Bračna mitologija
Prvi mit : Od braka očekujemo iste stvari.
Izgovaranjem sudbonosnog «da» u brak unosimo gomilu predrasuda uzrokovanih više ili manje svesnim očekivanjima. Njih formiraju
neizgovorena pravila i nesvesne uloge. Svako, pa i onaj koji sebe smatra anarhoidnim tipom ličnosti, živi i dela po nekim svesnim i nesvesnim životnim pravilima. Neosvešćena pravila govore nam o tome dokle smo stigli s razvojem ličnosti, jer što je čovek svesniji svojih intimnih pravila, to je njegova ličnost zaokruženija. Ličnu celovitost ili necelovitost prirodno ćemo preneti i u brak. Ako smo pravila osvestili pre braka nesmetano ćemo ih verbalno, ili na bilo koji drugi način, obznaniti i u braku. Nažalost, u većini slučajeva
ta pravila se izgovaraju tek onda kada ih neko drugi prekrši. Ona mogu biti sasvim banalna, poput načina na koji se istiskuje pasta za zube iz tube, preko onih u vezi kućne ekonomije, do ozbiljnih koja se tiču iskrenosti i međusobnog poverenja. Zato je dobro odmah na početku, radi preventive, saopštiti svoja očekivanja i obznaniti bar onaj deo pravila kojih smo eksplicitno svesni. Pre toga trebalo bi shvatiti da se ove stvari jednostavno ne podrazumevaju, ma koliko mi mislili da su one očigledne samo zato što su neotuđivi deo naših navika.
Drugi izvor nerealnih očekivanja predstavljaju nesvesne uloge koje igramo. Baš kao u nekom dramskom komadu, svako prati određeni scenario koga često nije svestan. On se sastoji od kombinacije urođenih karakteristika, stečenih osobina i životnih očekivanja proizašlih odatle. Biti svestan ove prirodne tendencije - da svako ima neku ulogu, koja mu pristaje kao druga koža, često predstavlja sve što je potrebno da bi se izbegla velika razočaranja. Tek kada shvatite koju ulogu igra vaš partner, onda možete da razgovarate o tome i potom napišete nov, zajednički scenario. Taj posao predstavlja neverovatan podvig.
Drugi mit : Sve što je bilo dobro u našoj vezi, postaće još bolje u braku.
Ovde se odmah ispušta iz vida da je za svaki uspešan brak potrebno izvesno žrtvovanje u vidu odricanja od našeg pređašnjeg bezbrižnog načina života, koji smo još nekako uspevali da održimo u periodu zabavljanja. Spominjanje žrtve uvek budi jezu, jer se više razmišlja o njenoj težini i muci koju ona sa sobom nosi, nego o tome šta bi se tom žrtvom dobilo. Iz tog razloga nekima deluje umirujuće ako se deklarativno nazivaju momkom i devojkom, a ne mužem i ženom, jer se tako lišavaju odgovornosti i obaveza koje potpadaju pod pojam žrtve lične slobode. Gotovo je groteskno to što se po kvalitetu takve veze često nimalo ne razlikuju od bračne, a prethodna priča o pravilima i ulogama neće poštedeti njene protagoniste.
Čitavu pozadinu ovog mita predstavlja idealizovana slika partnera u sklopu iluzije o večno trajućoj romansi. Sasvim je prirodno da svako od nas želi da vidi voljeno biće u najboljem svetlu, ali je takođe tragično to što se u velikom broju slučajeva venčavamo za predstavu o nekom, a tek posle otkrivamo tog nekog izistinski. Zabavljanje je upravo oblik veze koji može zapanjujuće dug period da održi ljubavnike u toj iluziji. Oni naprosto neće da otvore oči jedan prema drugom, jer bi im takav brutalan čin demistifikacije pokvario ulepšanu sliku i uživanje u samoobmani. Saučesništvo u laži predstavlja uporište njihove veze, ključnu sponu i činilac koji volju može jako dugo odvlačiti od raskida. Raskid će na kraju ipak doći, ali oni tada više neće biti ono što su nekad bili - mladić i devojka puni mladalačkog zanosa, već čovek i žena koji su duboko zagazili u tridesetu, s tom razlikom što će on moći da se reprodukuje bez poteškoća, dok za nju to nažalost neće važiti. Ne bi nam bilo prvi put da čujemo za slučaj da su se dvoje posle takozvanog višegodišnjeg furanja venčali i ubrzo potom razveli, kao da im je brak bio potreban samo zato da bi se razišli. Njima je brak zaista bio potreban da bi se ubrzano suočili sa svojom istinom i posle dugogodišnjeg mrcvarenja i razvlačenja konačno rastavili.
Tako da: «sve što je bilo dobro u našoj vezi....», biće samo uspomena na slatku iluziju naših nedozrelih ličnosti. Onoga časa kada shvatimo da brak neće, niti može, biti izvor neprekidne romanse, tek tada možemo da cenimo blještave romantične trenutke po onome što oni zapravo jesu – veoma posebna, ali nažalost kratkotrajna iskustva.
Treći mit : Sve loše u mom životu će nestati.
Mnogi ljudi u brak ulaze zato da bi izbegli samostalno rešavanje nekih svojih problema, misleći da je brak čarobni štapić kojim će se svi oni odjednom rešiti. Brak nikako ne može biti zamena za naš rad na sebi - on neće otkloniti ni bol, ni usamljenost, ni prazninu. To je zato što se ljudi, na prvom mestu, venčavaju da bi postigli lični boljitak, a ne da bi brinuli o potrebama drugog. Sve loše stvari koje su se u nama nalazile pre braka, ostaće sa nama i u braku. Brak ne poseduje tu vrstu alhemije kojom bismo mogli izbrisati sve naše boljke, ali zato može vremenom, ukoliko se održi uz puno truda i žrtve, zanatno doprineti našem opštem ozdravljenju. Zdrav brak postaje sigurno utočište u okviru koga završavamo neka nedovršena posla iz detinjstva koja nisu prestala da nas tište. Proces izlečenja može se jedino razviti kroz postepeno građenje i negovanje uzajamne ljubavi. Ukoliko imamo upornosti i strpljenja da istrajemo, brak nam zaista čudesno može pomoći da prevaziđemo neke od najtežih problema iz naše prošlosti. Upravo nas njegova formalna strana tera da dva puta razmislimo pre no što nas ponesu afekti da od svega odustanemo.
Četvrti mit : Moj supružnik (ca) će me učiniti celovitim (tom).
Supružnici koji podlegnu ovom mitu postaju zavisni jedan od drugog na način koji je nezdrav po svim parametrima. Oni neguju ono što eksperti nazivaju
isprepletanim vezama. U njima se supružnici, ili samo jedan (češće je to žena), bez ostatka oslanjaju jedan na dugog u pogledu sopstvene sigurnosti, kako materijalane, tako i duhovne. Ovakav oblik veze obično je praćen slabim samopoštovanjem i osećajem inferiornisti. Zavisni partneri žele prvo i jedino svoju sreću, a ne lično usavršavanje koje uvek zahteva napor. Njih uopšte ne zanima da neguju samu vezu, već samo da budu negovani od strane drugog. Tako oni usrdno veruju u laž koja kaže da će bez imalo napora samim činom ulaska u brak postići osećaj celovitosti. Druga krajnost od nezdravo umreženih odnosa predstavljaju veze u kojima se oba, ili češće jedan partner, isključivo oslanja na sebe nemajući viziju zajedničke budućnosti. Takva veza se obično naziva
neobaveznom. U njoj je dominantna izolacija uled kvazi-prijatnosti koju pruža nezavisnost. Ovakvi ljudi varaju sebe, ali ne mogu prevariti iskusne psihologe, koji otkrivaju da i oni ovim ponašanjem uzaludno pokušavaju da nadomeste osećaj niže vrednosti. Celovitost, dakle, nikada ne može biti postignuta, bilo u isprepletanoj, bilo u neobaveznoj vezi - obe varijante su duboko pogrešne, pa čak i opasne. Nasuprot tome, celovitost možemo zadobiti jedino u takozvanim
međuzavisnim vezama u kojima se dvoje ljudi, dostojanstveno i uz visok nivo samopoštovanja, obavezuju da će raditi kako na sopstvenom, tako i na usavršavnju svog životnog saputnika u svim pogledima.
Ove tri vrste veza poznate su i kao:
A-okvir (zavisne), H-okvir (nezavisne) i M-okvir (međuzavisne) veze.
Poput dugih linija koje sačinjavaju slovo
A, oslanjajući se jedna na dugu, ovaj tip veze ustrojen je tako da ako se jedan od podupirača izmakne, čitava konstrukcija se ruši. To je upravo ono što se događa kada jedan od partnera naprosto prevaziđe ovog drugog, tako što taj prestane da mu biva ključni oslonac u životu.
H-okvir veze predstavljaju dvoje koji su gotovo sami za sebe. Ako jedan ode, ovaj drugi to ne doživljava kao veliku tragediju, ne ruši se. Za razliku od prethodnih,
M-okvirveze samo počivaju na nezavisnosti, a svako poseduje visok nivo samopoštovanja udružen sa visokim nivoom posvećenosti. Oni bi mogli sasvim nesmetano da deluju odvojeno, ali
biraju da budu zajedno. Ako jedan napusti vezu, drugi će osetiti bolan gubitak, ali će isto tako uspeti da uspostavi pređašnju ravnotežu.
Svako u brak ulazi obmotan ovim mitovima u većoj, ili manjoj meri, a suština svakog uspešnog braka upravo je u raskrinkavanju ove destruktivne mitologije zajedničkim snagama u ljubavi sjedinjenih supružnika.
Nastavak...