ea ja mislim da je doživljaj III dimenzije sanjanja jednak doživljaju kliničke smrti. Prostorno vremenski odsnosi ne postoje. Uvek je sada i uvek je tamo gde snevač hoće da bude... s time što se prilikom kliničke smrti odjednom nađeš u III dimenziji... jer, obe varijante su izlazak iz filičkog tela... i postojanje u nekoj drugoj dimenziji svesti...
s tim da ja volim da ide sve svojim putem i nisam spremna da eksperimentiše, nividljivo vidim i koristim u smislu opstanka, ali tajne puštam da se otkrivaju same, ponekad se otvore pogrešna vrata i možda nema nazad...
Kako je gore tako je dole...

Citajuci vasa razna iskustva u snovima, sebe mogu naci u svakom od njih.
kad sam bila mala,sanjala sam stvari,pojmove,osobe,... koje sam vrlo brzo susretala u javi. Kao npr. prije polaska u prvi razred sanjala sam ucitelja.Njegov izgled i ponasanje bilo je identicno sa uciteljem kojeg sam dobila kao prvacic.Tad jos nisam kontala nista.
Kad sam trebala da imam prijemni ispit na masinskom fakultetu,sanjam da se nalazim na listi koji su prosli pod brojem 21. Ali, dalje sanjam da dolazi covjek i pred mojim ocima kaze:" brisi sve ove iznad 20!
Prolazim na prijemnom, nalazim se na listi pod brojem 21. Hocu da se upisem odmah, nema indexa.Tek u septembru mogu izvrsiti upis. Dolazim u septembru, nigdje me nema na listi.Na kraju mi profesor priznaje da su me izbacili jer na moje mjesto je dosao "neko drugi ko je imao vezu" a nije ni bio na prijemnom ispitu.Tako je bilo i sa ostalim studentima iza 21!
To je samo jedan mali dio snova. Kasnije kad sam se pocela baviti svim i svacim, interesovanja su se prosirivala svakim danom, da ne kazem minutom, imala sam i raznovrsnije snove ali i manje jasne. Mnostvo informacija, mnostvo razlicitosti u snovima. Onda dolaze snovi gdje u vecini slucajeva ili padam ili me proganjaju cudna bica. Jedan vrlo dug period gdje nisam uspijela naci nikakve "logicne"odgovore za svoje snove.
Od NLO, do vrlo cudnih i agresivnih stvorenja. Nekoliko razlicitih "tabora"gdje se otimaju kome da pripadnem!
Onda je dosao san gdje sam ja posmatrala sve to sto se dogadja sa mnom u snu sa nekog "sigurnog"odstojanja. Sad sam bila sigurna da mi vise niko u snu ne moze nista. Shvatila sam da trebam da PRONADJEM sebe. Svugdje me je bilo,zalazila sam gdje god sam mislila da imam sta da uzmem, ali nigdje nisam pripadala.Vrijeme kad sam uistinu saznala za "hiljadu i jednu"teoriju covjeka, svijeta,zivota...
Tad je nastupio period kad sam se pocela "ozbiljnije"baviti onim sto se ne moze opipati, ali ponekad vrlo intenzno osjetiti. I tad sam shvatila da NISTA, ama bas nista u zivotu nije puka slucajnost. Snovi su nasi znakovi na putu, ako smo pismeni!
Shvatila sam da postoji Bog i kako je stvorio mene tako isto je stvorio nama slicna, ali nasem oku nevidljiva bica. Oni ti dolaze u san kad zele da te uvuku u svoj svijet.
Kad su probali da me "odvuku"moj sin, koji je tad imao 6 mjeseci,dozivljavao je nesto slicno.Trajalo je to skoro 3 godine. Dijete je bukvalno crtalo na papiru ono sto sam i ja sanjala. Jednom sam tako iscrpljena snom,predala se i zavapila: ok,Boze moj ako je moje vrijeme doslo, onda me ili uzmi ili me oslobodi ovih mora.Mene i moje dijete.
Tad mi je na san dosao covjek koji me je podigao visoko i nosio negdje daleko.Osjecala sam se po prvi put tako lijepo, tako lahko...letjela sam i ja.Znala sam da se moram vratiti, ali sam mislila: ako sto duze budem letjela, mozda odem dovoljno daleko pa se ne moram ni vratiti. Znam da nisam zeljela da se vratim. Tad mi je taj covjek rekao:vrati se, tvoje znanje koje mislis da imas je NISTA, odbaci sve.Uci ponovo.Uci u ime Gospodara tvoga koji te stvara!
Kad sam se probudila, dugo nisam uistinu mogla doci sebi.Nakon godinama nocnih mora i obilaska raznih "lijecnika"da bi mi pomogli da "ocistim"svoje snove,sad sam se osjecala tako lahkom,tako lijepo,...da mi nikako nije bilo jasno sta je sad to. Slican osjecaj kad nosis neki velik teret na ramenima, pa ga se onda odjednom rijesis,osjecas kao da ces se odvojiti od zemlje, fali ti nesto,...kao da postajes beztjelesan, ali ovaj put nisi u snu!

Nakon kratkog vremena dobila sam na poklon knjigu od jednog Sirijskog arhitekte, kao zahvalu za rad na projektu koji smo zajedno zavrsili.

Prva recenica koju sam procitala u toj knjizi bila je: Uci u ime Gospodara tvoga koji te stvara!

U knjizi sam nasla mnoge odgovore na poruke u mojim snovima.
Nakon izvjesnog vremena i praktikovanja ucenja nekih pojedinih odlomaka iz Kur`ana, nestalo je mora u snovima, kako kod mene tako i kod sina.
Sad hvala Bogu, sanjam samo lijepe snove i inace rijetko sanjam. I ako sanjam onda su to snovi koji nose u sebi jako lijepu poruku.


P.S. Vrlo cesto sam sanjajuci ta cudna stvorenja od njih samih bila ismijavana i haman svaki put su mi govorili cerekajuci se:hajde sad, odbrani se sa svojim znanjem,svojim sarkazmom.
Jer inace sam na javi znala svakom da zacepim usta misleci da sam toliko pametna da nepostoji tema o kojoj nisam imala neko odredjeno znanje. Od cistih gluposti, kao sto je fudbal ,... pa do rasporeda planeta.Kad si covjek umisli da je pametan
Danas znam da nista ne znam!

san od sinoc...
nalazim se uz rub stjene i gledam dolje u ponor... a tamo jure crveni
zmajevi sa vilama koje plesu u leprsavim crvenim haljinama... a sve to je
sjecanje necega .. sto sam vidjela kada sam se bavila davno magijom (iako se to nikada nije dogodilo- mislim na vidjenje tih zmajeva - a magiju sam proucavala prije nekoliko godina)...

ako tko zna znacenje crvene boje i zmajeva nek se javi

slipknot-maggot:

Ne znam sta mi se desilo.Pre sam u snovima bio svestan toga da sanjam i mogao sam da kontrolisem sebe u snovima,ali odjednom vise nemam kontrolu nad sobom u snovima i skoro vise u snovima nisam svestan da sanjam.Da li neko moze da mi objasni sta se sa mnom desilo?

Jack, kontrolori su te malo.....kužiš.
Nisam siguran, ali očito kad oni primjete da jačaš, oni ti pokušavaju oduzeti te sposobnosti.
Ja kada sam jačao, imao sam snažne astralne napade, i onda kad bi bili prejaki pozvao bi oversoul i stvar je za njih završena.
Nemora značiti da su u pitanju kontrolori, mogućnost je neke aktivacije programiranja koja te spriječava u sanjanju....pogotovo u svjesnom sanjanju..

Na pm ću ti poslat nešto da probaš

Neneneneeeee... čitaj malo pažljivije: premjestio sam post od člana koji nije bio tema tamo gdje ga je stavio. Gore ti piše ime člana debelim slovima.

Nažalost, samo tako mogu premjestiti post kao moderator, jer mi samo nudi premještanje cijele teme... post ne mogu posebno u temu... T-1000, može li se to nekako, ili ćemo ovako?

Game Developer, pošalji, iako ovo nije bio moj post.

Hvala unaprijed.

Znam da nije vezano za temu... ali bash nesto gledam... od kako se promijenio "izgled foruma", kao da manje postova ima i da je raja manje aktivna... !? A i da priznam, nesh i meni komplikovano . moj bi prijedlog bio, mada znam da je to manje moguce... da se sve teme vezane za npr. NLO... koje imaju i najmanje veze sa tim... pishu unutar jedne teme... be otvaranja novih pod-tema... tako isto i za metafiziku i ostalo... Ili da se vrati stari izgled.... ili mi se samo cini da je "promet" manji...

Pozdrav..

Sinoć sam nešto sanjao... pa evo da podijelim sa ostalima...

Nalazim se na ugodnoj plaži s ostalim ljudima, more je super, povjetarac... sunce, veselje i radost... kad počne iznenada puhati neki vjetar i počinje raditi valove na moru... lijepo, svi skaču u njih, poskakuju u njihovom ritmu... na početku su to "mali" valovi... ali odjednom postaju sve veći i veći... ljudi počinju polako izlaziti iz vode, ali odjednom u daljini uočim jedan ogroman VAL... kao seže oko nekoliko desetaka metara ( možda i stotina ) metara u visinu... onako podmuklo dolazi, rasipa vodu u kapljice, gura ove manje ispred sebe... ljudi počinju paničariti, bježe, metež... ja samo stojim i smijem se... polako me kao kiša počinje poljevati more... govorim svima: džabe bježite, ionako će nas sve dohvatiti i prekriti... zapljusnut će nas sve jer je toliko visok da ne možete pobjeći njegovom udaru... i onda nastaje POTOP, sve se pretvara u vodenu bujicu, pljuska na sve strane, nekako uspijem disati unutar tih vodenih kovitlaca, iz neba padaju mlazovi vode... nekako se uspijem izvući zajedno sa još par ljudi koji su se našli uz mene... i vičem im da je to sve normalan prirodni proces i da se ne trebaju bojati utjecaja tog vala... neznam, i tu san prestaje.

Da si to sanjao u prosincu prošle godine, rekla bih - možda si pod dojmom tsunamija...ovako, bit će da je u pitanju druga vrsta vala

Mogao si quote njegov post na temi koju si prebacio, pa copy paste i postat na ovu temu. Bilo bi manje zabune.

Prije Katrine sam sanjao ogromnog krokodila sa kućom na leđima koji pliva velikim morem i jede obalne gradove.

Vidim da je Jack opisao san i to me ponukalo pa cu i ja opisat san kojeg u zadnjih 10tak godina sam sanjao kojih 100tinjak puta u razlicitm varijantama.


Na plazi sam. Sve oko mene ljudi koji mi se u principu gade.
Djeca se kupaju gola sa psima i srednjovjecni ljudi izlazu svoja ruzicasta tjelesa na Suncu. Svugdje dreka djecurlije, neki zamor i sve je puno opusaka na plazi, sve me to strasno iritira i pomislim kako bi jako dobro dolso jedno sveopce ciscenje plaze.

Nisam ni zavrsio misao a kad tamo na horizontu vidim nesto se cudno desava.
Nesto sta mi se cinilo ko ogroman val. Bar nekoliko kilometara visok. Dok sam shvatio da je to istina skocio sam u zrak od panike jer mi se to nije cinilo kao benigan dogadaj. Bar za ljude po plazi hehehe. Uglavnom poceo sam okolo ici od covjeka do covjeka upozoravajuci da je generalna frka na vidiku medutim nitko na plazi na moje iznenadenje uopce ne pokazuje nikakav interes za problem. Zapravo ne primjecuju ga.

I tako gubim vrijeme a val se priblizava. U jednom trenu se sasvim priblizio i postao je toliko velik i uocljiv da ga je svima postalo nemoguce ignorirati.

Nastala je opca panika. Medutim umjesto da ovi ljudi maknu se sa te plaze poceli su na moj uzas skupljati rucnike na plazi, sendvice koji su ostali. Uglavnom tolko su bili zabavljeni dal ce zaboraviti nesto od svojih stvari na plazi da su posve zaboravili na opasnost.

U tom trenu ja shvacam da je dosta gubljena vremena i zapocinjem poprilicno zestok sprint uzbrdo (krajolik je bio tipa srednja Dalmacija, dakle iza mora odmah planina). Na sam vrh sam stigao taman dok je val sve prekrio dole. Pjena od kraja vala je zavrsila negdje kod mojih stopala. Poceo se povlaciti. Situacija se polako rasciscava i ja vidim da ovii ispod nisu prezivjeli ali zato se plaza cini cistom i osvjezenom. Sa zadovoljstvom konstatiram da je val obavio funkciju.

Imam jos nekoliko snova na tu temu pa ih mozda opisem kasnije.

Vidi, vidi... hmmmm hehe pa ima sličnosti...

Tko zna... možda svjesniji ljudi "dobivaju" takve stvari kroz san ili im se "otključava" dio svijesti koji se i trebao otključati... jer nema smisla bacati bisere pred svinje jer ih one ionako ne razumiju...

Zanimljivo.

Ovo definitivno nije najcudniji san koji sam sanjao, ali je jedan od najintenzivnijih. Prije skoro dvije godine umro mi je djed. Par dana nakon smrti usnio sam slijedeci san : Djed ulazi u moju sobu, pali svijetlo i pocinje otkljucavati vrata svog " sefa " ( dijela ormara u kom drzi dragocjene stvari ). Ja se polagano razbudjujem, a on mi govori neka dalje spavam i da je samo dosao po nesto. U tom mi casu sine da je djed mrtav. Ustanem iz kreveta, poljubim djeda u obraz i kazem mu da ga volim. On se nasmije, uzme fotoaparat sa police i kaze - " slike ". Budim se ( ovaj put stvarno ), palim svijetlo i gledam zbunjeno po sobi jer mi stanje u kojem sam se nalazio uopce nije nalikovalo na javu poslije sna, posto sam imao feeling da sam se zapravo probudio kad je djed usao u sobu. Drugi dan sam odnio aparat fotografu, ali rekao mi je da je film unutra prestari i da se ne da razvit, a na filmu nisam pronasao nista sto bi mi zaokupilo paznju.


Mozda bih jos izdvojio par snova koji se svi dogadjaju takodjer u mojoj sobi, vise manje identicnih, sa razlikama u mozda pokojoj nijansi : Razgovaram sa nekom osobom i najednom pocinjem lebdjet po sobi. Taj sam san ( sa varijacijama ) sanjao mnogo puta u kracem vremenskom periodu i uvijek kada sam se probudio, imao sam osjecaj ko da nisam ni spavao, nego da sam cijelo vrijeme bio budan.

ja sam prije 2 mj sanjala potop..da sam na vrhu brda i spasavam ljude..... neznam dali ima ikakve veze al et nek se zna.

Evo jos jednog o valovima.

Uglavnom najedanput sam se nasao u jednoj luci. U toku je bila evakuacija jer ce uskoro doci ogromni valovi.

Neki ljudi se vec spremaju ali ponovo vecina ljudi se bavi nekakvim irelevantim stvarima.
Ja nervozno cupkam na molu pored neke male barke. Uglavnom u daljini vidim neku vrstu "sigurne luke". Okruzena je velikim molovima i to ce je zastiti od nekih ogromnih valova i nevremena sta uskoro dolazi.

Medutim postoji stos. U barci moram biti sa jos dvoje ljudi. Ta dvojica u tom trenu posve dokolicarski bez ikakvog razumijevanja situacije sjede u bircu raspravljaju kako promijeniti disk plocice na gumama ili tako nesto slicno. Ja sam vec polako lud jer ih cekam a nevrijeme dobija na snazi i uskoro se nece moci vise isploviti. Ostatak sna provodim u ganjanju sa tom dvojicom okolo da ih odvucem u brod. Na koncu uspijevam na jedvite jade.

Isplovaljamo a valovi su vec poveci. Svejedno to je samo pocetak. Medu zadnjima prolazimo u "sigurnu luku" a ovi sta su ostali tek sad shvacaju razmjere situacija ali je vec kasno.

OP,

ovaj tvoj san bi mogao da bude jedna čista reflekcija situacije u kojoj se upravo sada nalazimo.

Pozdrav!

Kad smo već počeli o valovima...to je tema koja se provlači krzo dosata mojih snova.

Zadnji san o tome je bio jučer s time da je dodana još jedna zanimljiva komponenta. Evo glavnih dijelova.

Sjedimo u jednom kafiću koji je u stvari jedan veliki hangar sav u staklu. Dolazi ogromni val (rekao bih nekih 50-tak metara) koji ruši hangar i ubija sve pod njime. Prepuštam se valu jer znam da mi ne može ubiti ii on me izbacuje na neko brdo. Saznajem da je u cijelom svijetu slična situacija sa tsunamima i da je civlizacija ugrožena.

E sad, ovo je čudno, rečeno mi je da se moram vratiti nazad u vrijeme kako bih spasio jednu djevojku prije nego što taj val dođe. Vraćam se nazad u vrijeme i nalazim djevojku. Prepoznajemo se. Val počinje ponovo dolaziti a mi trčimo na sigurno. Val se gubi i pretvara se u crnu rijeku koja juri za nama no iz suprotne strane dolazi zlatna rijeka koja zaustavlja crnu.

Samo da kažem da ta djevojka nije izgledala skroz ljudski.

Možda neka veza sa onim "multidmenzionalnim esencijama duše"?


http://www.galaksija.com/talas2.htm


Pozdrav!

Pa Galaksija, sve moje snove ja povezujem sa situacijom vani.

Recimo ovaj mi je bio zanimljiv i saljiv jos dosta davno dok nisam razmisljao o vanzemaljcima.
Neki od tih snova su vise snovi a neki vise java.

Uglavnom nssao sam se jednom na rubu parka ispred moje zgrade gdje me cekao gradski autobus.

Autobus je bio simbol svega sta ne podnosim. Hrpa totalno kaoticnih i nesumjerenih ljudi. Obracas im se al oni uopce ne primjecuju nego nesto deru po svemu a nitko nikog ne slusa. Opusci i blato na podu autobusa. I velika guzva. Slican prizor kao gore na plazi sta sam opisao.

Iz nekog bog te pitaj kog razloga ja rekoh voziti cu se malo ovim autobusom pa cu vidjet sta ce se desiti.
Medutim nakon nekog vremena iziritirali su me totalno. I tako na prvoj slijedecoj stanici otvore se vrata a tamo neka pusta suma usred nicega i pljusak. Rekoh dal da riskiram. I kazem bolje i tamo nego ovdje.

I tako ostanem tamo u totalnom mraku u toj sumi. Medutim nakon kojih 20tak sekundi dolazi tisucu puta lijepsi moderniji autobus i staje tocno do mene. Zapravo on jest dosao tamo po mene. Ulazim unutra a tamo perfektno. Mir i harmonija i pun autobus osim jednog praznog mjesta.
Za mene naravno.
Primjecujem da su unutra sve prekrasni ljudi dobi od oko 25-30 godina i da im je oblicje bas prekrasno. Sjede u parovima musko zensko.

Pitam tu zensku pored koje ja sjedim odakle je ona tj. odakle vozi autobus. Ona promrlja naziv neke zvijezde i pita me a odakle ja.
Ja rekoh "A ja sam pao sa Marsa!".