Oci su mi u redu, a vjerujem i svima ostalima. Malo sam guglao i nasao neke podatke, samo jako sture jer dolaze ili od izvora koji se bave proucavanjem " duhova " ili od matrix znanstvenih izdrkavanja da je to posljedica prasine i sta ja znam cega ( lijeva polutka mozga ocito prevladava kod vecine ). I tako, legnem ja pred jutro spavat, pozdravim prijatelje prije toga ih imenovavsi i u tren oka ispred mene u mraku bljesne takav " kapitalac " od par centimetara za me lagano zaslijepio Ma ta " stvorenjca " su zakon :) Jel kasiopeanci govore sta o tome ( procitao sam sesije do kraja 95te ) ?

Hvala ti, Jack

Ne vjerujem ni ja da je riječ o prašini ili nečemu sličnom A i vid mi je savršeno u redu

Ne znam ima li to ikakve veze s ičime, ali "krjesnice" sam prvi put vidjela kad sam bila u prilično lošem emocionalnom stanju. Viđala sam ih i usred noći, tj. i u mraku i na svjetlu. Izgledale su kao svjetleći krugovi koji su "trčkarali" zrakom i pritom bi se izdužili, sudarali su se i slično... Kao da se igraju.
Nisam im se pokušavala obratiti, al baš ću pokušati sljedeći put.

Te krijesnice, kako ih vi nazivate, pored toga što ih je opazila moja žena kako svijetle u blizini mene i na drugim mjestima u kući, su nešto, otprilike, kako vi to opisujete, ono što sam ja i viđao u svom djetinjstvu nakon jedne strašne večeri (o tome sam već pisao ovdje pa neću da ponavljam) kad mi se nešto vjerovatno "užasno" desilo poslije čega se moja ličnost drastično izmjenila. U stvari nešto jako slično tome, neki jako čudni oblici, forme nečega, naročito kad zatvorim oči i sve to propraćeno jako neobičnim i trenutnim psihičkim stanjem u kojem sam se tada nalazio, odnosno neki osjećaj prisutnosti u nekakvom drukčijem svijetu, okruženju, ma ne znam, jako mi se teško toga i sjetiti sada, a kamoli opisati.
Što se tiče tih bolova osjećam ih skoro svugdje po tijelu, znači bolovi za koje ne postoji neko logično objašnjenje od čega bi bili (naravno ne mora značiti da tog logičnog objašnjenja i nema), zatim ti trnci tj. bockanja su mi toliko prisutna da sam već navikao na njih pa ih često i ne primjećujem. Ali najzanimljivija "pojava" u zadnje vrijeme mi je čudna probadajuća bol u dubini iza lijevog oka, koja se odjednom pojavila prije par mjeseci, i koju osjećam samo u pojedinim trenucima ali svakodnevno.

To mene muci jedno cetiri godine.

Ovo što opisujete kao vizualne senzacije, djelomično odgovara onome što se zbiva kad se čovjek počne služiti onim dijelom mozda za kojeg nauka još nema objašnjenje čemu služi, a naziva se i ekstrasenzorna percepcija (ESP)
Kad se počne razvijati ESP, obično se prvo vide čestice orgonske energije, koje izgledaju kao sitne svijetleće točkice koje se kaotično gibaju. Najalakše se vide kad podignemo pogled prema vedrom nebu, a kad se to viđenje uvježba, mogu se vidjeti i na svim podlogama.
Sljedeći korak je uočavanje aure, što se može usporediti s fatamorganom koju vidimo iznad asfalta nakon kiše, ili iznad radijatora.
Kad se zatvore oči naviru boje, najčešće zelena i plavo-ljubičasta, ponekad u oblacima i vrtlozima, ili kao svijetleće kugle. To što vidimo je energija koja protiče trećim okom. Smeđa i prljavožuta boja je boja energije koja je zaostala u blokadi, dok sjajne zelene, modre, ljubičaste i plave nijanse jesu boje energije koja dotiče.
Treba razlikovati energiju i njezine oblike, boje, od energestkih formi i entiteta koji su svjesna bića.
Da bi se to moglo razlikovati treba dosta prakse i rada na sebi i na razvoju ESP, a to ide usporedno s radom na razvoju ličnosti i razvoju duha, što bi rekli, s podizanjem frekvencije našeg bića.
Tek s mnogo godina prakse i iskustva možemo biti koliko-toliko sigurni da smo točno prepoznali to što vidimo.
Kad se počne razvijati taj "dio" našeg bića, osim vizualnih, pojačavaju se i proširuju i slušne senzacije, pa se mogu čuti zvukovi koje obično ne čujemo, i osjetiti taktilne senzacije (dodire na koži, bockanje, trnci, žmarci, navale vrućine ili hladnoće, pritisak kao da te netko gura ili vuče i sl.) kojih do tada nismo bili svjesni.
Mogu se osjetiti i okusi u ustima, od metalnih do slatkastih, koji se teško mogu opisati i usporediti s poznatim okusima...
Boje koje možemo vidjeti se ne mogu pronaći u poznatom spektru boja, naročito ne među bojama koje bi se molge izmiješati na slikarskoj paleti. To su neopisive boje, duboke, bogatih nijansi i posebnog sjaja. Kad ih vidimo, znat ćemo da to nisu obične boje iz poznatog svijeta. Forme koje vidino0 također su vrlo razgranate, neobične, ne nalikuju na ništa poznato, pa ih je teško opisati.
Mogu se osjetiti mirisi, od neugodnih do vrlo ugodnih. (Napomena: mirisi mogu biti i pokazatelj prisustva nekih entiteta, naročito negodni mirisi koji prate pojavu nametnika i kozmičkog smeća, dok slatkasti misrisi nalik cvjetnim mirisima, praćeni svježinom i zračnim strujanjem prate pojavu drugačijih entiteta, poznatih kao "bića svjetlosti" ili bića mentalne razine, do koje egoistična bića - OPS- ne mogu doprijeti)
Sve te pojave imaju svoje porijeklo i svoje značenje.
Neke su odraz protoka naše vlastite energije, ili kozmičke energije (univerzalne, životne, prane, orgona...) izmjene energije s drugim ljudima, mogu ukazivati, tj pratiti prisustvo misaone forme, duhova, energije nekog astralnog bića - koje može biti nametnik, "pomagač" ili jednostavno promatrač. ( astralna bića su posebna tema...)


Kad postanemo svjesni tog "drugog" svijeta, obično se u početku preplašimo ili bar začudimo, pa tražimo neko logično objašnjenje unutar okvira "službenog" i našeg dosadašnjeg poimanja svijeta, onakvog kakvog smo upoznali kroz kemiju, fiziku, biologiju, zoologiju, itf. Kad ne nađemo tamo objašnjenje, onda se obično pitamo jesmo li zreli za psihijatriju.

Dobro je pored sebe imati nekog kome možemo vjerovati i tko je sve to prošao i zna pouzdano objasniti sve to što nam se zbiva, i može nam protumačiti to što vidimo. Ponekad su slike malo "čudne" i ponekad poželimo da ništa od toga ne vidimo i ne čujemo, da se možemo vratiti natrag na svijet od pet osjetila i nijednog više od pet. Ali...kad se to malo upozna...to je zbilja predivno i prekrasno i nemam riječi...Uglavnom, vrijedi se potruditi i prihvatiti to što nam se zbiva kao realnu činjenicu, a činjenica je da nemamo samo pet osjetila (čula) nego i poneko više, samo ih treba naučiti koristiti....

"Nuspojave" početka širenja svijesti (razvoja ESP, podizanja frekvencija...kako već to zovemo...) jesu probadajući bolovi, glavobolje, bolovi u očima i drugim dijelovima tijela (naročito ispod lopatica i između rebara), krijesnice pred očima, čudni snovi, taktilne senzacije, privremeni gubitak orijentacije u vremenu (čas nam se čini da vrijeme leti, čas da stoji, ponekad i da ga možemo zaustaviti...), blaga depresivnost, naelektriziranost tijela, pucketanje kad se uhvatimo za metalne predmete (to mi je smetalo toliko da sam tražila žrtvu koja će umjeto mene uhvatiti kvaku na vratima), kvarovi na električnim uređajima kad smo im mi u blizini (moš mislit , to je i trošak... ..), uključivanje :idea: žarulja kao same od sebe (tu sam se ja prestrašila do kosti) , ili pak žarulje pregorijevaju kao lude kad smo mi u blizini ( e, tu mi je došlo da nalupam prodavača koji mi je prodao te žarulje) , probadajući trnci kad uzmemo u ruke elektronsku napravu kao npr. miš kompa ili mobitel ( a tu sam mislila da je opasno po zdravlje) itd. Neki ljudi mogu skakati više nego obično ( to mi je bilo jako cool, pa sam stalno skakala, što baš i nije primjereno mojim godinama... ) , neke voda diže više na površinu kad da su njihova tijela lakša pa ne mogu tonuti ( a to mi nije bilo tako cool jer sam skužila da mi pluta jedan određeni dio tijela kojeg bih radije potopila ispod površine da se ne vidi ) .
Javljaju se promjene sa spavanjem, od perioda kad nas hvataju nesanice -kao da se smanjuje potreba za snom, do dubokog i dugotrajnog spavanja, kao da se povećava potreba za snom (to zna bit nezgodno kad se treba na vrijeme dignuti za posao) . Mogu se javiti i problemi s koncentracijom i pamćenjem, od zaboravljivosti i rastrešenosti do ludcidih uvida i spoznaja ( a to me totalno zbediralo na neko vrijeme, naročito to sa rastrešenošću...).
Svi ti problemi (ovi koje sam navela, i još poneki koje nisam) i promjene, kratkotrajni su i nisu dramatični.

Osobu koja ima proširenu svijest možemo prepoznati i po mirisu. Osim svjetlosti koja zrači iz očiju i kože tijela, takva osba širi iz sebe karakterističan miris, glas joj je čist i jasan, obično dublji kod muškaraca a viši kod žena.

Pozdrav

Uuuffff arwen dor, sad si me baš "pogodila" .
Ovo gore sve što si ispisala ja ne znam šta nemam.
O masi stvari koje si navela ja sam i prestao da razmišljam i vodim računa o njima kao da mi se i ne događaju. Ovo sa mirisima mi se svakodnevno događa, i oni prijatni i neprijatni. Što se tiče lošije koncentracije, gubitka pamćenja, glavobolja, poremećaja sna i dr. tu sam stručnjak. Ej, ljudi počinju već da zaziru kad treba da se rukuju sa mnom zbog tog elektriciteta, a kad zatvaram vrata od auta činim to najčešće laktom.

Jučer mi se desio malo čudan događaj...

Sjedio sam u lokalnom kafiću jučer navečer sa nekoliko prijatelja i pričali smo o nekim filmovima. Držao sam mobitel na stolu i bio je normalno upaljen, ali je svjetlo na ekranu bilo normalno ugašeno jer se samo ugasi nakon zadnjeg korištenja. I tako pričamo mi, i prepričavam frendovima dijelove jednog filma - kad odjednom - nekako mi čudan osjećaj u glavi, pričam i istovremeno kao neki pomak u percepciji vremena, i u taj trenutak mobitel se upali. Čudno pogledam u njega jer ga nitko nije dirao - i u tom trenutku počinje mi pištati u lijevom uhu. Kako je mobitel sa Simbian operativnim sustavom, osjetljiv je na raznorazna zračenja i vanjske utjecaje, ima osjetljivu elektroniku i software u sebi.
I nakon par sekundi - sve prestane! Pričao sam i dalje, doduše malo zbunjen što je bilo, drugi su primjetili samo da se mob upalio... Samo sam se nasmijao i zaključio da tri skoro istovremena pokazatelja navode na jedno dešavanje.

Mogu to objasniti kako god hoću, u biti i nije potrebno objašnjavati...

Trenutno gašenje implanta monitora koji je očitao stvar. Pomak svijesti na tren u vremenu, paljenje mobitela radi nekog zračenja. Mislim da je bilo to "uobičajeno" očitavanje stanja i slanja ponešto energije u neki viši denzitet.

Prije nekoliko godina, vjerojatno bi samo išao staviti novi software u mobitel i bezveze potrošio oko 100 kn. Sad prepoznajem znakove. Šira percepcija i svijest.

Kod mene se tekođer dogodilo nešto čudno sa mobitelom. Naime prije godinu dana na očevom mobitelu sam vidio zabilježene neodgovorene pozive. Poziva je bilo 255, svi su bili sa istog (poznatog) broja, a datum je bio 7.2.2036.! Naravno uopće nismo čuli da je mobitel zvonio. Kad sam vidio datum prvo čega sam se sjetio je priča Johna Titora koji tvrdi da je putnik kroz vrijeme te da je stigao iz 2037. Što mislite, što bi to moglo biti?

Wow...

Kako je lijepo čuti ovakve stvari...

hvala na podijeli iskustva...

Ono što je tebi poruka nama je riješenje... potvrda...

Wow...

Imam i ja mobilni sa Symbianom i isto se sam ekran gasi posle nekog vremena nekoriscenja.Ali se isto tako i sam pali ukoliko izgubi domet.Kod mene domet varira po nekoliko crta gore dole tako da sam cesto primecivao da se pali i gasi sam od sebe.
Izgleda da si ti ipak osetljiviji od telefona Jack.Kada mobilni ima slab domet on pojaca signal,tako da je to mozda uticalo na tebe.Isto kao sto utice na zvucnike u blizini.

Heh, nije onako kako "prekida" u zvučnicima kad je u blizini... Dolje ima uvijek maksimalan signal, nije to problem. Bio je već u standby modu... mislim da nije bio signal repetitora za mobitele, jer to ja nebi osjetio. Ništa ne osjećam ni kad palim ni kad gasim mobitel. A da je to slučaj, onda bi osjetio.

Moonlight, netko te zove "iz budućnosti"... možda i ti zoveš sam sebe u "prošlost"!?

I još nešto: ZNAJ da postoji software koji omogućuje da pošiljatelj zove ili šalje poruku sa interneta ( ili svog telefona ), a da tebi na ekranu piše netko iz TVOG imenika u mobitelu!!! To se plaća, ali možeš napraviti i velike frke s time. NEĆU nikome reći gdje se to može kupiti jer to ljudi JAKO zloupotrebljavaju!

Tako, ako je ipak tehnologija "budućnosti" naprednija, možda ti je taj poznati broj bio samo IDENTIFIKATOR, a ne stvarni pošiljatelj... može biti bilo tko. Ali, vrijeme ne može promjeniti, jer ti odašiljač gdje si sinhronizira vrijeme na mobitelu ( ako je na automatski ), ili sms centar s kojeg je poslan.

ALI - ako je na tom serveru datum bio podešen u "budućnost", možda program automatski očitava taj datum iz bios-a, i tada ti pokaže i taj datum.

Prije ovog događaja sa mobitelom sanjao sam kako sam došao u svoj stan koji je izgledao malo drugačije te sam pomislio u snu kako je nevjerojatno da sam uspio doći čak u 2037.god.! Tada još nisam čuo za Johna Titora i njegove priče pa to nije mogla biti neka podsvjesna reakcija. Ovo bi možda trebalo ići u rubriku o snovima ali mi se čini povezano pa sam stavio ovdje.

meditiraj na taj san svakog dana po 15-20,može i više minuta,pa nas obavijesti kroz desetak dana do kog zaključka si došao.pozdrav

ja sam 8 razred,imam skolu izjutra,taman mi počeo 6 čas i zadnji i ja osjetim nesto me boli na sredini stomaka,ne da mi da udahnem i izdahnem duboko
ja ustanem i istegnem se,zamagli mi pred očima,mozak ne osjećam čujem samo glasove neke,nerazumijem ih,zvonjava neka,odjednom nađem se da stojim na stolici,ali zadnje sto se sjećam je da sam stojao i tih glasova,poslije vrati se u normalu,pitam van,idem pogledam na sat ono 12 30,a čas počinje u 12 00,ne znam nevjerujem da je toliko proslo,a moze biti sta ja znam opet,izađem vani umijem se,vratim se nazad,sjednem proucim neku dovu(musliman sam)na našem jeziku,zamolim Boga da me uputi na pravi put ,tek što sam to reko na vrata uđe nastavnik i kaže da jedan od nas iz košarkaške ekipe ne ide na utakmicu,da se dogovorimo ko ne ide,i jedna momak neće da ide,... može biti da je ovo samo nesto bezze slabo mi doslo il slicno ali čudno mi je,i opet kazem nesjećam se kad sam sjeo,
Ovako je bilo do u detalje,istina je iako sam novi ovdje,dolaziću stalno

Meni se pojavio na desnom kolenu oziljak kao od operacije(nije ono roze boje,nego vec kao da je star godinama).Uopste ga nisam primetio,dok me jedan drug na casu fizickog nije upitao kad sam operisao nogu.Ja se sokirao.Otkad imam taj oziljak lakse mogu da stojim na rukama,setam na rukama(vezbe sa fizickog) i slicno.Ne znam da li je to zbog oziljka ili je do mene,ali ipak,valjda je korisno,nadam se da nece biti nekih losih efekata od ovoga. Je li se jos nekom desilo ovako nesto???

Te kresnice, kako ih vi opisujete, ja to vidjam kao male, prozirne ali ipak bljestave tackice koje se haoticno krecu, izgledaju kao mikroorganizmi pod mikroskopom. Ponekad mi se cini da mogu da ih kontrolisem. I da li je to problem sa vidom?

Evo noćas je bilo opet čudnih dešavanja...

Nisam do dugo mogao zaspati, razmišljao sam o nekim stvarima koje bi danas mogao napraviti.. ali to možda nije ni bitno.

Negdje oko 2 sata u noći, desi se kratkotrajan gubitak napona u mreži, čujem UPS kako klikće... no par sekundi poslije toga opet pucanje namještaja i plastika ( monitor, printer, držač zavjesa... ) a kompjuter je bio ugašen satima, pa nije bilo "hlađenja" i pucanja radi toga. U isti trenutak pojavi se neki bljesak ( ne jaki, ali dovoljan da se primjeti ) i počnu vani tuliti alarmi po kvartu, što automobila, što raznih poslovnih prostora...

Uh... nisam mogao poslije spavati još sat-dva jer se neki alarmi nisu gasili... lijep "noćašnji koncert". I to - bez karte... hehe! Uh, al sad sam pospaaaaan...

Evo i kod mene jedna zanimljiva pojava prije par večeri.
Nešto je stvarno prošlo kroz moj dnevni boravak i okrznulo dobro jednu stabljiku neke biljke, ne znam šta li je, koja vrsta jer se slabo razumijem u cvijeće, uglavnom grančica te biljke se nekoliko minuta poslije toga dosta "njihala", otprilike kao kad je okrznem svojim tijelom, čuo se neki šum, a ja sam bio u horizontali na trosjedu baš ispred te stabljike. Nije bilo nikakvog strujanja vazduha tu izvana jer su sva vrata i prozori bili zatvoreni i niko nije tuda prolazio tada, ma bilo je skroz očito da je nešto prošlo.

Eh da, zaboravio sam i ovo.
Ja ljudi moji zadnjih 15tak dana, otprilike, više nego ikada, imam problema sa elektricitetom u rukama, ne smijem gotovo više ništa da direktno dotičem a da me ne zdrma elektricitet, bukvalno ništa.
Jeli još kod nekoga to učestalo u zadnje vrijeme?