fingolfin, hvala na dobrodošlici!
I isprike ako se ponavljam, ili nekoga drugoga, ili pišem nejasno ili pišem izlišno...
Potpuno razumijem što znači ponavljati jednu te istu lekciju nebrojeno puta. Kako reče Rielke: "... ja živim u kruzima koji se šire...". Znaš onu priču o čovjeku koji je svaki dan išao istim putem i upadao u istu rupu, dok mu jednog dana nije sinulo: hej, pa na tom putu je rupa, ovaj puta si neću dozvoliti da upadnem u nju, bit ću pažljiviji i vidjeti što je zapravo ta rupa; svaki put do sad sam upao u nju – ovaj put neću. Ova rupa je alegorija za te lekcije o kojima govoriš.... Rupe možda izgledaju da su u nizu, ali iz iskustva, rekla bih da su "jedna povrh/ (bolje: beyond) druge" (počnu kroz banalnost i završe kao naši najdublji stavovi i uvjerenja o onome/nečemu što jest), vjerojatno svatko od nas ima nekoliko ovakvih "rupa". To su naše naizgled "slabe točke", a zapravo su prozori koje nam je naša duša ostavila za povezivanje s njom. Ali nakon nekog vremena, kad se gornja odluka "usadi" u biću i pusti prvu klicu – prepreke više nisu prepreke, lekcije više nisu lekcije – svaka od ovih tzv. "rupa" je mogućnost izražavanja tebe (ovo može biti shvaćeno i u smislu orijentacije)... Ako si ono što nazivaju opd – tada to
tebe podrazumijeva "ja" u metafizičkom smislu: Jastvo, Više ja, Duša, ... Univerzum... a ono što nazivaš "ti" je u svakom datom trenutku samo jedan djelić onog većeg (kojemu služiš). Ako si ops – tada u svemu možeš početi gledati način podilaženja svom (malom) ovozemaljskom egu, cijeli svemir je tu zbog tebe... bez imalo primisli što to može činiti drugima. Ali, mislim da to znaš. Ne želim daviti.
Svrha onoga što nazivamo "lekcije u 3D" bi bila otvaranje "pukotine", (da se zadržim na tom izrazu, iako ima brojnih varijacija), pukotine u svijesti u smislu "hej, još prije sekunde sam bio uvjeren u istinitost nekog mog viđenja, ispravnosti nekog mog stava, misli, osjećaja, djela – a danas vidim da je upravo to uvjerenje bilo cijelo vrijeme kamen spoticanja, "ispit" na kojemu sam konstantno padao - to uviđanje ja nazivam "naučenom lekcijom 3d" i istovremeno uviđanje, ako postoji, da je dojučerašnja rupa na mom dojučerašnjem putu današnja "mogućnost 4/5/višeg d", ako zahvalim na postojanju te "rupe" jer mi omogućava da prigrlim, volim i razumijem dio mene kojega sam do jučer odbacivala ili smatrala odvojenim – kroz tu "pukotinu" tada počinjemo uočavati prodiranje onoga što ovdje nazivamo 4.d (iako ne isključujem mogućnost da to bude i viši od 4d) - i u tome se krije naša unutarnja snaga... na putu ujedinjavanja (prema 7d). Ono što je interesantno, ako si opd, tada tu "stvar" koju si sada prigrlio, ujedinio sa sobom, počinješ kao takvom grliti i u svakom drugom biću...
Što se tiče lekcije, prijemna lekcija je za 4d uvijek ista: radost, ljubav i razumijevanje – nije li? Njeno dijeljenje sa drugima i svime (širenje) ili njeno usmjeravanje na sebe samoga (uvlačenje).
Ako se previše fokusiramo na vlastite pojedinačne "lekcije" 3d, ne zatvaramo li se tada previše za onu jednu lekciju kojoj očito svi ovdje prisutni teže – ljubav i razumijevanje opd 4d?
Komentar?
![Very Happy :D](./images/smilies/icon_biggrin.gif)