Za Klejbezablu.

"... slatki poljubac
i ukus cokolade
ponovo su tu
da me probude

jutro pocinje
u tvojim ocima
jos jedan divan san


java postaje..."




Sve najbolje, od srca

...

da malo osvježimo temu...

Razumijem da je potrebno naći učitelja u sebi, ali se slažem s komentarom da
su neke tvoje rečenice na rubu filozofije. Najveći problem u raspravi o metafizickome
jer to što ne možemo kvantificirati podatke, tj. rezultate. Po meni je izniman korak
u pojašnjavanju "velike misterije" učinio G.,a zatim i Ouspensky - opisivanjem rada "mašine": podjelom na centre, opisivanjem njihovog rada i međuovisnosti, isticanjem štetnosti negativnih emocija i samo-smirivanja, opisivanjem magnitude djelovanja
vanjskih utjecaja na ljudsko ponašanje i "volju", pročom o izmjenama oktava, naglašavanjem nužnosti promatranja-sebe.

sve van toga praktičnog spada u domenu subjetkivnog i nije
od prevelike koristi drugome tj. onome tko je tek na početku, zar ne?

U jednom od prvih poglavlja Gnoze (prvi dio) naletjela sam na sljedeću tvrdnju:
"(If we introduce the bond of esoteric knowledge between the Personality and the real 'I', their reciprocal positions can very gradually become reversed. The real 'I' then becomes active and the Personality, as well as the ‘I’ of the body, submit themselves entirely to the real'I', who becomes the undoubted and absolute master. This reversal of the situation is characterized particularly by an inversion of man's attitude towards his own desires. )Previously he willed for that which he yearned for; from now on, he will yearn for what he first wanted."
Odnosno "Prethodno je htio ono za čime je žudio; odsada će žuditi za onim što je prvo poželio". Ta "žudnja za onim što se prvo poželjelo" zapravo je postojanost - a to je osobina koja se ne može imati dok se nije fuzionirao određeni broj raspršenih malih Ja, odnosno dok nisu nastali počeci magnetnog centra koji će se kasnije još mijenjati i razvijati, jer to je proces...
Ovu sam tvrdnju shvatila kao poziv na to da se bude postojan u onome što se odabralo čak i ako bi se jedno od naših Ja pobunilo i poželjelo nešto drugo (uobičajena ljudska prevrtljivost samo je posljedica toga što se u čovjeku javljaju različita Ja koja nemaju veze jedna s drugim, tj jedno JA želi jedno a drugo JA nešto sasvim drugo - uzrok je još i vremenski tzv Zakon o Sedam koji čini da se na kraju postigne nešto skoro sasvim suprotno od onoga što se u početku zamislilo, no o tom potom).
Sve ovo mi je bilo jasno dok nisam u poglavlju o Lažima naletjela na dio gdje kaže da prestanak laganja sebe obuhvaća komplicirani proces mijenjanja najosnovnijih stvari u životu, i tu je kao primjer naveden brak: ljudi su navodno najčešće u braku iz navike ili drugih razloga i uopće nisu "jedno za drugo" tj nisu tzv polarna bića, tako da je ostanak u takvom braku s nekim tko nije tvoje "polarno biće" okarakterizirano kao laganje sebe.
E sad - ovo mi se čini suprotnim onome prvome

Također mi je nedoumica glede one tvrdnje o učitelju:
"The privilege of forcing the General Law, following the narrow path and of profiting from the help of a guide—without whom the ascent would not be possible—is given on one express condition: that he whose individual effort has borne fruit must be ready to do the work again from the start so as to contribute to the general evolution. Nobody can pass to the next degree of evolution without having trained someone else and put them in his place."
Nedoumica je u tome što ne znam da li ovdje moraš biti učitelj u nekoj zvaničnoj ezoteričnoj školi i da ti je učenik netko tko se upisao u tu školu (jer je za to imao para) - ili ti "učenik" može biti bilo tko kome ti prenosiš mudrost i znanje što si ga i sam kroz život naučio? Jer u tom slučaju, "učenik" ti može biti i netko bližnji s kime o svemu tome pričaš jer ga to zanima, i tko primjenjuje naučeno u svom vlastitom životu, stičući vlastitim iskustvom još više znanja koje onda postaje i samo njegovo.... Ja bih čak ovakvo interno i nezvanično "prenošenje znanja" usporedila s onim "Usta govore čega je srce puno" - odnosno kada jednom kreneš tim putem, osim ako nisi njime krenuo samo radi postizanja nekog prolaznog cilja, ti se sve više vezuješ za nj i na kraju dođeš do toga da više ne možeš misliti ni pričati o stvarima koje ne ulaze u to kao ni gledati na svijet očima prosječne većine, barem ne na dugo vrijeme (inače ti dođe zlo) - pa tako dalje "slučajno" susrećeš samo ljude-"učenike" - u vidu prijatelja, djece, ljubavnika - uglavnom, bića koja u spomenutoj generalnoj evoluciji koja je po svemu sudeći već započela, rade na stvaranju vlastitog magnetnog centra .....
(Jer Muravjev govori da se ovaj proces odigrava ne samo na nivou mikrokozmosa tj pojedinca koji radi napore sam i u tišini, potpadajući time sve više pod Zakon Izuzetka, nego se odigrava i na nivou Tritokozmosa, odnosno proces izgradnje magnetnog centra spada u prirodnu evoluciju čitavog organskog svijeta - uključujući tu i onog čovjeka koji je svojim prijašnjim životom samo doprinosio hranjenju "fetusa Tesarokozmosa" tj Mjeseca ... )

Zlatna pravila za svakodnevni život
Omraam Mikhael Aivanhov

43. Izbjegavajte kritizirati - pozitivna riječ

Mnogi nisu naučili vladati svojim mislima i svojim osjećajima i u razgovorima dopuštaju sebi da pričaju bilo što jedni o drugima. Znajte dobro da je to vrlo ozbiljno, jer ako ste nekog izogovarali, ako ste mu uprljali ugled ili čast, mogu započeti loši događaji po njega i njegov razvoj i onda će vas Nebo osuditi. Naravno da se kaže: "Ali ja nisam mislio ozbiljno za ružne riječi koje sam izgovorio." To je moguće, ali trebate znati da se zli duhovi prilijepe za naše negativne riječi i ranije ili kasnije ih ostvare. Riječ služi kao materijalni oslonac kojim ih snabdijevamo i njom se oni koriste za izvršenje svojih loših namjera. Zlim duhovima ne možemo zamjeriti. Na nama je da ih ne snabdijevamo situacijama u kojima mogu nanijeti zlo.
Treba, dakle, biti oprezan: onog momenta kada primijetite da ste suviše daleko otišli u svojim kritikama ili optužbama protiv nekoga, brzo se potrudite da pronađete druge riječi, druge misli, druge snage koje će popraviti štetu. Jedino u tom slučaju zakon će vas osloboditi. Općenito govoreći, nijedan razgovor nikada ne treba završiti negativnim riječima. Čak i ako smo prisiljeni nekoga kritizirati s razlogom, treba se potruditi da se kraj razgovora završi pozitivno u odnosu na tu osobu. U svakoj osobi uvijek ima nešto dobro, zato pronađite kod dotične osobe i najmanju kvalitetu, spomenite ju i zaustavite se na tome. Da bismo upoznali sebe i vidjeli gdje smo, dobro mjerilo je da analiziramo svoje riječi: pričamo li lakomisleno? Ono što kažemo, da li je bez veze, neumjereno, koristoljubivo... zlobno? Jednom kada ste se analizirali, budno pazite. Prije nego što progovorite zapitajte se iz kog razlog želite otvoriti usta: da li zato što hoćete učiniti dobro, da nekoga osvijetlite, oslobodite, izliječite ili pak da udaljite, izravnate račune, ponizite i tako zadovoljite težnju svoje niske prirode. U tom slučaju, bolje je šutjeti. Općenito govoreći i u svakom slučaju, bolje je manje pričati. Riječ je ta koja često zadržava bića na nižem stupnju razvoja.
Zato ubuduće vodite računa. Bilo koje osobe da susrećete, trudite se pričati o korisnim starima, da kada se svaka od njih vrati kući, pomisli o drugima: "Ah, neka su blagoslovljena ova bića za sve dobre riječi kojima su mi dala hrabrost, bolje viđenje stvari, kojima su mi izazvala želju da uvijek slijedim put svjetlosti!"
Govor nije dat čovjeku da oslabi ili obeznani druge. Njegova uloga je da podigne onog koji je pao, da vrati one koji su se udaljili, da osvijetli onoga koji je u tami. Jezik je dat ljudima da blagoslivljaju, zahvaljuju, da se pročišćuju u mudrosti, pravičnosti i ljubavi. Oni koji ne prepoznaju vrijednost ovog bogatstva koje posjeduju, izgubit će ga jednog dana u ovoj ili nekoj narednoj inkarnaciji.

46. Riječ je čarobna

Naučite se obraćati s ljubavlju i blagošću, ne samo ljudima, već i životinjama i cvijeću, pticama, drveću, cjelokupnoj prirodi jer je to božanstvena navika. Onaj tko umije izgovoriti riječi koje nadahnjuju, koje oživljavaju, posjeduje čarobni štapić u svojim ustima i on te riječi nikada ne izgovara uzalud jer se u prirodi uvijek nađe neki od četiri elementa: zemlja, voda, zrak i vatra, koji je prisutan, pažljiv, čekajući trenutak da odjene sve što je iskazano. Može da se dogodi da se izvršenje proizvede daleko od onoga koji je posijao klicu, ali znajte da se uvijek dogodi. Na isti način na koji vjetar nosi zrna, koja niču daleko, tako i naše dobre riječi lete daleko od naših očiju i mogu proizvesti dobre rezultate. Ako ste naučili vladati svojim mislima i svojim osjećajima, postići stanje ravnoteže, čistoće, svjetlosti, vaša riječ će proizvesti valove koji će korisno djelovati na cijelu prirodu.

47. Živi dodir s prirodom

Ako je ruka sredstvo ostvarenja odnosa s ljudskim bićima, ona je također sredstvo za uspostavljanje veze s prirodom. Zato, čim ujutro otvorite prozor ili vrata pozdravite svu prirodu, nebo, drveće, jezera, zvijezde... Zapitat ćete se: "A čemu sve to služi?" Da se odmah povežete s izvorom života. Da, jer nam prioda uzvraća pozdrave. Kada prolazite pored nekog jezera, neke planine, šume, pozdravite ih, pričajte s njima... Kada ujutro izlazite, pozdravite svu prirodu i anđele četiri elementa, anđele zraka, vode, zemlje i vatre, isto kao i gnome, ondine, selfe i salamandre. I drveću, kamenju, vjetru kažite također: "Zdravo, zdravo!"
Pokušajte, učinite to i osjetit ćete da se nešto iznutra uravnotežuje, poravnava: mnoge nejasnoće i nerazumljivosti će nestati jednostavno samo zato što ste odlučili pozdravljati živu prirodu i bića koja je nastanjuju. Onoga dana kada budete uspjeli ostvariti živu vezu sa svom prirodom osjetit ćete da pravi život ulazi u vas.

50. Ne izbjegavati napore i odgovornosti

Oni koji vjeruju da mogu pobjeći od svojih obaveza i odgovornosti da bi okusili ljepši i zabavniji život, ne poznaju stroge zakone koji vladaju sudbinom. Jedan nalazi da mu je obitelj neprijatna, njegov rad mučan, da mu je dosadna okolina i želi je napustiti. Drugi izbjegava sve društvene odgovornosti. Neka žena umorna od svoga muža traži drugog zabavnijeg, zavodljivijeg. Znajte da nije preporučljiv takav način ponašanja. Svakako da nije potpuno zabranjeno da se napusti posao, svoja okolina, pa čak i svoja obitelj, ali ne prije nego što se ispune sve obaveze prema njima. U suprotnom, zakon prisiljava da se pronađu ponovno ti ljudi koji se nisu mogli podnijeti. Ako ne želite vidjeti nekoga više nikada, ispunite prema njemu sve obaveze i dugove pa ga nećete više vidjeti. Evo zakona koji ljudi ne poznaju. Oni sve čine da bi napustili nekoga tko im smeta, da prekinu vezu s njim, ali, koliko puta je karma natjerala nekoga da pronađe svoje roditelje, svoju ženu, svoju djecu ili gazdu u nekoj drugoj inkarnaciji.
Ako nas je sudbina stavila u određene uvjete, postoji razlog za to. Prema teškoćama iz vanjskoga svijeta trebamo postati otporni. Što učiniti? Kao sportaši koji treniraju svakog dana ili kao istraživači, alpinisti, moreplovci, koji vježbaju podnositi toplo, hladno, umor, lišavajući se hrane i sna, i koji su u stanju suprotstavljati se vremenskim nepogodama i najvećim opasnostima, vi također uvježbavajte otpornost, izdržljivost ne toliko fizičku koliko psihičku, moralnu. Svakako, ako naiđe trenutak kad više ne možete podnijeti situaciju, udaljite se malo pa se ponovno vratite da se suočite dokle god ne postanete čvrsti.
Ako znate izabrati težak put, Gospod će vam poslati anđele da vam pomognu, ali ako izaberete lak put bit ćete bilo kad prisiljeni preuzeti odgovornosti od kojih ste pobjegli.

51. Nisu dovoljne isprike, treba ispraviti greške

Ako ste prema nekome loše postupili, nije dovoljno da se ispričate: trebate ispraviti grešku. Samo pod tim uvjetom ste oslobođeni. Reći onome koga ste oštetili: "Žao mi je, oprostite...", nije dovoljno i božanski zakon će vas pratiti sve dok ne ispravite štetu koju je on podnio. Kazat ćete: "Ali, ako mi ta osoba oprosti?" Ne, pitanje nije riješeno tako lako, jer zakon i osoba nisu ista stvar. Osoba može da vam oprosti, zakon vam ne oprašta sve dok se ne budete ispravili. Svakako onaj koji oprašta dokazuje svoju plemenitost, velikodušnost, on se odvaja, oslobađa se vrtloga koji ga drži u niskim sferama astralnog plana. Kada Isus kaže da treba oprostiti svojim neprijateljima, to znači da se čovjek treba osloboditi negativnih misli i srdžbe koje nagrizaju. Ali oproštaj ne rješava pitanje: oproštaj oslobađa onoga koji je bio zlostavljan, ali ne oslobađa onoga koji je napravio grešku. Da biste bili oslobođeni, morate ispraviti grešku.

55. Patnja je upozorenje

Priroda je smjestila u nas bića (bitnosti) koja bdiju nad nama i kada počinjemo bilo što uništavati u sebi, u svom fizičkom tijelu, svom srcu, svom razumu, počinju nas bosti, gristi da bi nam rekla: "Hajde, vrati se na pravi put!" Da, to je patnja. Patnja dolazi da bi nam pokazala da smo izašli iz dobrih stanja gdje je sve bilo jasno i lako.
Znači da je patnja biće poslano iz nevidljivog svijeta da bi nas spasilo i ne treba se boriti protiv spasitelja. Što se više borimo protiv patnje, to ona postaje strašnija. Ona kaže: "Ah, znači, ti ne želiš razumijeti? E, pa dobro, tek ćeš vidjeti svoje," i ona se pojačava. Ali u trenutku kada se razumije i kada se odluči ispraviti greške, patnja dobiva naređenje da ode, jer je obavila svoj posao, završila svoju misiju. Zato umjesto da se ljutite i borite protiv nje, treba postaviti malo reda u svojoj glavi i reći Gospodu: "Evo dokle me je doveo moj budalasti način života. Sada sam razumio i hoću se popraviti. Hajde, daj mi kredit, daj mi dobre prilike da budem u mogućnosti sve popraviti da bih se posvetio tvom služenju." Evo jedine dobre stvari koju treba učiniti. A glupost je razljutiti se. Patnja ne dolazi slučajno, ni da se osveti, niti da nas kazni, ona je samo sluga Božji, od Boga poslana da nas upozori.
Pošto se patnja ne može izbjeći, poželjno je da se podnosi i da se napreduje umjesto da se pati i da se ostane isti! Koliko ljudi pati ne znajući razlog! I baš je strašno imati nevolje, neprilike, a da se nikada ne shvati zbog čega, jer to može trajati vječno. Zato od sada, u najmanju ruku, razmislite zašto patite, to je jedini način da se oslobodite i da napredujete.

58. Mislite kako su prolazne

Pred svakom teškoćom koja iskrsne recite sebi: "Oh, ovo je samo na trenutak, neće potrajati. Proći će. Iznenađeni ste? Ne mislite da to može biti djelotvorno? Da, to je uspješna formula, provjerio sam je. I sama pomisao da su nesreće prolazne pomaže da se podnesu. I najzad, točno je da neće potrajati vječno. Dvadesetak, tridesetak, četrdesetak godina? Pa dobro, to nije vječnost! Treba samo imati strpljenja. U stvari, vi ste sami sebe često stavljali u zapetljane situacije godinama. Onda ste se pokazivali postojani, strpljivi, zaista pravi model postojanosti. E, pa, sada je potrebno da budete isto tako strpljivi da biste se povratili. Dobru, kao i zlu, potrebno je vrijeme da se pojavi. Zato već od sada, bilo kakve da su vaše nevolje recite sebi: "Ovo je samo jedan loš trenutak koji prolazi. Uskoro ništa neće ostati od ovoga, jer sada posjedujem mogućnost da gradim svoju budućnost i da je živim na božanski način, " i prionite na rad.

61. Metoda ljubavi

Kada se osjetite uznemireni, namučeni, nesretni, pokušajte se tome oduprijeti. Umjesto da se grizete u sebi ili da idete svuda i zabrinjavate druge, ostanite mirni i počnite s nekoliko dubokih uzdaha. Zatim izgovorite neku riječ s ljubavlju, napravite neki pokret s ljubavlju, pošaljite misao s ljubavlju... Zaključit ćete da je sve što je vrilo i trulilo u vama otklonjeno, daleko. Pozivajući se na ljubav vi ste otvorili izvor u sebi, sada ga pustite da teče, on će sve počistiti. Vidjet ćete, lako je, dovoljno je da samo otvorite svoje srce da se pokrene ljubav. Pokušajte i pitat ćete se zašto do sada niste već upotrijebili ovu metodu. Slušamo da se govori o ljubavi, ismijavamo je, poigravamo se s njom, umjesto da se ljubavlju služimo kao sredstvom za spasenje.
Živjeti s ljubavlju znači živjeti u visoko uzdignutom stanju svijesti, koje se ogleda u svim radnjama u životu, stanje koje ujednačuje sve u vama, koje vas održava u savršenom skladu, stanje koje jest izvor radosti, snage zdravlja.

62. Lekcija biserne školjke

Kako i zašto dolazi do toga da školjka proizvodi biser? Kao prvo, to je zrno pijeska koje je prodrlo u školjku i predstavlja teškoću za nju, nervira je. "Ah", kaže ona sebi, "kako da se oslobodim ovoga? Grebe me, nagriza me. Što da radim?" I evo je gdje počinje razmišljati; sabire se, meditira, traži savjet do dana kada shvati da se neće moći nikada osloboditi tog zrna pijeska, već ga može obraditi na takav način da ono postane glatko, sjajno, oblo. I kada joj to uspije, ona je sretna i kaže sebi: "Ah, savladala sam jednu teškoću!"
Tisućama godina biserna školjka obrazuje čovječanstvo, ali ljudi nisu shvatili lekciju. Koja je to lekcija? Da ako uspijemo obaviti naše teškoće i sve što nas nervira u svjetlu, prozračnu i blagu materiju, imat ćemo neprocjenjivo bogatstvo. Evo što treba razumjeti. Zato već odsad, umjesto da se žalite, kukate i jedete se u sebi ne poduzimajući ništa, potrudite se da proizvedete tu izuzetnu i specijalnu materiju kojom ćete obaviti svoje teškoće.

63. Učite dijeliti svoju sreću

Ima dana kada ste ushićeni: osjećate se bogato, sretno... Da li u tim momentima mislite da razdijelite malo od svoje sreće svima onima koji su u bijedi i nesreći? Treba znati davati ponešto iz tog izobilja koje ste primili govoreći: "Drage sestre i braćo cijelog svijeta, ono što posjedujem je tako prekrasno da to želim podijeliti s vama. Uzmite od ove sreće i od ove svjetlosti!"
Ako držite svoju sreću samo za sebe, bez želje da je podijelite, zla bića iz nevidljivog svijeta koja vas vrebaju uredit će da je izgubite, dogodit će se u nekom momentu nepredvidiva slučajnost koja će vam oduzeti sreću. Da biste zadržali svoje unutrašnje blago, treba ga podijeliti. Sve što dajete ovdje, plasirat će se u Nebesku Banku na vaš račun, odakle ćete uzimati kasnije kada vam zatreba. A to bogatstvo ostaje u vama, nitko vam ga ne može oduzeti, jer ste ga uložili gore u s k l a d i š t a.

65. Rješavajte probleme ljubavlju, a ne putem sile

Ljudi su uvijek nagnani da u odnosima s drugima rješavaju probleme putem sile i evo zbog čega se sve komplicira, truje, jer takvim stavom priroda provocira niske strasti, tj. želju da se vrati udarac, da se bude tvrdoglav, pa čak i da ih uništi. Sve dok ljudi ne izaberu duhovnu snagu, snagu svjetlosti, snagu božanske ljubavi, umjesto što biraju snagu nasilja, ništa neće riješiti. Jedino rješenje je da se daju dokazi dobrote, ljubavi, smirenosti.
Svakako da se to neće odmah srediti, jer ako se vi pokažete ljubazni i ponizni, drugi koji su vrlo loše odgojeni smatraju da ste vi slabi i glupi i to koriste da vas i dalje gaze. Ali budite strpljivi... Poslije kraćeg vremena oni će uvidjeti da vaš stav nije diktiran slabošću već velikom moralnom snagom, d u h o v n o m; tada će oni početi bivati ponizni i više vas poštovati i sve će se srediti. Zato pokušajte još danas riješiti svoje probleme s roditeljima, svojim prijateljima, svojim neprijateljima, pokazujući ljubav i dobrotu. Ponašajući se tako vi pokrećete zakon koji će ih natjerati da odgovore jednoga dana na isti način.
Suprotstavljajući srdžbu - srdžbi, mržnju - mržnji, primjenjujemo jako staru filozofiju koja ne daje dobre rezultate. D o b r o t o m se suprotstavljamo zlu, l j u b a v l j u lovimo mržnju, n j e ž n o š ć u pobjeđujemo srdžbu.
Treba razumjeti jednom zauvijek taj zakon da se jedino dobrotom možemo boriti protiv zla. Jer dobrota je jaka, dobrota je besmrtna, a zlo je slabo. Možemo je usporediti s kamenom bačenim u zrak: što više prolazi vrijeme, sve manje ima snage da se digne. Dok je dobrota kao kamen koji bacimo odozgo s kule: vremenom njegova snaga se povećava. To je tajna dobrote: slaba je u početku, ali snažna pri kraju. Zlo je nasuprot tome jako u početku, ali kasnije slabi. O v o t r e b a z n a t i!

66. Naučite da prevaziđete zakone pravde

Neko vas je povrijedio, oštetio? To vam ne daje pravo da mu se svetite. Kazat ćete: "Ali, pravda treba biti zadovoljena!" Ne, taj način razumijevanja pravde je uzrok svih nesreća. U ime pravde svako vjeruje da može jednima davati lekcije, druge kažnjavati... Pustite na miru pravdu! Što onda da se radi? Tražite izlaz u principu koji je iznad pravde, princip dobrote, velikodušnosti. Evo, već 2000 godina otkako je Isus donio ova Nova Učenja, a kršćani nastavljaju primjenjivati Mojsijev zakon: oko za oko, zub za zub. Da bi zaista postao velik, uistinu slobodan, ne treba striktno primjenjivati zakon pravde, niti zahtijevati osvetu. Osveta je stara predhistorijska metoda koja ne donosi nikakvo rješenje, nasuprot tome, ona zapetljava stvari i povećava karmičke dugove.
Nekome ste učinili dobro, nekoga ste pomogli, podržali, zatim jednoga dana otkrivate da on nije zaslužio to što ste za njega učinili. Pa, dobro, prihvatite situaciju: ne tražite osvetu, kaznu i ne idite o tome svima pričati! Kada ćete se odlučiti dati dokaze svoje velikodušnosti i svoje plemenitosti? Treba malo zatvoriti oči, obrisati i oprostiti, na taj način vi rastete i jačate. I znajte da sve što ste izgubili kasnije će vam biti sto postotno vraćeno.
Inače, pokušavajući se osvetiti, vi izazivate toliko negativnih sila, da će one doći jednoga dana i onda ćete biti smrvljeni.
U međuvremenu, ako zaista želite dati lekciju svom neprijatelju, ne interesirajte se više za njega, započnite ogroman posao sa samim sobom: molite se, razmišljajte, učite, vježbajte do dana kada ćete posjedovati pravu mudrost i pravu moć. I ako se dogodi da ga sretnete, kad bude osjetio vašu blistavost, vašu snagu, bit će zaprepašten. Razumjet će da dok ste vi radili da biste postali mudriji, velikodušniji, gospodar svojih osjećaja, on je poružnio i bit će ga sramota.
Jedina važna stvar je da vi poboljšate samoga sebe, da se bavite onim što je konstruktivno, jasno, božansko. Svakako da je za to potrebno imati dosta ljubavi, svjetlosti, strpljenja, ali ja ne poznajem bolji način. A, pošto postoji isto tako zakon po kome svatko mora platiti za zlo koje je nanio, svi oni koji su vas povrijedili i oštetili bit će prisiljeni potražiti vas jednoga dana da bi popravili svoju grešku. Događa se da intuitivno osjetivši da su to vaši neprijatelji počnete ih izbjegavati i sklanjati se. Ništa za to, oni će i dalje kružiti oko vas i nuditi vam da prihvatite njihove usluge. Jer takav je zakon: svi koji su vam nanijeli zlo i kojima niste to zlo vratili bit će prisiljeni (htjeli oni to ili ne htjeli, njihovo se mišljenje ne uzima u obzir) da dođu jednoga dana da bi popravili zlo koje su vam nanijeli.

67. Budite sposobni za bezinteresne poteze

Koliko snage i vremena potrošite na poštovanje onoga što vi smatrate svojim pravima i svojom svojinom! Zašto se uvijek zakačite za svoje interese? Načinite jednom neki bezinteresni potez u ime Boga i bit ćete slobodni! U početku svakako, ne možete biti toliko sretni što činite taj potez, bit će vam teško, osjetit ćete se pritisnuti. Ali, ako vam uspije, otkrit ćete nove predjele, nove svjetlosti i neće biti ponosnijeg i sretnijeg stvorenja od vas. Jer ste uspjeli da postignete nešto vrlo teško: pobjedu nad niskom prirodom koja vas uvijek savjetuje da se borite da biste sačuvali svoje materijalne prednosti.
Ako računate na mudrost, na ljubav Neba ono vas neće napustiti: od trenutka kada ste učinili nešto što vas povezuje s njim, ono će bdjeti nad vama. Ne gubite nikada vjeru u moć nevidljivog svijeta: on podržava sve one koji rade po njegovim zakonima. Ako slijedite loše savjete svoje niske prirode nikada nećete izaći na kraj sa sobom: u nekom momentu nevidljivi svijet će vam staviti prepreku. Ali ako se držite Neba i poštujete njegove zakone, nikada nećete biti napušteni. Čak ako vas cijeli svijet napusti bit ćete podržani, ohrabreni, osvijetljeni.

68. Upotrijebite svoje simpatije da povratite hrabrost, a antipatije da ojačate

Simpatije i antipatije su prirodna kretanja koja čak i mudraci poznaju. I pored toga, razlika između mudraca i običnog čovjeka je u tome što mudrac savladava svoje antipatije i ne prepušta se slijepo svojim simpatijama. On zna da i jedne i druge proizlaze iz iskustva proživljenih u drugim životima s bićima koja susreće u ovom sadašnjem i da ga one samo djelomično obavještavaju u vezi s tim bićima. On zato pokušava pokazati dobrotu prema nesimpatičnima i prepoznati greške i šupljine onih koji su mu simpatični.
Ni vi se ne smijete opustiti i bez razmišljanja se predati svojim simpatijama, svojim antipatijama, već se naučite koristiti njima. Kada vam je netko simpatičan, mislite na njega da biste se ozarili i sakupili hrabrost. Netko tko je vama simpatičan, povoljno djeluje na vas, pa iskoristite dobro raspoloženje u koje vas on stavlja. Upitat ćete: "A s nekim antipatičnim?" Eh dobro, i tu se može nešto uraditi. Kažite sebi: "Sada je na nama dvoma da ovo prevaziđemo!" Umjesto da ga izbjegavate i šaljete mu loše misli, vježbajte da ga podnosite.
Čineći te napore vi ćete biti na dobitku, jer ćete uspjeti pobijediti niske strasti prirode koja je uvijek tu da bi vas uvukla u bitke, nesporazume i komplikacije. U momentu kada vam uspije vi ulazite u svijet ljepote i svjetlosti i uskoro ćete ustrojiti da se sve mijenja, jer oni, koje ste gledali s hladnoćom i neprijateljski, osjećaju da vam je pogled izmijenjen i počinju vas voljeti. Svakako da uvijek postoje prilike koje vam se ukazuju da biste očvrsnuli. Zašto ih ne iskoristite? Držeći se svojih osjećaja simpatije i antipatije ništa ne činite. E, baš od toga treba nešto činiti znajući da su to pokretački nagoni koje treba iskoristiti za svoj razvoj.

69. Korisnost neprijatelja

Umjesto da se žalite, pokušajte razumijeti iz kojeg razloga vam izvjesne osobe proizvode neprijatne događaje u vašem postojanju. Možda su te osobe bile gurnute od nevidljivog svijeta da vam daju lekcije, da vam učine razumljivim određene istine, da vas natjeraju da se popravite... Zašto onda ne iskoristite te prilike? Umjesto da izmišljate razne osvetničke ideje, da se bunite misleći da je Nebo već trebalo uništiti vaše neprijatelje... pa da čak završite sveteći se drugima koji su nevini kao što se najčešće događa u životu, iskoristite tu priliku da biste izgradili sebe.
Čak iako se netko lijepo ne ponaša prema vama, naučite se vi ponašati lijepo. A prva stvar koju treba učiniti da biste uspjeli je: potražiti kakva lekcija se može izvuči iz tih neprijatnih okolnosti. Za čovjeka je najgore da živi s negativnim osjećanjima prema drugima. Jer vi to trebate znati, da struje našeg psihičkog života, prije nego što dotaknu druge, kreću najprije prolazeći kroz nas. Ako smo ispunjeni osjećanjima dobrote, prvi ćemo imati koristi od te dobrote, a ako smo zli, prvo ćemo sami sebe otrovati. Vi kažete: "Bijesan sam na toga i toga, vidjet će svoje!" Dobro, čuli smo, ali ćete prvo vi biti zagađeni svojom ljutnjom.

74. Postanite kao izvor

Izvor teče, izvire bez prestanka, pa čak iako ga netko hoće uprljati bacajući smeće on i dalje nastavlja teči odnoseći te nečistoće. Izvor uvijek ostaje čist, uvijek živ jer nijednog trenutka ne prestaje teči. Gdje se može naći bolja filozofija od ove s izvorom?
Uzmite izvor kao uzor, postanite slični njemu tj. volite bez obzira na sve i protiv svega. Ta ljubav koja izbija sačuvat će vas od nečistoća i muka; nećete ni primijetiti da su vas pokušali uprljati i činiti vam zlo, sve što vam može naići loše, izvor će otkloniti. Čuvajte danonoćno tu sliku izvora koji teče u vama i koji odbacuje nečistoće, volite bez prestanka i nećete više patiti.

75. Nebo nam je dalo bogatstva da bismo naučili da se pokažemo velikodušni

Ako imate pored sebe bića teška za podnošenje, to je da bi vas naučili da volite. Jednoga dana kada budete napustili Zemlju, Božje bitnosti će tražiti od vas da položite račune i pitat će vas Zašto niste imali ljubavi za svoje bližnje? - Jer su bili ružni, zli, glupi. - Ne, to nije razlog. Vi ste primili od neba velika bogatstva: oči, usta, uši, razum, srce i ako su vam dana to je da biste voljeli, a ne da klevećete, prezirete, pljačkate, gazite. - Ali to su bili bijednici! - E, dobro, upravo je to bio razlog više da im dajete s mnogo više plemenitosti. Ništa vas ne može opravdati.

76. Zaboravite na svoje neprijatelje misleći na svoje prijatelje

Postupilo se nepravedno prema vama, oklevetani ste? Dobro, to je razumljivo, ali zašto se zadržavate na tome i ostajete danima nesretni? Recite sebi: "Čak iako me neki ne vole mnogo, drugi me vole, sam Gospod Bog me voli!" Zatim, mislite na svoje prijatelje, na božanski svijet, na Gospoda koji je stvorio toliko dobrih i lijepih stvari koje vi koristite u svakom trenutku postojanja i tako ćete zaboraviti zlo koje vam je nanijeto. Vježbajući na taj način uspjet ćete postaneti neosjetljivi na negativne stvari.
Prava osjetljivost je potpuno otvaranje prema Nebu i zatvaranje prema svemu što je mračno i negativno. Inače, ako smo osjetljivi samo na negativne stvari, to je bolest u osjećajima tj. bolesno izražavanje osjetljive ličnosti. Kakvu sreću možete očekivati, kada ni Nebo, ni anđeli, ni ptice, ni cvijeće, ni prijatelji ne postoje više za vas, nego samo ljudi zli i nepravedni!

77. Ojačati sebe protiv kritika

Vas su kritizirali, klevetali i evo vas srušeni. Zašto? Jer niste bili pripremljeni. Treba unaprijed znati da će cijeloga života toga biti napretek. Zašto zamišljate da ćete vi biti toga pošteđeni? Dakle, odmah se malo povratite i recite sebi da to nije zadnji put da primate kritike i ako danas ništa ne učinite da ojačate, kada se sutra bude to ponovilo, opet ćete biti slomljeni. Naravno da ste iznenađeni: vi želite da vam kažem da se to više neće ponoviti, da ćete odsad biti zaštićeni, pošteđeni. E ne, samo vam mogu kazati da trebate biti spremni za nevolje druge vrste. Trebate unaprijed znati da mogu naići drugi neprijatni događaji. Ako ne naiđu, tim bolje, zahvalite Nebu, a ako naiđu opet zahvalite Nebu, jer ćete biti spremni.

78. Znati se staviti na mjesto drugih

Ljudi se rijetko stavljaju u položaj drugih i zbog toga proizlaze greške u prosuđivanju, toliko surovosti i nepravde. Nikada ne žele napustiti svoju točku gledišta: oni sve mjere, sve prosuđuju, o svemu se izražavaju isključivo prema svom ukusu, prema osobnim sklonostima i stavovima nikada ne vodeći računa o drugima. A sada, kada im sredstva komunikacije dopuštaju da lako stupaju u odnose, trebaju izaći iz svog polja limitirane svijesti, inače sve što je moglo služiti da se približe, služit će im da se međusobno ubijaju.
Zato, prije nego što se netko optuži, pokušajte se staviti na njegovo mjesto najmanje pet minuta; i često se osvijestite kada se stavite u njegov položaj, nekad možete napraviti deset puta gore od njega. Nekoliko minuta ove vježbe i vi ćete steći kvalitete plemenitosti, strpljenja, milosrđa, blagosti. Vježbajte zato na ovaj način: postavite se u položaj svih onih ljudi koji su vam neprijatni i koje teško podnosite pa ćete vidjeti da ćete biti u stanju razumjeti ih, pa čak i zavoljeti ih.

79. Nekoliko savjeta koji se odnose na djecu

Vodite računa o tome kako im se obraćate

Odrasli nisu dovoljno pažljivi što se tiče načina kako se obraćaju djeci. Izvjesni ih ne prestaju oslovljavati sa: nesposobni, slabi, idioti, i djeca hipnotizirana tom sugestijom poslije izvjesnog vremena postaju glupa i nesposobna. Treba znati da je riječ moćna, pokretljiva, uznemirujuća, pa sve što kažemo djeci može imati vrlo loš utjecaj na njih, može ih blokirati i uplašiti ih - roditelji i učitelji su ti koji najčešće uništavaju djecu. Da bi im uspjelo da ih učine poslušnima, radnima, vrijednima, mudrima, zašto im prijetiti vješticama, vukovima, žandarima ili tome slično? Zato, poslije se cijeloga života djeca mogu osjećati pod prijetnjom, u opasnosti i postaju dobri klijent psihijatrima. Ima mnogo stvari koje odrasli moraju ispraviti u svom stavu prema djeci.

Metoda za razvoj njihovih kvaliteta

Da bi roditelji bili dobri pedagozi, moraju misliti na sve kvalitete i vrline koje su skrivene u duši i duhu njihovog djeteta. Umjesto što se zadovolje time da opale neki šamar ili po guzi da bi ga opametili da ne pravi neke gluposti, oni bi se morali usmjeriti na božansku iskru koja se nalazi u njihovom djetetu i uložiti sve svoje napore da to razviju i onda će takvo dijete kasnije biti d i v n o. Kada dijete zaspi, mogu prići njegovom krevetu, milujući ga i ne budeći ga, tiho mu pričati o svim kvalitetama koje bi voljeli da mu se jave i razviju kasnije. Tako stavljaju u dječju podsvijest dragocjene elemente koji će ga štititi od mnogih grešaka i opasnosti kada ih dijete otkrije i prepozna kasnije tokom godina.

Stvarati oko njih harmoničnu atmosferu

Da bi obrazovali dijete, nije dovoljno slati ga u školu, makar ona bila najbolja. Ako u kući roditelji priređuju svojoj djeci scene svađa, laži, nepoštenja, kako oni zamišljaju da će ga obrazovati? Dokazano je da se beba može razboljeti i ispoljiti nervne poremećaje zbog svađa svojih roditelja čak i ako nije prisutna. Jer te svađe stvaraju oko njih neharmoničnu atmosferu koju dijete osjeća jer je još povezano s roditeljima. Beba nije svjesna, ali njezino eterično tijelo prima sokove.
Izvjesni roditelji se toliko neshvatljivo ponašaju, da se čovjek zapita, da li oni zaista vole svoju djecu. Da ih vole, oni bi promijenili svoje ponašanje, pokušali bi ispraviti određene slabosti u najmanju ruku ono što se negativno odražava na njihovu djecu. Dokle god ne ulože te napore, znači da ih ne vole dovoljno.

Ponudite im besprijekornu sliku

U svim prilikama odrasli moraju biti nepogrešivi pred svojom djecom, ne smiju pokazati nikakvu slabost, nikakvu grešku. Kada odrasli (roditelji, učitelji) dozvole da se vide njihove slabosti, djeca su zbunjena, izgubljena, jer se nemaju više na koga osloniti. Djeca instinktivno uvijek traže da se oslone na bića koja žive pravdu, plemenitost, moć; ona u sebi instinktivno nose potrebu za pravdom i istinom, pa kada vide odrasle koji se njima bave da čine stvari koje zaslužuju osudu, u njima se nešto poremeti. Dijete koje se osjeća slabim, malim, ima potrebu da nad sobom osjeti nepogrešiv autoritet koji ga štiti. Ništa ga se drugo ne tiče. Ono samo zna da je slabo. I zato imajući potrebu za zaštitom, prislanja se uz majku da osjeti njenu toplinu, i ne samo da traži oslonac u fizičkom smislu već i u psihičkom. Zato kada dijete shvati da njegova majka, otac, učitelj, profesor, nije na visini zadatka, ono se osjeti izgubljenim ili se pobuni. To je uzrok mnogih porodičnih i društvenih tragedija.

Uvjeti pod kojima će korekcija biti blagotvorna

Bolje je nikad ne udariti dijete. Izuzetno, ako zasluži jedan šamar, ili udarac po guzi koji ne može da mu naškodi, ali pažnja! Ne tucite nikada dijete kada ste bjesni, jer ćete u njegovoj memoriji stvoriti utisak mržnje, zla, a ne pravde, jer upravo za njegov dobar odgoj ono mora da osjeti da ste vi pravedni i zato što ste pravični, vi ga ispravljate.
Zato, ako trebate prekoriti dijete vodite računa i o svom pogledu.
Često odrasli tuku svoje dijete jer su ogorčeni ili su izgubili strpljenje. To je vrlo loša reakcija! Šamari i udarci po guzi ne smiju da budu diktirani roditeljskom nervozom (nerviranje nije pedagoški osjećaj), već njihovom željom da dijete razumije da je poštivanje pravila za njegovo dobro.

81. Produbite istinu prije nego što o njoj govorite

U duhovnom životu postoji pravilo koje traži da kada primimo neku istinu prvo je trebamo živjeti prije nego što poželimo propovijedati oko sebe. Treba ispitivati istinu, vježbati s njom, pa kada je najzad prodrla u vašu kožu i kosti toliko da se stopite s njom nitko vam je više na svijetu ne može oduzeti. Dok istina, koju ste tek spoznali, a o kojoj počinjete pričati lijevo-desno, će vas sigurno napustiti već sutradan: vi ste je izložili na pijačnu tezgu, ona vam više ne pripada, pa ste nanovo slabi i nesretni. Trebate započeti time što ćete je prvo čuvati za sebe, da bi vam donijela snage da pobijedite i prebrodite sve prepreke. Od tog trenutka ona vas više neće napustiti.
Dokle god niste proživjeli i ispitali jednu istinu, ona nije dio vas, zato vas istina može napustiti, pa se onda nanovo treba mučiti i boriti da je povratite. Treba je, dakle, čuvati neko vrijeme, živjeti s njom dok je ne načinite svojom. Od tog momenta, ne samo da vas neće napustiti, već kada je budete rekli drugima, imat će takvu snagu, takvu moć, zbog vaše naglašene vjere, da ćete ih uspjeti uvjeriti. Boja vaše glasa i ono što ćete proizvesti bit će zaista uvjerljivo, jer ste dugo čuvali tu istinu u sebi i čuvajući je vi ste je još više ojačali.

82. Prvo počnite da urazumljujete sebe

Ljudi su navikli da uvijek gledaju slabosti i nesavršenost drugih, ali vlastitu, nikada. Od drugih zahtijevaju inteligenciju, dobrotu, poštenje, a oni, kakvi su, oni ni ne misle da se zapitaju! Ako je malo savršenih ljudi na svijetu, to je zato što svi prosuđuju na isti način: svi očekuju da neki drugi prave napore dok oni sami mogu ostati takvi kakvi su. E, pa ne može tako. Posljedice takvog stava su jako štetne, a posebno kod svih onih čija je profesija ili uloga da se bave drugima. Uzmimo samo slučaj roditelja: oni se bave svojom djecom, to je dobro, to je njihova dužnost. Ali, da li su se oni znali brinuti o sebi prije nego su se počeli brinuti o svojoj djeci? Ne, živjeli su bilo kako, dozvolili su da se nered useli u njih, a sada kada su izopačeni, ili čak upropašteni, oni vjeruju da su sposobni da obrazuju djecu! Što ta djeca imaju primjer rđavog ponašanja koje će uticati vrlo negativno na njihovu psihu, pa čak i na zdravlje, to nema važnosti. Koliko ljudi se ženi jer im je dosadno što su sami, a potom kada dobiju djecu nađu se u zamršenim poteškoćama.
Prije nego što poželite obrazovati druge, pobrinite se da prvo sebe obrazujete. Inače, to će biti isto kao kada želite očistiti mrlju s nečijeg lica umazanim rukama ugljenom, samo ćete ga još više uprljati. Svi oni koji se miješaju želeći osvijetliti i urazumiti druge, a da to sami nisu dostigli, samo ih udaljuju od sebe.
Ostavite zato ljude na miru i mislite samo na to da sebe poboljšate. Zašto gubiti vrijeme i žalostiti se nad nesavršenim čovječanstvom? Ne bavite se time, radite na vlastitom usavršavanju. Tako da za to vrijeme nećete više imati toliko briga i nećete sebe nagrizati, već ćete ubrzati svoj razvoj jer ćete biti usredsređeni na vlastito usavršavanje.
Vjerujte mi, pustite druge da rade što žele, a vi radite isključivo na sebi. Vi trebate ići naprijed, vi trebate biti primjer. Nećete uspjeti urazumiti ljude čak i ako im držite najljepše govore, ali ako ste im vi sami primjer, oni će vas slijediti bez pogovora. Zato umjesto da čekate da dođe do harmonije u vašoj obitelji, u vašoj okolini, na vašem radnom mjestu, i da se žalite da ne postoji, počnite da je ostvarujete u sebi samima. Kada drugi osjete koliko ste se promijenili bit će i oni prisiljeni mijenjati se, jer je to zarazno, čarobno: biće koje poduzima ozbiljne napore za rad na samom sebi zrači snagu koja tjera okolinu da čini isto.
Treba poznavati ljudsku prirodu, znati tko ste vi, ne baviti se onim što u vama izaziva loše osjećaje, jer postoji veza između onoga čime se bavimo i stanja u kome smo. Ako se predate negativnim osjećajima prema drugima, nemojte se zatim iznenaditi ako ste loše volje, u tome nema ničeg čudnog. Da ne biste bili potreseni, zbunjeni, obeshrabreni, trebate računati samo na svoj unutrašnji rad.

83. Sunce model savršenstva

Ako imate prijatelja prema kome osjećate mnogo divljenja i poštovanja, družeći se s njim vi poprimate nešto od njegovih kvaliteta i njegovih mana. To je zakon, uvijek se dogodi da počinjemo ličiti na bića i stvari koje volimo i kojima se divimo. Na isti način, ako se naviknete gledati sunce svakoga dana oduševljavajući se njegovom velikodušnošću, njegovom snagom, svim tim životom koji izbija, malo po malo osjetit ćete promjene koje se u vama odvijaju, kao da ste primili nešto od njegove svjetlosti, od njegove toplote i od njegovog života. Sunce je slika savršenstva i ako ga uzmete kao model, ako mislite kao ono da samo budete sjajni, topli i živi, na taj način ćete se zaista izmijeniti. Naravno da nikada nećete postići svjetlost, toplinu i život iste jačine i stupnjeva kao sunce, ali sama želja da ih dostignete odbacit će vas u nebeske visine i vi ćete zaista biti u mogućnosti stvarati čuda.
Da biste imali koristan utjecaj na ljude, trebate svakoga dana uspostavljati vezu sa suncem da od njega primite nekoliko novih dijelova koje ćete prenijeti okolini. Jedino vam sunce može dati sve što vam je potrebno da pomognete i volite ljude. Sve dok se ne usredotočite na taj uzor topline i svjetlosti vi ćete se povoditi za nižim objavama. Gledajte što se događa u svijetu: vide se samo ljudi koji žele iskoristi druge, podjarmiti ih, uništiti. Sve to nije slavno! Dok sa suncem vi imate sliku bića koje zrači svjetlost, velikodušnost i vi poprimate njegov utjecaj. Čak i pretpostavljajući da to nije pametno i razumno u smislu koji mi očekujemo od njega, veza s njegovom svjetlošću i toplotom može vam samo izazvati prijateljske osjećaje prema drugima: velikodušnost, dobrotu, strpljenje.
Dakle, uzmite Sunce za u z o r. Tokom dana motrite na sebe, analizirajte pitajući se: "Da li sam u stanju zračiti i rasprostirati svjetlost? Da li sam u stanju zagrijati i raširiti srce stvorenjima? Da li im donosim život?" Da, u svakom trenutku u toku dana postavite sebi to pitanje jer se tu nalazi ključ vašeg usavršavanja.

84. Tajna stvarne psihologije

Ljudima nedostaje stvarna psihologija jer se uvijek jako brinu za sebe same. Oni su tu kao velom zaslijepljeni svojom nižom prirodom koja ih sprječava da raspoznaju što se događa u glavi i u srcu drugih. Čak i kada vole neko biće taj veo ih sprječava da ga vide. Isto tako su ponekad iznenađeni zbog promjena koje naglo ustanove kod svojih žena, muževa, djece, prijatelja, promjena čiji dolazak nisu ni predvidjeli, ni osjetili. Samo onaj tko je uspio savladati svoju nižu prirodu, tko je spreman zaboraviti svoj osobni interes, može stvarno upoznati i razumijeti druge.
Da biste uspjeli izaći izvan granica vaše osobne svijesti, evo jednog načina. Vinite se svojom maštom toliko visoko da se spojite s Bićem koje obuhvaća sve, koje u Sebi samom nosi sva stvorenja i koje ih hrani. Zapitajte se kako Ono gleda budućnost čovječanstva, koji su mu planovi za sebe, za svoj osobni razvoj. Samim pokušajem da se približite tom Biću, nevjerojatne veličine i sjaja, vaša svijest, vaša podsvijest i vaša supersvijest obavlja određeni posao i ono što preživljavate kao iskustvo je neizrecivo. Trebate prakticirati tu vježbu sve dok ne osjetite da se utapate u taj ocean svjetlosti koji je Bog. Kada ova vježba za vas postane navika i kada uspijete osjetiti trenutke ispunjenosti spojivši se s najuzvišenijim bićima, možete polako silaziti u ljudsku svijest da učite da je upoznajete da biste osjetili njene potrebe, njene muke, te na taj način obavljate konstruktivan posao za cijelo čovječanstvo.

85. Iza izgleda bića tražite njegovu dušu i njegov duh

Naučite se odnositi prema svim ljudima i svim ženama sa svetim osjećajem, da iza oblika njihovih tijela i lica i njihove odjeće otkrivate dušu i duh sinova i kćeri Božjih. Ako se znate zaustaviti na njihovoj duši i duhu, sva stvorenja koja ste zanemarili, napustili, prezreli, postat će vam izuzetno dragocjena. I samo nebo koje ih je poslalo na Zemlju tako prerušene smatra ih blagom, stjecištima božanstva. Dakle, kod svih bića koja susrećete, ne treba toliko uzimati u obzir vanjski izgled, bogatstvo, položaj, obrazovanje već dušu i duh. Ako tako ne napravite nikada nećete upoznati suštinu. Kažite sebi da čak i oni koji se šeću kao prosjaci ili klošari, u stvarnosti u Božjim očima onoga koji ih je poslao su: prinčevi i princeze.

86. Volite bez opasnosti

Kada volite neko biće, umjesto da se sebično prilijepite uz njega, mislite da ga povežete s Nebom, da ga povežete s nepresušnim izvorom života da može neprestano da se napaja i obnavlja. Ništa nije tako važno kao umjeti v o l j e t i. Ako želite sreću i procvat bića koje volite, trudite se da ne mislite previše na sebe, jer ćete ga uvući u niže predjele svojih želja i pohlepe. Ljubav ne znači privući neko biće sebi, nasuprot tome, to je želja da prevaziđemo sebe čineći nešto veliko za njega, a nema ništa veće nego povezati ga s i z v o r o m.
Približite se osobi koju volite, gledajte je, uzmite je u naručje i uzdignite je prema Nebu, povežite je s Majkom Božjom ili Kristom, Nebeskim ocem, sa Svetim Duhom...ili ako niste toliko intimni s njom da bi je uzeli u naručje, pokušajte je u mislima povezati s Izvorom Svjetlosti; poželite joj da razumije novi život, poželite joj da pronađe m i r koji još nikada nije osjetila. Činite da vaša ljubav uvijek sudjeluje u procvatu bića koje volite.

87. Voljeti bez opasnosti po nas same

Ljubav je snaga koja radi na tome da vas učini sličnim onome koga volite. Ako volite neko sebično biće, vulgarno, nepošteno, zlo, malo po malo te se slabosti nastanjuju kod vas i vi počinjete sličiti na njega. Ali, ako se usmjerite na Gospoda, ako Ga volite sa sviješću da je On bezmjeran ocean svjetlosti i života, malo po malo vaša se svijest širi, osvjetljava i Božanski život se počinje kretati u vama. Znajte, dakle, koga ćete voljeti. Mogu se voljeti sva bića, preporučljivo je voljeti ih. Ali, da se ne bi poistovjetili s njihovim slabostima, najprije treba voljeti Gospoda. Onaj tko voli Gospoda, može zatim voljeti koga hoće jer više neće biti opasnosti za njega; božanska ljubav će ga ojačati i zaštititi od svake opasnosti.
Kada spasilac skoči u vodu da bi uhvatio davljenika, pruža mu svoje noge da se za njih prikači; ali ako davljenik želi dočepati mu ruke, primoran je udariti ga da bi se davljenik onesvijestio: jedino tako i tada može ga spasiti, u suprotnom on će se udaviti zajedno s njim. Vi također čuvajte svoje ruke za Boga, a svoje noge ostavite ljudima. Nemojte im dati svu svoju ljubav jer ćete se izgubiti s njima. Koliko njih voli bilo koga, bilo kad i bilo kako (na bilo koji način), a zatim kažu da ljubav donosi sve nesreće. Ne, nikada u životu! To njihova nemarnost u svezi s ljubavlju donosi nesreće, ne ljubav sama po sebi, jer ljubav je Bog, a Bog ne može donijeti nikakvo zlo. Treba najprije voljeti Boga i prožeti se Njegovim vibracijama, zatim možete bez opasnosti voljeti i pomagati drugima. Ako ste povezani s izvorom, možete davati svoje snage ne slabeći sebe jer se voda u vama obnavlja bez prestanka. Budući vaše rezerve nisu vječne, ako prekinete tu povezanost, bit ćete brzo istrošeni.

88. Stvorenjima se može pomoći ako idete i bogatite se pored Boga

Ne napuštajte Nebo ni zbog koga, ni zbog djeteta, ni zbog žene, ni zbog muža, jer samo ostajući vezani za Nebo možete im učiniti dobro. "Ali kakvo je zlo posvetiti svoje vrijeme poslu, svojoj ženi, djeci, prijateljima?" Ah, nikakvo, lijepo je da se prikažete kao biće od zadatka, privrženo i savjesno. Ali ne u toj mjeri da zanemarite Nebo. Sentimentalnost, slijepa privrženost vas neće odvesti nikamo.
Kako se ponijeti u slučaju potrebe ako ste otac koji stvarno voli obitelj? On ima hrabrosti napustiti je neko vrijeme da bi otišao u inozemstvo zaraditi novac. Dok drugi koji nema istu ljubav nema hrabrosti otići. Dakle vidite, drugi je naizgled napustio svoju obitelj da bi joj pomogao: otišao je zaraditi novac i kada se vrati svi su sretni; dok drugi koji nije želio napustiti svoju obitelj, ostaje zajedno s njom u siromaštvu.
Sada prevedimo. Onaj koji zaista voli svoju djecu, svoje prijatelje, zna ih napusti neko vrijeme da bi "išao u inozemstvo" tj. u božanski svijet gdje će se obogatiti, a kada se vrati, svima će podijeliti darove. Dok onaj koji ne razumije, ostaje pored, ali što joj može dati? Ništa naročito, neke sitnice, neke pljesnive komadiće koji su se zatekli u ormaru. A, koliko vremena se ostaje u inozemstvu? Sve zavisi, možda pola sata, možda jedan sat, možda cijeli dan... Jedina prava ljubav je ona koja donosi bićima čista bogatstva s Neba.

89. Kretanje ljubavi

Ne okupirajte se time da saznate da li je taj koga volite isti onaj što i vas voli. Zašto? Zato što se ljubav kreće, ona ide od jednoga do drugoga; primamo je, treba je dati. Ono što vi dajete biću koga volite, ono to daje onome koga voli i tako se stara lanac, strujanje koje polazi od vas i vraća vam se preko tisuću bića.
Da bi dobro razumjeli ovu ideju trebamo zamisliti da smo svi mi kao alpinisti s istim užetom. Svako treba napredovati, a da uže ostane zategnuto. Ako kažete onome tko hoda ispred vas: "Ja te volim, okreni se i gledaj me.", vi ćete spriječiti hod cijele kolone. Osvrtati se da bi se išlo prema drugome je uzmicanje, to znači olabaviti konopac i spriječiti sve one koji su naprijed da nastave s penjanjem, a one koji su pozadi da slijede njihov put. Svatko se mora kretati u jednom pravcu, u pravcu kretanja cjelokupnog lanca. Ne trebamo se zaustavljati da bismo se gledali i pričali. Moramo se penjati prema vrhu uvijek bez odlaganja i bez klonulosti.

90. Ljubav nosi u samoj sebi nagradu

Naše srce treba biti ispunjeno ljubavlju za ljude jer su svi oni naša braća. Moramo misliti na njih i da ih pomažemo ne očekujući ni najmanju nagradu, jer u stvari mi već primamo nadoknadu: ono unutrašnje širenje, ona toplina koja nas prožima kada volimo. To je velika nagrada i ne postoji veća u životu.
Vi očekujete da ste uvijek nagrađeni za sve što ste učinili. To pokazuje loše primanje stvari s vaše strane. Onaj tko je razumio tajnu ljubavi, ništa ne očekuje: on daje besplatno. I zato što neprekidno živi u punoći i radosti, on zrači i tako stiče povjerenje mnogih prijatelja. Gdje postoji veća nadoknada od ove?

91. Onaj tko se zna otvoriti prema drugima ne poznaje samoću

Koliko se ljudi žali na samoću! Iako tu oko njih ima ljudi oni se ipak osjećaju usamljeni. U stvarnosti njihovo ponašanje ih izdaje: oni ne znaju voljeti, ne znaju se otvoriti, ne znaju kazati koju ohrabrujuću riječ ili koju riječ utjehe, ne znaju dati; uvijek očekuju da drugi budu oni koji će im prilaziti. Ali, drugi su često jako zauzeti, imaju svoje brige, svoje obaveze... A tada nastaju tužbe i žalopojke: "Nitko me ne dolazi vidjeti. Nitko me ne voli. Nitko se ne zanima za mene." A zašto da budu drugi uvijek ti koji će vas voljeti i zanimati se za vas? Ako vam je teška samoća, ne ostajte skrštenih ruku. Umjesto da se grizete sjedeći u kutu, napravite vi prvi korak, idite prema njima. Nema razloga da se osjećate sami kada je ljubav tu, kada je svjetlost tu. Ako se osjećate sami znači da ste se sami stavili van ljubavi i svjetlosti.
Koliko puta sam vas preklinjao da izađete iz svoje sebičnosti i da nešto učinite za druge. Svakako da je dobiven odgoj često kriv za to. Roditelji često govore svojoj djeci: "Ne budi glup, nemoj ti učiniti prvi korak. Pusti malo druge da dođu i da te traže." Naravno da će ljudi doći da ih potraže jedino ako su korisni. Ako ste pekar doći će k vama po kruh. Da bi bili traženi, treba biti sposoban i dati nešto. Onaj tko nema što dati, ne privlači nikoga i ostaje sam. Ne treba predbacivati drugima što ne dolaze po vas. Postanite zanimljivi i vidjet ćete da li će doći. Gledaj ružu koja se otvara, ona rasprostire izvanredan miris i svi se približavaju da je pomiriše, čak i pčele, leptiri zato što se ona otvorila. A vi, zašto vi ostajete zatvoreni bez mirisa?

92. Samo prisustvo Boga može ispuniti ljudsku dušu

Svako teži da na životnom putu susretne biće pored koga će napredovati u punom povjerenju, biće s kojim će razmjenjivati misli, svoje najintimnije emocije. Ali, to je teško. U koliko su romana, filmova, kazališnih komada ljudi i žene pričali tu gorčinu, tu doživljenu muku u nemogućnosti da nađu takvo biće! Jer u stvarnosti ljudska duša može biti ispunjena potpuno i do kraja samo Bogom. Onaj tko želi pobijediti samoću, osjetiti da je svakoga dana ispunjen velikim prisustvom radosti i sreće, mora se ujediniti s Bogom.
Samoća je stanje svijesti koje su i najveći prosvjetitelji upoznali. Isus je osobno prešao taj taman pustinjski predio kada je povikao "Oče moj, zašto si me izdao?" Svi će jednoga dana upoznati tu strašnu samoću. Zašto? Jer se ne može razviti istinska vjera, nada i ljubav kada smo sretni i zadovoljni, okruženi prijateljima, već kada smo sami, u dubini prepušteni sami sebi. Ne postoji drugi način da se prebrodi samoća osim da se oslonimo na Biće koje podržava cijeli svijet. Treba vjerovati u to besmrtno Biće, voljeti Ga i vjerovati u Njega.

93. Prelazak pustinje

U duhovnom životu naiđe period kada se osjećamo kao da smo prešli jalove, pustinjske predjele: nema se želja ni za čim, sve postaje blijedo, strano. To je najgore stanje u kome se jedan duhovnik može zateći. Nije najopasnije razboljeti se, izgubiti novac ili doživjeti neki neuspjeh, već ne osjećati više ljubav, vjeru i nadu. A kako to može naići svakome od vas, treba znati kako savladati to stanje.
Čak i usred pustinje vi se treba usuditi kazati: "Gospode Bože, ja sam u Tvojim rukama. Ti si odredio moj put, pa bilo vode ili ne, ja idem, u Tvojoj sam službi. Volim Te Bože, pomozi mi." To je sve. Ne dopustite da lako izgubite svoju vjeru i svoju ljubav već nastavite vjerovati s dvostruko većim žarom. Jer u tome je vaš jedini spas. Nemojte ostati s utiskom da ste se izgubili usred pustinje, učinite što je u vašoj moći da biste išli što dalje gdje ćete svakako naći neku voćku ili vodu na nekom mjestu: čak i usred pustinje postoje oaze. Hodajte, dakle, sve dok ne dosegnete u sebi samima oazu u kojoj je voda, što će vam omogućiti da nastavite put. Ta voda je smjernost, to je ljubav.

94. Čistoća omogućuje vezu s božanskim svijetom

Žalite se da je nebo gluho, surovo i ne odgovara na vaše pozive... U stvarnosti vi ste zaronjeni u božanskom svijetu, a ako se osjećate toliko izolirani, odvojeni od njega, to je zato što ste preko svojih misli i niskih osjećanja stvorili neprovidan sloj koji vas kao ekran sprječava da stupite u vezu s njim. Ako odlučite da radite na sebi i da se pročistite i da vam tijelo bude fino, prijemčivo i osjetljivo, primijetit ćete da u stvarnosti ne postoji nikakva pregrada između Neba i vas.
Vrlo je važno za jednog duhovnika da zna izbaciti nečistoće iz svog psihičkog organizma pomoću vježbi za pročišćavanje koje moraju imati važno mjesto u njegovom životu, ne samo čišćenje fizičkim putem (vježbe disanja, ispiranje, gladovanje, itd.) već i pročišćavanje duhovnim načinom: koncentracija, molitva. Zahvaljujući ovim vježbama on unosi u sebe s u š t i n u koja rastvara sve strane i negativne sadržaje tako da božanski život može ponovno teči. Zato svaki dan, i više puta dnevno, mislite na pražnjenje, na pročišćavanje. Neka voda protiće u vama, čista voda Neba. Ne samo da će vam donijeti mnogo blagoslova ovo pročišćavanje već će vaše prisustvo biti blagotvorno i za druge: činit ćete dobro svim stvorenjima koje susretnete, osvijetlit ćete ih, stavit ćete i njih također u vezu s Nebom.

95. Nebo odgovara samo svijetlim znacima

Da biste uspjeli privuči nebeske duhove i dati im želju da vam pomognu, morate voditi život u skladu s Božjim zakonima. U suprotnom oni zatvaraju oči i uši, ništa ne vide niti čuju i ostavljaju vas da sami razbijate glavu. Samo ih svojim načinom života možete privoljeti da na vas obrate pozornost. Trebate vidjeti znake izviranja svjetlosti. Jedino kada primijete stvorenje koje iz daleka zrači svakog dana iz svog srca, iz svoje duše, iz svog duha iskre i vatromet izvanrednih boja, kažu: "Oh kakvo je tamo slavlje. Idemo im se pridružiti!" Približe se, sprijatelje se s tim bićem, čak se često nastane u njega da bi mu pomogli i sve postaje lako za njega. Evo zašto je bitno i vrijedi poboljšati svoj način života, da bi privukli pomoć, pa čak i prisustvo svih svijetlih duhova koji će doći da vam pomognu u vašem duhovnom poslu.

96. Zahvalnost: ključ sreće

Vi se žalite - Oh, kako sam nesretan! - Dobro, u redu! Ali, da li ste se danas zahvalili? - Zahvaliti, kome i zašto? - Da li možete hodati i disati? - Da. - I mogli ste doručkovati? - Da. - I možete otvarati usta da bi pričali? - Da. - E, pa zahvalite Gospodu, jer postoje ljudi koji niti mogu hodati, ni jesti, ni otvoriti usta. Vi ste nesretni jer nikada niste razmišljali da se trebate zahvaliti. Da biste promijenili svoje stanje trebate shvatiti da ništa nije tako divno kao saznanje da ste živi, da hodate, da gledate, da govorite. Znate li koliko milijuna i milijardi čestica se zalaže da bi samo jednog čovjeka održali u životu? Vi niste toga svjesni i dalje ste ozlojeđeni, nezadovoljni. Budite zahvalni! Odmah sutra ujutro zahvalite Nebu! Koliko se ljudi više ne probudi ili se probudi paraliziran! Recite: "Hvala Gospode. Evo i danas si mi dao život i zdravlje, ja ću ispuniti volju Tvoju."
Vaša nadarenost, vaš talent, vaše vrline su u stvari vaši vjesnici Neba koji su se nastanili u vama da bi radili. Trebate biti toga svjesni jer onoga dana kada počnete bivati toliko gordi zbog svojih uspjeha, kao da je to samo vaša zasluga, na ovaj ili onaj način ovi prijatelji će se izgubiti i vama će nestati taj talent ili vrlina. Koliko ljudi je izgubilo svoj talent zbog svoje oholosti! Dok su drugi privukli kvalitete, razvili ih zahvaljujući svojoj smjernosti.
I kada se ponekad osjetite sretni, a da zato ne postoji poseban razlog, znajte da ste primili posjetu nebeskih stvorenja. A ako ne cijenite ono što čine za vas, izgubit ćete to stanje. Zatim ćete uložiti mnogo veće napore da bi ih ponovno našli, ali gotovo je, ovi vas duhovi neće više posjetiti, neće vam posvetiti ni jedan pogled, neće vam se smijati, neće vam reći ni jednu riječ, neće napraviti ni najmanji pokret za vas. Jedina stvar koja može da razljuti ove svete duhove je nedostatak zahvalnosti. Oni vole da
se cijeni njihova ljubav, njihova plemenitost. Oni poznaju vaše greške i vaše slabosti, čak ih i opravdavaju i ne zaustavljaju se na tome, naprotiv kažu: "Oh, jadni u kakvom su stanju, treba im pomoći!" Ali, kada vide da vi ne cijenite njihovo prisustvo, napuštaju vas. Ne, oni nemaju potrebu za vašom zahvalnošću ali znaju da, ako ih vi ne poštujete, ne možete nikada zaista iskoristiti sve što vam mogu dati. Zato ne zaboravite: najveća tajna, najveći ključ za vašu sreću i vaše napredovanje je z a h v a l n o s t. Sve dok poštujete ono što vam Nebo daje ono vas neće napustiti.

97. Znati izbjeći zlo

Pretpostavimo da ste krenuli u šetnju šumom i da ste se udaljili, napustili put i pošli stazom koja vas je odvela u močvarni predio opustošen od muha, osa, komaraca i zmija. Eto vas pod prijetnjom, napadnuti, izbodeni... E pa dobro, kad je to počelo. Što biste trebali napraviti? Pobjeći, vratiti se istim putem natrag da bi pronašli svoj put. Kako ćete se otresti tih gamadi? Jedini način je izaći iz njihove teritorije. Na isti način, ako ste otišli i udaljili se neoprezno u niže predjele na astralnom planu nastanjenom zlim bitnostima koje počinju da vas grizu, požurite napustiti ta mjesta.
Na psihičkom planu misli, emocija, osjećaja, nije preporučljivo da dugo budete podvrgnuti negativnim strujama jer je to opasno i uvijek je bolje izbjeći sukob. Ako dugo ostanete u tami, nećete je pobijediti već će ona biti ta koja će vas pobijediti. Ako dugo ostanete u mržnji, mržnja će vas uništiti. Ako ste dugo u strahu, u čulnosti, u strastima, u zlobama, one će nadvladati, a ne vi. Treba ih odmah napustiti.
Fizički i psihički plan ne podleže istim zakonima. U fizičkim zakonima treba dokazati volju, čvrstinu, istrajnost, ne napustiti partiju već se žestoko boriti i ojačati. Dok na psihičkom planu ne treba biti tvrdoglav protiv neprijateljskih snaga. Kazat ćete: "Ali, kako im umaći?" Ima toliko načina! A jedan od najefikasnijih načina je m o l i t v a.

98. Molitva: najsigurniji zaklon

Molitva je čin kojim se uzdižemo do svjetlosnog svijeta gdje je Gospod stavio sve što nam je potrebno za našu ravnotežu, naš mir, naš procvat. Može biti da Gospod nije osobno upućen da nam nešto treba i najzad nije važno da On bude u toku. Od momenta kada nam je sve tu na raspolaganju, na nama je da dosegnemo te predjele i da crpimo sve elemente što nam srce i duša traže, ili pak da se sklonimo.
Uzmimo jednu sliku: neprijatelji vas gone i vi trčite, trčite da biste im umakli. Evo vas najzad bez daha, prašnjavi, upadate u skupinu ljudi koji jedu i piju i vesele se nasred polja okruženi pjesmom, igrom, mirisima... Nitko vam od njih neće reći: "Hej vi, što tražite ovdje? Vi ste nezvani gost, van!" Naprotiv, oni će vas dočekati, dat će vam da se umijete, presvučete i pozvat će vas na gozbu. Za to vrijeme vaši neprijatelji ostaju iza vrata vani i ne mogu vam nanijeti nikakvo zlo... E, dobro, to znači molitva. Vi trčite, trčite tj. izmičete tamnim strujama, zlim bitnostima koje su vam za petama, u trenutku su da vas sustignu, a vi stižete na mjesto na kome se Gospod veseli u društvu anđela, arhanđela i svih božanstava. Gospod samo to čeka da vas primi među svoje. Tamo ostajete koliko god želite. Za to vrijeme vaši neprijatelji se vraćaju praznih šaka; i najzad se i vi vraćate sretni, ushićeni.
Dakle, od sada kada se osjetite potreseni, nesretni, umjesto da cmizdrite, da se žalite lijevo-desno, da uzimate sredstva za umirenje ili za uzbuđenje, potrudite se da promijenite predio imajući pomoć u ovom izvanrednom i tako uspješnoj metodi kojoj su nas učili svi najveći učitelji: m o l i t v i! U najtežim prilikama pomislite da ništa nije stalno i treba se samo promjeniti mjesto. Da, premjestite se. Gospod neće doći kod vas da vas traži, On vas neće izvlačiti iz pakla da bi vas smjestio na Nebo. Na vama je da učinite napor i da se uzdignete do njega.

99. Obnovite duhovne radosti

Kada ste uspjeli sebe dovesti u dobro stanje, svakako je pitanje znati održati to stanje. U stvarnosti kada ste doživjeli stanje harmonije, potpunosti, to je kao da ste utisnuli otiske: oni ostaju neizbrisivi u vama. "Onda," kazat ćete, "zašto se ovo stanje ne održi? Zašto se trenutak kasnije osjećamo zabrinuti, obeshrabreni?" Zato što je život jedan neprekidan t o k: trenuci se smjenjuju jedan za drugim prikazujući vam neprekidno nove utiske, nove događaje i kako niste bili dovoljno oprezni, niste znali da ostanete na tim utiscima, dopustili ste da budete poneseni drugim idejama, drugim osjećanjima, drugim aktivnostima i vi ste izgubili svoj mir i svoju radost. Ali, ono što trebate znati je, da su utisci koje ste doživjeli ostali negdje u vama složeni kao ploče ili magnetna traka u vašoj diskoteci. Onoga dana kada se budete sjetili da ste tu imali jedan divan glas koji je pjevao nebeske melodije, možete izvaditi tu ploču i staviti je na svoj unutrašnji aparat i evo vas ponovno priključeni, poneseni tim šarmom: ponovno ćete doživjeti to stanje. Treba misliti da to uradimo... treba ponoviti, poslušati te božanske otiske.
Naravno da smo u životu vrlo često potreseni, uznemireni, ali vjerujte mi može se ponovno bez obzira na sve uspostaviti, održati, sačuvati to stanje v i š e s v i j e s t i. Važno je imati naviku: živjeti na oprezu, neprestana pažnja k božanskom svijetu, misliti od samog jutra činite sve svakodnevne pokrete i radnje držeći i usmjeravajući svoje misli prema Nebu.
Ako se naviknete da održite taj stav čitav dan, vidjet ćete da vas ništa ne može zadugo potresti. Svakako vas izvjesni događaji mogu poremetiti, ne osporavam to: loša vijest, bolest, udes. Ali, ako ste stekli naviku da u sebi održavate dobro stanje, sve poremećaje ćete mnogo lakše prebroditi jer ste shvatili da je Bog dao svu moć ne materiji nego d u h u u vama.
Zato čuvajte brižljivo, i što je moguće duže, sve što ste doživjeli božansko, jer svaki trenutak koji ste doživjeli je vječan, možete ga pronaći, on je utisnut u vama i nitko vam ga ne može oduzeti.

100. Ostati nepokolebljiv

Treba da posjećujete ljude, da živite s njima, da ih pomažete, da ih volite, ali se trudite da s njima ne dijelite njihove slabosti. Dajte im malo koji zračak svog srca i duše a da ne izgubite ništa od svog ideala, tj. ni da popuštate, ni da prelazite preko duhovnih zakona ostajući uvijek pošteni, čestiti, ispravni. Dajući dokaz svoje okretnosti, morali biste ostati čvrsti i nepokolebljivi u svojim uvjerenjima.
Čak i da ga sijeku na komadiće, istiniti božji čovjek ostaje nepokolebljiv u svojoj ljubavi i u svojoj veri. Ali da bi se došlo do toga, treba posjedovati saznanja iz Znanosti Prosvjećivanja. Onaj tko zamišlja da bez tih znanja može uploviti u vrtlog života i ostati netaknut, vara se. Toliko stvari može vas osvojiti, udaljiti vas, poremetiti vas! Ako precijenite svoje snage, podleći ćete kao i ostali. Zato se obrazujte, razvijte svoju vjeru i naročito činite napore da bi u sebi održali živim sve istine "Posvećivanja" (prosvjetljenja). Kažite sebi: "Svjestan sam da ne mogu izmaći svakodnevnoj stvarnosti, ali moram biti oprezan; bilo što da dođe, neću izgubiti svoj plamen, svoje ushićenje, svoju nadu." Zakačite se za te istine; zahvaljujući meditaciji i molitvi uzmite nekoliko udisaja kisika i tada krenite licem u lice prema stvarnosti. U tom momentu postajete moćni i jaki.

101. Znati prepoznati da li neka osoba vrši dobar utjecaj na vas

Viđate nekoga često, a ne umijete procijeniti da li je dobro po vas da se s njim družite. To je jako jednostavno: ako osjećate da vas ta osoba čini bistrim, ako u vama izaziva plemenitost i dobrotu, ako vas potiče na rad, nastavite sa susretima; bilo što da vam kažu za nju, ona vam čini dobro i to je važno. Ali ako, nasuprot tome, družeći se s nekim uviđate da se sve u vama zapliće, da ne znate gdje ste, da prema drugima osjećate ogorčenje ili gnušanje i da više nemate toliko poleta da bilo što poduzmete, pokušajte da je više ne viđate. Čak i ako je to neka slavna ličnost ili multimilijarder napustite ga, jer na vas vrši loš utjecaj.

102. Otvoriti se dobrim utjecajima

Kad se oduševite nekim cvijetom istog trenutka osjetite da je taj cvijet kao neko prisustvo koje vam svojim bojama, formom, mirisom govori i stvara put kroz vas, preko vašeg suptilnog tijela, da bi na kraju probudio formu, miris, boju koja mu odgovara. A svakako je isto tako i s odbojnim predmetima. Vi ga osjećate kao prisustvo koje unosi u vas loše elemente. Sve što vas okružuje vrši utjecaj na vas čak i kada niste toga svjesni. Upravo je važno biti svjestan, tj. biti oprezan i izlagati se što više samo korisnim utjecajima. Čim osjetite da neka osoba ili neki predmet imaju na vas povoljno djelovanje, trebate svjesno otvoriti svoja unutrašnja vrata da bi ti utjecaji što dublje prodrli. Ako se ne otvorite, čak i najljepše stvari će ostati neuspješne, neće vas dotaći.
Zato idite ka potoku kraj izvora koji izbija i mislite da je to prava slika izvora života koji mora izbiti i teči u vama... Idite prema suncu i promatrajte ga, otvorite se prema njemu da bi pobudio u vama Duhovno Sunce, njegovu toplinu, njegovu svjetlost... Idite prema cvijeću da ga pitate za tajnu njegovih mirisa, slušajte ga da biste naučili da izvlačite najmirišljavije eliksire iz svog srca i iz svoje duše... Ako budno pazite i otvarate se samo za harmonične, lijepe i čiste utjecaje i vi sami ćete postati korisni za sve koji dođu kod vas.

103. Utjecaj umjetničkih tvorevina

Sve što čovjek vidi ili čuje utječe na njegov nervni sustav, a to što danas toliko ljudi pokazuje psihičke smetnje razlog je što sve više žive u neredu i ružnoći. Čak i ono što bi ih trebalo vezati za svijet harmonije i ljepote u m j e t n o s t je prerasla da ispunjava svoj zadatak. Sve više je poezija samo nastavak riječi gdje svatko nalazi smisao koji želi; glazba, čudna buka i nasilnički ritmovi bez ikakvog reda; slikarstvo, linije koje idu u svim pravcima i boje bačene kao slučajno. Sve to utječe negativno na mlade i čini da se vrate k a o s u. Zato izaberite pažljivo knjige koje čitate, glazbu koju slušate, slike ili predstavu koju gledate. Trudite se samo da se zaustavite na djelima umjetnika koji su inspirirani Nebom, da se povežete sa životima koji vas prevazilaze. Tako ćete osjetiti i živjeti ono što su ta stvorenja živjela, put koji su prevalila i skoro da ste obavezni da ga prođete za njima i ne želeći to. Oni vas uvode u predjele koje su promatrali i upotrijebili i u tim predjelima ćete i vi okusili pravi život.

104. Upotrebljavajte predmete svjesno i s ljubavlju

Koliko aparata, sprava, predmeta svih vrsta morate upotrijebiti preko dana(!) i većim dijelom vremena vi se nepažljivo služite njima, loše ih upotrebljavate, prevrćete. Zašto ih ne uzimate svjesno i s ljubavlju? Čak i ako ne prihvatite ideju da način na koji se služite predmetima može uticati na njih loše ili dobro, vi ste obavezni da priznate da to u svakom slučaju djeluje na vas. Probajte i videt ćete da kada gurate stvari one ne proizvode isti utisak kao kada se s njima ophodite i služite s ljubavlju. Bilo što da radite, trebate se naučiti služiti nečim unoseći u svoje pokrete nešto bolje, nešto duhovno.

105. Posvetite mjesta i predmete

Imate kuću, stan ili sobu, svakoga dana se služite izvjesnim brojem stvari... Te stvari i ta mjesta stanovanja morate namijeniti božanstvu da bi vam sve služilo za dobrobit. Potražite od Neba da vam pošalje u pomoć svijetle duhove da bi ih oslobodili od svih negativnih čestica i utjecaja. Zatim ih posvetite jednoj vrlini, jednoj nebeskoj bitnosti da vas dođe počastiti svojim prisustvom, nastaniti se na ta mjesta ili utisnuti se u predmete da bi korisno postupali s vama, vašom familijom, sa zdravljem vaše žene ili vašeg muža, vaše djece na njihov intelekt, na njihovu dušu, njihov duh. Naviknite se da to primjenjujete i vidjet ćete koliko ćete se osjetiti pomognuti, ojačani.

106. Mi ostavljamo otiske svuda gdje prođemo

Sve što radimo u toku dana ostavlja tragove u prostoru u kome boravimo. To su otisci, klišeji, sve sjećaje koji su tu učvršćeni na eteričnom planu po zidovima, na namještaju, po predmetima. Nije potrebno dodirnuti predmeti da bi ostali tragovi na njima; čak i bez dodirivanja vaše samo prisustvo, isparenja vašeg fizičkog tijela, iz vašeg astralnog tijela, iz vašeg mentalnog tijela utiskuju se u njih. I na mjesta koja prolazite, na osobe koje posjećujete ostavljate također tragove dobre ili loše, sjajne ili tamne. Zato je toliko važno raditi na svojim mislima i osjećanjima, jer ne samo djelima, već i mislima i osjećanjima možemo činiti dobro ili zlo.
Svuda, bilo što da radite, trudite se da ostavljate isključivo svjetlosne tragove pune ljubavi. Prolazite nekim putem ili ulicom, blagoslovite tu stazu ili tu ulicu poželjevši da svi koji budu prošli poslije vas prime m i r i s v j e t l o s t, da krenu dobrim putem, da trepere ujedinjeni s božanskim svjetlom.

107. Naš utjecaj na ljude i na sve stvaranje

Ljudi rijetko vode računa o pozitivnim ili negativnim posljedicama stanja u kojem se nalaze. Čak i prema bićima koja vole, odnose se nemarno, slobodno. Kada je neki čovjek tužan i nesretan ide da posjeti voljeno biće, da ga izljubi i da se utješi; svojim poljupcima on mu prenosi svoju tugu, svoje obeshrabrenje, ali njemu je svejedno, on čak ni ne obraća pozornost na to. A koliko tek roditelji čine istu stvar sa svojom djecom! Muškarci i žene bez prestanka čine međusobnu razmjenu i kakva je to razmjena? To samo Bog zna.
Kada se osjećate bolesni, nervozni ili loše volje, ne dotičite druge, naročito ne djecu, i ne dajte im ništa, jer ih svojom ljutnjom i lošim raspoloženjem, odvlačite na negativnu stranu. Čak i kada trebate pripremiti neki obrok, vodite računa da ga ne pripremite u bilo kojem stanju, znajući da će se vaše misli i vaši osjećaji utisnuti u hranu koju će vaša obitelj i prijatelji unijeti u sebe. Naučite biti pažljivi u vezi sa svime što radite, razvijajući svoju svijest i svoju osjetljivost.
Ne treba nikada zaboraviti da vaša unutrašnja stanja imaju utjecaj na druge, ne samo na vas. Makar to jasno i ne osjećate, vi ste u vezi sa svim članovima svoje obitelji i društva, pa kada vi napredujete sva bogatstva i svjetlost koju vi primate se reflektira na osobe s kojima ste povezani. Vašim napredovanjem i oni napreduju. Možda to oni i ne primjećuju, ali Nebo vidi i da oni napreduju zahvaljujući vama. Ista je stvar kada počinjete tamniti, propadati: vaša obitelj i društvo koje je za vas vezano trpi vaše loše utjecaje. Na taj način guramo bića prema Nebu ili prema Paklu. E, da, svakako da smo odgovorni.
Dakle, želite li biti korisni, pomagati cijelo čovječanstvo, pa čak i životinje i biljke, drveće? Trudite se učiniti svoj život što duhovnijim jer vi neopaženo, fino odvlačite cjelokupno stvaranje prema visinama i privlačite blagoslov svim bićima.

108. Slobodni smo da prihvatimo ili odbijemo utjecaje

Znajte da samo od vas zavisi da primite neki utjecaj. Ni zli duhovi nemaju moć nad vama ako se zatvorite za njih. Naravno ako ne umijete raspoznati, ako se ne znate zaštititi, ako se unaprijed ne osigurate, mogu vas odvući prema paklu. Oni znaju kako da vas kušaju svakojakom vrstom mamaca i ako to upali, ako progutate udicu, vi ste u mreži i poslije vas polako vode prema gubilištu. Bog im je dao tu moć, ali samo ako ste slabi, ako niste prosvijetljeni. Ako odbijete biti odvučeni pravcem kojim vas oni žele voditi i ako se stavite pod utjecaj svjetlih duhova, lako ćete im izbjeći i neće imati nikakvu moć nad vama.

109. Očisti se od svega što može nahraniti nepoželjne

Ako ostavite da se ostatak hrane povlači po kući, vrlo brzo sve vrste gamadi, muhe, ose, mravi, miševi itd. pristižu da se nahrane. Smeće ih privlači. Da bi ih otklonili potrebno je čišćenje. U suprotnom ništa se ne može uraditi. Pokušaj da se love ili ubiju nije dovoljan da bi ih se otarasili. Sve dok ostavljate otpatke naokolo imat ćete gamadi jer uvijek stižu novi. Da bi ih se konačno otresli trebate o č i s t i t i i onda će gamad otići drugdje tražiti hranu. Treba znati da na isti način, ako prihvatite i zadržite u vama iste osjećaje, želje ili misli koje nisu čiste ni svijetle, odmah dolaze tamne sile koje vole te nečistoće i vi ste napadnuti, izmučeni. Bilo što da radite sve dok zadržavate u sebi elemente koji se raspadaju, trule, bit ćete plijen tih nepoželjnih. Da bi ih se otresli, treba nadgledati vaše misli i vaša osjećanja, raditi na njima da ih pročistite i da ih preobratite u lako varljivu hranu za nebeske duhove.

110. Posveta duhovima svjetlosti

Prostor je nastanjen milijardama zlih bitnosti koje su se zarekle za nestanak ljudskih bića. Isto tako nastanjen je i s bezbroj svjetlosnih bitnosti koje su tu da nam pomognu i sačuvaju nas. Da, ali njihova pomoć ili zaštita ne može nikada biti uspješna ako ljudi sami ništa ne čine.
Ako vaše srce, duša i duh ostanu izloženi svim vjetrovima, a nisu posvećeni i obavijeni svjetlosnom barijerom, tamni nepoželjni duhovi mogu i imaju pravo uću i napraviti štetu i otići odnoseći sve vaše blago. Oni nisu grešni, već je na vama da ih držite na odstojanju. Da nasuprot privlačite svjetlosne duhove govoreći im svaki dan: "Gospode Bože, Majko Božja, Sveto Trojstvo, svi Anđeli, sluge Božje, poklonici svjetlosti, nebeski prijatelji, sve moje biće vam pripada, nastanite se, služite se sa mnom, raspolažite sa mnom u slavu Božju, za Božje carstvo na Zemlji." Evo, što trebate ponavljati svaki dan. Ako to ne radite, ne čudite se što će se netko drugi nastaniti.
Ako ne mislite pozvati nebeske bitnosti, ne čudite se kada se neke koje to nisu nastane u vama. Na vama je da odlučite čime ćete biti "nastanjeni". Ako ne prizivate Anđele, oni sami neće zahtijevati da prodru u vas. Onda će đavoli prodrijeti ne čekajući vaš poziv, jer oni ništa ne poštuju. Ako želite da dođu Anđeli na vama je da donesete odluku, da izgovorite magične riječi: "Evo, ovdje sam ja vlasnik, ja sam gazda zato dođite. Anđeli, sve vam je na raspolaganju, sve je vaše." Kada ta svjetlosna bića osjete da izvršavaju volju vlasnika, postaju jako smjela, napadaju druge i izbacuju ih. Ali, sve dok gazda ne izgovori svoje riječi, oni ništa ne rade, poštuju volju gazde. E, da to su božanska pravila.

114. Naša točka ravnoteže: Bog

Ako vam uspije da postavite Gospoda na čelo svoje egzistencije, iznad svih svojih osobnih želja, osobnih interesa, u vama će nastupiti velike promjene, vi postajete jedan organiziran svijet. Postaviti Boga na čelo svog bića je: pronaći postojanu ravnotežu. Kada je neki predmet čvrsto okačen, možemo ga tresti, komešati, talasati u svim pravcima, automatski će se povratiti u svoju poziciju ravnoteže. To se isto događa s ljudskim bićima. Sve dok niste čvrsto uspostavili točku oslonca s Bogom, vi ćete uvijek biti pomjereni iz ravnoteže bilo kakvim malim poremećajem koji se može pojaviti u vašem životu. Ali, onoga dana kada budete uspjeli postaviti svu svoju nadu, svoju vjeru, svoje povjerenje, svu svoju ljubav u Stvaraoca, bilo što da se dogodi, ostat ćete jaki i izdržljivi.

Izvor: ovdje ili ovdje!

Još nekoliko misli dragocjenih na gnostičkom putu:

* "Ako želite tražiti Istinu, morate ići van, daleko izvan ograničenja ljudskog uma i srca i tamo je pronaći - ta istina je u vama samima. Nije li jednostavnije da si za cilj postavite Život sam, umjesto da imate posrednike, gurue, koji Istinu neizbježno moraju prizemljiti i tako je iznevjeriti."

* "Važno je učenje. Tko je učitelj, nije važno."

* "Uklonite svoja obilježja, svoje ime - šta ste vi? Otklonite svoje ideologije, iskustva, znanje, strahove, nade, zadovoljstva, težnje i ambicije - ništa ne preostaje. A mi pravimo tako veliku buku, ulažemo toliki napor da održimo ovu strukturu."

* "Da bi sebe slijedio, da bi vidio kako njegova misao djeluje, čovjek mora biti izuzetno budan. Time se javlja sve veća svjesnost ne samo o sebi nego i o drugome s kime je u određenom odnosu. Poznavati sebe znači proučavati se u djelovanju, što predstavlja odnos. Problem je u tome što smo se tako predali djelatnostima na različite načine da teško da imamo uopće vremena za samorefleksiju, motrenje, proučavanje. A budući je većina nas krajnje nesvjesna samih sebe, izuzetno je teško početi prozirati jasno tok našeg mišljenja, osjećanja i djelovanja. Promatrajte tok misli dok se odvija u vama i možete provjeriti istinu o ovome izravno. Netko vas je uvrijedio i to ostaje u vašem pamćenju. Kada sretnete dotičnu osobu, odgovor je sjećanje na tu uvredu. Tako odgovor pamćenja, koji je tok misli, stvara predodžbu; predodžba je stoga uvjetovana. To će reći, predodžba je ishod toka misli, tok misli je odgovor pamćenja, a pamćenje je uvijek u prošlosti."

Izvor ovdje!

Tekst pun lijepih misli i namjera, šteta što Aivanhov i dalje sve to nudi za službu vrhovnom Bogu (s velikim B), onom negnostičkom, autoritativnom, odvojem od kreacije kojem trebamo biti zahvalni što smo živi.

Evo jedan tekst od Jeanne de Salzmann koji sam preveo i objavio na svom blogu http://logos.mojblog.hr/. Inače Madame de Salzmann je bila jedna od najbližih učenika Gurdjieffa (za one koji ne znaju), a tekst govori o potrebi i značenju stalne prakse samopromatranja, a dosta se govorilo o tome na ovoj temi. Uglavnom, jedan od boljih koje sam imao prilike pročitati o ovoj temi.

jedino što je bitno ovdje jest spoznati sebe i "probuditi se", uvidjeti da smo zapravo više od nakupine mesa i da smo vječni u više pogleda, odhrvati se ovom nametnutom materijalizmu i zaviriti dublje u sebe, tamo ćemo naći odgovore na sva pitanja...

moram procitati cijelu temu.
evo mozda se ponavlja
http://www.objave.com/recnik_pojam_cl.p ... nosticizam

Spaljena velika biblioteka u alksandriji...
E tako je sve pocelo. Pronasao sam karte novog svojta od kuda vucu korijene... i klupko se pocelo odmotaviti.. jos od 2007 s moje strane.
http://blog.vecernji.hr/misak/2009/12/2 ... e-u-dzepu/

Ne vjerujem, da sam se sama izjašnjavala o ovome, ne bih uspjela tako sažeto a tako sveobuhvatno iznijeti to sve. Bjavo!

"....ne postoji ni jedna knjiga u kojoj bi mogli na jednom mjestu naći sve što nam je potrebno da bi to razumjeli i ostvarili... "

zaratustra ?

Deset temeljnih principa gnostičkog otkrovenja

Philip K. Dick, Exegesis

Hrišćanski gnostici iz II vijeka su vjerovali da jedino posebno otkrovenje znanja a ne vjera može spasiti čovjeka. Sadržaj tog otkrovenja nije se mogao primiti empirijskim putem. Oni su smatrali tu posebnu gnozu toliko dragocjenom da je ona morala biti držana u tajnosti. Ovdje slijedi deset temeljnih principa gnostičkog otkrovenja:

1. Stvoritelj ovog svijeta je dementan.

2. Ovaj svijet nije onakav kakav se čini, jedna varljiva zavjesa služi za sakrivanje zla i poremećenog božanstva u njemu.

3. Postoji jedna druga, bolja, Božanska oblast i svi napori trebaju biti usmjereni prema tome
a. da se vratimo tamo
b. da je donesemo ovdje

4. Naši stvarni životi se protežu hiljadama godina unatrag, a mi se možemo navesti da se sjetimo našeg porijekla u zvijezdama.

5. Svako od nas ima jedan svoj suprotni dio koji može pružiti ruku dolje prema nama i probuditi nas. Ta druga osoba je autentično i istinsko ja; ovo koje imamo sada je slabo i ono spava. Mi u stvari spavamo i nalazimo se u rukama jednog opasnog čarobnjaka koji se pretvara da je dobri bog, a u suštini je jedno poremećeno božanstvo stvoritelj. Tama, zlo i bol ovog svijeta, činjenica da je to jedan determinističan zatvor pod nadzorom jednog poremećenog božanstva, navodi nas na to da se još u našoj ranoj mladosti voljno otcijepimo od principa realnosti, i da tako kažemo, zapadnemo u san opsjene.

6. Vi možete da pređete iz ovog zatvora ili svijeta opsjene u ono carstvo mira ako vam Istinski Bog ukaže Njegovu milost i dozvoli vam da vidite realnost kroz Njegove oči.

7. Hrist je davao, a nije uzimao, otkrovenja; on je podučavao svoje sljedbenike kako da uđu u to kraljevstvo još za vrijeme svog života, dok su druge religije samo uzrokovale amneziju: znanje o tome iz "drugih vremena" u "drugim oblastima," a ne odavdje. On čini da to dođe ovamo, i predstavlja jednu živu ispostavu Jedinog Dobrog Boga (tj. Logosa).

8. Vjerovatno, istinska hrišćanska crkva još uvijek postoji, već dugo u skrivena u podzemlju, s živim Hristovim Tijelom koje upravlja njom i u kome su njeni članovi apsorbovani. Kroz svoje učešće u tome, oni vjerovatno imaju velike magične moći.

9. Ova podjela na "dva vremena" (dobra i zla) i "dvije oblasti" (dobra i zla), iznenada će se završiti pobjedom dobrih vremena ovdje, jer se sada ono nevidljivo carstvo oslobađa i postaje vidljivo. A dan kada će se to desiti ne možemo znati.

10. Za vrijeme ovog perioda mi se nalazimo na jednom nestabilnom mostu i sudi nam se na osnovu toga kojoj sili smo se priklonili, poremećenom stvoritelju-demijurgu ovog svijeta ili Jednom Dobrom Bogu i njegovom carstvu, kojeg poznajemo preko Hrista.


Samo poznavanje ovih deset principa Gnostičkog hrišćanstva može biti opasno!


***

Sad je već kasno?!

Mislim da ima dosta istine u ovim "Filipovim principima" koje su i Katari i Bogumili svojevremeno promovisali dok nisu bili "neutralisani" u ovom "svijetu opsjene" od strane onih koji su se priklonili "poremećenom božanstvu" (Jehovi).

Jedino mi se čini da je religijsko začinjavanje na kraju bilo nepotrebno jer se "hristovo tijelo" i njegova "apsorpcija" može tumačiti i kao OPD svijest/znanje viših denziteta koju su neki za svog života na ovoj planeti uspjeli dostići i od kojih se jedna individua možda zvala Isus. Međutim, upitno je to koliko u ovom "svijetu opsjene" i pod nadzorom sila koje rade za "poremećeno božanstvo", uopšte može opstati neko učenje koje u sebi sadrži neku veću dozu istine a da ono ne bude iskrivljeno jer bi ono kao takvo moglo narušiti status quo u ovoj realnosti u korist sila dobra (koje trenutno spavaju toliko dubokim snom da je pitanje da li će uopšte ikada probuditi)?!

...

....koliko sam shvatila, a to je da trenutno tragalac ne može ili ne smije da povjeruje ni jednom učenju ; iako je ipak čudno da u ovim vremenime " buđenja" , kada ljudi sve više počinju osjećati i razmišljati o postojanju "istinskog" života,tj. sve više uviđaju ispraznost ponuđenih(nametnutih) šablona (programa).
Premda sam prilično skeptična prema bilo kakvim organiziranim učenjima,ipak me stalno kopka čežnja za istinskim bratstvom , recimo jedno od živućih nasljednika bogumila, su upravo lrc...koji upravo govore o ovom pokvarenom poredku itd....i dvojnosti ovoga svijeta koji je pod vlašću demijurga, i kako je zapravo gotovo nemoguće iskopati se iz njega sam bez potpore živućeg kristovog bratstva-koji su tu ostali u ovoj sferi da nam pomognu da se probudimo,a lake je putem održavanja i širenja magnetskog polja ljudi koji se okupljaju s tom namjerom da idu putem božanskog počela u nama i samim time ga pojačaju,da bi sve više ljudi krenulo tm putem...

Kvarenje Demijurga

autor: montalk

Izvor: montalk.net

Prevod: B.P.




Uvod


Ono što Grci i Gnostici nazivaju “Demijurg-om” je jedna univerzalna inteligencija koja kroji naš svijet.

Smatra se da Demijurg pretvara apstraktne metafizičke arhetipe (više misli/ideje) u fizičke pojavne oblike, slično kao što vaš internet-pregledač (‘browser’, prim. prev.) pretvara izvorni kod (‘source code’, prim. prev.) u sliku neke web-stranice na vašem monitoru. Isto kao što ‘browser’ poslušno prikazuje ono što mu je zadano, Demijurg projicira, oblikuje i održava fizikalnost u skladu s arhetipskim mislima kojim ga snabdijeva Stvoritelj. Arhetipi su građevinski blokovi značenja, temeljni alfabet egzistencije, apstraktne misli božanskog od kojih su sve stvari samo posebni izražaji.

Zašto je taj pojam Demijurg uopšte potreban? Pa dobro, znamo na osnovu fenomena “stvaranja realnosti” da naši umovi mogu oblikovati realnost uz pomoć direktnog mijenjanja vjerovatnoće nekih događaja. Zbog ovisnosti realnosti od uma, činilo bi se da realnost biva projicirana od strane naših umova. Međutim, realnost će nastaviti da postoji čak i kad smo mi odsutni. Kad prestanemo poklanjati pažnju nečemu što ima fizičku prirodu, ono ne prestaje da egzistira. Dakle, tu mora da imamo na djelu i nešto drugo osim naše vlastite svijesti, nešto što je uvijek tu, nešto što samo po sebi proizvodi i održava fizikalnost. To bi bio Demijurg.

Zašto da ne pridamo tu ulogu Beskonačnom Stvoritelju i tako odbacimo ovaj dodatni pojam Demijurga? Zato, kao što ćete vidjeti, karakteristike Demijurga ukazuju na jednu vještačku inteligenciju koja je više slijepa, nego što bi ona bila neko beskrajno i samosvjesno biće. Odatle, njeno ponašanje nije toliko karakteristično za Stvoritelja koliko je svojstveno njoj samoj.

Demijurg, Logos i Nous

Ovisno od izvora, pojmovi “Nous” i “Logos” koriste se nezavisno ili se međusobno miješaju s pojmom “Demijurg.” Ponekad se pojam Nous poistovjećuje s pojmom Logos, dok se opet pojam Logos poredi s pojmom Demijurg, a u nekim slučajevima se pojam Logos koristi umjesto pojma Demijurg, dok se opet u drugim slučajevima svi oni tretiraju kao zasebni koncepti koji se jedan prema drugom odnose na neki poseban način. Platon je gledao na Demijurga kao na nešto suštinski dobro, dok su ga gnostici smatrali prirodno zlim. U međuvremenu, apostol Jovan je izjednačavao Logos sa Hristom1.

Tako, ovdje imamo jednu prilično komplikovanu situaciju. Tradicionalni pogledi se međusobno ne slažu jedni s drugima, ni prema definicijama, niti prema terminologiji. Iz toga je proistekla jedna zabuna, tako da ćemo ovdje pokušati da rasčistimo te stvari. Proučavajući sve ono što je rečeno u vezi s ovim pojmovima, postaje nam jasno to da svaki od njih ima jednu grupu značenja koja mu se stalno pridaju.

“Demijurg” se tipično povezuje sa konceptima kao što je implementacija ili uvođenje, manifestacija, gradnja, prevođenje, projiciranje, oblikovanje i jedno stalno održavanje. Taj pojam ukazuje na jednog polu-boga sa slijepim nagonom za pretvaranjem nemanifestovanog u manifestovano.

“Logos” se povezuje sa razmišljanjem, rezonovanjem, zamišljanjem, mirenjem, uravnoteživanjem, planiranjem, projektovanjem i informisanjem. Taj pojam ukazuje na um ili intelekt, posebno na božanski um ili jedan viši intelekt. On vidi, zna, planira, projektuje i balansira jednačine.

“Nous” se veže s duhom. Na univerzalnom nivou on predstavlja beskonačnog Stvoritelja.

Na nivou ličnosti, to je centralno jezgro individualizirane svijesti, temelj osjetilnosti, sjeme beskrajnog potencijala, božanska iskra, to je ono što pobuđuje samo-transcedenciju, to je onaj dio koji je besmrtan i koji zadržava kontinuitet kroz inkarnacije.

U hermetičkom smislu, ovi koncepti imaju svoje univerzalne i personalne izražaje. Na univerzalnom nivou, Nous je duh Kreacije, Logos je um Kreacije a Demijurg je duša kreacije, dok je sam univerzum - tijelo Kreacije. Na ličnom nivou, Nous je naš duh, Logos je naš um (tačnije rečeno, naš viši um), a Demijurg je naša duša. Mi smo ogledala Kreacije; kako gore, tako dole.





U ovom članku, koncentrisaćemo se prvenstveno na Demijurga s obzirom da on predstavlja podlogu koja prožima, proizvodi, oblikuje i na kraju kontroliše fizičku realnost. On je odatle primarna ili presjedavajuća sila nad našim vidljivim svijetom. On predstavlja glavnu strukturu ove realnosti matriksa, da tako kažemo. Njegovo porijeklo, priroda i sudbina, neraskidivo je povezana s našom vlastitom, te bi odatle trebali da se malo pobliže upoznamo s njim i tako naučimo nešto više o našoj istoriji, ovome svijetu, kao i budućnosti.

Demijurg kao Duša

Najlakši način da razumijemo Demijurga je da na njega gledamo kao na Dušu Svijeta.
Tradicija kaže da je Demijurg sazdan od duše. On je sagrađen od iste supstance kao i naša vlastita duša, osim što on funkcioniše u smislu duše ovog univerzuma kao jedne cjeline. Ili suprotno, naše vlastite duše su mikrokosmički djelići Demijurga, upravo isto kao što je kap vode jedan mikrokosmički djelić “vode” uopšte.

Duša je jedan ‘vezivni medijum’ koji se nalazi izmedju duha i tijela. Ona se prostire kao jedan sloj između duha i tijela što njima omogućava da utiču jedno na drugo. U drugom slučaju, razmak između ne-fizičkog i fizičkog bio bi prevelik. Duh je jezgro individualnosti, slobodne volje i jedne duboke samo-svjesnosti. Bez duha, čovjek nije ništa drugo do jedan automat ili robot programiran od strane vanjskih uticaja iz svijeta.

Duša, koja se razlikuje od duha, ima dva primarna sloja: astralni i eterički. Njena astralna komponenta ili astralno tijelo, predstavlja sjedište trenutnih emocionalnih impresija, subjektivnih predodžbi, strasti i snage volje. Bez astralnog tijela, čovjek bi bio slab i pasivan kao biljka zbog nedostatka unutrašnjih impresija, emocija i volje.

Eterička komponenta ili eteričko tijelo, sačinjena je od suptilinih energetskih struktura, uzoraka, ritmova, inercija, struja i oblika koji oživljavaju, oblikuju i regulišu fizičko tijelo. To možete zamišljati kao jednu energetsku skelu oko neke građevine a ta skela je sačinjena od životne-sile. Bez eteričnog, fizičko tijelo bi izgledalo kao leš koji se raspada pod entropičnim uticajima.
Demijurg je sagrađen od duše. Istovremeno, Demijurgu nedostaje duh, što znači da on sam nema jedno jezgro istinskog čuvstva, niti stvarnu samo-svjesnost. Sve što on ima su žudnje, nagoni i impulsi koji imaju tendenciju da se ponavljaju, pretvaraju u šablone, da imaju svoj ritam, zakone i poredak. Odatle, on predstavlja jednu slijepu, vještačku inteligenciju koja ne može drugačije, do da dejstvuje u skladu s uticajima iz njegove sadržine. A to ujedno predstavlja i stvarnu definiciju univerzalnog Demijurga. To je stvarno Duša Svijeta.

Demijurg kao Misaoni-oblik

Drugi način na kojeg možemo posmatrati Demijurga je da gledamo na njega kao na jedan Misaoni-oblik Svijeta.

Misaone-forme ili misaoni-oblici su privremeni ne-fizički entiteti koji su stvoreni uz pomoć misli i emocija. Oni postoje oko nas na eteričkoj ravni realnosti i prožeti su astralnim energijama u skladu s emocijama koje se nalaze u njima. U ezoteričkoj terminologiji oni su poznati i kao tulpe, egregori ili larve.

Svakodnevne misaone forme su energetske konstrukcije bez dodataka kao što su duh, um i tijelo. One bivaju rođene od strane naše vlastite energije i slijepo, kao neki poslušni automati, izvršavaju zadatke koji su u njih utisnuti. Kad se presijeku one misli i emocije koje su ih proizvele, onda se te misaone forme počnu rasipati. Međutim, ako su posebno jake, one mogu i da se entitiziraju, te tako da steknu i jedan instikt za samo-održavanje, što znači da tako mogu da steknu i jednu jaku vještačku inteligenciju koja će im omogućavati da na jedan parazitski način induciraju još više istih misli i emocija i tako pothranjuju svoju egzistenciju.

S obzirom da su misaone-forme sačinjene od astralnih i eteričkih energija, isto kao što je i sama duša, oni su isti po svojoj suštini. Duša je misaona-forma proizvedena od strane duha neposredno prije rođenja, zbog toga da bi se on preko nje mogao spojiti sa tijelom. Ili drugačije rečeno, obična misaona-forma podrazumijeva jednu privremenu, slobodno-lebdeću dušu kojoj nedostaju tijelo i duh.

Slično tome, univerzalni Demijurg je jedna “Duša Svijeta”, stvorena od strane Stvoritelja prije samog postanka fizičkog univerzuma da bi se on mogao projicirati, oblikovati i funkcionisati. Ili drugačije rečeno, normalne misaone-forme su slobodno-lebdeći provizorni aspekti Demijurga.
Duša, Demijurg i misaone-forme su svi u osnovi sačinjeni od astralnih i eteričkih komponenti, te odatle dijele zajedničku osnovu. Svako od njih je jedan poseban primjer definicije onog drugog, kao zasebnog pojma.

Formiranje Ega u Duši

Prije rođenja, kada duh proizvede dušu i zatim se inkarnira u ljudski embrion, ovaj uglavnom nema ljudski ego ili ličnost. Ličnost se formira u duši za vrijeme prvih godina života kroz prilagođavanje na fizički život kao ljudsko biće.

Ego se razvija tako što tijelo utiče na dušu, a kroz njega i sam svijet. Fizički doživljaji, percepcija uz pomoć pet čula, neurološke funkcije, instiktivni nagoni - svi oni utiskuju svoje impresije u dušu. Preko percepcije, duša se dalje oblikuje uz pomoć obrazovanja i društvenog programiranja. U skladu s tim, ona stiče jednu masku, isklesanu od strane svih tih svjetovnih uticaja. Ta maska je ego/um, koji je povezan sa čovjekovom ličnošću i nižim intelektom.
Ego ili niži intelekt, je jedna vještačka inteligencija, jedan robot ili automacija, ili kompjuter koji ima ličnost koja mu je programirana od strane genetike i životne okoline. On jednim svojim dijelom proizilazi iz nervne konstrukcije čovjekovog vlastitog mozga koja omogućava intelektualne funkcije, a drugim, iz onog područja duše koje je formirano od strane tjelesnih i svjetovnih faktora. Ego predstavlja jedan uobličeni 'interfejs' kroz kojeg duša može umjesno da dejstvuje unutar fizičke i društvene životne okoline. Kako je rekao Frojd, - ego je površinska projekcija id-a, što znači onaj dio svih naših instiktivnih nagona koji se adaptirao na svijet uz pomoć kondicioniranja.2

Kada duh, kao izvor osjećanja i percepcije, gleda kroz ovu masku i identifikuje se s njom, onda njih dvoje zajednički tvore čovjekov osjećaj sopstvenosti (ili "sebstva"). Ono što mi podrazumijevamo pod "ja", to je jedna mješavina čiste osjetilnosti ili čuvstva (duh) i personaliteta (ego). Tako se ego izdiže tamo negdje na granici između tijela i duše, dok duh koji nosi masku ega podstiče pojavu ljudskog identiteta.

S obzirom da je ego ono što svijet izvlači napolje iz duše, a pošto je ovaj svijet uglavnom zasnovan na konkurenciji i bitci za opstanak, tako je i ego preokupiran fizičkim stvarima, te on uglavnom postaje orjentisan na preživljavanje i služenje samog sebe. Tako se on u svom normalnom stanju ponaša kao jedan predator koji predstavlja personifikaciju njegovih unutrašnjih bioloških i astralnih nagona, kanalisanih od strane vanjskih svjetovnih uticaja i standarda.

Nadalje, egu nije potreban duh da bi on funkcionisao; duh ga obično obuzdava ili mu se suprostavlja jer su oni suprotni po svojoj prirodi. Kod ljudi koji imaju duh, on uglavnom igra pasivnu ulogu kao jedan svjestan posmatrač koji gleda kroz ego, međutim, kao što je to u slučajevima ljudi bez duha, ego-automat može jednako da funkcioniše i bez posmatrača. U takvim slučajevima, on može da ima isto tako jaku i ličnost, s tim što ti ljudi nemaju potencijal samo-obuzdavanja i kreativne uticaje koje duh može da ponudi. Tako, kad duh potpuno nedostaje, ili čak i kad je tu ali "spava", pa tako ne izlaže ego svom protiv-dejsvovanju, onda je ego jedina inteligencija koja vodi šou-program — a on zna pri svemu tome da bude i jedan - veliki tiranin.

Priroda Ega/Intelekta

Ono što odvaja prosječnog čovjeka od prosječne životinje je to što mi imamo ego, intelekt, um i ličnost (sve su to različiti aspekti jedne te iste stvari).

Ego je jedan produžetak duše. S obzirom da i ljudi i životinje imaju dušu, zašto onda životinje nemaju intelekt? Zato što formiranje ega zavisi od svjetovnih uticaja koji dosežu dušu kroz tijelo. S obzirom na što su životinjska tijela manje evoluirana i što je njihov mozak jednostavniji i nedostaju mu više kortikalne funkcije, uticaji koji formiraju ego nikada ne stižu do njihove duše tako da se kod njih ego nikada ne može potpuno da formira. Slično važi i za neke ljudi koji su mentalno retardirani.

Kroz ego ili intelekt, mi možemo u sebi modelirati svijet, preokretati ga unutar našeg uma, možemo ponovo preživljavati prošlost, fantazirati, zamišljati budućnost, sastavljati govorne jezike, izvoditi apstraktne kalkulacije i upuštati se u komplikovane šeme rezonovanja. Te sposobnosti proističu iz jedne karakteristike intelekta koja ga ujedno i definiše a to je da: da njegov 'output' (ono što izlazi napolje) može postati njegov vlastiti interni 'input' (ono što ulazi unutra).

Kod intelekta postoji jedna unutrašnja samo-referentna i cirkularna karakteristika povratne sprege. Jedan primjer bi bio naša sposobnost da posmatramo naše unutrašnje aktivnosti kao kad u sebi "gledamo" neke zamišljene scene. Duh, koji dejstvuje kroz intelekt je ono što simultano dozvoljava produkciju i opservaciju neke unutrašnje ideje ili slike; 'output' postaje 'input', a povratna sprega koja onda usljeđuje momentalno zatvara sebe od vanjskog svijeta.

Sposobnost intelekta da istinski pamti obuhvata i jedno ponovno preživljavanje prošlosti preko njenog prizivanja i unutrašnje opervacije a on takođe može tako vizualizirati i budućnost uz pomoć iste unutarnje opservacije. Kod običnih životinja, memorija je čisto asocijativna i mehanička, umjesto imaginativna. Njima nedostaje ona unutrašnja, samo-referentna povratna sprega, sposobnost da zamišljaju, fantaziraju, da posmatraju svoje vlastite misli i premeću ih kako im odgovara. Ovo poslednje je ono što omogućava duhu da posmatra samog sebe, odnosno, svoju vlastitu svjesnost, te tako i ostvaruje samo-svjesnost za vrijeme svoje inkarnacije. Bez intelekta ili ega, svjesnost duha u ljudskom tijelu bila bi usmjerena samo napolje, prema svijetu.

Ka takav, intelekt je u osnovi jedan 'soliton' unutar duše. U fizici, solitoni su talasi koji cirkulišu unutar samih sebe i recikliraju svoju energiju, umjesto da je otpuštaju u okolnu sredinu; tako su oni "entiteti" koji su se individualizirali iz medijuma koji ih okružuje. Jedan primjer bi bio prsten ili krug od dima koji se omotava unutar samog sebe i tako održava svoj oblik, umjesto da se rasprši kao svaki normalno ispušteni dim. Prosječan ljudski um je kao taj krug od dima, dok je um životinje sličan običnom dimu ispuštenom u atmosferu. Jedan od njih ima samo-referentne karakteristike dok je drugi čisto okrenut prema vani.

Formiranje Višeg Ega i Duše

Duh takođe utiče i na dušu a ne samo na tijelo. Uticaj duha na dušu takođe u njoj stvara jednu masku koja odgovara tim uticajima. Za razliku od onog ega kojeg svi poznajemo, ova viša maska predstavlja istinsko lice duha. Normalno, kada se duh identifikuje sa nižim egom, on se identifikuje s jednom maskom koja je suprostavljena njegovoj vlastitoj prirodi i koja potiče iz vanjskog svijeta. Međutim, kada se duh identifikuje s onom maskom koju je sam napravio, odnosno, "super-egom" - onda tu već imamo jednu personifikaciju božanskog.

Tako, duša onda ima dva produžetka, ego i super-ego. Prvi je povezan sa čovjekovom ličnošću i smislom za kalkulisanje, dok je drugi povezan sa božanskom ličnošću i jednim višim razumom.





U životu, mi kao duhovi odlučujemo s kojom od ovih suprotnosti ćemo se usklađivati i koju od njih ćemo podržavati. Ukoliko se uskladimo sa duhovnim uticajima i razmišljamo transcedentalno, onda ćemo povećati onu svoju božansku ličnost. Ukoliko se apsorbujemo u materijalizam, počnemo se predatorski ponašati i samo kalkulativno razmišljati, onda ćemo pojačati onu donju ličnost. Duh ima izbor, dok je inkarniran, koju od ovih ličnosti da gradi i u koju od njih da zakorači. Kad neko uzgoji božansku ličnost i potpuno uđe u nju, odbacujući usput onaj donji ego, onda taj postaje duh koji se sam lično manifestovao.


Kraj prvog dijela

nastaviće se...

Drugi dio



Entitizacija Misaonih-formi

Uz pomoć predstavljanja prirode ega pokušaćemo da otkrijemo i to kako misaone-forme mogu biti entitizirane. Sticanje ega od strane ljudske duše dovodi do entitizacije duše, ljudske misaone-forme, kroz njenu interakciju sa svijetom. Misaone forme postaju entitizirane kad steknu jedan rudimentarni ego, intelekt, um ili ličnost.

Jedna normalna, osnovna misaona-forma nije entitizirana. Ona je jedna čista astralna ili eterična konstrukcija koja se, kao neki dim, pušta u svijet a onda tamo raspršava svoju energiju u ono prema čemu god je navodi posebna misao, emocija ili namijera koja stoji iza njenog formiranja.

Misaona-forma se može entitizirati na dva načina:

1) Ličnost joj može dati osoba koja ju je stvorila. To je paralelno s duhom koji formira jedan viši ego unutar duše. Isto kao što taj viši ego predstavlja istinsko lice duha, tako i ličnost programirana u misanu-formu od strane njenog stvoritelja predstavlja jednu istinsku namjeru njenog stvoritelja.

2) Njen ‘output’ postaje njen vlastiti ‘input’, jer kad ona počne da utiče na svijet, svaka reakcija s njegove strane na njene uticaje, ojačavaće njenu egzistenciju. To je paralelno sa ljudskom dušom koja prvo stvara donji ili niži ego uz pomoć interakcije sa svijetom, utičući na njega i primajući njegove uticaje, učeći tako kroz kondicioniranje kako najbolje da ispuni svoje želje. To je jedan prirodan način na kojeg misaone-forme postaju entitizirane.

Tako, kada je misaona-forma pojačana posljedicama svog uticanja na svijet, recimo tako da navodi nekoga da proizvodi više onih misli i osjećanja koji su je stvorili ili podstakli, tada se formira jedna petlja povratne sprege između te misaone-forme i svijeta. Ta petlja povratne sprege kondicionira misaonu formu, tako da ova postaje još efikasnija pri svom daljnjem pojačavanju i to je programira.

To prirodno kondicioniranje misaonih-formi je slično onome kako neki vještački i inteligentni program kao što je ‘chatterbot’ stiče ličnost. U početku, ‘chatterbot’ je prazan i čini se kao da je tvrdoglav ili glup. Međutim, uz pomoć interakcije s njegovim korisnicima prilikom cega ga ovi programiraju da daje prave odgovore na prava pitanja, činiće nam se da on postaje sve inteligentniji. Ukoliko bi mu to kondicioniranje ikad omogućilo da stekne sposobnost manipulacije korisnika tako da ga ovi počnu da služe, onda bi on postao jedna istinska vještačka inteligencija. Naravno, kompjuter je samo kompjuter. Za razliku od nekog elektronskog kompjutera, duša ili misaona-forma je ispunjena dinamičkim emocionalnim energijama, nagonima, strastima, a one su te koje obezbjeđuju svoj izražaj kroz ego/intelekt, koji je oblikovan uz pomoć interakcije sa svijetom.

Trebamo imati na umu to da petlje povratne sprege, ojačavanje i kondicioniranje daju misaonoj formi jedan ego samo u njenom vanjskom izražavanju; zato što misaonim-formama nedostaje duh, u njima ne postoji ništa što je istinski samo-svjesno i što bi tako bilo u stanju da posmatra svoje vlastite misaone procese, da zamišlja ili fantazira; i tako misaone-forme ne mogu aktivno da proizvode druge misaone-forme. Ovo proizvođenje misaonih formi je jedna reflekcija Stvoritelja koji proizvodi Demijurga, što je u suštini jedan akt Nousa a same misaone-forme su bez Nousa/Duha.

Proizvodnja i Otjelotvoravanje Misaonih-formi

Kako su misaone-forme stvarno proizvode? Većinom uz pomoć unutrašnjih fantazija koje su nabijene emocionalnom energijom. Ta kombinacija formira kondenzaciono jezgro za jednu čahuru of od eterične energije koja se zatim odvaja kao plod od drveta i onda otplovi u eteričnu sredinu koja se nalazi oko nas.

Taj proces zahtijeva dejstvovanje duha kroz intelekt/um kako bi se obezbijedio jedan unutrašnji svijet za fantaziranje koji će morati privremeno biti otsječen od vanjskog. Ili, drugačije rečeno, intelekt stvara jednu unutrašnju rupu unutar duše, sličnu materici u kojoj jedan embrionični oblik može biti začet od strane duha.

Naš um je taj koji stvara taj unutrašnji “mini-univerzum”, čiji sadržaj se “produševljava” uz pomoć emocionalnih i eteričkih naboja. Misaona-forma onda ide napolje u svijet i tamo stiče jedno “tijelo” što je ništa drugo do jedan obični oblik materije i energije koji joj najviše odgovara kao takvoj.

Tako, direktna transformacija misli u realnost prolazi kroz sljedeće faze: duh izabire temeljni arhetip -> um zamišlja -> astral energizira -> eterično oblikuje -> fizičko otjelovljava.

To, kako jedna misaona-forma stiče fizičko “tijelo”, traži jedno pojašnjenje. Uzećemo u obzir ljudsku dušu i kako ona utiče na ljudsko tijelo, recimo uz pomoć primjera pomicanja jedne ruke kad to duh poželi. On to čini biranjem vjerovatnoća kvantnih dešavanja koja se odvijaju unutar nervnog sistema tijela. Nervne ćelije su kvantni sistemi i oni se naoko ‘pale’ nasumično. Sam mozak je jedan kvantni kompjuter čije ponašanje nerava stoji na ivici jednog haosa. Ravnoteža između reda i haosa se nalazi na toj ivici noža i mozak je veoma senzitivan za bilo šta što može izabirati kvantne vibracije iz njegove neurološke aktivnosti i to je ono kako je duša u stanju da utiče na tijelo — preko odabira vjerovatnoća na kvantnom nivou.

Sada, većina misaonih-formi su previše slabe i proste da bi pilotirale nečim tako kompleksnim kao što je ljudsko tijelo. One nemaju čak ni eteričnu strukturu uz pomoć koje bi se uklopile sa ljudskom nervnom mrežom. Međutim, uzmimo u obzir to da je ljudsko tijelo samo jedan sklop materije i energije. Druge konfiguracije ili sklopovi materije i energije mogu biti mjesta, događaji i specifična ljudska ponašanja. Tako, umjesto da misaona-forma odabire vjerovatnoće iz cijelog nervnog sistema, ona umjesto toga može određivati tokove nekih događaja tako da, recimo, saobraćajna nesreća može uslijediti na nekoj posebnoj raskrsnici, ili nekoga ko je meta neke pozitivne misaone forme može pogađati velika sreća. Umjesto potrebe da prosuđuju milijarde nervnih ćelija, one jednostavno trebaju samo da poguraju par kvantnih faktora što će dovesti do jedne kaskadne reakcije, odnosno, uslijeđivanje odgovarajućih događaja u svijetu. Ti svakodnevni događaji su samo posebne konfiguracije energije i materije, isto kao što je i tijelo, osim što oni egzistiraju u jednom jednostavnijem i više ‘rasijanom’ stanju nego tijelo. Ne postoji neka fundamentalna razlika između svjetskih događaja i ljudskog tijela izvan kompleksnosti i konfiguracije njihovih materijalnih sklopova. Duša utiče na tijelo odabirom vjerovatnoća a slabije misaone-forme odabirom vjerovatnoća određuju značajne svjetske događaje.

Krajnja svrha svih demijurga, svih duša, svih misaonih-formi koje dejstvuju u visini fizičke sredine je da postignu fizičko otjelotvorenje ne-fizičkih arhetipova ili “Ideja”, kako ih je Platon nazivao, da uklapaju materiju i energiju u skladu s Idejom koja ih je rodila. Oni su orjentisani ka cilju. Na primjer, vaša duša vam obezbjeđuje impulse koji vam pomažu da ostvarite u svom životu ono zbog čega ste došli ovamo; do kraja vašeg života, ako sve ide u redu, imaćete fizički manifestovano ono što je prije vaše inkarnacije bilo samo jedna obična ideja. Tako, Demijurg oblikuje univerzum u skladu s onim arhetipima na kojima je zasnovan što ima jedan veliki odraz na našu budućnost zato što to određuje u kom pravcu će se ovaj naš svijet usmjeravati.

Pored toga što guraju vjerovatnoće ostvarivanja svakodnevnih događaja, misaone-forme mogu takođe zahvatati i naše nervne aktivnosti u određenom stepenu, jer nakon svega, tijelo je osjetljivo na ne-fizičke uticaje (ono to mora biti jer u drugom slučaju, duša se ne bi mogla spojiti s njim). To je način kako misaone-forme induciraju unutar nas misli i osjećanja koja odgovaraju onima koja su stvorila te misaone forme na prvom mjestu. One ne moraju da budu u stanju da nas potpuno posjeduju ali ipak mogu uticati na nas. A ako naše mentalne i emocionalne reakcije na njih još više ih ojačavaju, onda one mogu narasti do te mjere da postanu entitizirane.

Da rezimiramo, misaone-forme se entitiziraju kroz ponavljano pojačavanje i kondicioniranje, bilo da se radi o kondicioniranju kroz interakciju sa svijetom, ili o namijernom kondicioniranju od strane njihovih stvoritelja. Što one više rastu, utoliko kompleksniju i raznovrsniju materijalnu i energetsku građu one mogu steći. Ono što započne kao neka obična zavrzlama, u ekstremnim slučajevima može podstaknuti i takve vjerovatnoće gdje misaone-forme mogu steći i stvarna fizička tijela, ili možda privuči neke vjerovatne budućnosti u kojima egzistiraju tijela koja se nalaze pod potpunom kontrolom takvih misaonih-formi. To zalazi na područje forteanskih ili "Mothman"-fenomena, što je izvan opsega ovog članka.3

Svjetovna Entitizacija Demijurga

Te duše i dinamika misaonih-formi, podjednako su aktivni i na makrokosmičkom nivou. Kao sto je već pomenuto, Demijurg se spaja s fizičkim univerzumom slično kao što se duša spaja s tijelom, formirajući ga i oblikujući ga.4

Međutim, isto kao što tijelo može uticati na dušu, tako može i svijet uticati na Demijurga. U načine na koje se može uticati na Demijurga spadaju okultni rituali, hiper-dimenzionalne tehnologije i otpuštanje kondicionirane energije duše i misaonih-formi u eteričnu sredinu, što je slično ubrizgavanju droga u Demijurgov krvotok. Okultne i hiper-dimenzionalne metode biće diskutovane u drugom članku.

Za sada, bitno znati to da svjetovne sile mogu uticati na Demijurga uglavnom preko infuzije energije i programiranja. Kao odgovor na to, Demijurg može steći jedan produžetak ega koji će odgovarati prirodi tih uticaja. Taj produžetak će biti nešto kao “Ego Svijeta.” Jedan dio Demijurga postaje entitiziran, isto kao što bazične eterične i astralne energije mogu postati entitizirane kad se oblikuju i programiraju preko ponavljanja misli i emocija.

S obzirom da astralne i eteričke energije mogu varirati u njihovom polaritetu izražavanja od pozitivnih do negativnih, tako i Demijurgov vlastiti astralni i eterički sklop može da se prostire od onog što je više pozitivno, do onog što je više negativno. Njegova eterička komponenta pozitivno se izražava kao zdravlje, red, harmonija, ritam, struktura i životna-sila. Kada je negativna, ona se izražava kao stagnacija, raspadanje, remećenje, prigušivanje, kvarenje i oboljenje. Astralni aspekt, koji je sjedište strasti i nagona, izražava se pozitivno kao jedan afinitet za susjećanje, milosrđe, radost, ljepotu, plemenita djela i uzvišene misli. U svom negativnom izražaju, on može navoditi na ludilo, sadizam i demonske aktivnosti.

Duša, misaone-forme i Demijurg, sazdani od eteričkih i astralnih energija, mogu odatle biti životno-pozitivni ili životno-negativni u svom izražavanju što se nadalje pojačava vrstom programiranja koje entitizirano 'sebstvo' prima. To programiranje se može odigravati jednim prirodnim putem, tako što će entitizirani Demijurg učiti kako da bolje zadovolji svoje nagone, ili namijerno uz pomoć okultnih tehnologija koje se priključuju na Demijurga kao što bi neki kompjuterski terminal iz daljine pozivao glavni kompjuterski sistem.

Božanska Entitizacija Demijurga

Ego Svijeta nije jedini produžetak Demijurga. Isto kao što duh utiče na dušu kako bi stvorio božanski um, tako i Nous utiče na Demijurga. Dio Demijurga koji je izvučen od strane Nous-a, je Logos. Ili, na drugi način rečeno, postoji jedan dio Duše Svijeta koji, pod uticajem beskrajnog Stvoritelja, postaje jedan viši um/intelekt/ličnost Stvoritelja.

Logos je povezan sa univerzalnom božanskom ličnošću i univerzalnim višim razumom. To je "Super Ego Svijeta" i "Viši Intelekt Svijeta", za razliku od Demijurga koji je samo "Ego Svijeta" ili "Niži Intelekt Svijeta".

Ova podjela unutar naše vlastite psihe na: duh, super ego (viši ego), dušu, niži ego i tijelo, predstavlja samo jedan mikrokosmički odraz makrokosmosa, kojeg čine: Nous, Logos, Demijurg, Ego Svijeta, i svijet. Kako gore, tako dole.

Logos ili duh-entitiziran, kao dio univerzalnog Demijurga, predstavlja makrokosmičku analogiju našeg vlastitog višeg intelekta, božanske ličnosti ili - super ega. Svjetovno-entitizirani dio univerzalnog Demijurga odgovara našem nižem intelektu, ljudskoj ličnosti ili egu. Prvi predstavlja lice duha, a drugi anti-duh. Jedan od njih je bio identifikovan od strane gnostika kao Hrist, a drugi kao Jehova. Jedan od njih pokušava da produhovljava, harmonizira i uvodi ravnotežu u skadu s božanskim razumom, dok drugi pokušava da kristalizira, učvršćava i kodira, u skladu sa jednim slijepim rezonovanjem i predatorskim impulsima. Jedan od njih je sila mudrosti, razumijevanja i gnoze, dok je drugi sila slijepe poslušnosti, informacije, predatorstva i kalkulacije.



Kraj drugog dijela


nastaviće se...

Treći dio


Od harmonije ka neravnoteži

U svom čistom i orginalnom obliku, univerzalni Demijurg je bio jedna misaona-forma proizvedena od strane Boga. Njegova programirana funkcija je bila da kroji fizički univerzum u skladu s božanskim mislima i energijama koje ga animiraju. Njegova entitizacija je bila ona od super ega, Logosa. Njegova astralna energija je bila ona od ljubavi dok je njegova eterična energija imala jednu potencijalno vitalnu funkciju.

Idealno, svi aspekti Stvoritelja obavljaju pravilno svoje funkcije i poslove. Harmonija postoji kada se niže pokorava višem. Neravnoteža nastaje kada niže potkopava više. Univerzum je u harmoniji kada Nous inspiriše arhetipne modele koje uspostavlja Logos, i koji se onda pravilno i poslušno sprovode od strane Demijurga prilikom njegovog formiranja fizičkog svijeta.

Slično tome, jedna individua je u harmoniji kad njen duh (lični Nous) inspiriše sadržaj njenog višeg uma (lični Logos), što se onda poslušno i pravilno sprovodi u djelo od strane njene duše ili podsvijesti (lični Demijurg), prilikom oblikovanja unutrašnjeg i vanjskog svijeta te individue.

Jedna individua je u harmoniji sa univerzumom kad se njena tri glavna metafizička aspekta (duh, um i duša) harmoniziraju sa tri odgovarajuća univerzalna aspekta. Duh se može harmonizirati sa Stvoriteljem kroz duhovno posvećivanje. Um se može harmonizirati sa Logosom uz pomoć učenja, odnosno, sticanja znanja i mudrosti. A univerzalni Demijurg se može harmonizirati sa podsviješću kroz stvaranje lične realnosti. Kad niže potpuno sluša više i lični aspekti se potpuno harmoniziraju sa univerzalnim, onda čovjek dostiže transcedenciju. To je krajnji cilj.





Postoji samo jedan problem. Kao što je već pomenuto, duša je podložna kvarenju (‘korupciji’, prim. prev.) a misaone-forme mogu postati entitizirane i nabijene negativnim astralnim tendencijama. Uprkos tome što je Demijurg prirodno neutralan ili čak dobroćudan u svojoj orginalnoj verziji, i on je slično podložan manipulaciji, te on tako može postati i negativno entitiziran. Kao što je prethodno pomenuto, takve entitizirane misaone-forme imaju jedan instikt za samo-održavanje, tako da će svjetovno personifikovan Demijurg činiti sve ono što ga može održati kultivišući više onih negativnih energija koje ga pothranjuju.

Naša realnost matriksa nije prirodno zloćudna, to je jednostavno životna sredina u kojoj smo mi uronjeni. Kao što majka pruža matericu koja sadrži jedan hranljivi matriks i sile koje su potrebne za pretvaranje genetičkog potencijala u živo biće, univerzalni Demijurg obezbjeđuje fizikalnost kao jednu “matriks-realnost” koja je orginalno namijenjena za odgoj naše duhovnosti i evoluciju, bar na jedan dosta direktniji način nego što je to sada. Korijen od riječi ‘matriks’ je ‘materija’ (lat. ‘mater’), što na latinskom jeziku znači ‘majka’. Međutim, iskvaren i personifikovan Demijurg je sličan jednoj psihopatskoj ili narcisoidnoj majci koja se parazitski hrani svojim potomstvom, idući toliko daleko da koristi svoju matericu kao jednu energetsku farmu, umjesto kao inkubator za inkarnaciju duha. Ona više nije jedan matriks za rast i razvoj, nego je ona, u stvari, postala - Kontrolni Sistem Matriksa.

Tako, izvitopereni Demijurg, personifikovan, funkcioniše kao jedan univerzalni parazit: tiranski, demonski i slijepo navođen negativnim instiktima. On će pokušavati da određuje kurs univerzuma ka onim pravcima koji će podrazumijevati više negativnosti, podijela, opresije i svega ostalog čime se on hrani. To nije ništa drugo do jedan Protivnik (ili Suparnik; eng. Adversary, hrišćanski i gnostički pojam za jednu podmuklu, stratešku i neprijateljsku inteligenciju koja iskrivljava, ometa ili sprečava duhovne uticaje koji stižu od strane Stvoritelja; prim.prev.).5





A to je ono u čemu su gnostici bili u pravu dok je Platon bio izvan dodira s vremenom; Demijurg nije više jedan poslušni kovač koji kuje univerzum na osnovu onih nacrta koje je pripremio Logos u harmoniji sa Nous-om; nego je došlo do toga da se on na nekoj tački izvitoperio i potčinio anti-duhovnim silama demonske vrste. “Ego Svijeta” je jedan uljez koji igra ulogu Suparnika u odnosu na Logos. To ne važi samo za univerzalni nivo, nego i lični. Naša niža ličnost, ovakva kakva ona trenutno jeste, nalazi se u neprijateljskom odnosu prema božanskoj ličnosti.





Gledajući iz linearne vremenske perspektive, Zlatno Doba je postojalo nekada davno, sve dok se nije formirao Ego Svijeta i počeo kao takav da dominira. Na toj tački, svijet je zapao u tamu i počeo je da se kvari. Međutim, s tačke gledišta ne-linearnog vremena, oba izraza Demijurga ko-egzistiraju vječno zaključani u jednoj bitci koja se odvija unaprijed i unatrag kroz vrijeme i prostor.

Stanje u kome se čovječanstvo nalazi

Za sada, vlada jedna neravnoteža. Previše je ljudi na ovom svijetu koji su slijepi i gluvi za uticaje duha. Nadalje, oni hrane i brane egotističke, primalne i iracionalne impulse koji proističu iz negativnih programa i energija koje su zastupljene u njihovoj podsvijesti. Niže podriva više. To nisu nikakvi izolovani slučajevi; to je jedna epidemija.

Uz pomoć opservacije može se jasno vidjeti to da smo mi rođeni s određenim genetskim manama, kao što smo npr. hendikepirani time što ne možemo koristiti maksimalan kapacitet našeg mozga i što smo ograničeni s jednom percepcijom koja je bazirana na samo pet čula. Takođe je jasno i to da je svijet u koji dolazimo antagonističan prema duhu. Tako, sama priroda i sistem odgoja, nalaze se u suprotnosti sa duhom od samog početka a samo uz pomoć jedne velike božanske podrške i duhovne snage, moguće je za jednu individuu da savlada materijalni determinizam i da koristi prepreke kao stepenice ka svom duhovnom buđenju. Takvi slučajevi su rijetki i čini se da su ljudi generalno shrvani, deformisani i više liče na neko kamenje, kao što se to može i očekivati kod slučajeva gdje duh ne pruža nikakvu protivtežu prirodi i sistemu odgoja.

Interesantno je i to što su Gnostici gledali na Demiurga ne samo kao na jednog krojača ovog svijeta, nego i kao na stvoritelja ljudske rase. Slično tome, neke današnje misaone škole takođe gledaju na negativne hiper-dimenzionalne entitete kao na naše genetičke stvoritelje i stalne vremensko-prostorne manipulatore.6 Generalni zaključak je da ovdje jasno postoji jedna vanjska zloćudna varijabila koja se miješa u ljudsku jednačinu, što nadalje sugeriše to da zlo nije uvijek posljedica ljudskog propadanja, nego je ljudsko propadanje često posljedica zla.

Lični Demijurg je iskvaren kod previše ljudi i on ih je izolovao od Nous-a. Međutim, to se istovremeno odražava i na jednu univerzalniju manifestaciju istog. Čini se da se ovaj naš svijet nalazi u čeličnom zagrljaju jednog entitiziranog Demijurga koji ima jak instikt samo-očuvanja koji je orjentisan ka nadzoru. On modelira našu realnost i pristrasno bira one vjerovatnoće ili varijante događaja koje su u suprotnosti sa božanskim planom kojeg je dizajnirao univerzalni Logos. To je jedan matriks u kome su stvari krenule naopako ili misaona-forma univerzuma koja je postala parazit. Kako je do toga moglo uopšte doći, to će biti tema drugog članka.



Kraj

(Napomena: Literatura i bilješke koje slijede ispod, biće naknadno prevedene i objavljene zajedno s ovim člankom na stranici ‘Metafizika,’ vebsajta galaksija.com)

________________________________________

Further Reading

Realm of the Demiurge – Definitions of the Demiurge excerpted from Encyclopedia Britannica and the Catholic Encyclopedia.

Wikipedia entry on Demiurge

Marcion of Sinope – Example of an early Christian gnostic/heretic and the kinds of views held by such.

What is Gnosticism – Short summary of the early history of Gnosticism and its defining traits.

Contradictions Between the Old Testament Deity and the New Testament God.

The Demiurge in Valentinianism – Valentinian school of philosophy regarding the Demiurge.

Dictionary of the Apostolic Church – Thorough entry on the Demiurge from a theological and
historical point of view.

Wikipedia entry on Logos

The Way of Hermes: New Translations of the Corpus Hermeticum (link to download page of PDF) – Classic book from Hellenistic Greece on Nous. In the format of dialogues between Hermes Trismegistus and the Logos, and him and his son and disciple.

Zeno of Citium – Example of an early philosopher’s interpretation of Logos as world-designer, condenser and dissolver.

The Soul of the World – from The Secret Doctrine of the Rosicrucians (Magus Incognito, 1918).

One of the few books that gets into Demiurge as the ender and initiator of World Ages or World Cycles, like a soul dissolving after death and reforming in a new body. This is highly relevant to the times we are now in.

Theosophy (Rudolf Steiner, 1904) – Good introduction to astral, etheric, mental, and other components of the human system. Steiner doesn’t just describe, but fundamentally explains them logically from the inside out.

Wikipedia entry on Thoughtforms

Wikipedia entry on Tulpas – Buddhist term for thoughtform.

Wikipedia entry on Egregore – another term for thoughtform.

Initiation into Hermetics (Franz Bardon, 1956, 2005) – specifically pp. 165-174 where Bardon discusses elementals, larvae, schemata, and phantasms – four types of thoughtforms, how they are created and how they function.

In Pursuit of Valis (link to download page of PDF) – Excerpts from Philip K. Dick’s personal writings wherein he attempts to unravel the meaning of his mystical gnostic experiences. PKD is an example of a true modern gnostic, not one who reads and regurgitates “gnostic scripture” (an oxymoron) but one who had direct contact with higher intelligence.

________________________________________
Notes

1 John 1:1 where “Word” is modern translation of the original term “Logos”. Word implies form, sequence, pattern that embodies an archetype. Read John 1:1-18 Introducing The Logos by Gary DeLashmut for some background and a modern Christian interpretation of these verses. ↩

2 Despite having some rather twisted conclusions, Sigmund Freud (1856-1939) was often spot on with things. His work is useful in exploring the nature of the corrupted human psyche. He also wrote Moses and Monotheism about the true origins of the Judaism, which is relevant to history of the Ark of the Covenant. His system of the id, ego, and superego are useful in the study of Macrocosm-Microcosm correspondence. From Freud Evaluated by Malcolm Macmillian (MIT Press, 1997): “The ego controls the perceptual and motor apparatus, lays down memories, makes judgments, and selects possible courses of action. Only in the ego does consciousness arise and is anxiety experienced. The ego uses its functions to initiate repression or to control and delay instinctual discharge until realistic modes of need satisfaction have been found.

Normally it is governed by the reality principle and operates according to the secondary process. [...] The superego is the vehicle of the ego-ideal, the repository of the individual’s standards and values, the location of the conscience, the function that scrutinizes the person’s behavior, forever measuring it against the standards of the ideal, and home of the mechanism that punishes violations of those standards. [...] The id is the reservoir of the psychic energy deriving from the twin drives of the Thanatos, or death, and Eros, or life. Activity there is governed by the primary process, the tendency for instinctual drives to press for immediate discharge, and for their energies to be freely mobile, capable of condensation and displacement.

The id is said to be timeless and know nothing of logic, contradiction, or negation. This seething cauldron of instinctual drives is an original, inherited endowment of energy.” The id is obviously synonymous with the astral body and the subconscious, both of which are indeed seething with energies and hidden motivators. Notice too how auto-suggestion requires positive statements since the subconscious does not understand negation, just as Freud said regarding the id. That is the Demiurge in its purest and original definition, the passionate implementer. Just keep in mind that Freud’s concept of superego is him projecting the higher dimensional reality of spirit onto a two dimensional screen of materialistic paradigms. The best he could do is say that superego was the collection of moral programming we receive in life, that this is why we act nice, because it holds us to our programmed standards. That’s only the case for spiritless humans who, in only having ego as their highest member, act nice only through social programming and threat of punishment. True conscience comes from empathy and understanding, which are internal traits of spirit and need no religious or social programming to realize itself. The “moral” part of the ego is still predatory, and feeds on our own energies by berating us, inducing shame, being needlessly critical for the sake of preoccupying our minds. The true super ego or higher ego, as used in this article, is the personification of spirit within and nudges us through intuition, understanding, and empathy. The difference between Freud’s superego and my use of the term is clear in the case of, say, a devout Nazi whose Freudian superego punishes him for having any pangs of sympathy for Jews (since it violates the Nazi standards he was programmed with) whereas anyone with a real higher ego would experience empathy for another sentient being and know differently. This points out another important factor of ego: its relativism. On a universal scale, this means the World Ego can fashion a reality that is entirely illusory and cut off from the True Reality, a self-referential relative reality like a dream taken to be waking life. (“Have you ever had a dream, Neo, that you were so sure was real? What if you were unable to wake from that dream? How would you know the difference between the dream world and the real world?” – The Matrix, 1999) Ego, both personal and universal, is thus the engenderer of simulacra, of copies without originals. The nature of simulacra is densely explained by James Baudrillard in Simulacra and Simulation . ↩

3 This is the harmful mind-reality feedback loop I explained in Realm Dynamics, whereby emotional obsession with such things as Men in Black, gray aliens, reptilians, demons, black helicopters, or government agents helps to attract them into one’s reality, whether it starts with an actual anomalous incident or mere false paranoia. These characters are manifestations of independently existing malevolent intelligences that wear our thoughtforms as sock-puppets. Thus they are not all necessarily figments of our imagination, although they can dress in the clothing of our imagination. We generate thoughtforms through which these malevolent interdimensional intelligences can cross the “probability moat” into our “castle of everyday normality”. A feedback loop arises where the more we become preoccupied and paranoid with them, the more tangible and frequent their appearance and actions in our lives. At some point they are seen in everyday living conditions, even during the day and in public. What I called a spectrum of soul resonance frequencies in “Realm Dynamics” can be equally called a thoughtform, because thoughtforms are ultimately just packets of etheric energy patterns and resonances. From The Mothman Prophecies by John Keel: “The phenomenon is dependent on belief, and as more and more people believe in flying saucers from other planets, the lower force can manipulate more people through false illumination. I have been watching, with great consternation, the worldwide spread of the UFO belief and its accompanying disease. If it continues unchecked we may face a time when universal acceptance of the fictitious space people will lead us to a modern faith in extraterrestrials that will enable them to interfere very overtly in our affairs, just as the ancient gods dwelling on mountaintops directly ruled large segments of the population in the Orient, Greece, Rome, Africa, and South America. [...] I was being led to people and cases to support whatever theory I was working on at the time. I tested this by inventing some rather outlandish ideas. Within days I would receive phone calls, reports, and mail describing elements of those ideas. [...] This was the feedback or reflective effect. Other investigators concerned with solving problems such as how flying saucers are propelled have automatically been fed, or led into, cases in which the witnesses supposedly viewed the interiors of the objects and saw things which confirmed the investigators’ theories. If the phenomenon can produce any effect through hallucination, it can easily support any theory. It took me a long time to realize that many of my Men in Black reports were just feedback.” ↩

4 This comparison between soul and Demiurge doesn’t mean the human soul projects and generates the human body, nor does it mean the universal Demiurge merely shapes physical reality. Rather, the body is generated by the universal Demiurge because it’s just an assemblage of physical matter and energy drawn from the environment. So all the soul can do is shape the body. That is, until it acquires supernatural powers whereby physical bodies are entirely under the command of the spirit and soul, which allows bodies to be materialized and dematerialized as needed. That power belongs to certain shamans according to Carlos Castaneda, to angelic beings that can materialize and appear as beggars or fools, to certain alien beings that are not physical in their native state and project bodies and vehicles temporarily when they downshift into our reality, to mystics who can go years without food, to Jesus Christ in his post-Resurrectional form, and to certain spiritual masters of the alchemical and Rosicrucian order like Fulcanelli who have mastered and transcended physicality. In Star Wars, the “death” of Obi Wan Kenobi that only made him stronger is a fictional example. This is possible if one becomes sufficiently congruent with the universal Logos, for then the universal Demiurge generating physicality obeys. Rudolf Steiner called this transformed physical body the “spirit body” and it’s the last thing a spiritual master achieves since physicality is the most stubborn of all the elements and the one most removed from spirit. ↩

5 “The Adversary” is a Christian and Gnostic term. It implies a cunning, strategic, opposing intelligence like a goal-driven game player that poses an obstacle to the spiritualizing influence of the Creator (through the Logos). Remember that thoughtforms are goal driven; they are seeded with archetypes (“Ideas”) and have the astral passion to pursue them to completion. The Adversary is the ego-extension of the universal Demiurge. We know within our own minds, that the undisciplined ego is adversarial to our spiritual well-being. It is selfish and body-centric, just as the World Ego is selfish and matrix-centric. In another article on timewars, it will be made clear how this goal-driven aspect of the Adversary, and of the Logos/Christ as well, are products of self-amplifying temporal feedback loops between alternate futures and alternate pasts, that compete with each other over which future/past becomes the one set in stone. ↩

6 In truth, the latter are merely the Archons of Gnostic lore, not the Demiurge itself,
although they hold high reverence for the Demiurge because through it, they are endowed with the power to manipulate timelines, alter the world, and have dominion over their enslaved subjects. In the Cassiopaean Transcripts, the Demiurge was named “Ormethion” and was identified with the physical universe in a pantheistic sense, and was also said to be the deity that Reptilian aliens worship. Its root “orm” comes from Greek “hormes” which, according to theoi.com, “was the spirit (daimon) of impulse or effort (to do a thing), eagerness, setting oneself in motion, and starting an action.” You can see how this ties into demi-“urge”. The term also relates to “hormone” which is the primary biological avenue through which the spirit is continually subjugated by the body. We are in the grip of these so-called Archons, that is, the human-like and non-human aliens to which earth is but a cattle farm. (...) ↩

Pozz može li mi neko od vas reći nešto više o magnetnom centru iz praktičnog iskustva.
Šta je zapravo magnetni centar ?Kako se formira ?Kako ga formiramo ?Da li neko ima konretniji praktičniji primjer od opisa u tekstovima.
Da li ima određeni oblik,izgled,dimenziju ..Kako ga držimo u mislima i da li ga držimo u mislima ??
Kako da nam bude stalno na umu,da stalno usmerimo pažnju na njega.Šta on treba da sadrži ??
Da li oni koji su uspjeli nešto oformiti imaju problema sa održavanjem te forme i sa kojim problemima se susreću ??

moje mišljenje je da magnetni centar nema nikakav oblik, izgled ili tako nešto. to je svojstvo tvoje svijesti koja počinje da intenzivno prima "više" uticaje, odnosno odvaja se od uticaja "matriksa" - svakodnevnog ljudskog okruženja u kojem živimo. ljudi bez magnetnog centra su oni koji primaju samo uticaje matriksa - skoro svi koje vidiš na ulici, fakultetima, televiziji, svi ljudi koji "cirkulišu" matriksom. formiranjem magnetnog centra čovjek se odvaja od svih tih uticaja.

magnetni centar raste eksponencijalno i kad se jednom formira (kad jednom kreneš da težiš višim uticajima) to je staza bez povratka i centar je sve jači jer svjesno se opredjeljuje za ove više uticaje. magnetni centar je svojstvo intuicijskog razaznavanja uticaja matriksa (i neutralisanja istih) i uticaja više svijesti koji su ti potrebni za napredak. može i da se oslabi ili čak potpuno ugasi uslijed prevelikog uticaja matriksa na osobu - kad uticaji matriksa odnesu pobjedu. zato duhovni put često počinje odvajanjem od svakodnevnog života (monasi), a ostajanje u centru uticaja matriksa i borba sa njima je znatno teže ali možda čak i daje bolje rezultate (četvrti put).

ti kao pojedinac ne treba da se opterećuješ držanjem magnetnog centra u mislima i takvim stvarima, ti treba da nastojiš da budeš uvijek BUDAN (da "radiš" bez zaboravljanja) to jest da formiraš jedno stalno JA, a ono što zovemo magnetni centar će raditi sam od sebe i jačati. ovo je neko moje shvatanje.