Pixice,
Naravno ne mogu reći da se slažem se sa tvojom prijateljicom tj. njenim tumačenjem Starog i Novog zavjeta. Kad bi nam ona mogla iz gornjeg navoda ili npr. uz pomoć materijala iz Knjige Jozue Nunova iz Starog Zavjeta objasniti kakve veze ima ono što je tamo izneseno sa “razmijevanjem svemira”, onda bi to već bilo nešto drugo.
Do tada ću ja smatrati da je to samo jedna genocidna filozofija čije reflekcije možemo i dan danas vidjeti. Ona je poslužila kao podsticaj i opravdanje za mučenje i likvidaciju najmanje 60 miliona ljudi u vremenima kad se broj ljudskih bića na ovoj planeti mjerio u stotinama miliona a ne u milijardama. Nekima ona i dan danas služi za iste svrhe.
Prije bih rekao da se tu radi o jednoj namjernoj manipulaciji percepcije i svijesti ljudi. U tekstu Regresivna terapija rekao sam sljedeće:
“Mnogi od nas su, navodno, svojevremeno došli u ovu Zonu Demijurga u misiji da u ovaj nepopularni dio naše galaksije unesu više Svjetlosti tj. da ga dovedu u harmoniju sa kreativnim silama Svega Što Jeste, međutim i na žalost, već poslije par inkarnacija oni su “pali u jedan duboki trans” i zaboravili na tu svoju misiju usljed djelovanja jednog veoma jakog i sofisticiranog ‘kontrolnog sistema.’ Entiteti OPS tipa, koji su zaposjeli ovaj dio prostora-vremena manipulišu svijest ljudskih bića, tako da ovi kruže iz jedne inkarnacije u drugu, nesvjesni svoje istinske prirode i objektivne realnosti. Živjeći ‘u nesvjesti’ usljed svoje podložnosti veoma moćnim tehnikama ispiranja mozga i kontrole svijesti,’ ove “božje iskre” počinju uzimati učešća u šou-programu (barbarizmu kosmičkih proporcija) režiranom od strane ‘kontronog sistema’ na ovoj planeti, te tako i skupljati karmu, koje se onda veoma teško oslobođaju. Tako oni ostaju na neki način “zarobljeni” u ovoj vremensko-prostornoj zoni, te služe kao izvor energije za svoje “nadzornike” ili 4D enitete OPS tipa. Ljudska bića sa individualnom dušom po samoj svojoj suštini nisu bila nasilna i nisu imala tendenciju da uništavaju život bilo gdje da su se zadesili u ovom univerzumu. Međutim, sada na ovoj planeti, mentalno kontrolisana ljudska bića ponašaju se onako kako im mentalni programi njihovih kontrolora nalažu. Tako smo mi ovu prekrasnu planetu u rekordnom roku pretvorili u jednu klaonicu koja non-stop radi, a istovremeno i u jednu kantu za đubre, koja je već odavno prepuna. Naravno, mi svega toga ne možemo da budemo i svjesni iz već prethodno navedenih razloga. Tako se sada nalazimo u jednom “začaranom krugu” iz kojeg se izlaz još uvijek ne nazire.”
~***~
a onda se možemo podsjetiti na ovaj izvod iz teksta Masovna Kontrola Svijesti, kojeg sam poslao pod temom Mentalni Programi:
Treći Čovjek
Postoji jedan malo poznat podatak koji je naveden u sljedećoj priči:
Jednoj osobi pod hipnozom je bilo rečeno da kad se probudi, neće biti u stanju da vidi trećeg čovjeka (koji se takođe nalazio u istoj prostori s njom i hipnotizerom). Njoj je sugerisano da je taj čovjek postao nevidljiv. Sve sugestije su joj date na ‘propisan’ način, kao npr. “ti nećeš vidjeti njega itd. itd….” Kada se ta osoba probudila, gle čuda! Ova sugestija NIJE radila.
Zašto? Zato što je to bilo protiv njenog sistema vjerovanja. Ta osoba NIJE vjerovala da čovjek može da postane nevidljiv.
Tako je onda napravljen jedan drugi eksperiment. Tu osobu su ponovo hipnotizirali a onda su joj rekli kako treći čovjek mora da napusti tu prostoriju… da je dobio jedan iznenadan poziv i da mora da ide; opisano joj je kako on sada ustaje, oblači svoj kaput, stavlja šešir na glavu…vrata su bila otvorena, pa ponovo zatvorena, kako bi se napravio ‘zvučni efekat’, a onda je hipnotizirana osoba povraćena nazad iz transa.
Pogodite šta se desilo?
Ta osoba NIJE BILA U STANJU DA VIDI TREĆEG ČOVJEKA.
Zašto? Zato što je njena percepcija bila modifikovana prema njenim vjerovanjima. Određeni "cenzori" u njenom mozgu bili su aktivirani na takav način da je to bilo prihvatljivo za instikte za održanje njenog ega.
Sredstva i načini za obezbjeđivanje održavanja ega usađuju se prilično rano u životu kroz naše parentalno i socijalno programiranje. To kondicioniranje određuje šta JESTE a šta NIJE moguće; šta nam je “dozvoljeno” da vjerujemo da bi bili prihvaćeni od naše okoline. Mi to prvo učimo preko saznavanja šta čini naše roditelje zadovoljnima a kasnije mi modificiramo naša vjerovanja na osnovu toga šta odgovara našem društvu – ljudima iz naše neposredne okoline – da vjerujemo.
U svakom slučaju, da se opet vratimo na onu priču; onaj Treći Čovjek je onda počeo da šeta po sobi, podiže i spušta stvari i radi sve i svašta kako bi testirao svjesnost one osobe o svom prisustvu. Sada je ta osoba počela bivati histerična u vezi “anomalija” koje su se dešavale oko nje! Ona je mogla vidjeti kako se razni objekti kreću kroz vazduh, kako se vrata otvaraju i zatvaraju ali NIJE mogla vidjeti IZVOR tih aktivnosti jer nije vjerovala da se u sobi nalazi još jedan čovjek.
Tako, kakve su sada implikacije u vezi ovog faktora ljudske svijesti?
Jedna od prvih stvari koje možemo primjetiti je ta da svako ima različit sklop vjerovanja koja su bazirana na njegovom socijalnom i parentalnom kondicioniranju i ta vjerovanja određuju koliki dio OBJEKTIVNE realnosti je neko u stanju da vidi.
U gornjoj priči, objektivna realnost je ONO ŠTO JESTE, bilo da je ona je istinski objektivna, ili samo jedna koncenzus realnost. U ovoj priči, jasno je da postoji jedan veliki dio stvarnosti koji nije pristupačan onoj osobi zbog jedne cenzure u percepciji koja je bila aktivirana uz pomoć sugestija hipnotizera. To bi značilo, da ta osoba ima jedno jako vjerovanje koje je bazirano na njenom IZBORU u smislu kome ili čemu da vjeruje – hipnotizeru ili svojoj vlastitoj, nepomućenoj opservaciji stvarnosti. U ovom slučaju, navedena osoba je IZABRALA ili odlučila da vjeruje hipnotizeru a ne ono šta je mogala vidjeti u slučaju da je izostavila cenzuru u percepciji koju joj je inducirao hipnotizer aktivirajući njen “centar za vjerovanje” – mada je ta aktivacija bila bazirana na prevari.
A to je upravo i slučaj sa skoro svim ljudskim bićima: mi vjerujemo hipnotizeru – “zvaničnoj kulturi” – i tako smo u stanju da sa jednom podmuklom prepredenošću negiramo nešto što nam se često nalazi ispred vlastitog nosa. I kao što je slučaj sa onom osobom koja je bila podvrgnuta hipnozi – mi se tako potpuno prepuštamo na milost i nemilost “Nevidljivog Čovjeka,” zato što smo se odlučili ili izabrali onu opciju da ga ne vidimo.
Da budemo načisto: mi smo svi naučili kako da izbjegavamo neugodnu stvarnost. Ljudska bića – suočena sa neugodnim istinama o samim sebi ili o njihovoj stvarnosti – reaguju kao alkoholičari koji neće da priznaju u kakvom se stanju nalaze, ili kao čovjek koji neće da si prizna da ga žena vara, pa je on obično poslednji koji to sazna.
~***~
Dakle, ako umjesto pojma - ‘hipnotizer’, koristimo pojam - religija, onda mislim da bi stvar trebala biti jasna. Religija mijenja percepciju i svijest čovjeka i ne dozvoljava mu da vidi objektivnu realnost.
U tom kontekstu možda bi se mogla razumjeti i ona stara istočnjačka priča koju prenosi Uspenski u knjizi U Potrazi za Čudesnim:
"Postoji jedna stara ruska priča koja govori o jednom veoma bogatom čarobnjaku koji je imao mnogo ovaca. Istovremeno ovaj čarobnjak je bio i jedno veoma škrto «stvorenje» (ne mora biti da se radilo o ljudskom biću prim.prev.) Tako nije htio da plati drugima da mu čuvaju stado niti je htio da investira pare u ogradu kojom bi ogradio pašnjake gdje su pasle njegove ovce. Stalno se dešavalo da neka ovca odluta u šumu, upadne u neku jarugu itd. međutim najgore je bilo to što su ovce počele da bježe jer su shvatile da čarobnjaka jedino zanima njihovo meso, koža i vuna, a to im se naravno ni malo nije sviđalo.
Na kraju, čarobnjak se dosjetio. On je hipnotisao svoje ovce a onda ih ubjedio da su one besmrtne i kako uopšte neće osjetiti kad im on bude gulio kožu, čak naprotiv, za njih će to biti jedno veoma prijatno iskustvo; ubjedio ih je i u to kako je on u stvari jedno veoma dobro “stvorenje” i da ih toliko voli da bi sve za njih učinio; i na kraju im je čak obećao i to da ukoliko im se nešto i desi – to se nikako neće dogoditi kad one misle da hoće i sigurno ne na onaj način na koji one misle da će se desiti, te je stoga najbolje, da one uopšte ni ne razmišljaju o tome. I ne samo to, čarobnjak je ubjedio ovce da one, u stvari, ni nisu ovce; tako je nekima od njih sugerisao da su lavovi, drugima da su orlovi, trećima da su ljudska bića a nekima, i da su čarobnjaci.
~***~
Na kraju bih samo rekao da su tzv. “svete knjige” od strane većine ljudi shvaćene onako kako je to bilo anticipirano od strane onih koji su ih “ubacili” među nas. U skladu s tim one su ostvarile odredene efekte na ljudsku svijest, te tako modifikovale i našu percepciju, a odatle i naše razmišljanje i ponašanje, tako da ono bude u skladu s planovima i potrebama ‘kontrolnog sistema’.
Ako ništa drugo, možemo ih sasvim lijepo prepoznati po njihovim - “plodovima.”
Ukoliko ih je neko od nas uspio shvatiti drugačije, svaka čast!
Pozdrav!
|