Kao sto za telepatiju nije uopse vazna udaljenost subjekata komunikacije , tako ni za telekinezu masa objekta ne igra nikakvu ulogu, jedina otezavanjuca stvar je- nase verovanje da ce odredjenu stvar biti teze pokrenuti ili da ce komunikacija na neki nacin biti ometana udaljenoscu.
Sestra i ja smo veoma bliske, razdvojenost nam je tesko pala, nasle smo nacin da je premostimo: jedna bi nazvala drugu, rekla kratko "Skuvaj kafu."Nakon toga bi nazvale ponovo i caskale uz kaficu kao da smo zajedno. Cesto se dogadjalo da telefon zazvoni u momentu kad razmisljam da je nazovem, jednom sam podigla slusalicu da okrenem njen broj i zacula njen glas, telefon nije ni zvonio cula sam okretanje brojcanika kod zadnjeg broja. Nakon smeha, telepatija se nametnula kao logicna tema; nakon kraceg caskanja o ovoj pojavi resile smo da pokusamo, kad prekinemo vezu ona ce se opustiti u tisini , ispraznice um od svih misli a ja cu joj poslati sliku nekog predmeta.
Nisam htela da to bude naki predmet iz okoline koji bi joj mogao privuci paznju, nakon kraceg razmisljanja odlucila sam se za narandzu, nije bila sezona. Zamislila sam narandzu koju sestra i ja gledamo sedeci jedna pored druge, zamisljala sam kako ona vidi narandzu. Potom sam je opet nazvala, prvo mi je rekla da nije videla nista , divno se opustila i skoro zaspala jedino je na trenutak " eto, bez veze ,pomislila na loptu i nista vise." Nisam ni ocekivala bog zna sta ali ipak sam osetila blago razocaranje, pitala sam: kakvu loptu?Odgovor je glasio:Kosarkasku. Potom smo istovremeno prasnule u razdragani smeh- kosatrkaska lopta je okrugla,linije na njoj u obliku meridijana lice na kriske narandze i -narandzaste je boje! Slozile smo se da je telepatija uspela jer ja nisam ni ocekivala da ce slika stici onako kako sam je poslala, ipak smo bile hiljdu kilometara daleko. Nisam vise pokusala nista slicno, videla sam da mogu i to mi je dosta.
Da mogu da joj posaljem narandzu koju bi njena deca pojela , e, to bi vec bilo nesto.
Ovako je to samo igracka uma, moze se izgubiti ceo zivot razvijajuci je, opsesiju takvim stvarima izbegavam. Naslov teme je odlican, telekineza i telepatija su posledice empatije, odnosno njena primena na fizickom planu. Jacanjem empatije posledicno dolazi i do razvoja ova dva alata, tu se krije cuvena kvaka 22 : preko kojeg centra je ostvarena empatija?
Svaka majka ima narocitu vezu sa svojim detetom (ima izuzetaka ali to mi je toliko neprirodno da u mojim ocima granici sa patoloskim) lako se povezati jer zene jos dugo rodjenu decu vide kao deo sebe i moraju da se izbore sa sobom da ih prihvate kao zasebnu licnost.
Sa ovim vidom empatije i telapatije imam citavu kolekciju anegdota , necu izneti ni jednu, iznecu zakljucak, donesen na osnovu licnog iskustva na velkom broju primera. Postoji nesto sto se zove "materinski instinkt" i u nasem drustvu veoma je cenjeno, isto tako postoji druga vrsta povezivanja sa detetom , koja nema nikakve slicnosti sa zivotinjskim instiktom a mogla bih reci i da je jaca i "zdravija"od njega. Rezultat je slican , tesko mi je razlikovati koju "vezu sam uspostavila".
Svi mi imamo delove sebe koje ne valja ohrabrivati i jacati; dok ne budem sigurno mogla da ih bez sumnje razlikujem, radicu na jacanju empatije, lakse se kontrolise.
Upravo na ovo sam mislila kad sam u odgovoru "Bodri" napisala -"drago mi je da na ovom stepenu razvoja nemam taj alat a mislim da ni tebi nije potreban."