Meni se to dogodilo prije nekoliko mjeseci, prolazio sam kroz teško razdoblje ali sad sam ok. Vrijeme pomaže u zacijeljivanju.
Predlažem ti da to podijeliš sa ljudima u koje imaš povjerenje. Razgovor puno pomaže. Bitno je da te netko sluša i da to izbaciš iz sebe. Vjerujem da će ti tada biti lakše. Netko mi je rekao da je dobro napraviti popis mana te osobe iako ne znam koliko to pomaže jer je upitno možemo li se uopće sjetiti mana koje ta osoba ima kad smo zaljubljeni u nju.
Budi hrabar i sretno!

hm, tocno! mislim da bi prema tome ovoj temi mjesto bilo u "Manipulacija ljudskih bica"
uglavnom

hvala

Bolje da ti manipuliraš svojim osjećajima, nego oni tobom!

Ovo zaljubljivanje jest, u stvari, kemijska reakcija u tvom tijelu. Izlučivanje određenih hormona. Tvoja percepcija te okoline ( osobe ).

Promjeni percepciju.

Zaljubljenost je glupost najčešće i ljudska fantazija koja nema veze s vezom... Druga je stvar ljubav i sve to, ali zaljubljenost proizlazi iz nekih nerealnih idealiziranja nekih osoba... Najčešće je projekcija naših želja pa čak i slabosti...

Što se tiče privlačnosti i sviđanja, ja sam "zaljubljen" u svaku treću-četvrtu žensku valjda ... Dobro ima nekih koje su površinski zgodne, ali nakon dvije minute razgovora osjetiš da su isprazne ili priglupe, a to ne volim ... I ne samo to, nego jednostavno nemaju "ono nešto"...

Ako se želiš "odljubiti", učinit ćeš to. Probaj ovako, zamisli tu osobu kao realnu fizičku osobu, sve ideje i predrasude o njoj svedi na minimum i odjednom ju probaj zamisljati kako recimo ima dlakave nožne palce, kako joj noge smrde i slično. Možda zvuči bizarno, ali ja mislim da bi ti moglo pomoći hehe... Cilj je da vulgarizacijom neutraliziraš idealizaciju i dovedeš se do neke zlatne sredine hehe...

Druga je stvar dok si sa osobom u vezi, dok se volite, uzivati jedan u drugome, zajedno rastete i razvijate i pomazete si, jedan ste drugome potpora. To je onda vec realan odnos i dvosmjerna cesta. Ovako samo bezveze gubis energiju na ljude koji pitaj boga da li su ti uopce sta znacajni. Najvjerojatnije nisu...

Definicija ljubavi iz Vodiča za autostopere kroz galaksiju
"Po mogućnosti izbjegavati"

Najjače je što je onaj lik proveo 15 godina, mislim da se zvao Ford Prefect (jel je?!) tako nekako, da istraži ljudsko ponašanje i prvo je bila jedna riječ samo. Kasnije je dodao još jednu i ispalo je: uglavnom bezopasni.

Jedna šovinistička (iako mrzim svaki oblik šovinizma i fašizma, obožavam takve fore jer su duhovite ): što je to vođenje ljubavi? To je ono što žena radi dok ju ja jebem. ....

Iako sam naravno i sam za vođenje ljubavi prije čistog karnalizma

OK nije sad da cu se ubit, i prije mi se to događalo, pa s vremenom prođe kao da se nikad nije ni dogodilo. to se događa svima. nego, zanimljivo je to kako se u tebi sve poremeti doslovno preko noci...
nije bas da uvijek u toj osobi vidis svoje ideale, jer cesto se to dogodi a da je ni ne upoznas... valjda kemija, feromoni i sl.
no zanimalo me mozete li takve stvari na neki nacin kontrolirati?
mozda je zaljubljenost blesava fantazija, no iz zaljubljenosti se rađa ljubav.
u svakom slucaju, nekoga sam ovih dana dobro nahranio

prolazi, jer daleko od ociju, daleko od srca.

i da, do sada jos nisam bio sretno zaljubljen, pa sad razumijete zasto onaj NE OPET!

Mislim da ne treba gusiti osecanja, time se samo pretvaramo u jalove cinike, krijuci se iza tog cinizma da sakrijemo strah od bola koji nam mogu priciniti osecanja.

Osecanja su kljuc nase evolucije (na koga li mislim kada kazem ovo “mi”, to niko ne zna), krecemo se prema razini svesti kada bi trebalo da igraju sve vecu ulogu, kada cemo prosto komunicirati emocijama.

Kada neko probudi nase emocije, to je dragocen dogadjaj, zaista poseban.
Jedini problem je u tome, sto nama ljudima, nije dovoljno da osecamo, potrebno nam je i da tog nekog, prema kome osecamo, na neki nacin posedujemo. I to je ono sto stvara bol.

Ako se oslobodimo ove potrebe, onda su emocije, ljubav, dragoceni poklon. Svest o tome da to voljeno bice postoji i uzivanje u tome sto mozemo da ga posmatramo ili slutimo kako igra neku svoju igru.

najs! slazem se!

Ovo potpuno tacno opisuje razliku izmedju OPS i OPD.

Bravo Arya.

Arja...bas si to divno napisala, jer to je sustina ljubavi , kad zivis taj osjecaj , emociju i energiju i kad si sretan da taj neko postoji , negdje , ovdje , blizu , daleko nije ni vazno i da igra svoju igru na nacin kako njemu/njoj najbolje odgovara.
Zelja za posjedovanjem i crpljenjem energije iz druge osobe koju nemamo je ono sto sve kvari i izaziva bol, a kad bi se mogao drzati samo taj lijep osjecaj koji nam je netko izazvao jer tu su se u sustini dvije slicne duse/energije dotakle onda bi to otislo u kreativnu djelatnost umjesto da ode u neku patnju.
A patnja je samo igra razmazenog Ega/Uma a vjerojatno i dovodjenje na nivo takvih energija koje vec negdje postoje i traze svoje napajace.
Naravno , treba doci i to takvog nivoa svjesnosti i posjedovati unutar sebe energije koje taj osjecaj ljubavi mogu odrzavati a da se ne ode na suprotnu stranu.
Daleko od toga da i ja nisam bila zrtva "zaljubljenosti" i to je samo skola na putu razlikovanja ljubavi od puke zaljubljenosti.
Kad nestane strah od bola i zelja za posjedovanjem i zaljubljenost ima sansu da predje u cistu ljubav koja je sreca sama za sebe i treba da donese nesto pozitivno u zivot onoga tko je ima.
Pozdrav.

E-članak 7: Zaljubljenost i prekid veze


Možda vam je već bliska ideja da nas romantično privlače osobe koje nas podsjećaju na roditelje ili situaciju u kojoj smo odrastali. Ili vam je to potpuno nova i teško prihvatljiva ideja?
Jeste li primijetili kako, kad ste zaljubljeni u neku osobu, nakon nekog vremena svaki prolaznik koji vas po nekom detalju podsjeti na nju privuče vašu pažnju i izazove emocije? Vjerujem da na isti način funkcionira traženje partnera po uzoru na roditelje. Naš um voli povezivati asocijacije, a naše unutarnje dijete traži okolnosti i osobine partnera za koje je zaključilo da su povezane s ljubavlju.
Kako znati da li vas netko istinski voli? Slično kao i kod procjene iskrenosti neke osobe u bilo kojem odnosu: nemojte slušati riječi – gledajte ponašanje! 'Riječi su jeftine', i lijepo govoriti uopće nije problem, posebno kad možete pretpostaviti što druga osoba želi čuti. No mnogi ljudi, pogotovo kad su zaljubljeni, vole se hvatati za lijepe riječi i pothra¬njivati njima svoju nadu.
Da stvar bude još složenija, možda druga osoba stvarno vjeruje da je iskrena, čak i kad je to samo na površini njezine ličnosti. Ljudi koji maltretiraju ili ucjenjuju svoje partnere vjerojatno stvarno vjeruju da je to ljubav i da je normalno tako se ponašati. Zaljubljena osoba želi u to vjerovati i tek kad izađe iz tog odnosa i pogleda unatrag, može shvatiti koje je sve elemente ponašanja druge osobe propustila vidjeti.
Zamislite da gledate osobu u koju ste zaljubljeni, ili potencijalnog partnera, kao da gledate TV emisiju s isključenim zvukom: samo pokrete, izraze lica, pojedine postupke. Što bi vam ti postupci govorili da se radi o nekoj drugoj osobi, a ne o vama? Možda biste u njima prepoznali nedostatak poštovanja i pažnje, ili jednostavno nezrelost i nespremnost za bliskost? Možda to nije nešto zbog čega biste odustali od odnosa – nema smisla tražiti savršenstvo od bilo koga - ali u svojoj zaljubljenosti ne primjećujete da vas to povređuje i koliko bi se odnos mogao poboljšati kad biste oboje to osvijestili i radili na tome?
Kad smo zaljubljeni, iznimno je teško biti potpuno iskreni prema sebi. Vežemo se za partnera i odnos s njim gotovo istim slijepim intenzitetom i slijepom potrebom kao što smo vjerovali i željeli bliskost s roditeljima. To je najočitije kad se radi o odluci da li prekinuti odnos za koji je očito da ne ispunjava naše potrebe, ali i dalje osjećamo romantičnu privlačnost. Dok je veza stabilna, obično vjerujemo da smo svjesni partnerovih mana i da se zrelo postav¬ljamo prema njima. Kad dođe do problema koji mogu značiti opasnost za vezu, počinje traženje opravdanja i umanjivanje značaja problema.
Prekid veze (pogotovo ako ga inicira druga osoba ili do njega dođe zbog vanjskih okolnosti) izaziva vrlo intenzivne, duboke, u biti dječje emocije. Tuga je normalna reakcija na gubitak, ali u pravilu reagiramo mnogo dubljom i težom tugom nego što bi bila zdrava reakcija. Na površini i blizu razine svijesti je inten¬zivna bol zbog osjećaja napuštenosti, često i odbačenosti. Pokušajte se sjetiti osjećaja nakon prekida neke veze do kojeg nije došlo vašom odlukom (ako vi prekinete vezu, obično je to nakon dužeg razdoblja pripreme i odlučivanja, te osjećaj napuštenosti nije tako intenzivan) – i vjero¬jatno ćete se sjetiti osjećaja koje ne biste željeli ponovno proživjeti.
Jedan od glavnih uzroka tome je prirodno dječje intenzivno doživljavanje svega što se oko njega događa, sklonost generalizaciji i crno-bijeloj percepciji, te nepostojanje doživljaja vremena, zbog čega i kratkotrajnu napuštenost u ranoj dobi može doživjeti kao nešto što će zauvijek trajati. Ako su uz to roditelji emocionalno nezreli (što je velika većina do neke mjere) dijete će se još mnogo češće osjećati direktno ili indirektno odbačeno ili napušteno. Slični osjećaji izlaze na površinu u svim situacijama kad se osjećamo odbačeni, ali oni najdublji i najpotisnutiji osjećaji prodiru u svijest tek u situaciji prekida emocionalno iznimno važnog odnosa.
No, osim toga, vjerujem da je jedan od uzroka toga način odgoja djece u našem društvu. U mnogim 'primitivnim' društvima djecu odgaja cijela zajednica. Dijete ima mnogo izvora ljubavi, sigu¬r¬nosti i podrške u mnogim ljudima i ne osjeća se fizički i emocionalno ovisno o dvoje ljudi, ili čak o samo jednoj osobi. U našem društvu dijete je najčešće gotovo isključivo ovisno o roditeljima, uz donekle pomoć djedova i baka. No čak i ta pomoć je rijetko prisutna do te mjere da bi se dijete moglo osjećati potpuno sigurno i zaštićeno, a vanjski svijet se sigurno doživljava mnogo manje toplim i prijateljskim nego u 'primitivnim' zajednicama. Tako odvojenost od roditelja izaziva posebno snažne osjećaje straha i napuštenosti, a posljedica toga je još snažnije vezivanje i osjećaj ovisnosti u partnerskom odnosu.
Nešto blaža i suptilnija, češće prisutna ako smo već razriješili površinsku razinu osjećaja napuštenosti, na dubljoj razini prisutna je bol zbog osjećaja odvojenosti od ljubavi, za koju vjerujem da je uzrokovana samom traumom silaska u zemaljsku svijest i zemaljsku razinu postojanja, ili traumom rođenja (a možda i oboje). To nije intenzivna bol povezana s napuš¬tanjem od neke konkretne osobe i preispiti¬vanjem njenog i našeg ponašanja, nego suptilan osjećaj da je ovo svijet u kojem nam nije dostupna duboka i radosna ljubav i bliskost za kojom čeznemo.
U takvim trenucima krize obično odlučujemo da ćemo raditi na tome i poduzeti što god trebalo da se 'toga riješimo', ali čim emocije popuste i vrate se u podsvijest, zaboravljamo njihov intenzitet i posljedice, te se zavaravamo da nije ipak tako strašno, ili čak da smo ih uspjeli riješiti 'sami od sebe'. No dok god ih ne riješimo u potpunosti, nastavljat ćemo kreirati i privlačiti situacije koje će ih izvlačiti na površinu. Kod nekih ljudi to se može dogoditi samo nekoliko puta u toku života, dok će drugi, možda oni koji su izabrali intenzivnije lekcije na tom području, privlačiti takve situacije mnogo češće.
'Naši najteži problemi sadrže najveće blagoslove' (Martyn Carruthers) – a jednom kad razriješimo emocionalnu ovisnost koja dolazi iz osjećaja odvojenosti od ljubavi, možemo se vratiti u naše prirodno stanje svijesti o povezanosti s obiljem sreće, radosti i ljubavi koja ne ovisi o bilo kome izvan nas.



© Kosjenka Muk, 2005
www.centar-angel.hr

E-članak 29: Partnerstvo i samopoštovanje



Jednom mi je postavljeno pitanje: koje bi osobine trebalo prvo provjeriti kod potenci¬jal¬nog partnera? Nakon nekoliko tjedana zaključila sam da ovo pitanje vrijedi razraditi i posvetiti mu poseban članak.
Na prvo mjesto stavljam samopoštovanje. Ono utječe na sva područja života – ali nije lako pronaći osobu s istinskim, zdravim samopoštovanjem. Mnogi oblici ponašanja koje smatramo samopouzdanima zapravo su samo kompenzacija za nedostatak ljubavi prema sebi. Uglavnom je naš podsvjesni doživljaj sebe negativan, a svjesni više – manje ravnodušan, a vjerujem da gotovo nitko od nas ne zna koliko bi nam život bio drugačiji kad bismo istinski voljeli sebe.
Mnogim ljudima imponira i čini određeni užitak ako osjećaju da ih njihov partner treba, vezan je za njih i patio bi ako se rastanu (ne zvuči li to kao opis onoga što obično smatramo romantičnom ljubavlju?). No upravo to znakovi su da nas partner voli na dječji, a ne odrastao način i vidi u nama zamjenu za neku važnu osobu iz prošlosti, a ne nas kao stvarno, jedinstveno ljudsko biće. Tada niti njegova ljubav ne pripada istinski nama. Za zdravu osobu istinski je kompliment bliskost s emocionalno zrelim, samostalnim partnerom koji se ne osjeća ovisan o našoj ljubavi – no mnogi se osjećaju nesigurno u takvom odnosu.
Ako primjećujete da se raznježite, ili osjećate suptilno povećanje osjećaja sigurnosti, pa i određenu nadmoć, kad primijetite znakove nedostatka samopoštovanja kod partnera – nesamostalnost, vezanost, samokritičnost, pesimizam... – znajte da je u istoj mjeri on manje sposoban i za zrelu ljubav i poštovanje prema vama, te da to implicira sigurne probleme u nekom drugom području vašeg odnosa. Onoliko koliko druga osoba kritizira sebe, ne sluša svoje potrebe i ne smatra svoje emocije vrijednima pažnje, toliko će i prema vama postupati na isti način. S druge strane, onoliko koliko netko ne uzima u obzir tuđe osjećaje i potrebe, onoliko koliko je hladan, kritičan, agresivan, ironičan... prema vama, iznutra se na isti način postavlja prema svojem istinskom biću.
Sažaljenje, povlađivanje i uloga spasitelja neće pomoći vašem partneru, premda ne znači da ga trebate napustiti ili biti hladni i kritični u tim trenucima. Odrasla ljubav ponekad znači suosjećajno, ali i s taktom i poštovanjem, suočavanje voljene osobe s realnošću i pružanje podrške u nastojanju da postane sretnom i neovisnom.
Na drugom je mjestu na popisu poželjnih osobina, predanost radu na sebi i osobnom razvoju. Razlog zbog čega ova osobina nije na vrhu popisa, jest činjenica da nedostatak samopoštovanja u pravilu usporava promjene, čini osobu nesamostalnom, sugestibilnom, često dogmatičnom i orijentiranom na formu, a ne na sadržaj. Osoba koja na dubokoj razini ne cijeni sebe prije će cijeniti tuđe mišljenje nego svoje, a u pravilu sabotirat će sve promjene koje bi vodile povećanju svoje sreće, a dio toga je i kvaliteta partnerskog odnosa. Zbog toga samopoštovanje smatram važnijom osobinom za uspjeh odnosa.
Samopoštovanje je preduvjet optimizma, često i zdravog smisla za humor, komunikacijskih vještina i brojnih drugih osobina koje tražimo kod kvalitetnog partnera. No činjenica je da ako i sretnemo osobu koja je sve što želimo – često je nećemo uopće uzeti u obzir kao potencijalnog partnera! Takvu osobu ćemo možda i cijeniti, ali neće nas privući romantično (osim možda ako je nedostupna), jer je uloga osjećaja koje nazivamo romantičnom ljubavlju da nas vežu za osobu koja će provocirati naše neriješene obrasce i probleme. Mnogi ljudi koji ponavljaju obrazac očito nezdravih veza naučili su upravo dramu i nezrelo ponašanje povezivati s ljubavlju te to smatraju privlačnim, dok im sa zdravom osobom može biti čak i dosadno. Čak i ako ste skloniji zrelijim odnosima, vjerojatno je i s vama na neki način slično, premda je možda teže to prepoznati.
Osjećate li da vam je lako i ugodno osjetiti intenzivnu ljubav prema sebi? Osjećate li prirodno povjerenje da vas drugi ljudi mogu istinski, duboko i trajno voljeti? Imate li iskustva s osobama koje ste voljeli, ali one nisu znale prihvatiti i vjerovati u vašu ljubav? Ako ne volimo sebe, ne možemo potpuno osjetiti niti vjerovati u ljubav drugih.
Kad nas druga osoba voli, njezinu ljubav ne 'primamo' direktno, nego svijest o ljubavi te osobe ojačava i potiče one dijelove nas koji su zdravi i puni ljubavi prema sebi. Samo u onoj mjeri u kojoj smo sposobni voljeti i cijeniti sebe, moći ćemo osjetiti potpunost i dubinu ljubavi koju druga osoba osjeća prema nama.
U svakom slučaju, privući će nas osoba koja je na podjednakoj razini emocionalne zrelosti – što je gotovo sinonim za samopoštovanje. To vodi shvaćanju koliko je bitno raditi na sebi unaprijed, umjesto nadati se da će veza s drugom osobom donijeti rješenje naših problema. U tome je smisao sve češće izreke 'da bismo našli osobu kakvu želimo, trebamo prvo postati takva osoba'.


© Kosjenka Muk, 2005
www.centar-angel.hr

Bračna mitologija


Prvi mit : Od braka očekujemo iste stvari.

Izgovaranjem sudbonosnog «da» u brak unosimo gomilu predrasuda uzrokovanih više ili manje svesnim očekivanjima. Njih formiraju neizgovorena pravila i nesvesne uloge. Svako, pa i onaj koji sebe smatra anarhoidnim tipom ličnosti, živi i dela po nekim svesnim i nesvesnim životnim pravilima. Neosvešćena pravila govore nam o tome dokle smo stigli s razvojem ličnosti, jer što je čovek svesniji svojih intimnih pravila, to je njegova ličnost zaokruženija. Ličnu celovitost ili necelovitost prirodno ćemo preneti i u brak. Ako smo pravila osvestili pre braka nesmetano ćemo ih verbalno, ili na bilo koji drugi način, obznaniti i u braku. Nažalost, u većini slučajeva ta pravila se izgovaraju tek onda kada ih neko drugi prekrši. Ona mogu biti sasvim banalna, poput načina na koji se istiskuje pasta za zube iz tube, preko onih u vezi kućne ekonomije, do ozbiljnih koja se tiču iskrenosti i međusobnog poverenja. Zato je dobro odmah na početku, radi preventive, saopštiti svoja očekivanja i obznaniti bar onaj deo pravila kojih smo eksplicitno svesni. Pre toga trebalo bi shvatiti da se ove stvari jednostavno ne podrazumevaju, ma koliko mi mislili da su one očigledne samo zato što su neotuđivi deo naših navika.

Drugi izvor nerealnih očekivanja predstavljaju nesvesne uloge koje igramo. Baš kao u nekom dramskom komadu, svako prati određeni scenario koga često nije svestan. On se sastoji od kombinacije urođenih karakteristika, stečenih osobina i životnih očekivanja proizašlih odatle. Biti svestan ove prirodne tendencije - da svako ima neku ulogu, koja mu pristaje kao druga koža, često predstavlja sve što je potrebno da bi se izbegla velika razočaranja. Tek kada shvatite koju ulogu igra vaš partner, onda možete da razgovarate o tome i potom napišete nov, zajednički scenario. Taj posao predstavlja neverovatan podvig.

Drugi mit : Sve što je bilo dobro u našoj vezi, postaće još bolje u braku.

Ovde se odmah ispušta iz vida da je za svaki uspešan brak potrebno izvesno žrtvovanje u vidu odricanja od našeg pređašnjeg bezbrižnog načina života, koji smo još nekako uspevali da održimo u periodu zabavljanja. Spominjanje žrtve uvek budi jezu, jer se više razmišlja o njenoj težini i muci koju ona sa sobom nosi, nego o tome šta bi se tom žrtvom dobilo. Iz tog razloga nekima deluje umirujuće ako se deklarativno nazivaju momkom i devojkom, a ne mužem i ženom, jer se tako lišavaju odgovornosti i obaveza koje potpadaju pod pojam žrtve lične slobode. Gotovo je groteskno to što se po kvalitetu takve veze često nimalo ne razlikuju od bračne, a prethodna priča o pravilima i ulogama neće poštedeti njene protagoniste.

Čitavu pozadinu ovog mita predstavlja idealizovana slika partnera u sklopu iluzije o večno trajućoj romansi. Sasvim je prirodno da svako od nas želi da vidi voljeno biće u najboljem svetlu, ali je takođe tragično to što se u velikom broju slučajeva venčavamo za predstavu o nekom, a tek posle otkrivamo tog nekog izistinski. Zabavljanje je upravo oblik veze koji može zapanjujuće dug period da održi ljubavnike u toj iluziji. Oni naprosto neće da otvore oči jedan prema drugom, jer bi im takav brutalan čin demistifikacije pokvario ulepšanu sliku i uživanje u samoobmani. Saučesništvo u laži predstavlja uporište njihove veze, ključnu sponu i činilac koji volju može jako dugo odvlačiti od raskida. Raskid će na kraju ipak doći, ali oni tada više neće biti ono što su nekad bili - mladić i devojka puni mladalačkog zanosa, već čovek i žena koji su duboko zagazili u tridesetu, s tom razlikom što će on moći da se reprodukuje bez poteškoća, dok za nju to nažalost neće važiti. Ne bi nam bilo prvi put da čujemo za slučaj da su se dvoje posle takozvanog višegodišnjeg furanja venčali i ubrzo potom razveli, kao da im je brak bio potreban samo zato da bi se razišli. Njima je brak zaista bio potreban da bi se ubrzano suočili sa svojom istinom i posle dugogodišnjeg mrcvarenja i razvlačenja konačno rastavili.

Tako da: «sve što je bilo dobro u našoj vezi....», biće samo uspomena na slatku iluziju naših nedozrelih ličnosti. Onoga časa kada shvatimo da brak neće, niti može, biti izvor neprekidne romanse, tek tada možemo da cenimo blještave romantične trenutke po onome što oni zapravo jesu – veoma posebna, ali nažalost kratkotrajna iskustva.


Treći mit : Sve loše u mom životu će nestati.

Mnogi ljudi u brak ulaze zato da bi izbegli samostalno rešavanje nekih svojih problema, misleći da je brak čarobni štapić kojim će se svi oni odjednom rešiti. Brak nikako ne može biti zamena za naš rad na sebi - on neće otkloniti ni bol, ni usamljenost, ni prazninu. To je zato što se ljudi, na prvom mestu, venčavaju da bi postigli lični boljitak, a ne da bi brinuli o potrebama drugog. Sve loše stvari koje su se u nama nalazile pre braka, ostaće sa nama i u braku. Brak ne poseduje tu vrstu alhemije kojom bismo mogli izbrisati sve naše boljke, ali zato može vremenom, ukoliko se održi uz puno truda i žrtve, zanatno doprineti našem opštem ozdravljenju. Zdrav brak postaje sigurno utočište u okviru koga završavamo neka nedovršena posla iz detinjstva koja nisu prestala da nas tište. Proces izlečenja može se jedino razviti kroz postepeno građenje i negovanje uzajamne ljubavi. Ukoliko imamo upornosti i strpljenja da istrajemo, brak nam zaista čudesno može pomoći da prevaziđemo neke od najtežih problema iz naše prošlosti. Upravo nas njegova formalna strana tera da dva puta razmislimo pre no što nas ponesu afekti da od svega odustanemo.

Četvrti mit : Moj supružnik (ca) će me učiniti celovitim (tom).

Supružnici koji podlegnu ovom mitu postaju zavisni jedan od drugog na način koji je nezdrav po svim parametrima. Oni neguju ono što eksperti nazivaju isprepletanim vezama. U njima se supružnici, ili samo jedan (češće je to žena), bez ostatka oslanjaju jedan na dugog u pogledu sopstvene sigurnosti, kako materijalane, tako i duhovne. Ovakav oblik veze obično je praćen slabim samopoštovanjem i osećajem inferiornisti. Zavisni partneri žele prvo i jedino svoju sreću, a ne lično usavršavanje koje uvek zahteva napor. Njih uopšte ne zanima da neguju samu vezu, već samo da budu negovani od strane drugog. Tako oni usrdno veruju u laž koja kaže da će bez imalo napora samim činom ulaska u brak postići osećaj celovitosti. Druga krajnost od nezdravo umreženih odnosa predstavljaju veze u kojima se oba, ili češće jedan partner, isključivo oslanja na sebe nemajući viziju zajedničke budućnosti. Takva veza se obično naziva neobaveznom. U njoj je dominantna izolacija uled kvazi-prijatnosti koju pruža nezavisnost. Ovakvi ljudi varaju sebe, ali ne mogu prevariti iskusne psihologe, koji otkrivaju da i oni ovim ponašanjem uzaludno pokušavaju da nadomeste osećaj niže vrednosti. Celovitost, dakle, nikada ne može biti postignuta, bilo u isprepletanoj, bilo u neobaveznoj vezi - obe varijante su duboko pogrešne, pa čak i opasne. Nasuprot tome, celovitost možemo zadobiti jedino u takozvanim međuzavisnim vezama u kojima se dvoje ljudi, dostojanstveno i uz visok nivo samopoštovanja, obavezuju da će raditi kako na sopstvenom, tako i na usavršavnju svog životnog saputnika u svim pogledima.

Ove tri vrste veza poznate su i kao: A-okvir (zavisne), H-okvir (nezavisne) i M-okvir (međuzavisne) veze.
Poput dugih linija koje sačinjavaju slovo A, oslanjajući se jedna na dugu, ovaj tip veze ustrojen je tako da ako se jedan od podupirača izmakne, čitava konstrukcija se ruši. To je upravo ono što se događa kada jedan od partnera naprosto prevaziđe ovog drugog, tako što taj prestane da mu biva ključni oslonac u životu. H-okvir veze predstavljaju dvoje koji su gotovo sami za sebe. Ako jedan ode, ovaj drugi to ne doživljava kao veliku tragediju, ne ruši se. Za razliku od prethodnih, M-okvirveze samo počivaju na nezavisnosti, a svako poseduje visok nivo samopoštovanja udružen sa visokim nivoom posvećenosti. Oni bi mogli sasvim nesmetano da deluju odvojeno, ali biraju da budu zajedno. Ako jedan napusti vezu, drugi će osetiti bolan gubitak, ali će isto tako uspeti da uspostavi pređašnju ravnotežu.

Svako u brak ulazi obmotan ovim mitovima u većoj, ili manjoj meri, a suština svakog uspešnog braka upravo je u raskrinkavanju ove destruktivne mitologije zajedničkim snagama u ljubavi sjedinjenih supružnika.

Nastavak...

To ti je zbog vise dimenzijalnosti..

Ova rijec koja nosi izuzetno mocnu frekvenciju u sebi je mozda bila sredstvo zestoke manipulacije ljudima vec dugo vremena. O cemu se zapravo radi?

Ljudska bica su, prije svega, duhovna bica u fizickim tijelima i ta cinjenica nam dosta govori o mnogobrojnim mogucnostima manipulisanja svime sto je vezano za ljudsku duhovnost, jer covjek neke stvari prepoznaje a da cesto nije siguran odakle mu je to poznato. Oni koji igraju na kartu manipulacijom ljudske duhovnosti jako dobro znaju da je covjek uzasno zedan pravog i istinskog znanja, kao neko ko je danima u pustinji bez kapi vode i kad vidi cak i prljavu lokvu znaju da nece prezati da tu zedj ugasi bilo cime sto imalo lici na vodu.
Mi svi znamo iz dubina nasih dusa da je ljubav univerzalna komponenta sveukupnog postojanja, da je ona pokretac i putokaz nasih istinskih stremljenja ka razvoju i opstanku na ovom svijetu. Ljubav je nesto sto nas pokrece, opija, cini sretnim ili nesretnim, a ponekad i slijepim. Postavlja se pitanje da li je sve to zaista ljubav ili mozda samo spoj odredjenih hemijskih reakcija u nasem tijelu kao posljedica lucenja odredjenih hormona od strane zlijezda sa unutrasnjim lucenjem? Ako je tako zasto smo cijelo vrijeme sve ove reakcije i pojave podvodili pod rijec ljubav? Da li smo prevareni i izmanipulisani, ako jesmo zasto i od koga?

Covjek koji pocne da traga za pravim i istinskim znanjem vremenom sve vise pocinje da uvidja u kolikim zabludama, lazima i prevarama je zivio i koliko pogresnih stvari je naucio. Procesom socijalizacije njegove licnosti koja obuhvata obrazovanje, vaspitanje, moralne i eticke norme, obicaje i sl. vrsi se brutalno programiranje ljudskih bica a pod krinkom: „ljudi su drustvena bica”. U pozadini svega ovoga stoje zle i pokvarene namjere OPS (opredijeljenje prema sebi) sila sa 4-tog denziteta da ovladaju nasim zivotima u potpunosti. Covjek je izmanipulisan do srzi a svaka sumnja i opiranje opsteprihvacenim standardima ponasanja, pravnim i religijskim normama i drugim zivotnim stereotipima za posljedicu ima osudu i javno izrugivanje svake individue, ili bolje receno zalutale ovcice koja se drzne da krene drugacijim putem od onoga koji nam je nametnut.

U svemu ovome ljubav igra veliki znacaj. Narocito u zadnje vrijeme svjedoci smo brojnih kvazi duhovnih i slicnih pokreta koji uzimaju ovu, prije svega, plemenitu frekvenciju kao svoj „zastitni znak” i glavnu opsesiju kojom u sto vecoj mjeri nastoje da ljudima zamagle cula i prirodnu ostrinu i pronicljivost koju svaki covjek ima, te pruzajuci mu, umjesto ciste izvorske vode prljavu lokvu, iz koje, kad se ljudi napiju, zapadaju u jos vecu tamu, zabludu i neznanje u kojoj su bili. Ako pogledamo sta propagiraju sve glavne svjetske religije, vecina sekti, new age pokret, tajna i polutajna drustva, kao i razna udruzenja i pokreti koje, na prvi pogled, imaju za cilj borbu protiv ljudske bijede, patnje, ratova i razaranja, vidjecemo da su sve pune nesporne i iskrene LJUBAVI a u svijetu, mozemo slobodno reci, kroz istoriju nije bilo vise smrti, ratova i razaranja. Ljubav koju oni sire i propagiraju milioni ljudi na ovoj planeti svakodnevno osjecaju na svojoj kozi u obliku bombi, nagaznih mina, terorizma, prijetnji, nasilja i dr. A ono sto im se porucuje od strane svih njih jeste: „voli sve i svakoga, i onoga koji ti zeli i dobro i onoga koji ti zeli zlo” ili ono famozno biblijsko: „ljubi bliznjeg svoga” (cak iako te surovo maltretira), „ako te neko osamari, ti mu okreni i drugi obraz”, „ko tebe kamenom ti njega kruhom”i sl. „parole” kojih smo se svi mi dovoljno naslusali. Sta je u pozadini svega ovoga? Prava i iskrena ljubav sigurno ne, ovime nam jasno i glasno porucuju da ne treba nista da pitamo, gledamo, slusamo, razmisljamo, cinimo bilo sta sto nije u skladu sa njihovim ciljevima i planovima, vec da je dovoljno da samo usmjerimo svoju ljubav prema svemu sto nas okruzuje i patnje i boli ce nestati. Jer zaboga, ratovi, razaranja, ljudske patnje i druge nedace se desavaju negdje drugdje i nekome drugome i sve je to samo proizvod nase iskrivljene percepcije u pogledu nekih stvari, tako da bi najbolje bilo da sto prije, i ako je moguce sto vise nas odjednom, zamislimo ovaj svijet kao cistu “cvjetnu livadu”, gdje uz cvrkut ptica i zuborenje potoka udisemo cist i mirisan vazduh a bombe i nasilje nad ljudima nisu stvarni vec postoje onoliko koliko mi vjerujemo u to.

Da li vi vjerujete u ovo sve, i da li je to prava ljubav? Za mene nije. Po meni, najslicnije stanje koje bi se moglo uporediti sa ovim gore jeste tovljenje zivotinja pred klanje. Ljudima se bukvalno na ovakav nacin zamagljuje i iskrivljuje percepcija, a umjesto istinskog znanja o vlastitom bicu i njegovoj prirodnoj i velicanstvenoj multidimenzionalnosti, podmecu mu se ciste bljuvotine poput one kad te neko napadne da mu se bez borbe i otpora prepustis, a to je upravo ono sto nam se i dogadja za cijelo ovo vrijeme.

Prava i istinska ljubav predstavlja znanje o nasoj sustini i svrsi postojanja, o nasoj multidimenzionalnosti i nasoj vjecnosti. Prava i istinska ljubav je svjestlost kojom obasjavamo same sebe i sve s cime dolazimo u kontakt, to je razumijevanje, saosjecanje, milost i bitak. To je, takodje, pomaganje i sluzenje drugima, ali ne kao puki robovi vec kao sustinsko opredijeljenje postojanja u vidu OPD (opredijeljenje prema drugima) frekvencija u cilju razmjene znanja, svijetlosti i energije. Ljubav je frekvencija koja vibrira mnogo brze i dinamicnije od zlobe, pakosti, mrznje i sl. i zbog toga je mocnija u odnosu na njih. Ova frekvencija je cista prijetnja destruktivnim i zlim silama koje drze svijet u pokornosti i pod kontrolom hiljadama godina i to je glavni razlog zbog cega je predmet brutalne manipulacije i zloupotrebe. Covjek je bice ljubavi, svjetlosti i znanja i to mu niko niti smije niti moze oduzeti, a sve ostalo je do nas.

Fingolfine baš si lijepo rekao.
Ljubav je osnovni pokretački princip.
Lubav je svakako i seks i emocija isve to ali i mnogo mnogo više.

Esperio Max, jesi li ti autor onog teksta il je to prijevod? Dobar je...
Bilo bi dobro da ga maticar (il svecenik) cita prije sklapanja braka...
Danas kad vecina ljudi sami biraju muza ili zenu broj razvedenih iz godine u godinu raste. Ljudi u brak stupaju s iluzijama tj. zaljubljeni sto se nikako nebi smjelo raditi. U brak treba stupiti hladne glave i promisljeno i dvijesta puta promisliti prije nego se potpise...Jos je pozeljno izvrtiti u glavi raznorazne scenarije, sto gore moguce (on ce pocet piti i mlatit ce me ili ona ce postati debela i dosadna; sta ce bit sa djecom ako se rastanemo, kako cemo podijelit kucu i sl.) A ne sanjarit o nekoj idili...

Zrtve ljubavnih iluzija su u velikoj vecini zene, a zasto je tako pogadjate i sami. Vec od malena pricali su nam price koje su se zavrsavale sa "i onda su se ozenili i zivjeli sratno do kraja zivota" (nitko nikad nije rekao sta je bilo poslije) tako da je samo stupanje u brak postalo cilj...

Pantagruel
Kako se pijan(a) vraca kuci, kako razbija od bijesa, kako gleda nogomet ili sapunice, kako smrce nos..
Sve to prije stupanja u brak.

Brak uopće nije "prirodna" pojava, niti ima neke veze s ljubavi.

Brak je umjetno stvoreni moralni koncept i ograničenje koje ljudima oduzima velike šanse za istinsko napredovanje, potičući u većini slučajeva, generiranje nezadovoljstva, razočaranja i drugog, te tako i velike količine negativne energije ( kaja služi onome čemu služi, znamo već ).

Kako je ljubav znanje - nju možete davati drugima bez da se oženite/seksate ili nešto takvog.

Dakle, za pravu ljubav nam ne treba brak, kao niti crkva za duhovni razvoj.

Budimo svjesni ovoga.

Eh, da... u životu sve su samo - lekcije.