipova nepostojanosti, korisnih i štetnih (jednakomjerno).

(Tih pet tipova su:)
Svjedočenje (opažanje i poimanje informacije te njeno prenošenje),
Laž (pogreška),
Spekuliranje (izvrtanje, zamagljivanje činjenica),
Spavanje (usnulost, odsutnost, nekoncentriranost, nepažnja, bezvoljnost).
Prisjećanje (uspomene, sjećanja i izvlačenja iz sjećanja i bavljenja s prisjećenim).

Svjedočenje podrazumijeva i odnosi se na:
izravan doživljaj (vlastiti),
sudjelovanje u nekom događaju,
promatranje nekog događaja,
razmišljanje/promišljanje o nečemu,
prenošenje svjedočanstva nekog drugog (prethodna četiri) datog bilo usmeno ili u pisanoj formi.

Laži se odnose na pogrešna saznanja utemeljena (i sama) na laži (obmani, prijetvornosti).

Spekulacije (zamišljanja, fikcije, izmišljanja, mašta, umišljanja) su nizovi verbaliziranih izražaja znanja lišeni supstance (realnosti, stvarnosti, potvrde).

Uspavanost podrazumijeva odsustvo (svakog) poimanja i podloga je (svim) nepostojanostima.

Prisjećanje se odnosi na zadržavanje (i mentalno izvlačenje iz sjećanja) nepatvorenih impresija i doživljaja.

Redovito vraćanje tim (aktivnim) nepostojanostima i zalaženje ispod (njihove) površine rezultira njihovim obuzdavanjem.

Takvo ustrajno (redovito) vraćanje (unutarnjoj zainteresiranosti za ono ispod površine, onkraj površnosti, nestalnosti) donosi stanje stabilnog spokoja.

Taj spokoj se duboko ukorijenjuje, onda kada ga se tijekom duljeg vremena stalno i iskreno kultivira.

Bez obzira na gledišta, tradicije koje čujete (slušate, slijedite), životne okolnosti, (rečeno) zadiranje ispod površine, bez ikakve muke (patnje ili bola) donosi vrhunsku spoznaju Najvišega.

Kroz spoznavanje (upoznavanje) tog Vrhovnog bića, (čovjek) se oslobađa (unutarnjih) naslaga (slojeva nanešenih varijacijama nepostojanosti).

Oblici (pojavnosti) koji prate i povezani su s tom spoznajom su:
razbor (zdrav razum),
uvid,
ljubav (blaženstvo),
individuacija (autentična realizacija).

Pritome, rezidualne impresije (imprinti, samskare, programi) po navici njegovani ranije u životu, prestaju biti (činiti) sadržaj uma.

Um se, lišen tih bestjelesnih sadržaja, stapa sa iskonskom prirodom (izvorišta).

Namjesto (ili na mjesto) tih sadržaja dolazi ono što su oni skrivali (maskirali), što je iza, ispod njih, a što im (ionako) i prethodi:
Bezuvjetna vjera (povjerenje, pouzdanje, pouzdanost i vjernost),
Vigor (vitalnost, energičnost, odvažnost, snaga),
Prisjećenost (prisutnost, usredsređenost, individuiranost),
Sabranost (trezvenost),
Mudrost.

To brže se sve ovo postiže što je unutarnja motiviranost (oduševljenost, uvjerenost, silina potaknutosti na ovu praksu, čak želja ili potreba) jača.

I ovisno kakva je, različit je i tempo postizanja i intenzitet (rečenih) dobrobiti - proporcionalni su: mlitav pristup daje male i mlake efekte, osrednji osrednje, snažan i voljan moćne.

I sve se prepušta (predaje) Gospodu.

Gospod je osobiti duh kojega ne mogu smesti (niti okaljati) problematična (bolna, štetna, nečista, "obojana") djelovanja, efekti žetve onoga što se posijalo.

U Njemu kojemu nema premca, sjeme je sveznanja.

Oduvijek je i odvijeka uvijek On (taj) koji podučava.

(...)

________

Koga zanima može pogledati i par napomena uz neke od redaka.
LP


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 64 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1, 2, 3, 4

Vremenska zona: UTC + 01:00


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 3 gostiju.


Powered by phpBB © 2010 phpBB Group
BH (BIH) by Šehić Nijaz