Kao što se vidi ispod slijedeća knjiga je broj 16 iako u mojoj verziji knjige (prijevod Cid-Nova, 2004.) ne postoji 15. knjiga. Da li je to zbog pogrešnog numeriranja s obzirom na mnoštvo prijevoda i različitih verzija Corpusa Hermeticuma, ne bih znao jer se nisam upustio dublje u proučavanje toga. Recimo, u Mead-ovom prijevodu na kojem se temelje kasniji prijevodi imamo samo 13 knjiga, a i poredak knjiga nije identičan ovoj verziji. A ako još uzmemo u obzir da je riječ o djelu iznimne starosti (ortodoksni znanstvenici daju mu starost između 2. i 3. stoljeća nove ere, no vjerojatno je puno stariji), da je original pronađen na grčkom, te da u vrijeme uništenja aleksandrijske knjižnice (glavnom repozitorija drevne mudrosti) u cirkulaciji bio i više takvih tekstova, možemo slobodno zaključiti da nije moguće u potpunosti biti siguran koliko je Corpus originalno knjiga imao, jer je možda došlo do interpolacije teksta. Mislim da to ne bi trebalo biti bitno, jer ovdje je više naglasak na ezoternom naslijeđu nego egzoternom, dakle više nas zanimaju hermetičke tajne doktrine nego pitanja vezana za sam hermetički opus i povijesna naklapanja.
**************************
CORPUS HERMETICUM
Knjiga XVI – Asklepije kralju Ammonu
Asklepije kralju Ammonu u odnosu na: Boga, materiju, zlo, sudbinu, Sunce, duhovni sadržaj, nebesku prirodu, zakon kojim je ispunjen univerzum, sedam zvijezda, izgled čovjeka.
1. Kralju moj, šaljem ti važno pismo koje kruni i poziva u sjećanje sve drugo. Nije u suglasju s općim mišljenjem te doista opovrgava sve što većina misli. Zapravo, doimat će se da je u suprotnosti s nekim stvarima koje sam spomenuo prije. Moj učitelj Hermes često mi je privatno govorio, a također u nazočnosti Tata, da se sadržaj mojih knjiga doima vrlo jednostavnim i jasnim onima koji ga čitaju. Nadodao je, međutim, da su one zasjenjene i da odražavaju skriveno značenje riječi. Rekao je da će postati još opskurnije kada Grci odluče prevesti naš jezik na njihov, što će pak dovesti do većeg iskrivljavanja i nejasnoće.
2. Izražen na svom izvornom jeziku, tekst čuva čisti duh riječi. Jer sama kakvoća zvuka i izgovor egipatskog jezika nose u sebi snagu onoga što je izrečeno. Zato, o Kralju, onoliko koliko je u tvojoj moći, a tvoja moć je neograničena, molim te da osiguraš da ovaj tekst ne bude preveden, kako ovi misteriji ne bi došli do Grka. Jer bahat, neodređen i upadljiv stil grčkog jezika, potkopat će veličajnost i snagu našeg vlastitog koji čuva snagu riječi. Grci, o Kralju, koriste prazne riječi koje su puko razmetanje. Takva je filozofija Grka: buka riječi. Mi ne koristimo takve riječi, nego koristimo zvuk pun snage.
3. Ovdje ću započeti svoje pismo prizivajući Boga, Gospodina, Stvoritelja i Oca koji sve sažima. On je, bivajući sve – Jedan, i bivajući Jedno – On sažima sve stvari. Cjelokupnost svega je jedno i jest u Jednom. Ne postoji ovdje drugi, jer oboje su Jedan. Sjeti se ovog počela, moj Kralju, za preostali dio mojeg pisma.
Jer, ako bi netko napao ono što se doima da je sveukupnost i Jedno, što je pak isto, uzimajući izraz „Sveukupnost“ kao odvojen od Jednog i kao množinu, a ne potpunost – što je nemoguće – on bi odijelio sveukupnost od Jednog, dovodeći time sveukupnost do ništavila.
Iz nužnosti su sve stvari jedno, budući da postoji Jedno koje to nikada ne prestaje biti ukoliko cjelokupnost nije rastvorena.
4. Vidi kako u sadašnjim dijelovima vode ima mnogo izvora vode i izvora vatre što se podiže. I na jednom mjestu možeš vidjeti tri prirode: vatru, vodu i zemlju, koje ovise o jednom jedinom korijenu. Zato se za to vjeruje da je spremište sveukupne materije koja izdaje vlastito obilje i zauzvrat prima sadržaj odozgo.
5. Pa ipak, Stvoritelj, to jest Sunce, uvijek povezuje nebo sa zemljom, šaljući svoj sadržaj odozgo prema dolje i podižući materiju odozgo. On povlači sve oko sebe i u sebe, i od sebe daje sve svemu, obilno dijeleći svoje svjetlo. Jer on je taj čije dobrostive snage ne prožimaju samo nebo i zrak, već prema dolje dosežu do najdubljih dubina zemlje i morskih bezdana.
6. Ako je tamo duhovni sadržaj, tada je to tijelo Sunce, koje njegove zrake sadrže. Samo Sunce nalazi se blizu sebe na mjestu te priroda zna od kakve je tvari načinjeno i odakle teče. Ne možemo ga vidjeti, ali sustavnim naporima možemo ga razumjeti.
7. Vizija Sunca, međutim, ne uključuje napor, jer sjaj njegova lica sjaji čitavim univerzumom, i iznad i ispod. Noseći na sebi svemir kao krunu, on sjedi u središtu. Poput vještog vozača, on sigurno vodi kola svemira, vežući uzde za sebe kako ona ne bi bjesomučno jurila. Njegove su uzde život, duša, disanje, besmrtnost i stvaranje. On popušta uzde da se kola mogla slobodno kretati, ali ne predaleko od njega. Zapravo, ostaju uz njega.
8. Na taj je način sve stvoreno. Sunce udjeljuje besmrtnicima njihov vječni život i hrani vječna područja svemira sa svjetlom koje se penje, a što je poslano od strane okrenute nebu; sa silaznim svjetlom, koje osvjetljava čitavu šupljinu kraljevske vode, zemlje i zraka, on oživljuje i pokreće rođenje i smrt.
9. Bića iz tog dijela svemira on obnavlja i preoblikuje u cikličkom kretanju, mijenjajući jedno za drugo, vrstu za vrstu, formu za formu. Čineći tako, on djeluje jednako kao s nebeskim tijelima. Promjena je konstantna za sva tijela; za besmrtnike bez rastvaranja, za smrtnike s raspadanjem. Na taj način besmrtnici se razlikuju od smrtnika i smrtnici od besmrtnika.
10. Kao što je njegovo svjetlo neprekidno, tako on također stvara život neprekinuto, bez prekida bilo gdje, i u obilju. Oko njega su mnogobrojne skupine duhovnih snaga, poput mnogobrojnih različitih vojski. One borave zajedno i ne nalaze se daleko od besmrtnika. Pridružene su području ljudi i nadziru njihove poslove. One iznose zapovijedi bogova, i to olujama, uraganima, vihorima, vulkanima i zemljotresima, kažnjavajući nepobožnost glađu i ratovima.
11. Najveća uvreda bogovima od strane čovječanstva je neiskazivanje poštovanja; jer posao bogova je da čine dobro, zadatak ljudi da očituju štovanje, a zadatak duhovnih moći da služe. Za bilo što drugo za što ljudi imaju smjelosti učiniti, pogreškama, nemirom, prisilom (što oni nazivaju sudbinom) ili neznanjem, bogovi će ih smatrati nevinima. Samo nepoštivanje nailazi na osudu.
12. Sunce odražava i hrani svaku vrstu bića. Kako duhovni svijet obgrljuje fizički i puni ga različitim vrstama formi, tako i Sunce obgrljuje sve ostalo u svemiru, podižući i jačajući sve naraštaje. Kada su oni istrošeni i odbačeni, on ih prima natrag.
13. Kor duhova, ili bolje rečeno korovi duhova, stavljeni su pod zapovjedništvo Sunca; „korovi“ – jer ima mnogo različitih vrsta moći. Postavljeni su u poredak pod Suncem i jednaki su im brojem. Neke od tih moći su dobre, a neke zle po svojoj prirodi, to jest po svojoj aktivnosti. Jer suština duhovne moći je njihova aktivnost. Postoje također neki koji su mješavina dobra i zla.
14. Svim ovim duhovima dana je vlast nad zbivanjima na zemlji i nad tamošnjim nemirom. Oni uzrokuju različite nerede u gradovima i među narodima, ali također i u životu pojedinačnih ljudi. Oni oblikuju naše duše po sebi samima i uzdižu ih boraveći u našim mišićima, u našoj moždini, venama i arterijama, pa čak i u našem mozgu, prodirući duboko do naše utrobe.
15. Duhovi koji su postavljeni kao pratitelji iza svake zvijezde prema onom što svako rođenje zaslužuje, zaposjedaju svakoga od nas u trenutku rođenja i daju dah. Nikada nisu nepokretni nego se okreću, mijenjajući mjesto iz trenutka u trenutak. Sada, kada ti duhovi ulaze u dva tijela duše kroz tijelo, svaki pobuđuje dušu prema svojoj vlastitoj aktivnosti. Ali razumni dio duše ostaje oslobođen tiranije tih moći i ostaje spreman za primanje Boga.
16. Kada je pomoću Sunca taj racionalni dio u čovjeku iluminiran zrakom svjetla (a takvih je ljudi nekoliko), duhovne moći prestaju na njih djelovati. Jer niti jedan duh, ili bog, nema moć nad bilo kojom zrakom koja dolazi od Boga. Ali svi ostali ljudi su vođeni i rođeni, i duša i tijelo, moćima čije aktivnosti oni vole. Njihovo je mišljenje zavodljivo i upravo ono zavodi, a ne ljubav. Na taj način moći imaju nadzor nad svim zbivanjima na zemlji kroz instrument naših tijela. Ovu kontrolu Hermes naziva sudbinom.
17. Duhovni svijet tako ovisi o Bogu, a fizički svijet o duhovima; kroz koji duhovni i fizički svijet Sunce prima od Boga tijek svijesti, to jest, od kreativne moći. Oko Sunca se nalazi osam sfera koje ovise o njemu; prva je sfera fiksnih zvijezda, a potom slijedi njih šest što ih čine planeti, i jedna koja okružuje zemlju. Duhovne moći ovise o sferama, a ljudi o duhovnim moćima. Tako su sve stvari i svi ljudi ovisni o Bogu.
18. Zato je Otac svega Bog, Stvoritelj je Sunce, a Svemir je instrument njegove kreativne moći. Njegov duhovni sadržaj upravlja nebesima, nebesa vladaju bogovima, a moći koje su pridružene bogovima vladaju ljudima. To je vojska bogova i moći.
19. Kroz sve instrumente Bog pomoću Sebe samog stvara sve ovo i sve stvari pokazuju osobine Boga; budući da je to tako, one su Bog. Stoga u stvaranju svih stvari, on stvara Sebe. On nikada ne može prestati stvarati jer On sam nikada ne prestaje biti. Kako Bog nema kraj, tako i njegovo djelo nema ni početak ni kraj.
KRAJ ŠESTNAESTE KNJIGE
**************************
Ova knjiga (malo odudara od ostatka knjiga) posebno jednostavnim jezikom otkriva najdublje ezoterijske koncepcije na jednom mjestu, a posebno me inspirira dio u kojem se govori o utjecaju zodijaka i planetarnih sfera na čovjeka, odnosno sudbini, kako taj utjecaj naziva sam Hermes. Čovjek se tom utjecaju sudbine može oduprijeti samo ako spozna Nous koji je iznad bilo kakvog "vanjskog" utjecaja i koji donosi svjetlost kojom tada inicijat aktivno prebiva u Umu, Božjoj Supstanci. Čovjek koji je spoznao Boga, ne ovisi o kretnjama i ciklusima, ne ovisi o utjecaju fragmentarnih energija koje donose promjenu, jer takva osoba je iznad svake promjene. Masonima će posebno biti zanimljiv dio o Suncu koje je prikazano kao Veliki Arhitekt Svemira (točka unutar kruga - 3. stupanj Plave Lože). Spiritualno Sunce je emaniralo ostale arhetipe koji aktivno djeluju na Čovjeka, odnosno, već se iskonski nalaze unutar mikrokozmosa (svi bogovi i energije su u čovjeku).
Prijava
FAQ
Pretraživač
