ja mora da sam bio u vrlo alkoholiziranom stanju kad sam pozelio zivjet na zemlji...

Ako na stvari gledamo da je bog svijest, a da smo mi mala svijest odnosno jedna iskra, naravno da smo svi svojom voljom ovdje jer smo tu Božijom voljom a samim tim i našom.
Bog onosno mi svoju svijest djeli na male nazovimo ih mikroskopske komadiće svijesti (iskre) i šalje ih da se razvijaju i šire te potom vraćaju njemu. Onda on tu svijest opet rastavlja na manje iskre i ponovno ih šalje da se oplemenjuju, napreduju, šire, jer se na taj način on sam oplemenjuje i širi.
Mislim da u tom kontekstu treba gledati na pitanje iz naslova.

E sad pitanje je da li postoji više takvih nazovimo ih viših svijesti ili ne svjesti odnosno suprotnosti od svijesti pa se među njima vodi borba za prostor, napredak, svijest samu ???

Teško je to sagledat iz ovog našeg uskog kuta gledanja i sa ovoliko malo svjesnosti koliko je mi imamo.

Jako lepo receno,nego mislio sam na sve zasto uopste iko postoji cela igra bogova i svega dal je moguce reci ista u vezi toga dal je to uopste moguce zamisliti,"nista" al imamo takvu psihu da je i to za nas nesto ,al mislim da to nije tako.Nas mozak je mislim napravljen bas da takve stvari ne moze da razume dok se ne probije na veci nivo al sad opet se vracamo na igru al to nije cilj pitanja.Krug nas blago receno jebe u zdrav mozak,u mozak koji smo sami hteli da imamo.Okolnosti su takve da je sve moguce pa cak je moguce zalutati u vremenu i prostoru kao kad zastopa cd i vecno takav ostanes nista nije po nekom mirnom protokolu vec je sve moguce sto se zamisliti moze to je nama puno iako mi ne mozemo zamisliti nista u odnosu na ono sto se uopste moze zamisliti i opet je i to beskonacnost eto opet krug mi se jedemo dok igraju sa nama saha a ne mogu da shvatim da smo mi ovo hteli evo i kad ispunimo cilj opet idemo na nesto novo slicno takvom i tu je opet krug opet ista igra mora da smo svi bili naduvani dok smo olovkom potpisivali protokol najvece gluposti koja se zove krug.Kad nista ne bi postojalo iako je to nezamislivo i komplikovano kao rec beskonacno onda bi igra nekako bila normalnija sve bi bilo mirno i savrseno nema ni zla ni dobra ni ovoga ni onoga nema balansa ravan je nuli nema dobrih da se na greskama zlih uce pravom putu vec je ta nula i zlo i dobro al to je najmanja moguca mjera na koju bi se balans moga svesti ali cim mozemo reci da postoji jos manja moguce je al pitanje je sta kako gde opet krug ae zapetljacu se pa cu se pretvorit u kruzic ne smem vise...

Kada se pokuša istraživati taj osjećaj vraćanja u krug nastojeći uočiti zamke koje stvaraju taj proces, može se doći do zaključka da je za to odgovorna lična svijest koja funkcioniše po određenim pravilima sa određenim znanjem koje nije u funkciji uočavanja te vrtnje u krug. Svjesna ili podsvjesna spoznaja neupotrebljivog (jalovog) znanja kojim se koristi lična svijest stvara osjećaj da postoji znanje koje je nedokučivo i nezamislivo za tu svijest. Taj osjećaj se kroz tu ličnu svijest interpretira jedinim mogućim pojmom ,,ništa,,. Namjera da se uđe u to ,,ništa,, dovodi ličnost do zaključka da se grabljivci otimaju za našu ličnu svijest i da je svrha našeg postojanja u toj funkciji. Tragična je spoznaja, a do nje dolaze oni koji su psihofizički spremni da je uoče, da ni jedan jedini pojam kojim funkcioniše pojedinačna svijest nije u funkciji pojma slobode. Gurđijev to naziva nerazumjevanje. Oni koji su uspjeli bar i na trenutak ,,iskočiti iz organizacije,, svoje lične svijesti, mogli su doživjeti proces razmišljanja koji je nepoznat običnoj svijesti. Drugim riječima to znači da su postali svjesni hologramske stvarnosti koju percepira obična svijest. Ta vrtnja u krug se tada doživljava kao mjenjanje hologramskih slika koje trebaju održavati tako stvorenu svijest (od našeg Tvorca holograma) u funkciji.

Pozdrav

sve je do percepcije i shvacanju realiteta...
nama recimo umjetnine npr slika sluzi za ornament u prostoru, macka pas ili neka dr zivotinja nit to moze popit, pojest ni igrat se s tim pa tako da im to nema smisla...
tako i ta igra zivota, smrti i sveg ostalog nama nije jasna nit moze biti, al kad dodjemo u 6 D il 7 D imat cemo odgovore koji nam se sad cine nedokucivim...


om napiso:
Kada se pokuša istraživati taj osjećaj vraćanja u krug nastojeći uočiti zamke koje stvaraju taj proces, može se doći do zaključka da je za to odgovorna lična svijest koja funkcioniše po određenim pravilima sa određenim znanjem koje nije u funkciji uočavanja te vrtnje u krug. Svjesna ili podsvjesna spoznaja neupotrebljivog (jalovog) znanja kojim se koristi lična svijest stvara osjećaj da postoji znanje koje je nedokučivo i nezamislivo za tu svijest. Taj osjećaj se kroz tu ličnu svijest interpretira jedinim mogućim pojmom ,,ništa,,. Namjera da se uđe u to ,,ništa,, dovodi ličnost do zaključka da se grabljivci otimaju za našu ličnu svijest i da je svrha našeg postojanja u toj funkciji. Tragična je spoznaja, a do nje dolaze oni koji su psihofizički spremni da je uoče, da ni jedan jedini pojam kojim funkcioniše pojedinačna svijest nije u funkciji pojma slobode. Gurđijev to naziva nerazumjevanje. Oni koji su uspjeli bar i na trenutak ,,iskočiti iz organizacije,, svoje lične svijesti, mogli su doživjeti proces razmišljanja koji je nepoznat običnoj svijesti. Drugim riječima to znači da su postali svjesni hologramske stvarnosti koju percepira obična svijest. Ta vrtnja u krug se tada doživljava kao mjenjanje hologramskih slika koje trebaju održavati tako stvorenu svijest (od našeg Tvorca holograma) u funkciji.

lijepo receno.
no nasa svijest je isto kao i plastidi u biljaka...naime, proplastidi, pocetni plastidi izlazuci se razlicitim uvjetima nastaju razliciti plastidi, kloroplasti, etioplasti, leuko i dr. , kao i licinke mrava koji ovisno o hrani razviju se u matice, vojnikie i radilice...
tako i nasa svijest, bozja iskra, u svima je indenticna, zato smo kako kaze isus pred bogom svi jednaki, e sad izlazuci se razlicitim utjecajima, kulturama, nacinu zivota, oblikuju se i svjesti pa tako imamo citav spektar njih...svjesne, nesvjesne, ravijene, nerazvijene, "dobre i lose" itd itd ali svi imaju jedno zajednicko osim podrjetla, mogucnost mjenjanja i napredovanja tj ucenja!

Mislim da postojimo da bi u ciklusima života svak preradio veći ili manji dio kaosa u nešto manje kaotično.
Možda nam je suđeno da ne vidimo viši red stvarnosti, dok ne otpetljamo za sebe presudni dio opće zavrzlame, koja kao takva ne može samu sebe oplođivati, jer se većinom poništava.
Tako da ima puno u onome "sve su to lekcije".

Jer je bilo dosadno ... ne postojat?

Jer sam u jednom trenutku tako odlučio,samo sam hm, čini se,






zaboravio

om je napisao:Kada se pokuša istraživati taj osjećaj vraćanja u krug nastojeći uočiti zamke koje stvaraju taj proces, može se doći do zaključka da je za to odgovorna lična svijest koja funkcioniše po određenim pravilima sa određenim znanjem koje nije u funkciji uočavanja te vrtnje u krug. Svjesna ili podsvjesna spoznaja neupotrebljivog (jalovog) znanja kojim se koristi lična svijest stvara osjećaj da postoji znanje koje je nedokučivo i nezamislivo za tu svijest. Taj osjećaj se kroz tu ličnu svijest interpretira jedinim mogućim pojmom ,,ništa,,. Namjera da se uđe u to ,,ništa,, dovodi ličnost do zaključka da se grabljivci otimaju za našu ličnu svijest i da je svrha našeg postojanja u toj funkciji. Tragična je spoznaja, a do nje dolaze oni koji su psihofizički spremni da je uoče, da ni jedan jedini pojam kojim funkcioniše pojedinačna svijest nije u funkciji pojma slobode. Gurđijev to naziva nerazumjevanje. Oni koji su uspjeli bar i na trenutak ,,iskočiti iz organizacije,, svoje lične svijesti, mogli su doživjeti proces razmišljanja koji je nepoznat običnoj svijesti. Drugim riječima to znači da su postali svjesni hologramske stvarnosti koju percepira obična svijest. Ta vrtnja u krug se tada doživljava kao mjenjanje hologramskih slika koje trebaju održavati tako stvorenu svijest (od našeg Tvorca holograma) u funkciji.



Pa shvatas li da to nema veze sa onim sto sam hteo da kazem jer eto neka si u pravu kakvog to smisla ima i jel moguce da ista ima smisla?Pa nek se sve i zapetljavamo sami opet zasto je to tako i zasto je na svaki odgovor moguce postaviti zasto kad se realno zamisli ako neko stalno odgovara i neko stalno pita da je to krug ili beskonacnost kakvog smisla sve to ima to je samo jedna od beskonacno igara neko je napisao "zar nam ne bi bilo dosadno da nista ne postoji" jel to moguce zamisliti uopste kako je a kamoli dal postoji uopste osecaj ili su sve to instikti po kojima se krecu zadnji otisci kruga,manipulacije bicima kao sto smo mi... kad prebrrodimo sve i postanemo najmocniji kakvog to smisla ima jer sad nam je cilj najsladji a kad ga se docepamo osecaj ce da nestane... al opet to ne opravdava ove igre jer je i zudnja osecaj instikt manipulacije sto znaci da mi uopste i ne postoimo jer sve sto iammo su instikti i kad ne mozemo da zamislimo nista vise od ovog sto mozemo to znaci da smo ograniceni da se nasa sudbina zna i da smo samo test nekog veceg koji ne vredi isto kao mi...Kljuc je pitanje cemi sve ???

Shvatila sam da postojimo zato jer se priroda nenamjerno poigrala s nekim elementima. Jednako tako shvatila sam da nema nikakve više sile, nema nikakvih denziteta, nema greysa niti lizarda. Sve to postoji samo u glavama jer nam je tako lakše, znajući da nismo sami u beskraju nečega što nazivamo svemir. I nakon 20 godina proučavanja shvatila sam da nema ničeg nakon smrti. Samo mrak.

Da li postoji monitor ispred tebe?

Da li postoji IŠTA?

Ako ne, ni mi ne postojimo...

Eto i ja sam imao slično razmišljanje pred nešto godina. Zamislio sam da zbilja poslije života nema ničega, ali u tome trenutku me uhvatio neki strah (ili nešto slično). Zapravo mi je tada pala na pamet ideja zašto sve te religije, reinkarnacije i ostale stvari „postoje“. Sasvim logično je bilo za zaključiti da one lijeće naš strah od prolaznosti.
Ma da se to razmišljanje malo upotpunilo s vremenom.
S vremenom sam saznao mnogo toga. Ali ništa što se može provjerit. Tipa kao voda je mokra, kamen je tvrd. Je li, ne postoje empirijski dokazi ili još nemam dovoljno razvijenu tehnologiju senzora da bi pohvatali sve što se dešava u EM spektru. A time smo saznali da je materija zamjenjiva sa energijom i da je to neka vrsta vala, na nekoj frekvenciji. I da je neuništiva i da se pretvara iz oblika u oblik. E sad time bi se poništilo ono da je poslije smrti samo mrak ili ne?!
Ali tko kaže da se ta ista svijest/energija ne može proširit u beskraj ili sabit u singularitet. Ili se materijalizirat u neku drugu formu.
Kad kažu da je ovo jedini život koji imamo. Ja gledam da se to više odnosi na to da je ovaj život koji imamo kao takav jedinstven i da su ljudi i priroda oko nas jedinstveni u tom vremenskom periodu. Jer tako nešto se više neće nikad (vjerojatno) ponovit (zbog kaosa).
Onda je došla još jedan ideja na pamet dok sam „tratio“ vrijeme gledajući u lava lampu. Pretpostavio sam da su blobovi koji slobodno plutaju životi, a gornja i donja točka u kojoj se blobovi spajaju točke umiranja / rođenja. Tako je svaki od njih jedinstven, po svojoj brzini, vibraciji, obliku, volumenu.. i tokovima materije/energije unutar njega. Na njega utječu ostali, a i on utječe na ostale. Kad se spoji sa drugim. On prestaje postojat kao jedinstveni. I postaje netko drugi, sa primjesama nekih drugih. I tako se ciklus nastavlja.

U to bi mogao reci da vjerujem, a time i ne znam.

A ovo što oko nas je i tko mi vidimo da jesmo je samo stvar vanjske i unutarnje percepcije.
Kako god okrenemo, mi smo dio svega, a sve je dio nas.

Dobila sam pp u kojem mi se vrlo tvrdo objašnjava (zapravo je bolje reći da me se uvjerava) da postojimo zato da bi se netko hranio nama kao što se mi hranimo životinjama, i gdje me se uvjerava da je svrha našeg postojana svedena na taj "viši" smisao.
Citat:

"Kad bi umrli kakve bi veze imao mrak sa celom igrom da je tako ne bi mi nikako ni postojali niti bi iko mogao postojati ako je to moguce zamisli ti,kao sto se mi hranimo biljkama i zivotinjama iz 2 i 1d tako se neko iz 4d hrani nama iz 3d i tako u krug a neko veci se nadopunjuje samo sto mi nemamo poima ni o cem cim smo stvoreni od neke vece inteligencije nametnuto nam je da ne mozemo nista znati al razmisljaj dal je ista moguce odnosno sta god zamislis da je moguce jer mi ne mozemo zamislit ni 0 /% od onog sto nas bog moze a kamoli nesto beskonacno puta jace od njega i jos nesto drugo beskonacno puta jace i od tog i tako beskonacno jel cim je sve moguce onda je sve i nemoguce ako je sve moguce tako da svega postoji sto god zamislis.Realno gledajuci kako je moguce da se moze sve zamislit a ne moze se recimo zamislit ta tvoja teorema zivot smrt i mrak.Posmatraj to kao jednu cjelinu i zaokruzi ako je to sve sta je iza tog kruga i kako je moguce da se ne moze nesto zamislit samo u krugu i kako je moguce da se uvek moze postaviti pitanje sta je iza tog kruga cim se moze zamislit sta je izvan trebalo bi da se moze ogranicit i reci to je to al kako je nemoguce da se tako nesto zamisli jer mi znamo da uvek ima nesto iza necega to je tako !!!!!! pozz"


Ljudska potreba da imamo nekog iznad sebe i još da ta "ljubav" ide kroz želudac mi nekako ne pije vodu. Dapače, mislim da je to potreba da smo nekom potrebni. Osobnog sam mišljenja da smo najviše potrebni sami sebima.
Pitanje topica je neodgovorljivo: Zašto postojimo? Postoji također i milion odgovora, i svi su istovremeno i točni i krivi, ovisno iz koje točke gledamo. Moje mišljenje nije tvrdnja niti tvrdim da sam u pravu. To je samo moje mišljenje kao što su vaša mišljenja samo vaša. Niti ih prihvaćam niti odbijam. Zapravo, potpuno mi je svejedno jer nas ionako sve čeka ista sudbina. Mrak. Ali opet, to je samo moje mišljenje...

Želio bih ovom prilikom pozdraviti cijeli forum i poželjeti Vam da osjetite samo dio ljubavi koju sam ja osjetio... kad to "osjetite", konačno ćete shvatiti da su neke stvari "suđene", a na neke možemo utjecati.

Nije jednostavno jednog dana se probuditi i reći - hej! pa možda nije sve takvo kakvim se čini! Kako svakim korakom ulazite u to dublje i dublje, ta misao vas počinje proždirati iznutra i mrak vam možda izgleda kao svjetlost, ali zapravo je to sve jedna velika zabluda. Istina je u nama samima, a ne negdje drugdje. Shvatili to ili ne shvatili, mi se rađamo sa određenim znanjem koje nas upozorava ( ako smo spremni da čujemo taj "unutarnji" glas ), štiti i koje se samo treba nadopunjavati. Smatrajte to kao "sjećanje" na prošle živote, ali to zvati sjećanjem je pogrešno. Pa vi "jeste" taj entitet koji se eventualno sjeti svojih prošlih života ili ponekad čak vidi i naprijed. Mi, kao ljudska bića, u bilo kojem trenutku možemo se sjetiti svega što smo dosad naučili i, ono najbitnije, shvatili. Postoji jedan uvjet. Treba Nam katalizator, pokretač, bilo nekakav doživljaj, događaj koji probuđuje slične emocije kroz sve vijekove. Tada sve postaje jasno i shvaćate da ovaj život NIJE sve. Svaki život ima svoju određenu melodiju i ta "melodija" nas usmjerava. Također, u svakom trenutku prošlosti, sadašnjosti i budućnosti postoji nevjerojatan broj paralelnih realnosti, a sve te realnosti povezujete upravo Vi, Vaš entitet, Vaša svijest. Moje je shvaćanje da na neki način "živite" u svim realnostima istovremeno. Taj poredak je donekle lakše shvatiti ako zamislite sve te realnosti kao beskonačne linije koje se ponekad isprepliću, ponekad se komešaju a ponekad promijene "boju". I kad se jednom nađete u "tom svijetu" možete "povući" sve linije i tek tada stvarno progledati svojim očima.

Kao što Osho kaže, čovjek nije stvoren da puza po zemlji već je sposoban da se uzvisi na najveće visine. Naravno, te riječi uopće nemaju nikakvo značenje ako ih samo pročitate i smatrate kao misli nekog čovjeka koji je "razvijeniji" od vas. Postoji samo jedna istina, jedna prava istina kroz sve te "tokove" i "linije" kojim naš život ide. Otkrivanje te istine je zaista predivan put. A ta istina je u svima nama.

Mi smo svi dio jedne velike svijesti koja je oduvijek postojala. Dobro, možda ne oduvijek, ali je ovdje od samih početaka. Mi sami biramo naš put, ali KAKO ćemo taj put prohodati je jedna potpuno druga stvar. Nije sve predodređeno. Kad bi sve bilo predodređeno, život uopće ne bi imao smisla!! Ako mi živimo SAMO zato da bi bili hrana nekim "višim" entitetima tada sav taj koncept evolucije pada u vodu. Također, postoje dvije strane evolucije, ona dobra i loša, ta vječna bitka između tame i svjetlosti nastavlja se i nakon evolucije. Možemo jednog dana evoluirati kao "dobar" entitet koji se brine za ostale i pazi i na najmanje detalje da se drugima nešto ne dogodi i da drugi žive lakše. A možemo jednog dana evoluirati kao "loš" enitet koji je apsolutna suprotnost ranije spomenutom. Sve je stvar nekakvog balansiranja između plusa i minusa.

Ono što je stvarno fascinatno jest da sve te "vanzemaljce" i teorije zavjere i skrivene planove, Val, i ostale nevjerojatne stvari stvaramo mi sami. Mi smo ti koji pokrećemo tu svijest, te sve tokove, ali samo do određenog nivoa ( ovisno o našem trenutnom stupnju shvaćanja, ne znanja jer to znanje oduvijek postoji u nama ). Naša "svijest" je poput velike pustinje. Kad se rodi nekakava misao, titra samo jedno zrno pijeska. Kada više "zrnaca" poćnu titrati "istim" frekvencijama odnosno razmišljaju na sličan način, od tog jednog malenog zrnca nastaje vihor koji tada utječe na cijelu pustinju, upravo poput nekakvog "Vala". Svidjelo se nama to ili ne, mi stvaramo našu realnost. Ali isto tako, svi smo mi dio jedne velike svijesti koja "upravlja" svim događajima na način da manje ili više svatko uspije "proživjeti" djelić vječnosti ili čak i cijelu vječnost. I na kraju se "vraćamo" u mjesto nastanka i jednom kad se vratimo, naše shvaćanje će se promijeniti i tada ćemo uistinu znati precipirati sve realnosti i sve mogućnosti odjednom.

Ono što je moje shvaćanje svega toga jest jednom kad se i to dogodi ( kad shvatimo, evoluiramo dovoljno da uhvatimo cijelu vječnost ), vraćamo se na početak vremena i sve se odvija ponovo u ciklusima. Sav tijek evolucije počinje ponovno od nule. Samo ovaj puta potpuno drugačije. I kreće utrka.

mrak???
ako poslje smrti vidis mrak, ti znaci vidis nesto, a ne vidis ocima nego umom, vidis odsustvo svjetla, cim vidis mozes i da mislis, a cim mislis onda i postojis...
znaci, i u tvojoj teoriji postoji postojanje nakon smrti...

To je super kaj si reko Judziin.
Kad mi je prijateljica tvrdila da u crnoj rupi vlada ništavilo ja sam joj rekla da ne postoji ništavilo jer, kako ona kaže, u crnoj rupi vidimo mrak, a čim postoji mrak, ne postoji ništavilo.
A ako je poslije smrti mrak i ti vidiš taj mrak, kaj onda radiš? Ili nestaneš uopće i sve ovo što si gradio u životu nestane. Da je to isitna, ne bi postojala ravnoteža, život bi bio totalni apsurd - zašto bi se neki rodili, bili bolesni i umrli nakon 2 mjeseca, a neki bi živjeli 100 godina i bilo im je lijepo?

Ili jednostavno u tom mraku reci: "Neka bude svijetlo"!!

I ono ce bit, ili nece, zavisi o tome sta zelis da budes!!!

Ako zelis mrak, mrak ces i biti, ako zelis svjetlo, bit ces svjetlo!!!

A mozda samo trebas otvorit oci, jer je svijetlo svuda oko tebe, samo su ti oci zatvorene!!!