kvijetizam, kvajetizam – Jeanne de la Motte Guyon; nadbiskup Fenelon; Miguel de Molinos…
:::
Ivan od Križa: Tamna noć duše; Uspon na goru Karmel …
sve je to tihovanje i Ivan ga je nazvao "tamna noć"; gdje izraz "tamno" naznačava čišćenje; "noć" predstavlja motrenje (bdijenje). "Dušu ne zarobljuju stvari ovoga svijeta koje u nju ne ulaze, već želja i čežnja – za njima – koje u njoj stanuju."
::::::::::::::
Upute koje slijede, prvenstveno se baziraju na tekstovima gornja tri autora (Guyon, Fenelon, deMolinos).
U pitanju je mala edicija
Vodič k istinskom miru ili izvrsnost unutarnje i duhovne molitve Halla Worthingtona. Knjige Ivana od Križa – koji također piše na temu kroz svoje ekspozicije tamne noći (pročišćujućih bdijenja / straženja / motrenja) osjeta, duše i duha – mogu se naći u svakoj boljoj knjižari, knjižnici, a neke i na netu.
Par riječi iz linkanog "Vodiča":
Iako ova knjižica govori o tišini kao o molitvi, Biblija govori o sjedenju u poniznoj tišini i slušanju Božjih poduka kao 'čekanje na Boga'. O čekanju na Boga govori se diljem Biblije, i u Starom i u Novom Zavjetu. Čekati Boga je način na koji su u ranoj crkvi ostvarili obećanja istinskog evanđelja: biti oslobođen od okova grijeha, ući u kraljevstvo Božje i biti u zajednici s Kristom i Bogom.
:::
Molitva je komunikacija duše s Bogom. To nije djelo glave, već srca; koja se uvijek treba nastavljati. Ona je medij kroz koji se život i hrana prenose duši, i kanal kroz koji teku i predaju se darovi i milosti duha. Svako tajno posezanje duše prema Bogu je molitva: svi su sposobni za molitvu, i svi su pozvani na molitvu.
Ali morate naučiti vrstu molitve koju možete vršiti u svako doba, koja ne koči vanjske uposlenosti i koju mogu obavljati svi bez obzira na zanimanje, društveni status i vanjske okolnosti... To ne može biti molitva glave, već srca. To je vrsta molitve koju ništa ne može prekinuti osim povremenih i uznemirujućih podražaja.
:::
Vrsta molitve o kojoj govorimo je ona unutarnje tišine; u kojoj srce, izdvojeno od svih vanjskih stvari, u svetom tihovanju, poniznom štovanju i živom vjerom čeka strpljivo da osjeti Božansku Prisutnost, i čeka strpljivo da primi dragocjeni utjecaj Duha Svetoga. I kad se povučete s ovom svrhom, što bi trebala biti vaša česta praksa, smatrajte se kao da ste postavljeni u Božje prisustvo, gledajući nepomućeno prema njemu, predajući sebe posve u njegove ruke, da primite štogod mu se svidi da vam da, mirno nastojeći, u isto vrijeme, postaviti svoj um u mir i tišinu; umirujući sva svoja rezoniranja, i svojevoljno ne misleći ni na što koliko god dobro i korisno izgledalo. I ako bi se bilo koja isprazna misao predstavila, blago se otkrenite od njih; i tako s punim povjerenjem i strpljivo čekajte da osjetite Božansko prisustvo.
U početku će biti teško - jer navikavanjem um je stekao sposobnost da nikad nije doma, tumara tamo i amo, od teme do teme – obuzdati um, i osloboditi ga od tih lutanja koja su prepreka molitvi. Zaista, ta lutanja imaginacije, kojima su početnici neko vrijeme probavani, su dozvoljena kako bi se potvrdila njihova vjera, vježbalo njihovo strpljenje...
I iako uvijek trebamo stražiti i revno pozivati natrag svoje odlutale misli, obuzdavajući ih, koliko god to bilo moguće, u podložnosti u kojoj i treba da budu; znajte da direktna borba s mislima i ulazak u njihovo aktivno osporavanje, služi samo da ih uveća i uzruja; dok, prisjećajući se da smo u Božanskom prisustvu, i nastojeći utonuti pod osjet i percepciju istoga, jednostavno se okrećući unutra, iako to ne osjećamo, vodimo vrlo povoljan, iako posredan, rat s njima.
:::
Tek što smo se dali služiti Gospodu na ovaj unutarnji način, on će nas početi čistiti i isprobavati našu vjeru, da bi nas privukao bliže sebi. Iz tog razloga, vodit će nas putevima suhoće i napuštenosti; tako da, kad uznastojimo fiksirati naše umove u tišinu, kako bismo osjetili našeg Boga, nećemo doživjeti ni utjehu ni osvježenje koje očekujemo; već naprotiv, bit ćemo više nego obično salijetani mnoštvom uznemirujućih i nametljivih zamišljanja; toliko da ćemo početi misliti da se trudimo a da svrhe nema, da je uzalud, i da je molitva unutarnje tišine postignuće kojemu ne bismo trebali težiti, vidjevši da je naša imaginacija tako nepodložna upravljanju, i naši umovi toliko lišeni dobra. Ali ovo stanje suhoće je vrlo korisno, ukoliko se dura sa strpljenjem.
Istinska molitva ne sastoji se u uživanju u svjetlu i posjedovanju znanja o duhovnim stvarima, već u strpljivoj istrajnosti i duranju u vjeri i tišini; vjerujući da smo u gospodovom prisustvu, okrećući k njemu naša srca s nepomućenošću i jednostavnošću uma.
_____
editiran link za download knjižice