|
"Nama je rečeno da je ovaj univerzum stvoren kao Univerzum Slobodne Volje. Bio je stvoren posebice da dozvoli svim dušama da rade štogod žele raditi; imaju potpun izbor oko toga što žele raditi. Sivi, Gušteri, tkogod da jesu oni koji otimaj ljude i ugrađuju im implantate, imaju pravo da to čine jer je to njihova slobodna volja da dođu ovamo i to nam rade. I, imaju pravo da nam kažu štogod žele da bi opravdali to svoje ponašanje. Naše je pravo da NE vjerujemo u ono što nam ti otmičarski entiteti kažu. Naša je slobodna volja da im vjerujemo ili ne. Ako nam oni tijekom jednog našeg života kažu da imaju pravo da nam to čine, i izaberemo da im vjerujemo, onda u ovom životu kada pokušaju sa istim trikovima mi možemo izabrati da im NE vjerujemo, u svakom slučaju mi ispoljavamo svoju slobodnu volju, a isto tako i oni. Ovo je univerzum slobodne volje.. Možemo promijeniti naše mišljenje. ONI nas pokušavaju uvjeriti da nemamo izbora u tome; vjerovali mi njima ili ne, to je NAŠ izbor. "
U stavu monoteističkih religija, kako je izloženo od Akvinskog i Deskartesa, Slobodna Volja uključuje snagu volje da izabere ili ne. Znači mi smo slobodni toliko da možemo izabrati između alternativa kao što su biti dobar ili zao.
Drugim riječima, možete izabrati "Dobro", ili ne. Ako ne izaberete ono što vam je predstavljeno kao "dobro", vi ste, automatski, izabrali zlo. Postoji samo jedna opcija "dobra", i možete ju prihvatiti ili napustiti, i to je ono od čega se sastoji vaša slobodna volja.
Riječima mafijaških ili Naci tipova, to je "ponuda koju ne možete odbiti" jer je druga opcija neprijatna i izložit će vas neprijatnim posljedicama. Ovakav stav predstavlja ruglo esencijalne ideje Slobodne Volje.
Jasno je, u našoj stvarnosti, da se nalazimo pred licem učenja jedne religije, filozofije, New Age kanaliziranog izvora ili drugog. Jednom kad shvatimo da stvarnost po sebi, iluzije onog što je "dobro" ili "zlo", da su to samo maske, ili simboli nečega dubljeg, počinjemo shvaćati da te dvije alternative koje su nam prezentirane nisu jednake. "Žedna osoba izabire vodu, a ne ulje; gladna osoba kruh, a ne koru drveta; beskućnik suho mjesto pod mostom, a ne klupu na kiši."
Kakav izbor! Po toj definiciji, "Slobodna Volja" postaje malo više od šale, logička proturječnost. To je također glavni modus puta Orijentiranog Prema Sebi – "inducirati izbor" "otežavajući" ga.
Ovaj pogled na slobodnu-volju-koja-nije-slobodna postaje glavna maska onih koji traže da opovrgnu slobodnu volju.
Kada uzmemo u obzir "sposobnost da činimo ono što izaberemo bez smetnji ili ograničenja," i definiramo Slobodnu Volju na ovaj način, tada moramo uzeti u obzir ne samo to da li je naša slobodna volja u sukobu sa slobodnom voljom drugih, nego također i da li i sama naša slobodna volja može biti manje slobodna zbog nesvjesnih psiholoških ili fizioloških sila.
Ako smo slobodni na takav način, stavka "slobodne volje", u terminima 3.denziteta, postaje beznačajna. To je vrlo plitka interpretacija jer znači da je sloboda definirana kao da li osoba može učiniti što izabere, ne birajući sebe; odnosi se na slobodu djelovanja, ne i izbora djelovanja, zbog toga što su svi naši izbori "programirani". Pa ipak, štogod da pojedinac odabere da čini, iako i programiran da tako učini, smatra se da ima "slobodnu volju" ako to MOŽE učiniti!
Kakav jeftin trik!
Ovi problemi naglašavaju postavke mnogih sila koje mogu obuzdati i prisiliti nečije ponašanje protiv njegove volje, kojom, ako je netko toga svjestan, može i ne mora izabrati drugačije. Poanta je: Mi nismo slobodni ako su naš potencijal ili stvarni izbori ograničeni. Locke je dao primjer čovjeka zaključanog u sobu u kojoj on preferira da ostane. Čovjek žudi da ostane u sobi, u mogućnosti je da to učini, te je tako po Hobbesovoj definiciji slobodan, ali čovjek nema moć da napusti sobu i tako po Lockeovoj definiciji nije slobodan!
Upravo su u tom smislu mnogi ljudi obmanuti od strane bande Orijentirane Prema Sebi, da vjeruju kako imaju slobodnu volju. Soba u kojoj su zaključani daje iluziju da su njihova vjerovanja i ciljevi potpuna stvarnost Boga/Kreacije, i njihov izbor da ostanu u sobi je u biti pomirenje sa vjerovanjima koja su im nametnuta izvana.
U takvim terminima, ima li osoba ili nema snagu da čini svojom voljom ostaje temeljno iskustveno pitanje. Ona može misliti da ima potpunu slobodu da čini ili ne čini po svojoj volji, pa opet, njena volja, njeni izbori koji su temeljeni na njenoj svjesnosti, mogu biti određeni podsvjesno ili fizički putem stvari kojih ona NIJE svjesna. U tom smislu, svaki izbor ili djelo koje se temelji na pomanjakanju svjesnosti, mora voditi otkriću izvora pomanjkanja svjesnosti kao uzročnom faktoru, a ne kao izboru onoga koji bira.
Drugim riječima, ako je osoba "programirana", bilo putem vladinih eksperimenata, tuđinaćkih otmica, religijama stvorenim i usađenim od hiperdimenzionalnih bića, onda TKO je u konačnici odgovoran?
Jesu li to "programeri", ili je to osoba koja je efektivno izabrala da bude nesvjesna?
Da, pojedinac može biti nesvjestan zbog straha od odmazde od Boga, demona, ili onih iz vlade ili tuđinaca {aliena} koji njime upravljaju. On može biti uplašen za svoje tijelo ili dušu, ili za tijelo i dušu nekoga koga voli. Ali ti strahovi su vjerovanja od kojih se sastoji zaključana soba u kojoj je izabrao da ostane ne shvaćajući da je njegov vlastiti izbor zapravo lokot {brava}!
Ako je osoba nesvjesna, ne zbog straha, nego jednostavno jer "spava", da li je onda odgovorna za pomanjkanje svjesnosti?
Prema Kasiopejcima, Da. To je njen izbor. Ona je to sa razlogom izabrala na nekom nivou, i tome je posvećena. Osoba je izabrala svoje okruženje, svoj razred {stupanj} i svoje lekcije. Možda izraz "izabrala" u svjesnom smislu nije prikladan. To je više nešto kao da je tamo zbog toga što je to mjesto na koje se "uklapa". Ona je "svjesna jedinica", i ona uči. Samo kada dostigne izvjestan nivo počet će se "buditi." Samo kada u njoj nešto "izraste". Volja.
Izgleda da je Gurdjieff imao ideju da bi "volja" mogla biti "othranjena" u čovjeku i ubrzana, da tako kažem. Napomene koje slijede date su sa time u vidu:
Citat:
Biti 'probuđen' znači biti 'oslobođen hipnoze'. U tome leži osnovna poteškoća ali i garancija te mogućnosti, jer ne postoji organski razlog za san i čovek MOŽE biti probuđen.
— Teoretski može, međutim, praktično je skoro nemoguće, jer čim se čovek probudi za trenutak i otvori oči, sve sile koje su prouzrokovale uspavanost, počinju da deluju na njega desetostrukom energijom i on trenutno pada u san ponovo, često SNIVAJUĆI
da je budan ili da se budi...
— Samo čovek koji u potpunosti shvata teškoće buđenja može razumeti potrebu dugog i mukotrpnog rada koje je potreban za buđenje.
— Uopšteno govoreći, šta je potrebno za buđenje uspavanog čoveka? Potreban je dobar stres. Ali ako čovek čvrsto spava nije dovoljan jedan stres. Potreban je dug period stalnih stresova. Takođe je potreban neko ko će sprovoditi te stresove.
— Takođe postoji mogućnost buđenja pomoću mehaničkih sredstava. Čoveka može probuditi i sat svojom zvonjavom. Nevolja je u tome što se čovek prebrzo navikne na taj zvuk, prestaje da ga čuje. Mnogo satova je potrebno i uvek novih.
... Budilnike treba navijati; da bi bili navijeni čovek ih se mora setiti; da bi se sećao čovek se mora često buditi.
... Ali teško da čovek može da obavi sam toliki posao, navijanje, izmišljanje i menjanje budilnika, bez pomoći spolja. Mnogo je verovatnije da će on započeti taj rad i kasnije zaspati, a u snu će sanjati da izmišlja nove budilnike, navija ih, menja, i uz sve to još bolje spavati.
— Stoga je za buđenje potrebna kombinacija napora. Potreban je neko ko će probuditi čoveka; potrebno je da neko pazi na čoveka koji budi; potrebno je imati budilnike i takođe je potrebno stalno izmišljati nove budilnike.
— Da bi se sve ovo postiglo i zadržali rezultati, neophodno je da određeni broj ljudi radi zajedno. Sam čovek ne može ništa učiniti. Ako nekolicina odluči zajedno da se bori protiv spavanja, oni će buditi jedni druge. Često se događa da 20 ljudi spava ali da dvadeset i prvi biva probuđen i samim tim budi i ostale. Ista se stvar dešava sa budilnicima. Jedan čovek izmišlja jedan budilnik, drugi izmišlja drugi, pa se kasnije mogu zameniti. Sve skupa mogu biti jedan drugome od velike pomoći, a bez te pomoći niko ništa ne može postići.
To znači da čovek koji želi da se probudi mora potražiti ljude koji takođe žele da budu probuđeni i raditi sa njima zajedno. [Ouspensky, U potrazi za čudesnim, 1949.]
Možemo li mi ubrzati buđenje?
Kasiopejci su dali neke naznake da je to moguće:
Citat:
P: (L): Postoji li alat koji pojačava slobodnu volju?
O: Nikakav alat nije potreban radi toga jer sve što postoji su lekcije. Ciklus učenja je varijabilan, a progres uzduž njega je određen događajima i okolnostima kako se one odvijaju.
P: (L): Dakle, kad je osoba hipnotizirana i kontrolirana izvana, radi onog o čemu smo diskutirali ranije, oni su hipnotizirani i kontrolirani sve dok ne nauče kako to zaustaviti?
O: Da.
P: (L): Dakle, koristeći analogiju svinjca, oni su se jednostavno uvaljali u to i pate sve dok im nije dosta?
O: Koristeći vašu analogiju bicikla: Ima li alata koji vam je potreban, kao djetetu, da naučite kako naučiti voziti bicikl?!?
P: (MM): Nemate li više slobodne volje pomoću upijanja ( asimiliranja ) znanja?
O: Da!!! Da!!!
P: (L): Dakle, drugim rječima, znanje i svijest vas naprave svjesnima da imate slobodnu volju i također napravi vas svjesnima o tome koje SU akcije stvarno djela slobodne volje, i zato, kad znate ili vidite razliku između laži i prevara i istine, onda ste u poziciji kontrolirati svoj život?
O: Da. Zapamti, vi učite eksponencijalnom krivuljom, jednom kad postanete "uštimani".
To znači da vi postajete uveliko sposobni pristupiti univerzalnoj svijesti. Molimo naučite vjerovati svojoj povećanoj svjesnosti. Svi koji su prisutni ovdje su na nekoj točki na tom ciklusu, ili nekoj točki progresa, napretka, neki su dalje od drugih. Ako vi propisno komunicirate u mreži bez predrasuda, vi svi bi mogli postići istu točku u ovom ciklusu.
Dakle, učenje, umreženi rad sa ostalima koji su odmakli dalje u ciklusu napredovanja, i rad na tome pez predrasuda MOŽE činiti razliku, izgleda.
I to nas dovodi do Kantove definicije Slobodne Volje.
Kant je definirao slobodnu volju kao sposobnost pokretanja novih uzročnih nizova. Za Kanta sloboda je neovisnost od uticaja motivacijskih, karakternih i vanjskih uzroka. To je više nego samo moć da se izabere. Sloboda je moć da se upotrebi volja kako razum nalaže, da bude prvi uzrok događaja bez obzira na fizička ograničenja.
Ovo znači mogućnost da se izabere SLOBODNO između najmanje DVIJE alternative. To znači da te (najmanje dvije) alternative NE SMIJU BITI POJAČANE, jedna u odnosu na drugu u smislu unutrašnjih termina. Znači ne smije biti NIČEGA što prisiljava onoga koji bira da odabere jednu u odnosu na drugu. Zapravo, izgleda da izbor ima više potencijala ako je učinjen kao djelo duboke i čiste vjere, u suprotnosti svemu onome što je evidentno u materijalnim terminima.
Sloboda tako definirana, zahvaća bît IZBORA između orijentiranosti prema sebi i orijentiranosti prema drugima. Biti tako slobodan znači da možemo VIDJETI sa našim razumom sve ili najveći dio uticaja koji su nam nametnuti od strane mnogih sila koje djeluju u našoj okolini, i tada možemo, temeljem znanja o tim silama, BIRATI bez obzira na njih.
|
Prijava
FAQ
Pretraživač
