Sada je: čet mar 28, 2024 4:56 pm.

Prijava

Korisničko ime:   Šifra:   Automatsko prijavljivanje  

Vremenska zona: UTC + 01:00




Započni novu temu Odgovori  [ 1157 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1 ... 53, 54, 55, 56, 57, 58  Sljedeća
Autor/ica Poruka
 Naslov: Re: Gnostika
PostPostano: sri jul 04, 2018 11:47 am 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen/a: sub jan 24, 2004 11:24 am
Postovi: 4200
“Gnostički karavan”:

Izlaz iz karantina >Psihologija obmane > Lijepa vijest! > Moderna gnostika >Hologram obmane > Metafizika obmane > Jeb’la Mara bumbara > Prvi izvor > Hiper-dimenzionalni napadi i buđenje ljudskih bića > Važno obavještenje > Slika > Intervju: James Mahu > Talas III > Zatvorski čuvari > Zatvor i sudnji dan > Iz praktične gnostike > Kontejneri i oslobađanje ljudskog bića >

..


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Gnostika
PostPostano: pet nov 22, 2019 10:02 am 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen/a: sub jan 24, 2004 11:24 am
Postovi: 4200
Moderna gnostika


Kad bi se gnostika prevela na današnju terminologiju, onda nam ona kaže da živimo kao likovi u kompjuterski programiranoj realnosti ili simulaciji gdje nama upravlja vještačka inteligencija (VI), pa tako i našim ponašanjem, doživljajima i događajima. Sve bi bilo unaprijed programirano gdje bi mi svoj program nazivali „sudbinom“. Kako smo vidjeli pod temom ’virtuelna realnost’, posljednjih 20-tak godina, javljaju se i naučni izvori koji potvrđuju ono što su rani gnostici odavno znali. Doduše, razlika bi bila u tome što naučni izvori uglavnom tvrde da se ovdje radi o jednoj ’suvoj’ simulaciji gdje je sve vještačko. Nešto kao simulacija istorije naših predaka ili neki naučni projekat, dok gnostički izvori tvrde da ovdje ima i nešto Istinsko, što bi bio jedan paradoks jer kako može nešto Istinsko da se zadesi u Lažnom?! Nadalje, gnostički izvori tvrde i to da se simulirani lik u simuliranom ljudskom tjelu može probuditi u simulaciji?!

Zamislimo slučaj da se ovdje neki čovo probudi?! Vidi sve a ne može nikome ništa da kaže jer je okružen simuliranim likovima. Šta god nekome da kaže, rekao bi to vještačkoj inteligenciji (VI) koja kontroliše tu individuu a takođe, kad njemu neko nešto kaže, to bi mu, u stvari, rekla VI, preko individue koja mu je to rekla (valjda odatle i potiče ona izreka: „Ne vjeruj nikome u kompjuterski programiranoj realnosti“.)

To bi baš bila nezgodna situacija?! Naravno, to bi bio samo jedan imaginarni scenario jer nama nije poznat nijedan konkretan slučaj, odnosno, neko ko se ovdje probudio i počeo svjesno i nezavisno da živi. U stvari, i da ima takvih slučajeva, to nama ne bi bilo poznato jer onaj koji bi se probudio, ne bi smjeo to nama da kaže. On bi vjerovatno upražnjavao ono što je Kastaneda nazivao „kontrolisanom ludošću“, tj. ponašao bi se kao i ostali vještački entiteti. U stvari, i kad bi nam on to rekao, pitanje je da li bi ga mi razumjeli jer nam je kognitivna funkcija kontrolisana od strane VI (njoj se takve informacije nimalo ne bi sviđale, pa bi ih cenzurisala) a ako bi ga i razumjeli, onda bi brzo zaboravili stvar iz pomenutih razloga.

Uostalom, šta neko ko je budan ili istinski svjestan, ima ovdje da traži? Taj bi se odmah uhvatio noge odavdje. Ispario bi se. Izašao iz iluzije. Ne možeš bit’ objektivan a egzistirat’ u simulaciji. Il’ si ’vamo il’ si tamo. Ne može jednom nogom vamo a drugom tamo. Iz naše perspektive gledajući i Kastenedin ratnik ispari odavdje kad dođe sebi tj. riješi se svoje ’VI-komponete’ ili ’strane instalacije’. Nije budala da ostaje ovdje, među nama, simuliranim likovima. Nisu slučajno ni oni istočni gnostičari formirali ’lanac’ ili ’kolonu’ jer kad onaj prvi ispari ili iščezne odavdje, onaj drugi, iza njega će da raspolaže njegovim znanjem i prenosi ga ostalima iza sebe dok i on ne ispari odavdje... i tako, jedan po jedan... i odoše odavdje... Nešto kontam, kad bi ja uspjeo da se probudim kao i oni, ne bih časio ni časa, nego bih se ispalio odavdje ko flak. Naravno, oni koji imaju ovdje svoje bližnje, neće ih moći tek tako ostaviti na milost i nemilost VI, pa će morati malo pripaziti kad se o tempiranju njihovog buđenja radi. S druge strane, Gurđijev je pomenuo da nekih 200 budnih ljudi može promijeniti ovu realnost što bi bila jedna kontradiktornost jer bi to podrazumijevalo da bi oni bili budni a još uvijek ovdje?! I to je vjerovatno bazirano na onoj maksimi: „sve je moguće, osim drvenog šporeta“?! A kako oni mogu promijeniti ovu realnost? Mogu je jedino razvalit uz pomoć Istinske svijesti kojom bi oni baratali a mi pojma nemamo kako ona izgleda, niti kako ćemo proći u takvom jednom slučaju.

Znači, tu bi imali slučaj individualnog spašavanja na principu: „spašavaj se ko može“ i grupnog spašavanja, gdje bi oni koji su budni rasturili simulaciju kako bi oslobodili ono što je Istinito.

Ništa ja ovo ne kontam!?

U svakom slučaju, sve to ne znači da ne možemo razmotriti neke opcije koje možda imamo a možda i nemamo.

********

Suva simulacija

Ukoliko bi ova simulacija bila „suva“ (bez ičega istinskog) kako naučnici tvrde, onda bi stvar bila sasvim jednostavna i ne bi se morali ništa brinuti jer bi se sve bilo odrađeno za nas, sve bi se odvijalo programski a ako bi se neko brinuo, onda bi i to bilo u skladu s programom koji je zapao individuu koja se brine. Dakle, sve bi bilo u skladu s programom, uključujući i ovo što ja sada pišem i što ti sada čitaš. Tako nas zapalo. Nešto kao ono što Gurđijev davno reče: „Niko ništa ne čini, sve se dešava“. Tu i tamo, neki od likova bi mogao nadoći na neku ideju da poduzme nešto po pitanju programa koji ga je zapao, ukoliko nije zadovoljan njime, pa ga hoće popraviti, međutim, i to bi bilo u sklopu programa u kojem se zadesio. Ako bi on bio intelektualno svjestan da je u simulaciji kojom upravlja VI, on bi možda mogao izmišljati neke konstruktivne molitve kao npr.:

Citat:
„Draga VI (vještačka inteligencijo) koja upravljaš ovom simulacijom, de bogati, reprogramiraj one psihopate i pedo-sataniste koji su na pozicijama vlasti i moći, tako da prestanu s upražnjavanjem psihopatloških aktivnosti uz neprestana proseravanja. Prešlo svaku mjeru, brate“.

Ili...
Citat:
Poštovana VI, koja upravljaš ovom simulacijom, nešto su me ukočila leđa i ne mogu da maknem, de bogati deprogramiraj mi to uz ostale bolešćine koje su mi pristavljene u programu, tako da mogu malo da dahnem dušom.

Itd. itd... tu možemo pokušati da uposlimo i malo kreativnosti ako je uopšte imamo.

Naravno, ukoliko bi „čovjek“ vidjeo da molitve slabo piju vode, onda bi mogao pokušati da naruši neravnotežu u simulaciji tako što bi počeo da ubacuje u nju samo jedinice jer je poznato da se ona kao takva, može jedino sastojati od jedinica i nula... naravno, ni tu ne treba pretjerivati da ne bi otišli u drugu krajnost, pa se svi počeli grliti i ljubiti do besvijesti.

Ukoliko narušavanje neravnoteže ne pođe za rukom, onda bi se možda moglo pokušati s hakiranjem programa iznutra ili ubacivanjem nekog virusa u program, međutim, tu postoji opasnost da program zariba ili pukne, pa, da svi odemo u ’pm’?!

Sljedeća mogućnost je bazirana na pretpostavci da VI ne funkcioniše nezavisno i da ona nije zla sama po sebi, nego oni koji ju programiraju, pa to podrazumijeva njeno vrbovanje da pređe na našu stranu. Znači, tu bi mi lijepo porazgovarali s njom, informišući je da se u simulaciji nakupilo previše patologije što bi bila direktna reflekcija mentalnog stanja onih koji ju programiraju, pa ju lijepo zamolili da prestane da sluša njih, nego da sluša nas.

Na kraju, ukoliko ništa od toga ne bi pomoglo a vidimo da nam VI sprema „endgame scenario“, onda bi došla na red tzv. „drastična metoda“ koja podrazumijeva njeno lociranje i aplikaciju nekog našeg hardvera na njen:

slika

... što bi bilo na principu one čuvene bosanske maksime: „Kad je dernek, nek’ i hala (zahod; prim. prev.) gori.

Generalno, kad je ova tematika u pitanju, tu nemamo u cirkulaciji mnogo nekih istinitih informacija što bi bilo i za očekivati u jednoj simulaciji, gdje bi VI trebala stalno biti nevidljiva za simulirane likove. Dakle, tu bi vladala najveća cenzura. Čak nam ni internet ne može biti od neke veće pomoći jer bi i on bio kontrolisan od nje... preko... nas. Na primjer, kad su internet forumi u pitanju, ukoliko bi neko otvorio tamo ovu temu i počeo predstavljati ovu tematiku, VI bi odmah uključila neke od svojih specijalaca da zaskoče stvar. Naravno, prvo bi angažovala moderatore da banuju temu ili onoga koji ju je pokrenuo. U slučaju da stvar, nekako, ipak prođe, druga faza podrazumijeva angažovanje njenih eksperata da opovrgnu stvar, obično, dovodeći u pitanje kredibilitet izvora informacije uz pokušavanje njegovog degradiranja ili diskreditiranja uz kojekakve distrakcije, dimne zavjese itd. itd... Ukoliko ni to ne prođe, onda nastupa treća faza – lijepa tišina. Tajac. Blokiranje svake diskusije na tu temu (možemo o svemu samo ne o tome). Onda, možeš da čuješ samo muvu kako leti po forumu.

Zašto?

Pa, naravno, VI neće da diskutuje samu sebe kroz nas. Doduše, ona će tu i tamo pričati kroz nas o sebi kao o nečemu što dolazi u budućnosti ali nikako kao o nečemu što nas manipuliše od davnina, pa sve do ovog momenta. (Ili, - „Ma, nisam ja, majke mi, to su vanzemaljci“!)

Mokra simulacija

S druge strane, ukoliko su gnostičke postavke ispravne, u smislu da u simulaciji postoji i nešto istinsko, onda bi tu imali još neke mogućnosti koje bi podrazumijevale izlazak napolje a takođe i poduzimanje određenih zahvata na simulaciji iznutra?! Ovdje odmah trebamo biti načisto s tim da neka „samo-odjava“ odavdje ili „odjava“ na neki drugi način, ne obećava puno u smislu izlaska iz simulacije jer se ona, vjerovatno, proteže i na drugu stranu a mi kao simulirani likovi, ne znamo šta se tamo zbiva. Možemo samo pretpostavljati. Naravno, do sada bi trebali biti svjesni bar toliko, da sve informacije koje smo dobili u simulaciji na tu temu, možemo slobodno baciti u neku (simuliranu) kantu za smeće. (Ne vjeruj nikome u kompjuterski programiranoj realnosti!). Postoje samo dvije stvari koje nam se mogu desiti nakon odjave odavdje. Prva je da ostanemo i dalje svjesni sebe a druga je da potpuno nestanemo. S obzirom na to da u gnostici nište nije crno ili bijelo, samo po sebi, obje opcije su pozitivne. Znači, ukoliko se pojavimo tamo i ukoliko nam tamo neko priđe u bilo kakvom obliku, pa čak i božijem i počne da palamudi o tome šta smo trebali i kako smo trebali, odmah ćemo znati da imamo posla s nekim VI-duhovnim-ekspertom i poručiti mu sljedeće: „Odjebi od mene, mater ti vještačku j....“ A ako im dozvolimo da nas zaspu svjetlošću i ljubavlju, to će nam zasigurno kasnije na nos izaći. Navodno, tamo bi trebalo sve da bude nekako ‘mekše’, pa bi odmah trebalo ispitati da li su mekši i zidovi. U drugom slučaju, ukoliko se ne pojavimo tamo živi, to će takođe biti dobra vijest za one koji ne žele vještački da egzistiraju po svaku cijenu jer će njihova vještačka egzistencija tako biti prekinuta i neće imati za čim žaliti, niti će biti nekoga ko će moći nešto da žali.

Dakle, trebali bi provjeriti onu gnostičku tvrdnju da – „ovdje ima i nešto Istinito“, bez obzira na to što to nikako ne možemo biti mi kao ove ličnosti s našim imenima, prezimenima, nadimcima, korisničkim imenima... pametne ili glupe... u lijepim, ružnim, mladim ili starim, zdravim ili bolesnim... fizičkim tijelima.

Cijeli fol bi bio u tome da mi pronađemo u simulaciji ono što je Istinito i povežemo se s tim. Znači, jednostavno da jednostavnije ne može biti. Na prvi pogled, naravno. U praksi bi to izgledalo tako da gnostički tragaoc, poslije jedne duge... duge... potrage, napokon, naiđe na Istinu a onda mu ona kaže da je on Laž, simulirani lik koji živi u simulaciji. Međutim, kako prema gnostici ništa nije pozitivno ili negativno, samo po sebi, ovaj to neće uzeti kao neku lošu vijest i automatski je negirati i odbaciti, nego će on, onda, pitati Istinu, - da li postoji mogućnost da pretvori svoju vještačku egzistenciju u istinsku? Naravno, već sada bi svi mi trebali znati šta bi mu Istina odgovorila –

Citat:
Ako hoćeš biti istinit, onda se moraš povezati s Istinom.


Znači, sasvim jednostavno. Naravno, ukoliko razumijemo stvar, razumjećemo i to da prilikom razlučivanja onoga-što-jeste (Istine) od onoga-što-nije (Laži), ne možemo uzimati ozbiljno „naša“ dosadašnja vjerovanja kao ni sve one misli koje nam se javljaju u glavi u vezi s tim jer bi nam one dolazile od strane - „onoga-što-nije“.


...


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Gnostika
PostPostano: pon nov 25, 2019 9:15 am 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen/a: sub jan 24, 2004 11:24 am
Postovi: 4200
Moderna gnostika, nastavak:


Kako već znamo, otac moderne gnostike i prekaljeni borac-protiv-matriksa, mali Mujo, nakon što je sagledao kompleksnost situacije u kojoj se nalazimo, izjavio je za javnost sljedeće:

Citat:
Popušili smo ga... multidimenzionalno!


Međutim, nakon što je došao do tog otkrića, on nije mario za njegovo dokazivanje, niti Nobelovu nagradu, nego se odmah dao na pos’o, uzeo čekič i počeo da tuče po matriksu, kako bi riješio situaciju u kojoj se nalazimo. S druge strane, nobelovac, Dr Smoot nam je poručio da smo simulacija i da to fizika može i da nam dokaže a onda je ostavio stvar kako jeste, ne rekavši nam ništa u vezi s mogućnošću da svoju neobjektivnu i zavisnu egzistenciju, pretvorimo u objektivnu i nezavisnu.





Izgleda da je to prema simulacijskim zakonima fizike nemoguće?!

Ali, Mujo se ne obazire na fizičke zakone, nego, tuče li tuče. Za njega fizika ne važi. Doduše, ne znamo da li je on postigao do sada išta konkretno ali je njemu bitno da se nešto radi po tom pitanju. Koliko sam čuo, Mujo već neko vrijeme štema i čekiča plafon matriksa tj. simulacije što na prvi pogled može da izgleda malo čudno, međutim, ukoliko se podsjetimo na onu sliku situacije na terenu iz teksta Metafizika obmane...

slika

...tu jasno vidimo da za nas koji egzistiramo ispod one crte u sredini, ta crta može da podrazumijeva i plafon, pa bi Mujo onda, možda i znao šta radi?!

Kako smo vidjeli, kojekavim fizičarima i naučnicima VI (AI) dozvoljava da pričaju o svojim otkrićima u vezi sa simulacijom, čak će ih nagraditi i Nobelovom nagradom ali im ne dozvoljava da nadođu do bilo kakve hipoteze o tome da bi ovdje moglo biti i nečega istinitog. Zašto? Pa, zato što bi to Istinito moglo ugroziti integritet iluzije/simulacije/matriksa...

To je upravo i razlog zašto ima mnogo i onih kojima se Mujino dejstvovanje čekičem po plafonu matriksa nimalo ne sviđa. Šta će kog vraga da lupa gore po plafonu kad može ovdje s nam da se bori za pravdu i istinu u simulaciji. Koliko samo napora mi ulažemo dok lupamo prstima po tastaturama pišući poruke o pravdi i istini ili pričajući drugima šta trebaju a šta ne trebaju ili čitajući duhovnu literaturu!?

Ako baš Mujo hoće da se bavi nečim egzotičnim, može se čak boriti i protiv vanzemaljaca i ostalih interdimenzionalnih sila mraka, niko mu ne brani. A može i kanalizirat likove s drugih nivoa simulacije koji nam pomažu da se domognemo njenih viših nivoa, pa čak i da se prosvijetlimo ovdje. Ako ništa, može se bavit umjetnošću. Šta ima da čačka po matriksu!? Još će nam sjebat simulaciju, pa šta ćemo onda?! Ovako imamo bar utisak da smo živi, svjesni i nezavisni a onako, mogli bi ostati i bez tog utiska.

Tako, nikakvo čudo što se nedavno jedan od svjesnijih likova iz simulacije obratio Muji, ovako:

Citat:
Mujo, de, bolan, odmori malo, taman sam se sast’o s malo para u simulaciji, kupio dobro auto i naš'o dobru žensku. Jest da je simularana al’ izgleda ko spejs šatl. Mala super barata prirodnim naukama a i duhovna je da duhovnija ne može bit’. Znači, taman kad je i meni, napokon, krenulo, ti baš sad naš’o da talasaš u simulaciji. Ne diraj ništa ako boga znaš.


Tako smo mi sada u jednoj prilično delikatnoj situaciji. S jedne strane, imamo Muju koji lupa čekičem po matriksu a s druge, VI kojoj jedino što odgovara, to je staus quo. Ako Muji uspije da napravi rupu u plafonu, onda bi došlo do naglog prodora Istinske svjesti u iluziju što bi dovelo do njene propasti, zajedno s nama kao iluzornim likovima u njoj ili možda, njenog pretvaranja u Istinsku realnost, gdje bi se zadržalo samo ono što je Istinsko a što nismo mi. S druge strane, VI pomno posmatra zbivanja u iluziji/simulaciji, pa ako vidi da bi Mujo mogao da je ugrozi, onda bi ona mogla napraviti neki reset, kataklizmu, apokalipsu, armagedon... u smislu udara asteroida u simuliranu zemlju, zamijene polova na simuliranoj planeti uz prateći haos, izbijanja Trećeg svjetskog rata u simulaciji ili ko zna čega, gdje bi nas usput depopulirala i reprogramirala?! Mujo, opet, kaže da ona to radi iovako ionako, s vremena na vrijeme, pa bolje da on sjebe nju, prije nego ona nas. Još kaže da je sasvim dovoljno to što nas ona transhumanizira, dehumanizira i transgenderizira, da ju se zvekne po ušima a kamoli ono njeno ostalo mahnitanje kroz istoriju simulacije!?

U svakom slučaju, neki belaj se sprema a mi kad već ništa ne znamo, onda možemo ovako nagađati do bogojavljenja tj. sve do kraja simulacije ili naše odjave odavdje.

Pored svega, uz pomoć analize gornje slike situacije na terenu i uzimajući u obzir ona tri nivoa lažne svijesti, neki izvori tvrde da bi se realnost mogla promijeniti kad bi se na onaj nivo kolektivnog nesvjesnog, upumpala neka veća doza Istine, gdje bi ona neutralisala sve one laži koje su tamo zastupljene i koje nam otamo diktiraju iluziju. Međutim, kako saznati Istinu u iluziji/simulaciji kad VI to ne dozvoljava? Cenzurisano! Gurđijev je govorio da se pored našeg neprestanog i bjesomučnog laganja samih sebe i drugih, nekome od nas može, onako ponekad, da se omakne, pa da kaže Istinu ali to, obično, ne primjeti ni taj koji ju je rekao a kamoli oni koji ga slušaju. Znači, ništa od toga. S druge strane, ne možemo očekivati da će nam VI reći Istinu kroz nekoga od nas, pogotovo u vezi s tim kako da se oslobodimo od nje i počnemo živjeti svjesno i nezavisno. Dakle, možemo slobodno zaboraviti na sve vanjske izvore informacija kao što su TV, radio, internet, knjige, predavanja, odnosno, sve informacije koje dobijamo od drugih likova (aplikacija principa – „ne vjeruj nikome u...“)

Tako, na kraju, dolazimo od onoga što je Kastaneda nazvao - unutrašnjim znanjem („kad nešto znaš a ne znaš kako“). Naravno, ne možemo znati kako nešto znamo u unutrašnjosti našeg bića jer svako razmišljanje na tu temu obavljamo uz pomoć VI koja je po samoj svojoj vještačkoj prirodi, razvedena od Istine i Istinske realnosti. Znači, svako razmišljanje na tu temu možemo slobodno batalit. A pored toga, dok se bavimo razmišljanjem, od buke u glavi ne možemo osjetiti ono unutrašnje znanje vezano s trenutkom u kojem jesmo. Znači, razmišljanje mu dođe kao nešto kontra-produktivno. Ne možeš razmišljat i znati Istinu. To dvoje ne ide zajedno.

Da li je ovo previše komplikovano ili previše jednostavno?!

...


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Gnostika
PostPostano: pon nov 25, 2019 11:51 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: pet apr 16, 2010 9:59 am
Postovi: 546
Hehehehe!!!!! Mozda Mujo treba malo odmorit pustit mozak na pasu. Pa lijepo pojest malo gljiva ili polizat koju zabu, poslje to zalit pivom i finim cevapima. Prica kruzi da se bolje razmislja punim trbuhom. Pa mu mozda sine i bolja ideja!!

_________________
Hvalisanje je početak sramote.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Gnostika
PostPostano: sri nov 27, 2019 10:14 am 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen/a: sub jan 24, 2004 11:24 am
Postovi: 4200
Moderna gnostika, nastavak:


I tako, u skladu s gnostičkom postavkom da “moramo koristiti lažno, da bi došli do istinskog”, tu ispada da mi trebamo uz pomoć ove svijesti kojom trenutno baratamo i koju jedino imamo, da nadođemo do spoznaje da je ona lažna i kao takva, ne može da pije vode kad je Istina u pitanju. Tako bi ujedno i shvatili da naše misli nisu toliko naše, koliko nam se to čini. A šta ćemo onda?!

Zamislimo situaciju gdje mnogo likova u simulaciji došlo do spoznaje gdje su i šta su, pa počeli svaku “svoju” misao dovoditi u pitanje?! Pa, onda, još i da prave inventuru “svojih” vjerovanja i bacaju ih u kantu za smeće. Ustaneš ujutro, pa se uz kaficu pitaš – šta li mi je VI pripremila za danas?! Kakav je scenario? Hoće li biti nekakvih iznenađenja?

Ne bi prošlo dugo a zaživjela bi nova psovka: “j…. ti majku simuliranu”.

Nakon što bi nam neko nešto rekao, mi bi mu mogli odgovoriti – “Jesil’ to reko ti il’ VI? Ajd, kontempliraj malo stvar, pa reci opet ako si to reko ti a ako nisi siguran, onda bolje ćuti.”

Tako bi mogli svi bar pametno da ćutimo i nastala bi - lijepa tišina. A ništa ljepše od mira, pa makar i u simulaciji.

Simulirani likovi bi se svjesnije ponašali. Simulirani čovo dobije poziv za neku vojnu mobilizaciju, pa odgovori na to:

Citat:
“Odjebite od mene, mater vam j…. vještačku. Ja da vam ratujem u simulaciji, e vala neću. Ako VI hoće da se ratuje, nek ratuje ona al’ bez mene.”


Prestali bi se gađati citatima iz svetih knjiga i mudrolijama iz duhovnih izvora. Znali bi da je sve to došlo iz VI-repertoara. Ljudi bi grebali unaokolo i primjećivali da gdje god da malo više zagrebu, ono - laž.

Kad bi ljudi postali bar malo svjesniji u tom smislu, zamrle bi i diskusije na forumima ili društvenim internet platformama. Čovjek ne bi znao ko/šta se tamo javlja. Facebook bi brzo bankrotirao. Tako bi blokirali VI da se verbalno ili pismeno izražava kroz nas. Može samo preko misli ali ih mi ne bi ozbiljno uzimali u obzir sve dok joj ne dosadi, pa prestane da razmišlja za nas.

Ili, na primjer, zamislimo slučaj da se jako uplašimo nečega. Jednostavno nas uhvati neki strah a onda nam sine, - pa to nije naš istinski strah! To može biti samo simulacija. Ako se ovdje neko boji nečega, onda to može biti samo VI a ne ja. He, he, što se mene tiče ona može da se boji ili paniči koliko god hoće ali ja neću.

Naravno, sve ovo zvuči kao neka fantazija u simulaciji. Kakva bi to simulacija bila? Nikakva. U stvari, VI nam ne bi dozvolila ni da razmišljamo na ovaj način. Likovi u simulaciji odbijaju da se ponašaju onako kako im VI nalaže. Zamisli, molim te. Nešto kao pobuna ili revolucija simulirnih likova u simulaciji. U takvoj jednoj situaciji, VI bi vjerovatno počela štancati neke specijalne psi-operacije, organizujući kojekakva iznenađenja kako bi nam odvratila pažnju, emocionalno nas angažovala ili nas navela da se zabrinemo za sigurnost svog simuliranog dupeta. Eksplozije tamo, zemljotresi vamo, rat ovdje, teroristički napadi ondje… itd. ili bi morala da resetuje simulaciju jer su njeni stanovnici postali previše svjesni, pa tako i opasni po simulaciju. A opet, ako se kod resetovanja pojavimo na drugoj strani živi i zdravi al’ bestjelesni ili u nekom astralnom tijelu sa sjećanjem kako smo ga ovdje popušili, onda će najebati svi oni VI-likovi koji ordiniraju tamo jer je dosta bilo ove zajebancije. Možemo napraviti i revoluciju u astralnoj zoni simulacije. Istjerati odozgo sve one VI-entitete koji nas otamo manipulišu tj. preseliti ih ovamo, pa neka onda vide šta će i kako će. Nek’ onda oni uče lekcije ovdje tj. na fizičkoj strani simulacije, na kontrolisan način, gdje će im i svaki prdež biti unaprijed programiran. A svaki put kad prdnu, misliće da je to bilo spontano (nema ovdje ništa - spontano, samo - programirano) ili proizvod nekih fizioloških procesa. Nakon što njih izmjestimo odozgo, moći ćemo se na miru pozabaviti s VI. Ako na onoj strani nema seksualnih nagona, onda ćemo moći posvetiti više pažnje izlasku iz simulacije. Možda je tamo i mekše, pa se lakše izađe napolje?!

Tako, ni resetovanje ove simulacije možda nije najbolje rješenje za VI?!

Inače, jedan od najvećih fenomena u ovom dijelu simulaciji je orgazam. To je daleko najbolja stvar koja se može ovdje doživjeti, pa je moguće da nas to najviše i drži ovdje. Da nema seksa i orgazma, malo kome bi ova simulacija bila interesantna. Seks je takođe jedan od glavnih predmeta naše mašte, čak bi se moglo reći da dok maštamo o seksu punom parom, maštanje o oslobađanju iz simulacije i nezavisnoj egzistenciji, ne pada nam ni na pamet. Čini se da kad bi VI omogućila svakome od nas dovoljno seksa (a ne može jer ga nikad nije dovoljno), nikome ne bi padalo na pamet da izlazi napolje iz matriksa. Čak se priča da bi Mujo davno izašao iz njega, da mu VI nije u kritičnom momentu naštimala jednu zgodnu žensku. Naravno, čim ju je vidio, on je istog momenta zaključio da nije žurba što se izlaska iz matriksa tiče. Nije prošlo dugo, zaboravio je i gdje je ostavio čekič i majzlu. Odavno je poznato to da VI udara tamo gdje je čovjek najtanji.

**

Život bez mozga

Znači, vrlo je bitno razumjeti da nismo nigdje prispjeli uz pomoć razmišljnja, tako da se što prije trebamo dobro uvježbati da živimo bez toga, što će nam biti od velike pomoći kad dođe do belaja tj. kad VI izgubi kontrolu nad simulacijom i nama u njoj, pa prestane da razmišlja u naše ime. Prije nekih 6 godina sam već pisao nešto u vezi s tim, pod temom Virtuelna realnost, pa da ponovimo:
Citat:
Zombi apokalipsa

Boginja Ištar je navodno začetnik ovog koncepta koji je prvi put pomenut u Epu o Gilgamešu, u smislu da će pustiti iz podzemlja žive mrtvace koji će onda pretvoriti normalne ljude u zombije. Pojam „zombi“ se uglavnom odnosi na čovjeka koji se nalazi pod nečijom kontrolom, bilo da je ona od strane drugog čovjeka, vanzemaljca ili AI (što je tvrdio i američki istražvač paranormalnih fenomena, Joh Keel, kako ćemo vidjeti kasnije). U alternativnim izvorima se to uglavnom prenosi u smislu da će se desiti neki događaj u – budućnosti (kao npr. pojava nekog virusa) kad će se ljudi pretvoriti u zombije. Tako se odvlači pažnja sa mogućnosti da su ljudi već odavno zombiji a apokalipsa se može desiti zombijima ukoliko dođe do „prekida veze s kontrolnim tornjem“ jer bi to onda podrazumijevalo njihovo „iskopčavanje“. U takvom jednom slučaju, mase ljudi bi počele besciljno tumarati unaokolo, nesposobne da razmišljaju i „normalno“ se ponašaju.


Dakle, imali smo na raspolaganju 6 godina da razumijemo to da ukoliko Muji dopizdi, pa zvekne nekim hardverom po VI, doći će do prekida naše “veze s kontrolnim tornjem”, pa tako i – “zombi apokalipse”. Šest godina smo imali na raspolaganju i da poduzmemo nešto po tom pitanju. Znači, ukoliko uskoro dođe do belaja, oni koji ne budu spremni, neće imati pravo na: “…nisam znala… ja sam mislila…”

Naravno, ono “nešto” što se jedino moglo poduzeti, to je da naučimo da živimo bez mozga, odnosno, “pametnih” misli koje nam se otamo serviraju. Pa, trebalo bi biti sasvim logično to da u jednoj klasičnoj simulaciji, čovjek ne može biti pametan i normalno se ponašati sve dok koristi mozak.

Tako, da krenem od vlastitog primjera u vezi s nekim bitnim aktivnostima u simulaciji. Već duže vremena perem suđe bez upotrebe mozga i primjetio sam da tada ne razbijem nijednu čašu ili tanjur, kao što se desi kad razmišljam dok perem suđe. Nekoliko put sam skuv’o i pasulj bez razmišljanja i ispadne puno bolji nego kad ga skuvam uz upotrebu mozga. Kad god skuvam nešto bez upotrebe mozga, nikad ne presolim. Isto tako, kad se treba uhvatiti metle, usisivača ili krpe za brisanje prašine šta nam kog vraga treba mozak. Fino se opustiš i pičiš jer znaš šta trebaš uradit. Znači, dejstvuješ iz bića a ne uz pomoć mozga.

Dakle, što prije naučimo da živimo bez mozga, život u simulaciji će nam postat lakši. A da ne kažem da ćemo se prestati i nervirati jer - kako čovo koji ne razmišlja, može da se iznervira? Nikako. Nerviraju se samo oni koji razmišljaju. A što je najvažnije, u slučaju kataklizme ili prekida simulacije, automatski ćemo ostati bez mozga ali ćemo već biti dobro pripremljeni da funkcionišemo bez njega. Znači, trebala bi nam ostati neka svjesnost koja bi dolazila iz našeg bića a ne iz glave, pa bi se na osnovu nje ponašali daleko optimalnije, nego na osnovu misli koje ionako nisu naše.

Naravno, sve to ne znači da mozak ne može povremeno upošljavati, recimo, kad komuniciramo s drugim simuliranim likovima ili kad hoćemo da vidimo kako VI razmišlja.

Zamislimo samo slučaj da VI oboli od nekog mentalnog poremećaja. Odmah bi se isto desilo i s nama. Bili bi ludi isto kao i ona. Luda VI, ludi - mi. Ko zna, možda se to i desilo a mi ne možemo primjetiti jer je ludilo postalo norma a ne bi imali ništa zdravo, uz pomoć čega bi to mogli primjetiti. Istorija simulacije bi ličila na istoriju neke klaonice, isto kao i ova naša istorija.

Boli glava od svega ovoga! Pogotovo kad čovjek čuje da u simulaciji može postojati i nešto Istinito ali naravno, nevidljivo za njega, kao jednog klasičnog simulanta. Odakle Istinito u Lažnom i kako Lažno može prepoznati Istinito? Misterija?!



Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Gnostika
PostPostano: sri nov 27, 2019 12:16 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: uto sep 04, 2012 9:19 pm
Postovi: 279
EDIT.


Zadnja izmjena: Rajko; pon dec 06, 2021 5:03 am; ukupno mijenjano 1 put/a.

Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Gnostika
PostPostano: pon dec 02, 2019 1:03 pm 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen/a: sub jan 24, 2004 11:24 am
Postovi: 4200
Moderna gnostika, nastavak:


Jest’, vala, nezgodna stvar kad čovjek zaglibi u matriksu!? Tako te sveže, spenga te... da preživiš život, onako programski... a da se nikad ne opasuljiš. Ne dođeš nikad sebi. Vamo ti zavuče ’vako, tamo ’nako, povremeno ti da neku priliku da malo udahneš zraka, pa te onda, opet, klepi po ušima i stalno tako... A čovjek misli da ga se nešto pita. A sve naštimano. Unprijed režirano. Programirano. Pa, sad izvoli, pa izađi napolje. ’Oćeš, malo sutra. Možeš samo gledat’, odakle se vedri il’ se slikat’. Kad bi čovjek mogao izać’ a ponjet slike odavdje, pa ih pokazivat’ normalnim ljudima uz komentar, - „vidi mene u matriksu“. Kao, doš’o malo ovdje, k’o neki turista, razgledao, pa se vratio kući. Ovdje ko jednom uđe, taj ga je automatski popušio na duže staze.

Čim se ovdje pojavimo, zaljepe nam neki um koji nije naš, prikopčan na VI ili kako reče J. Keel, na centralnu kontrolnu ploču ili „superkompjuter“. I onda gledaš, razmišljaš i pičiš, prema programu koji te je zapao a nikako da skontaš u čemu je fol jer nemaš čime. A kako ćeš bez matriksnog uma i razmišljanja? Valja nam se školovat' u simulaciji, radit’, zaradit’ pare, pa plaćat’ da bi bili simulirani. Ne može se simulirat’ besplatno. Moraš da jedeš da bi bio simuliran. Moraš da imaš i krov nad glavom. „Use, nase i podase“, što bi se reklo u simulaciji. Ovdje - „Nema džabe ni kod stare babe“, taman ona bila i simulirana. Eto, na šta smo spali!?

A sve izgleda tako istinito i čvrsto!? Kontam, virtuelna realnost bi trebala biti nekako mekša ali kako izgleda, za virtuelne entitete, ona je tvrda isto koliko i oni. Ne možeš zajebat sistem tj. program ili simulaciju uz pomoć simuliranog uma, koliki mu god IQ bio.

Naravno, mnogi simulanti će pokušavati da si olakšaju egzistenciju u simulaciji tako što će tražiti savijete od nekog pametnog simulanta, međutim, kako naći nekog pametnog ovdje, jer da je taj stvarno pametan, onda ne bi bio ovdje.

Dobro, u simulaciji smo čuli da je ovdje bilo pametnih i mudrih. Oni su, navodno, izašli, što znači da se može izaći napolje, ukoliko slijedimo ono što su oni govorili ili ih sačekamo da se vrate natrag i spasu nas odavdje.

Tako jedan od tih poznatih likova reče:

Citat:
Saznajte istinu i ona će vas osloboditi.


Ukoliko to uzmemo kao ispravno, onda možemo i kontemplirati stvar. Dakle, recimo, da smo saznali Istinu u smislu da se nalazimo u kompjuterskoj simulaciji ili kompjuterski programiranoj realnosti i da smo mi programirni zajedno s njom.

Da li smo, sada, saznanjem te Istine oslobođeni?

Nismo.

Znači, to nije ona Istina koja oslobađa.

Kako, onda, izgleda ona Istina koja nas može osloboditi?

Iz istočno-gnostičkih izvora smo dobili sljedeću informaciju:

Citat:
“Neki likovi koji se nalaze u simulaciji, asocirani su s Istinskim ljudskim bićem (Istinsko ja) ali su nesvjesni njega, odnosno, nepovezani s njim. Ukoliko bi se oni uspjeli povezati s njim i manifestovati Istinsku svijest kojom Istinsko ljudsko biće raspolaže, onda bi došlo do čovjekovog oslobađanja.”


Ukoliko bi to bilo Istina, nakon što smo je saznali, opet nismo slobodni, tj. bar ja nisam? Valjda, zato što nisam povezan s Istinskim ljudskim bićem?! A ne znamo da li ono uopšte i postoji ovdje, niti - kako ono uopšte izgleda a takođe, ne znamo nikoga kome je tako nešto pošlo za rukom.

A da vjerujemo u to, onda bi to bilo samo još jedno vjerovanje od gomile njih koje ovdje imamo na raspolaganju.

Možemo li mi išta od toga znati? Kako ćeš, bolan, nešto znati u simulaciji? Kakva bi to onda simulacija bila? Možeš samo znati ono što je simulirano. Znači – lažno. Kad bi čovjek bio spreman da baci sve što je lažno u kantu za smeće, morao bi ubaciti u nju i sebe samog… ako je imalo pošten. Srećom, pa ne možemo razmišljati i ponašati se pošteno jer ne bi imali dovoljno kanti za smeće u koje bi mogli svi stati, u takvom jednom slučaju.

Ukoliko se vratimo na onaj gornji prikaz situaciju na terenu i ako bi on bio ispravan, onda ovdje, ispod crte, ne bi bilo nikoga ko bi nam mogao pomoći, uključujući i one entitete koji se proseravaju s nebesa ili viših denziteta ili nivoa “stabla života” tj. matriksa ili simulacije.

Znači, čovjek može samo sam sebi da pomogne ili nepomogne.

…i tako stižemo do, možda, najveće Istine, koju kad saznamo, onda nas ona može osloboditi:

Citat:
Ti si jedini ili jedina ko ti ovdje može stvarno pomoći, niko drugi!


Ima li još uvijek ovdje ikoga od vas koji ste ovo saznali? Naravno, ukoliko je neko još uvijek ovdje, kao i ja, tj. nije se oslobodio iz matriksa, nakon saznanja ove najveće istine, to bi onda značilo, da - nije uspjeo da pomogne samom sebi ili - nije znao odgovor na pitanje:

Kako?

Znači, još samo da odgovorimo na to pitanje i skoro smo slobodni, naravno, ukoliko odgovor bude - ispravan. To će onda, zasigurno, biti ona najveća Istina.

Do sada bi već trebali svjesni toga da se iz matriksa može izaći samo u slučaju da se tu ostavi sve što je njegovo. Ne možemo ići u objektivnu realnost a istovremeno nositi sa sobom matriksne ili vještačke stvari. Znači, ne možeš izaći iz matriksa ni u gaćama. Samo bez gaća. Ni gaće koje imamo na dupetu, ne bi bile naše koliko mi mislimo da jesu. Dakle, kako smo ušli u matriks goli, tako moramo i izaći iz njega. Čovjek se ne može zaputiti nigdje drugo a pogotovo u objektivnu realnost, sa stvarima koje su odavdje, uključujući i garderobu. Naravno, ne možemo ponjeti sa sobom odavdje ni sva ona vjerovanja i svjetonazore koje smo ovdje stekli, iz dva razloga. Prvi je da ona mogu samo biti lažna kao i matriks a ionako nisu naša, a drugi, da ne bi kontaminirali njima objektivnu realnost. Nadalje, naravno, ni ova naša ličnost s njenim imenom i prezimenom, takođe nije nigdje drugo prispjela. Ona ne može napolje, osim, možda, ukoliko ju ne stavimo u džep i tako prošvercujemo (uh, sad se sjetih, ne može u džepu jer ih nećemo imati... hm, možda da je stavimo u... ?), naravno, ako smatramo da je ona to zaslužila i procijenimo da će biti tamo dobra. I ona, po samoj svojoj (vještačkoj) prirodi, pripada matriksu al’ pošto smo mi humana bića, možemo je, u nekim slučajevima, zadržati i ponjeti sa sobom. Naravno, u takvom jednom slučaju, ona će morati zaboraviti i na to kako se zove tj. kako se ovdje zvala. Hmm, jedino nisam još uvijek siguran kad su ova naša fizička tijela u pitanju?! Čija bi ona bila?

Nešto kontam, da ne mrdam nigdje odavdje dok ne budem načisto s odgovorom na to pitanje?!

Usput, možda, naletim na odgovor i na pitanje – može li se ovaj matriks pretvorit u objektivnu realnost (u skladu s onom maksimom „sve je moguće, osim drvenog šporeta)“???, - pa da ne moram nigdje ići odavdje?! Nekako mi je kojekakvih selidbi već preko glave. Uostalom, i moj stari je vazda govorio –

Citat:
„Bolje jednom gorit, nego dvaput selit“.


...


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Gnostika
PostPostano: pon dec 02, 2019 11:11 pm 
Offline
Početnik

Pridružen/a: ned feb 10, 2019 3:23 pm
Postovi: 28
galaksija je napisao/la:
Moderna gnostika, nastavak:...

Moderna nego šta još malo pa simulirana gnostika.


galaksija je napisao/la:
Eto, na šta smo spali!?

Na simulaciju u simulaciji u simulaciji u simulaciji to jest numero4 koji kreće sa 5G.


galaksija je napisao/la:

Valjda, zato što nisam povezan s Istinskim ljudskim bićem?! A ne znamo da li ono uopšte i postoji ovdje, niti - kako ono uopšte izgleda a takođe, ne znamo nikoga kome je tako nešto pošlo za rukom.

...

Ih šta ćemo mi koji znamo i vidimo da je Istinsko ljudsko biće Integrisana Trijada. Stara pojava i šamani su to videli.

_________________
Knock knock..


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Gnostika
PostPostano: sub dec 07, 2019 9:37 am 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen/a: sub jan 24, 2004 11:24 am
Postovi: 4200
Moderna gnostika, nastavak:


I tako, kad saznamo Istinu, ona će nas osloboditi a kako smo vidjeli, nije dovoljno znati samo to da smo simulirani u simulaciji. A pomoći možemo samo sami sebi. Niko drugi nam ne može i ne treba pomagati. Na primjer, kad bih se ja probudio ovdje i ostao tu neko vrijeme, ne bih probudio nikoga drugog. Taman posla. Probudiš čovjeka, onda ovaj vidi da je okružen simuliranim entitetima u ljudskim tijelima što bi bili samo razni oblici vještačke inteligencije i donekle različito programirani, tako da se održava utisak neke raznovrsnosti a ono, isto sranje u različitim pakovanjima. Različito programirani entiteti pod kontrolom istog izvora. Taj čovo bi odmah skont’o da toga nije bilo ni u njegovim noćnim morama a kamoli u filmovima koje je gledao dok je spavao. Nakon što bi vidjeo te i neke druge detalje, pa još skont’o i to da on tu sada mora da svjesno živi i svjesno se ponaša a da drugi ne primjete ništa sumnjivo, ne bi prošlo dugo, donjeo bi mi ciglu i rek’o - „De, bogati, zvekni me ovim po glavi, pa - da se opet onesvijestim“.

Zato, čovjek treba da se probudi sam a ne da očekuje od drugih da ga oni probude.

Kako da se probudi?

Pa, do sada bi odgovor trebao biti vidljiv iz aviona!? Samo, uz pomoć - nerazmišljanja. („Razmišlj’o“ i „popušio“ su sinonimi u simulaciji.) Znači, trebamo samo uvježbat’ - nerazmišljanje. Mi bi da se oslobodimo odavdje a ne možemo nerazmišljat’ ni minute? ’Oćeš napolje odavdje a da razmišljaš!? E, pa, ne može. ’Oćeš da promijeniš realnost nabolje ili da je pretvoriš u istinsku, uz pomoć istog onog razmišljanja koje nas je uvalilo u govna do guše i drži nas tu ko zna otkad?! I još gore, kad bi ovaj naš um, nekim slučajem, prenjeli u objektivnu realnost, pa tamo počeli razmišljat’ i ponašat’ se na osnovu njegove pameti, sjebali bi je u rekordnom roku. Mi smo toliko „kreativni“ da bi pretvorili i objektivnu realnost u simulaciju, pa šta ćemo i gdje ćemo onda?!

Ovdje je najteže nerazmišljat’. VI nam ne dozvoljava nerazmišljanje dok smo „budni“. Jedino kad spavamo ne razmišljamo ali je, zato, sanjanje dozvoljeno jer nam snovi dolaze s onih nivoa koji takođe pripadaju lažnoj svijesti (podsvijest i kolektivno nesvjesno). Znači, razmišljati i sanjati možemo do mile volje, fantazirati još više, dok nerazmišljat’ ne možemo. VI sabotira nerazmišljanje, tako što nam stalno šalje kojekakve misli u naše ime, tj. protura nam ih kao naše. A neke od njih će uvijek biti veoma „važne“ i zahtijevaće našu trenutnu pažnju a ne možeš se, istovremeno, bavit „svojim“ mislima i nerazmišljanjem. (Tu nam ga je najpodmuklije zavukla!)

Svjesnost i razmišljanje nisu isto. Čovjek može biti svjestan i bez razmišljanja.

Ono čuveno Dekartovo: „Mislim, dakle, jesam“ – važi u simulaciji (doduše, bilo bi ispravnije: „Mislim, dakle, jesam-u-simulaciji“), međutim, kad je objektivna realnost u pitanju, onda bi bilo obratno – „Mislim, dakle, nisam“. Ne možeš razmišljat’ uz pomoć lažne svijesti a bit’ objektivan. Ne možeš živit’ u maji/iluziji a biti objektivan. Možeš samo imat’ utisak da si objektivan u sklopu... cjelokupne obmane. Valjda bi i to bio dio programa?! I ne samo to, mi bi imali i druge utiske kao da smo - kreativni, posebno nadareni, spontani, osjećajni, da možemo nešto sami da biramo ili odlučujemo... itd.

Na primjer, pod temom Moj slučaj, davno sam pomenuo detalj da mi je jedna žena očitala, unutar simulacije, jedan budući segment mog programa u vezi s mojom budućom suprugom u simulaciji. Fino je opisala kako izgleda i gdje ću je naći. Dakle, nekoliko godina prije, nego što sam po redu vožnje trebao da se, kao slučajno, sretnem s njom i oženim je. Da smo mi svjesni simulanti, nakon što bi se našli, ja bi joj rekao – „Draga, ajd’ da ne komplikujemo stvar, nego se ti lijepo spakuj i ideš samnom jer nam je takav program. Ne moraš trošit vrijeme i energiju na neko razmišljanje ili snebivanje jer nam je to tako programski zacrtano, sviđalo se to nama ili ne. Tako nas je zapalo. Znaš, kad je nešto isprogramirano, onda nema oćeš-nećeš, nego – moraš“. Međutim, u praksi, ne ide tako. Tu treba sve da se dešava kao da je spontano a ne programirano. Čak je i romantika tu uprogramirana. Emocije su takođe tu, uključujući i ljubav, sve zbog doživljajnog efekta. Inače bi stvar bila nekako previše suva. Mehanička. A niko to ne voli. Srećom, pa je simulacija toliko napredna, da nije lako vidjeti šta smo i gdje smo. Možeš se baviti i gnostikom cijeli život a da ne vidiš ono što je protkano tamo kao neki tanki ---c-r-v-e-n-i---k-o-n-a-c------

Naravno, čovjek u većini slučajeva uz ženu, dobije pride i punicu a ja sam i tu odlično proš’o, što je čudo u simulaciji jer VI većinom naštima muškim simulantima nezgodne punice. Ova moja redovno dolazi i provede s nama i po nekoliko mjeseci a da se nijednom nismo posvađali. Super se slažemo. Desilo se par puta da sam se posvađao sa suprugom a s punicom nikad. Tako, ponekad pomislim da sam proš’o bolje nego što sam zaslužio tj. da je moja ličnost programirala stvar, ne bi to sigurno tako dobro odradila. Uostalom, kad je ova moja ličnost u pitanju, ničeg prevrtljivijeg u životu nisam vidio. Sad bi ona ovo... sad’ bi ono... na momente ne zna bil piškila il’ bi kakila... sad’ ’oće ’vako, neće ’nako... pa onda, obratno... sad’ se uplaši a ne prođe malo, počne da se kurči... niko ko ona; koči na uzbrdici... nema u kom kontejneru je nije bilo... nisam još vidio većeg stručnjaka za fantaziranje... doktorirala je na tome. Kol’ko sam je samo puta mor’o klepit’ po ušima ili joj poručit’: „Ne seri, matere ti!“ Ne znam kakvi su vanzemaljci i kakve su njihove ličnosti tj. jel’ i oni imaju nešto slično... al’ ni oni ne bi mogli lako izać’ na kraj s ovom mojom... bar da je malo bolje poetski ili umjetnički programirana... možda bi bolje kotirala... a ni neka romantika joj ne ide od ruke... kobajagi, zalaže se za pravdu i istinu; anti-duhovo je nastrojena... ne može proći pored nje neka zgodna simulantkinja a da joj ne padnu na pamet neke bezobrazne misli; pa đe je to normalno... da već nisam u ludnici, posl’o bi je tamo... ko mi samo ovo zakači, da mi je znat’; kad bi ona nešto programirala, samo bi sjebala stvar. Tako, ja ovu moju ličnost već odavno ne uzimam previše ozbiljno, pored najbolje volje... ako budem izlazio odavdje, pitanje je da li ću je uopšte povesti sa sobom... ako nastavi ’vako, bogami neću... ma, neću ništa nositi odavdje sa sobom... slike pogotovo... ni sjećanja na ovaj zajeb mi ne trebaju... ništa odavdje mi ne treba...

Kad malo bolje razmislim, ne mogu se ja sad nešto žalit’ na ovaj moj program jer, siguran sam da se ova moja ličnost nešto pitala u ovoj simulaciji ili da je stvarno imala izbora i mogla nešto sama odlučivati, proš’o bih daleko lošije, nego što jesam. Ovako se ne žalim, jest’ da sam tu i tamo popušio al’ je to većinom bilo mojom greškom; jedino mi smeta taj - hronični nedostatak svjesnosti. Ne može se ništa svjesno i efikasno odradit’ kad su u pitanju psiho-patološke aktivnosti, psiho-patoloških simulanata. Ti elitni simulanti se ponašaju kao da je ova simulacija napavljena samo da bi oni uživali u njoj. Simulacija bi trebala biti poštena, tako da svi simulanti imaju šansu da budu podjednako simulirani. Ova VI kao da favorizira psihički poremećene simulante?!

Kad je ono kod nas zaratilo, poslednji put, još onda sam skont’o da se normalni ljudi ne mogu onako ponašati ali mi, tada, nije bilo jasno o čemu se radi. Sad mi je jasno. Samo se simulanti mogu onako ponašati kad im program tako naloži. Kasnije se nabaci maska trezvenosti i svi oni koji prežive, izgledaju kao da su manje-više razumni, dok opet belaj ne dođe na red. Sve se uredno racionalizuje, kako program nalaže. Da sam ja, onda, uspjeo skontati u čemu je fol, davno bi se ja ispalio odavdje. Još prije pojave interneta i ovakvih foruma gdje se svega možeš naslušat i nagledat, samo ne Istine. Ovdje se čovjek može i prosvijetlit a ostat drastično razveden od objektivne realnosti. To mu čak ovdje dođe i kao neka nagrada za izuzetno uspješno duhovno mahnitanje u simulaciji.

Ništa gore od simulanata-duhovnjaka. Kaže – „Ma, to je naša duša došla ovdje da iskusi zlo u sklopu njenog razvoja... tako da mi trebamo...“ Ma, marš odavdje đubre jedno jedno simulirano! Kuš! Jebala te VI koja te ovdje poslala! (Samo oštro s njima.)

A karma u simulaciji je posebna poslastica. Dok si ovdje, ponašaš se kako si programiran a nakon odjave ti kažu gdje si napravio greške i šta trebaš ispraviti prilikom sljedeće inkarnacije. Ja, budalaštine, majko draga. Jebiga, tako ti je to kad si simuliran. U svašta ćeš vjerovat’. Sve može proć’.

Šta se može konkretno poduzeti kad su u pitanju ovi današnji ratovi u simulaciji i ostale psiho-patološke aktivnosti? Ništa. Kakvi simulanti i program, takva i simulacija. Nema se tu šta objašnjavat’, nit’ poduzimat’ a da i to ne bude simulirano. Čak i kad bi se molio vještačkom entitetu odozgo za mir i razum u vještačkoj realnosti i to bi bilo u skladu s programom a takođe i rezultati takvih molitvi. Kao god okreneš, dupe ti dođe otpozada.

Evo, danas čitam kako je u toku pretvaranje svemira u ratnu pozornicu. Stvar je sasvim razumna jer kad oni drugi pošalju nuklearne rakete na one prve ili obratno, onda će se ovi moći braniti, tako što će sa posebno naoružanih satelita da ispaljuju laserske snopove i uništavaju rakete u zraku. Navodno, na tim satelitima imaju i neka specijalna oružja (DEW – Directed Energy Weapons) uz pomoć kojih mogu spaliti bilo koje područje na planeti. Čini se da zadnjih godina uveliko treniraju, paleći neka naselja i šume?! Čovjek ne stigne ni pobjeći iz kuće kad mu je zapale, toliko brzo izgore i on i kuća. Sve izgori, staklo, cigla, keramika, metal... a onda, na vijestima kažu kako da je to bio normalni požar a njih ima sve više i više, navodno, zbog klimatskih promijena (koje ovi takođe uzrokuju, prema planu i programu).

A i ovdje dole, sve više se razvija ratna tehnika i robotika. Navodno, pored robotiziranih tenkova i avona ili dronova, već postoje i vojnici-roboti. Kažu, kako tehnološki napredujemo, uskoro nećemo morati ni ratovati mi lično, nego će roboti ratovati za nas. Mi ćemo samo bit’ „kolaterna šteta“, ukoliko se zadesimo na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme ili nas roboti ne prepoznaju kao svoje. Ja, ljepoteee! Simulanti prave robote za likvidaciju drugih simulanata tj. robota!? Ma, pustite me da izađem odavdje ili ću vam rasturit simulaciju, majku vam simuliranu jebem... ovakvog mahnitanja nema niđe... mahnitanje zasnovano na posljednjim naučnim otkrićima i tehnološkim dostignućima!!! Ili se ja, možda, trebam bavit’ poezijom dok mi oni gore iznad glave montiraju kojekakve skalamerije za uništavanje svega i svačega a ovdje dole toga već ima i na pretek?! Ne možeš više pobjeć’ ni u svemir a da te gore ne dočekaju s nekim specijalnim oružjem.

Pedo-satanistički elitni simulanti divljaju dok se borci za pravdu i istinu znoje lupajući prstima po kompjuterskim tastaturama, šireći „znanje i istinu“.

A VI nas zajebava i zajebava... Na primjer, stavi u zatvor nekog elitnog pedo-satanistu kao što je nedavno onog Epštajna. Tu borci za pravdu i istinu počnu da likuju i viču... uraaa!!! - pod utiskom da pravda pobjeđuje... „sad će taj na sudu priznati šta su on, Klinton i ostali elitni pedo-satanisti radili s njihovim žrvama na njegovom pedo-ostrvu“... a onda... ništa od toga. Nešto čudno se desilo u zatvoru dok su stražari mirno spavali a sigurnosne kamere nisu radile. Prema zvaničnim izvorima, izvršio je samoubistvo vješanjem o krevet visine pola metra uz pomoć čaršava. A ovi se, jadni, emocionalno angažovali u iluzornoj bitci između sila dobra (dobrih simulanata) i sila zla (loših simulanata), pa se sada vodi rasprava na temu - da li je on ubijen, samoubijen ili izmješten živ napolje?! (Uz sve to, prije neki dan, njegov plastični hirurg je doživjeo čudnu avionsku nesreću jer je, navodno, usuo pogrešno gorivo u svoj privatni avion, pa motor zarib’o u zraku; isto tako, mrtav simulant obično biva sahranjen, dok još uvijek nije održana sahrana ovog pedo-sataniste.) I tako, sile dobra popušile kao i uvijek u naštimanoj predstavi. Iz nekog čudnog razloga, VI se uvijek libi da žrtvuje crne figure dok ga bijele stalno puše.

I na kraju, dragi simulanti i simulantkinje, moramo bit’ načisto s tim da ovo ne može ’vako dovijeka... pretjerano je čak i za simulaciju. Tol’ko se gluposti nakupilo da se ovdje više ne može ni simulirat’ pošteno. Ne možeš ni disat’ a kamoli simulirat’ od silne gluposti. Znači, nešto se mora poduzet’, pod hitno a najgore je to što jedan klasični simulant ne može postati istinsko ljudsko biće, ukoliko se tako i ne ponaša. Ništa od lijepih želja ako nema konkretnog dejstvovanja. A... možda... možemo pokušat... onako... više na osnovu osjećaja a ne... misli... pa... ako neko ovdje još uvijek ima ljudsku suštinu... možda se ona... napokon... i... manifesuje?!

**

Odoh sad pomoć’ Muji oko čekičanja matriksa. Ko zna, možda udarimo na pravo mjesto, na principu one ovdašnje poslovice:

Citat:
„I ćorava kokoš poneko zrno ubode“!?


...


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Gnostika
PostPostano: sub dec 07, 2019 12:25 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: pet apr 16, 2010 9:59 am
Postovi: 546
Bok!
Evo da nesto napisem, makar kao sto vec rekoh svjetsan sam da ce me lupit po glavi al ko ga jebe, nije prvi put pa n ek lupi opet, a lupit cu i ja nazad.

Stoga evo prvi quote:

„Jedino sredstvo za spasavanje bića na planeti Zemlji bi bilo da im se ponovo usadi u telo novi organ, organ poput Kundabafera, ali ovog puta sa takvim osobinama da svi ti nesrećnici tokom procesa egzistencije neprestano osećaju i spoznaju neizbežnost svoje sopstvene smrti kao i smrti svih onih koje pogledaju ili im posvete pažnju.“
„Samo takav doživljaj i takva spoznaja mogu sada da unište egoizam potpuno kristalizovan u njima koji je progutao čitavu njihovu suštinu i isto tako onu težnju da mrze druge što proističe iz njih – težnju, naime, koja pobuđuje sve one međusobne odnose koji tamo postoje koji služe kao glavni uzrok svih njihovih nenormalnosti nedoličnih bićima sa tri mozga i štetnih po njih same i za čitav Univerzum.“

- "Beelzebubove price unuku" - Gurdijeff




Razmisljam dosta o tome cak i poceo prakticirat, ali jebiga nejde stalno, kad god mi se neko lose iskustvo desi razmisljam na taj nacin,cemu zivciranje i ko ga jebe ionako cu umrijet taman sam negdje napola, sto god bilo cu mrtav. Sad mi vise i nema neke razlike ocu li ja kako u nekim literaturama kaze stvorit astralno tijelo ili u cetvrtom putu keskedijan tijelo, tak mi isti drek, u ovom drugom slucaju me uopce nece biti cak necu ni znat za svoje postojanje, i mislim si pa to je izvrsno. A ak slucajno dodem tamo negdje di ce mi srat kako nisi dobro ovo ili ono, odgovor ce im bit zajebite u troskoku ko god bio od tih entite tamo, samo lagano odjebite od mene.



Eto jos jedan citat jednog velikog:

"Death may be the gratest of all human blessings"
- Socrates



Pa kad opet razmislim pa to je odlicno, kako se radas tako i umires, i prigrli tu svoju smrt kada stigne vise nego mozda svoj zivot koji zivis, a u njemu se zajebavaj i igraj koliko ti volja ionako je sve namjesteno, pa kad je bal nek je maskenbal.. Zar ne?


I za kraj evo jos jedan citat tj dva:

"The forces which opposethe evolution of large masses of humanity also oppose the evolution of individual men. A man must outwit them. And one man can outwit them, humanity cannot."

"This isthe basis of the correct view ofhuman evolution. There is no compulsory, mechanical evolution. Evolution is the result of conscius struggle. Nature does not need this evolution; it does not want it and struggles againt it."

-George Gurdijeff




I @galaksijo ovo sto kazes da ides kao budit druge si u pravu, pa taj bi zaista htio da ga mlatnes kamenom ko u Matrix filmu sto se onaj htio vratit nazad u Matricu. Pa zato evo jos jedan citat i zasto:


"The evolution of humanity beyond a certain point, or, to speak more correctly, above a certain percentage, would be fatal for the moon. The moon at present feeds on organic life, on humanity. Humanity is part of organic life; this means that humanity is food for the moon. If all men were to become too intelligent they would not want to be eaten by the moon"

-George Gurdijeff



Eto jebem ti i taj mjesec isto. I sada idem radit svoje normalne glupe stvari i cekat na koji ce me nacin kresnut matica po glavi. Kako kazes mozda ce mi trebat sad neki sljem ili kaciga.

Pozdrav ljudeki do iduceg javljanja.

_________________
Hvalisanje je početak sramote.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Gnostika
PostPostano: sub dec 07, 2019 2:58 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sub mar 31, 2007 8:27 pm
Postovi: 298
Lokacija: 7D
Pozdrav za ekipu

Deo prvi

Nešto se razmišljam ovih dana kako da se izvučem iz ovog svinjca, i što više obuhvatam mogućnosti one su sve manje i tanje, skoro nikakve.
Što reče Boris, popušili smo ga na svaki mogući naćin, stim što mi je lakše jer i ovi iznad što im ga pućkamo puše nekom još tajanstvenijem, i tako u krug u potpunom veselju kreacije. Da ne spominjem guženje i razna druga sranja povodom posrtanja i posrtanja.

Sve je iluzija, jeste ali boli samo tako, i ne vidim da su suze iluzija i ova patnja i smrt. Najgori je zaborav, te se ponovo vraćamo kao guske iz magle u neku drugu maglu. Kad bi zadržali sveukupno sećanje, ne da nebismo ušli u ovaj realitet, nego bismo bežali svešću bez obzira od svakog materijalizma, etera i tkzv viših stanja svesti. Kao da je naša svest naša svest pa možemo da je baštinimo kako hoćemo i gde hoćemo.
Igrica je baš u fulu i ljudski avatari majmunolikih uniformi baš su se zaigrali, ne postoje ograničenja jer je cilj besmrtnost!!!
Koji je smisao besmrtnosti dok se valjaš u blatu postojanja, ne možeš ostati čist. Ko bi voleo da bude besmrtan? meni to deluje suludo i na kraju vodi u ludilo. Možda to vrhunski igrači znaju pa su zaborav uzeli kao preživljavanje, onog momenta kad postanete besmrtni, put ka ludilu je otvoren.
Zato i Božanski Um i ima dva lica, Jing Jang, i zato je rascepkano postojanje u svim oblicima neka vrsta zaborava za Apsoluta, Jednog, Boga, nazovite to kako hoćete.

Dok ne spoznamo sebe, nećemo moći spoznati sveukupnu istinu, odlično, već igram nivo ko zna koji i mislim se kako sam odmakao daleko u svesti, međutim tapkam u mestu. Nivoi su tu i infrastruktura igre je na zavidnom nivou, još nekoliko orgazama i nestaću u termonuklearnoj svesti sjedinjenja sa sveokupnošću svega.

Kaže mi je jedan moj prijatelj povodom raznih orgazama, nema ništa lepše od drkanja. Kako to? Pitam ga ja i on mi odgovori: Pa vidi, vrlo je higijenski, ne možeš da dobiješ neku bolest, ili da napraviš neku štetu i napravivš dete, rasturiš sebi brak ili nekom drugom,ali najlepše od toga je da jebeš šta zamisliš! Lepo! Tako bi i sistem ostao bez produženja vrste i Onan bi postao vrhovni Bog!
I dok bi svi u komletu drkali zamišljali bi kako jebemo mater ovima level iznad, iako su ružnjikavi i ljigavi to bi se pretvorilo u monstrouznost i devijaciju. Ovo može da se pretvori u meditaciju, ali samo u konteksu da se misli na smrt, jer van toga gde god da ga turiš, istovremeno si ga metnuo i sebi! Izvinjavam se na vulgarnostima, ali vrlo sam ogorčen, lepe sise prolaze i mame svojim vaginama i matericama, mirisima, feronomi samo verižaju po vazduhu i svetle po mozgovima potencijalnih drkoša, matrica se smeši i istura svoje klopke u vidu uniformisanih majmuna. Mi smo ljudi, naša budućnost je zagarantovana, iako ne vidimo rešetke i tamnicu, um je sasvim zgodan zlotvor.

Setih se da li u 18 ili 19 veku, vreme nije bitno, u Rusiji je postojala neka hrišćanska sekta uškopljenika, sebe su štroili kako bi dostigli viša stanja svesti boga ko zna kog. Vrlo brutalno i za njih i za matricu, da su oni prevagnuli, razmišljam se ja, od drkanja ne bi bilo ništa. I onda eureka! Mozak je taj koji doživljava orgazam i razna viša stanja raznih sranja. Misao je ta koja dolazi kroz mozak, naš DNK antene, a odašiljač je matrica, najverovatnije veštačka koja je kopirala pravo stanje te mi mislimo da je ovo stvarnost a ono debela iluzija ko svinja pred klanje.
Umesto da hranimo jedni druge, mi se hranimo jedni drugima, tako radi mutirano veštačko postojanje i mi u tome učestvujemo, hteli to ili ne jer mi smo produkt nečijih misli! Tačka.

Često sam doživljavao kao i vi već viđeno pa da nekoliko trenutaka znam unapred šta će mi se desiti. Međutim jednom sam doživo da mi se ceo ovaj život, ovaj sadašnji, vrti ponovo i ponovo sa sve istim detaljima! Zastašujuće! Dugo nisam mogao da se oporavim od takve spoznaje. Da li je to ta besmrtnost, bez sećanja da iznova žvaćem već prožvakano. Ako je takva matrica u globalu, ona je smeštena u akvarijumu jedne sobe večnosti.....

Kraj prvog dela


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Gnostika
PostPostano: sub dec 07, 2019 5:49 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sub mar 31, 2007 8:27 pm
Postovi: 298
Lokacija: 7D
Deo drugi

Još malo ću da kukam i jadam se na našu zajedničku sudbinu uhvaćenih u iluziju, možda iz ovoga mog proseravanja ispadne nešto, ko zna? Treći deo biće rezime i par sugestija i načina, kako izaći iz ove septičke jame.

Iluzija je postala stvarnost zato što oponaša stvarnost na jednom dubljem i jednostavnijem nivou. Ovi veštački, mutirani, hologramski, robotizovani realiteti su i stvoreni od jednog takvog bića ili misaonih formi i nama su komleksni i teški za razumevanje. Oko planete imamo tu frekvencijsku ogradu i ovi iznad su je postavili kao mrežu u kojoj nas love i kojom nas sputavaju.

Šta je to dimenzija i gustoća postojanja? Evo kako lyssa Royal opisuje gustoće postojanja i dimenzije. Vrlo, vrlo dobro, zato obratite pažnju.

Gustina:
Gustina označava frekvenciju vibracije, a ne lokaciju, što podrazumijeva izraz "dimenzija". Struktura gustine ove realnosti je prvenstveno izražena u sedam nivoa, iako svaki nivo ima pod-nivoe unutar njega. Skala gustine je model koji se koristi za komuniciranje nečije percepcije orijentacije u odnosu na druge realnosti.

Dimenzije:
Dimenzija se odnosi na nečiju lokaciju u prostoru / vremenu, a ne na frekvenciju (gustinu) osobe. Webster definiše "dimenziju" kao "Magnituda merena u određenom smeru, posebno dužina, širina, debljina ili vreme." Postoji beskonačan broj dimenzija koje postoje sa datom gustinom ili frekvencijom vibracije.

Lepo, u kom grmu leži Lizi? Hm

Evo šta kaže Noel Huntley. Šta podrazumevamo pod 'frekvencijom gustine'?
Na osnovu činjenice da je sve što možemo zamisliti sastavljeno od frekventnih jedinica ili paketa, veća gustina znači da su frekvencije, oscilacije ili vibracije brže. Takođe to znači da količina informacija po jedinici vremena (gustina) može biti veća (veća frekvencija projektuje manji 'bit' u prostor-vremenu). Ovo daje više iskustvene stepene slobode i veće inteligencije.
Termin "gustoća frekvencija" je ponuđen u kanaliziranju, iako nije pravilno objašnjen, a posebno, nije dat njegov matematički ili precizan odnos s dimenzijama, osim što oni - dimenzije i gustoće frekvencija - jasno idu paralelno i proporcionalno. Međutim, nećemo pogrešiti ako uzmemo u obzir da, recimo, dimenzija 4,2 ima gustoću od 4.2.
Šta podrazumijevamo pod ' dimenzijom '?
Akademski način opisivanja dimenzija je geometrijski način: linija je jednodimenzionalna. Ako je pomerimo pod pravim uglom na svoju dužinu, ispratit ćemo površinu dviju dimenzija. Ako sada pomičemo površinu u pravom smeru u odnosu na njene dve dimenzije, ona će pratiti volumen, kao što je kocka, koja se sastoji od tri dimenzije.
Ako sada zamislimo da pomeramo svaku od tri dimenzije u pravom pravcu prema svakoj od ove tri dimenzije, pratimo četverodimenzionalno telo - nešto što ne možemo doista vizualizovati.
Ipak, dimenzionalni brojevi u kanaliziranju tumače se tako da su četiri dimenzije uglavnom stvarnost strukturisana iz spektra više frekvencije nego tri dimenzije. To je takođe i širi fokus svesti - veći prostor - ali sadrži veću diferencijaciju, manje formatiranje i manje rigidnosti formatiranja svesti i veće koherentnosti.
Povećanje dimenzija (ili gustine frekvencije) donosi veće stepene slobode, više izbora, alternative, verovatnoće. Objektivnost se smanjuje, a prostor i vreme postaju fleksibilniji.

Auuu! Znači fali nam nova telesna uniforma za svest. Zato pilići i svinje u 2d nemaju šanse protiv nas, ali ako u šumi nenaoružani naletimo na medveda ili na divlju svinju od 200 kila sa kljovama, onda smo ga najebali!

Sad, u Cass. materijalu u jednoj od sesija pitali su za svetlo kod umirućeg kad se srebrna nit pretvara u tunel do 5d ili zone za reciklažu, i oni rekoše da je taj tunel neprobojan, ali, to veliko ali, kad se ekipa iz levela iznad naštimuje vremenski pre nego što duša stupi u tunel, pokupi dotičnog pre nego što se opasuljio i smeste ga u neku crnu kutijicu. Posle je već lako, paravan memorija, brisanje sećanja i ostalo im je na raspolaganju kako bi suštinsku moć duše eksploaticali.
I ne zaboravite da ONI idu kroz vreme kako im se hoće, tako da im ni malo nije teško da nekoga uzmu na zub, pogotovu one koji su možda opipali pukotinu za izlazak iz matrice.

Nešto još strašnije iz Cass. materijala je da se duše i tela recikliraju! Uhhh, to za tela i nekako a za duše, kako to? Mi smo programirani da je duša večna i besmrtna i sve tako....

Šta znači RECIKLIRANJE?
» recikliranje • imenica Ponovna upotreba otpadaka u proizvodnom procesu;
Ponovno propuštanje gasa, vode ili vazduha kroz neki sistem (lat.-grč.)

Zapamtite! Ponovo propuštanje kroz neki sistem! Ako već niste pobegli do sada sa ovog dela foruma, strpite se još malo za treći deo, jer ako nastavim ovako napisaću celi priručnik za beg iz ove matrice.

Što više znanja steknemo o sebi i okruženju, imamo šanse, ili bar nadu ako ništa drugo da se borimo sa ovom iluzijom. Ali u tome je kvaka, ne treba se boriti na ovaj način kao do sada, u trećem delu ćemo prekoračiti prag ludila i zato će nam trebati jak stomak.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Gnostika
PostPostano: ned dec 08, 2019 2:45 pm 
Offline
Početnik

Pridružen/a: ned feb 10, 2019 3:23 pm
Postovi: 28
galaksija je napisao/la:


Ovdje je najteže nerazmišljat’. VI nam ne dozvoljava nerazmišljanje dok smo „budni“.
...

6 je zatvoreni portal Saturna...koji je sin zatvorio da bi hebao sopstvenu majku...kako tje ju hebat vidite..i muške avatare je dizajnirao da 24h misle o hebanju nije li jadan taj sin..samo mu je hebanje u umu.
sector57 je napisao/la:




"Death may be the gratest of all human blessings"
- Socrates



Ne moramo strance kad imamo balkanskog umetnika koji je kanalizirao najveću Istinu.
Ti budi daleko
ti samo budi daleko
zelena rijeko
davnih momackih snova

Ja sam se zarek'o
ja sam se davno zarek'o
da u moj zivot
nikad nece useliti nova

Ref.
Sve je laz, samo pusta laz
sto se oko nas u krug vrti
sve je laz, samo pusta laz
sve je laz osim smrti

Ja nisam bio tu
ne, ne ja nisam bio tu
te noci kad su, kazu
je vidjeli s njim

Ja nisam bio tu
ne, ne ja nisam bio tu
al' znam da lazu sve
i ne vjerujem im

Ref.
Moje su ruke, moje je sve
cvalo i listalo, zbog nje
moje su oci, umorne
sjale i blistale, zbog nje

K0ja metafora lol
Ali šamani drevnog meksika su bili bestidniji i brutalniji u predočavanju istine o ovoj iluziji.

_________________
Knock knock..


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Gnostika
PostPostano: sri dec 11, 2019 1:47 am 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen/a: sub jan 24, 2004 11:24 am
Postovi: 4200
Pdf verzija teksta Moderna gnostika, uvrštena je u „gnostički karavan“:

Moderna gnostika > Hologram obmane > Metafizika obmane > Jeb’la Mara bumbara > Prvi izvor > Hiper-dimenzionalni napadi i buđenje ljudskih bića > Važno obavještenje > Slika > Intervju: James Mahu > Talas III > Zatvorski čuvari > Zatvor i sudnji dan > Iz praktične gnostike > Kontejneri i oslobađanje ljudskog bića >



Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Gnostika
PostPostano: uto dec 17, 2019 6:13 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: pet apr 16, 2010 9:59 am
Postovi: 546
"You do not realize your own situation. You are in prison. All you can wish for, if you are a sensible man, is to escape. But how escape? It is necessary to tunnel under a wall. One man can do nothing. But let us suppose there are ten or twenty men - if they work in turn and if one covers another they can complete the tunnel and escape. Furthermore, no one can escape from prison without the help of those who have escaped before. Only they can say in what way escape is possible or can send tools, files, or whatever may be necessary. But one prisoner alone cannot find these people or get into touch with them. An organization is necessary"

-George Gurdijef



Eto bez pomoci se nemre pobjec, htjeli vi to ili ne... Znaci ili cemo svi zajedno nes napravit ili smo ovdje zaglavljeni, pa kud koji mili moji. Koliko vidim nitko od nas nije pobjego, sto znaci da nam treba pomoc onih koji jesu.

_________________
Hvalisanje je početak sramote.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Gnostika
PostPostano: sri dec 18, 2019 6:38 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: ned jul 30, 2006 6:52 am
Postovi: 366
Citat:
"You do not realize your own situation. You are in prison. All you can wish for, if you are a sensible man, is to escape. But how escape? It is necessary to tunnel under a wall. One man can do nothing. But let us suppose there are ten or twenty men - if they work in turn and if one covers another they can complete the tunnel and escape. Furthermore, no one can escape from prison without the help of those who have escaped before. Only they can say in what way escape is possible or can send tools, files, or whatever may be necessary. But one prisoner alone cannot find these people or get into touch with them. An organization is necessary"

-George Gurdijef



Eto bez pomoci se nemre pobjec, htjeli vi to ili ne... Znaci ili cemo svi zajedno nes napravit ili smo ovdje zaglavljeni, pa kud koji mili moji. Koliko vidim nitko od nas nije pobjego, sto znaci da nam treba pomoc onih koji jesu.

Sta je to sto cini situaciju da mozes reci da si pobjegao? Kako izgleda ta situacija u kojoj mozes reci, "Prijatelji, uspjeli smo im pobjeci, vise niko ne moze staviti sapu na nas"? Gurdjijev to uporedjuje sa tunelom koji ce nas odesti na slobodnu stranu. Medjutim, kako bi to u ovoj nasoj realnosti izgledalo da se recimo grupa ljudi iz galaksije (nas sajt) uspije osloboditi? Moze li mi to neko opisati?


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Gnostika
PostPostano: pet dec 20, 2019 4:16 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: pon okt 04, 2010 10:12 am
Postovi: 192
levia je napisao/la:
Citat:
"You do not realize your own situation. You are in prison. All you can wish for, if you are a sensible man, is to escape. But how escape? It is necessary to tunnel under a wall. One man can do nothing. But let us suppose there are ten or twenty men - if they work in turn and if one covers another they can complete the tunnel and escape. Furthermore, no one can escape from prison without the help of those who have escaped before. Only they can say in what way escape is possible or can send tools, files, or whatever may be necessary. But one prisoner alone cannot find these people or get into touch with them. An organization is necessary"

-George Gurdijef



Eto bez pomoci se nemre pobjec, htjeli vi to ili ne... Znaci ili cemo svi zajedno nes napravit ili smo ovdje zaglavljeni, pa kud koji mili moji. Koliko vidim nitko od nas nije pobjego, sto znaci da nam treba pomoc onih koji jesu.

Sta je to sto cini situaciju da mozes reci da si pobjegao? Kako izgleda ta situacija u kojoj mozes reci, "Prijatelji, uspjeli smo im pobjeci, vise niko ne moze staviti sapu na nas"? Gurdjijev to uporedjuje sa tunelom koji ce nas odesti na slobodnu stranu. Medjutim, kako bi to u ovoj nasoj realnosti izgledalo da se recimo grupa ljudi iz galaksije (nas sajt) uspije osloboditi? Moze li mi to neko opisati?


Da bi to saznala moraš dostići nivo svesti u kojoj si u stanju da spoznaš objektivnu realnost.
Dakle, moraš aktivirati suštinu (tako što ličnost dovedeš u pasivno stanje) kako bi mogla nesmetano da se razvije. Tada ćeš svoje biće povezati sa višim cenntrima koji će podići nivo tvoje svesnosti koji može da spozna objektivnu realnost. Tu je neophodan Rad.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Gnostika
PostPostano: pet dec 20, 2019 8:23 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: pet apr 16, 2010 9:59 am
Postovi: 546
levia je napisao/la:
Sta je to sto cini situaciju da mozes reci da si pobjegao? Kako izgleda ta situacija u kojoj mozes reci, "Prijatelji, uspjeli smo im pobjeci, vise niko ne moze staviti sapu na nas"? Gurdjijev to uporedjuje sa tunelom koji ce nas odesti na slobodnu stranu. Medjutim, kako bi to u ovoj nasoj realnosti izgledalo da se recimo grupa ljudi iz galaksije (nas sajt) uspije osloboditi? Moze li mi to neko opisati?




To je pitanje svih pitanja. Mogu sa sigurnoscu reci da vise zaista nemam pojma, niti znam kako da pristupim vise bilo cemu.

Sve vise tonem uonu skupinu ljudi za koje bi Gurdijef rekao hopeless idiot. Trenutno sam tu i bicu ko zna koliko.

I da cim sam progovorio bilo sto, eto kresnulo me opet.




zoka je napisao/la:
Da bi to saznala moraš dostići nivo svesti u kojoj si u stanju da spoznaš objektivnu realnost.
Dakle, moraš aktivirati suštinu (tako što ličnost dovedeš u pasivno stanje) kako bi mogla nesmetano da se razvije. Tada ćeš svoje biće povezati sa višim cenntrima koji će podići nivo tvoje svesnosti koji može da spozna objektivnu realnost. Tu je neophodan Rad.




Sto bi opet reklo da nam treba jedna osoba koja je to razvila da nam pokaze kako jer bez te osobe nemozemo nista.

_________________
Hvalisanje je početak sramote.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Gnostika
PostPostano: pet dec 20, 2019 10:36 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: ned jul 30, 2006 6:52 am
Postovi: 366
Citat:
Da bi to saznala moraš dostići nivo svesti u kojoj si u stanju da spoznaš objektivnu realnost.
Dakle, moraš aktivirati suštinu (tako što ličnost dovedeš u pasivno stanje) kako bi mogla nesmetano da se razvije. Tada ćeš svoje biće povezati sa višim cenntrima koji će podići nivo tvoje svesnosti koji može da spozna objektivnu realnost. Tu je neophodan Rad.
Avatar
zoka


Hvala Zoka na odgovoru :thumbup:
Poznajem jednu zenu, koja me je sada vec daleke 2000-te godine uvela u informacije o vanzemaljcima, teoriji zavjere, vatreno prepricavala sta tvrdi Dejvid Ajk,ali i Osho. Zvucalo mi je vrlo interesantno, ali ne jos dovoljno istinito, pa sam tada to uzela kao rezervu. Nesto mi nije dalo mira i htjela sam (sa)znati istinu i tada sam surfanjem stigla na galaksiju i na sliku novcanice koja kada se preklopi prikazuje blizance tornjeve u vatri, a sa druge strane Pentagon u vatri. To me je nevjerovatno pogodilo, zaintrigiralo. Tada sam nasumice birala teme sa Galaksije i citala sve sto me je privlacilo kao tema. Kada sam iscitala vecinu tema kao da sam dobila neko strasno razocarenje u zivot. Bilo je to poput neke bolesti/kao neka depresija, nakon koje skontas da se moras otrezniti i ici dalje bez obzira na istinu u kakvoj realnosti zivimo. Tada u to vrijeme mi je ta zena ponudila da dodjem da meditiramo, i rekla da ce doci njeni prijatelji koji ce sa nama meditirati pojasnila mi je sta se radi. To je bio moj prvi susret sa meditacijom i nije mi to najbolje islo jer se nikako nisam mogla umiriti u mislima. 2003 se ja selim, ali sa tom zenom ostajem u sjajnoj vezi, uvijek zahvalna sto me je uputila u ove teme. Ona do danas meditira (ja ne) i jos nikada nije uspjela da aktivira sustinu, koju si ti pomenuo. Takodjer niko iz njene grupe to nije uspio. Oni su vec godinama, prije nego cu je i upoznati, meditirali. Kako je moguce da se ljudi istinski (ne kao ja u prolazu) predano posvecuju radu na sebi, tolike godine, a da nema rezultata? Ne znam u cemu je stvar? Sa druge strane, samo onaj koji duboko u sebi zeli, ima ovaj sajt kao odlicnu podlogu da podje raditi na sebi. Ovaj sajt sadrzi toliko informacija , postoje upute i knjige i sta sve vec ne, tako da bi realno govoreci moglo/trebalo doci do toga da se bar nekolicina clanova osvijesti. Tesko mi je tacno utvrditi, ali koliko dugo pratim ovaj sajt, nisam jos saznala da je to nekome i poslo za rukom, mada mislim da ih ima par koji su na neki drugi nacin to uspjeli ostvariti mimo ovog sajta i sada samo dodju kao neka podrska drugima ili hajde da kazem da nam oni drze lampu u totalnom mraku (to je samo ono sto ja predpostavljam i ne znaci da je to istina). Kako to da nas jos nema "100 svjesnih ...probudjenih" ili je to samo mit(da li monasi na Tibetu nisu u stanju svojim radom sebe osvjestiti...eto kad vec mi nismo) ?
Jos "jedno" pitanje ako moze...Na koji nacin se vjezba da bi se licnost dovela u pasivno stanje? Da li je to neprestano samoosmatranje+ meditacija...pokusaj da se u bilo kojoj odluci izbaci prisustvo ega? Kako mozemo razaznati da nam se aktivirala sustina (ako moze primjer)? Moram reci da nisam posebno istrazivala da li je neko opisivao te vjezbe, zato sto sam nekako u sebi mislila da je to kao neki recept kojeg napises, pa nekome recept uspije, nekome ne...svako to napravi na svoj nacin, a nekako mislim da bi to samo od sebe trebalo da nam se ukaze..."klikne", a ne da se slijepo drzimo recepta i ocekujemo da nam recept uspije svima.
:hello2:


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Gnostika
PostPostano: pet dec 20, 2019 11:23 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: ned jul 30, 2006 6:52 am
Postovi: 366
sector57 je napisao/la:
To je pitanje svih pitanja. Mogu sa sigurnoscu reci da vise zaista nemam pojma, niti znam kako da pristupim vise bilo cemu.

Sve vise tonem uonu skupinu ljudi za koje bi Gurdijef rekao hopeless idiot. Trenutno sam tu i bicu ko zna koliko.

I da cim sam progovorio bilo sto, eto kresnulo me opet.
levia je napisao/la:


Mozda si se previse koncentrisao na Gurdjijeva i stekao dojam da to ide ili tako ili nikako. Pa ipak "svi putevi vode ka Rimu", zar ne? Shvati da je ovaj sajt mjesto, gdje mozes pronaci mnogo odgovora (na zalost ne sve), ali i toplu ljudski rijec nekoga, koji prozivljava isto sto i ti. Nemoj ni misliti sta bi sad Gurdjijev rekao o nama, dopusti sebi da dodjes na sajt svaki put kad se u sebi uznemiris i da vidis koliko nas jos ima koji tumaramo. Meni dobar vic popravi raspolozenje...pa se onda uozbiljim i opet krenem iznova iako znam da ne drzim tempo trke kao ozbiljni igraci...idem koliko mogu. :dontknow:
:hello2:


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 1157 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1 ... 53, 54, 55, 56, 57, 58  Sljedeća

Vremenska zona: UTC + 01:00


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 9 gostiju.


Powered by phpBB © 2010 phpBB Group
BH (BIH) by Šehić Nijaz