nastavak:
Zašto bez duha? Šta kažu drugi?Postoje već neke teorije o tome zašto su neki ljudi lišeni viših komponenti svijesti i kakvu svrhu oni imaju u jednoj široj slici. S obzirom da nisam prvi koji je došao do ovih opservacija, sada ću se ukratko osvrnuti na ono što su drugi rekli o tome tako da možete razmotriti dostupne opcije.
John Baines piše u knjizi The Stellar Man da ljudi, slično kao sve životinjske vrste, posjeduju jednu kolektivnu dušu koja je specifična za njihovu vrstu. To kolektivno nesvjesno vrši jedan de-individualizirajući uticaj na ljudska bića, gurajući ih ka mentalitetu grupe, mentalitetu stada i praćenju većine (u smislu one narodne - "gdje svi Turci, tu i mali Mujo", prim. prev.). Rupert Sheldrake bi to nazvao - ljudsko morfogenetsko polje. Ljudi koji nisu razvili svoju svjesnu individualnost samo su obični roboti koji prate soporifičan uticaj (koji navodi na san, prim. pre.) kolektivnog nesvjesnog kao da su neki produžeci grupnog uma ("hive mind" - kao npr. u slučaju pčela, prim. prev). Cilj ezoteričkog razvoja podrazumijeva jedno otcjepljivanje od stada, razvoj vlastite snage volje, te tako i postizanje slobode svog bića.
Rudolf Steiner je govorio nešto slično. Njegov temeljni rad, Filozofija Slobode odnosio se na taj problem. Steiner je govorio da sve dok ljudi slušaju vanjske autoritete, svoje vlastite biološke instikte i one životinjske dijelove sebe koji su zajednički za sviju, oni neće biti slobodna bića. Sloboda dolazi kroz čovjekove izbore bazirane na jednom intuitivnom razumijevanju onoga šta svaka opcija nosi sa sobom i šta to znači. Taj akt slobodne volje zahtijeva jednu introspekciju i spiritualnu pronicljivost kako bi se dejstvovalo s jedne platforme istinskog razumijevanja. Steiner je smatrao da nisu svi ljudi u stanju da sprovode introspekciju u stepenu koji je potreban da se donesu ispravne odluke na bazi intelekta i slobodne volje.
G. I. Gurdjieff je govorio nešto slično. U svojim predavanjima Pogledi iz stvarnog svijeta on rezimira svoj odnos prema tome. Ljudi se rađaju kao prazne table, kao biološke mašine bez samo-svjesnosti. U nekoj tački svog života, čovjek razvija jedno "Ja", ili skreće na suprotan put prema daljoj mehanizaciji i propasti. Tako, prema Gurdjieff-u, “prazni” ljudi su oni koji nikada nisu razvili svoju samo-svjesnost onoliko koliko bi trebali, dok svi mi krećemo od iste platforme. Ne vjerujem da je ovo tačno zbog toga što postoje novorođenčad i djeca koja u svojim očima jasno pokazuju jednu visoku osjećajnost i ponašaju se onako kako bi se to očekivalo od nekoga ko posjeduje samo-svjesnost dok drugoj djeci to nedostaje, što sugeriše da u nekim ljudima postoji onaj faktor reinkarnacije (duh), dok kod drugih on potpuno nedostaje.
Boris Mouravieff je dosta pisao na temu bezdušnih ljudi. Pogledajte njegove tri knjige iz serije Gnosis, posebno drugu i treću. Njegov pristup tome je baziran na ezoteričkom hrišćanstvu, tako da se on tamo uveliko koristi citatima iz svetog pisma, mada se dosta oslanja i na Gurđijevo učenje Četvrti put, koje opet vodi porijeklo od sufizma. Prema Moravjevoj interpretaciji Knjige postanka, prije Adama i Eve su postojali ljudi ali Adam i Eva i njihovo potomstvo, primili su dah božjeg duha. Tako danas postoje dvije izmješane podvrste ljudi, pre-adamični bez duha i adamični, koji ga imaju. Mouravieff objašnjava da pre-adamični ljudi služe za prikupljanje energije od adamičnih ljudi što je dio kosmičkog lanca ishrane. On je takođe istraživao metafizičke razlike između te dvije vrste te je nadošao na to da pre-adamičnim ljudima nedostaju određeni "centri", koji su analogni čakrama. Mouravieff je smatrao da pre-adamični ljudi imaju jednu grupnu dušu koja je specifična za njihov kolektiv, i da će se tek nakon eona dalje evolucije njihova kolektivna duša podijeliti na individualne duh-ove slične onima koje adamični ljudi već imaju.
Corpus Hermeticum, poznati hermetički i gnostički tekst koji je pisan skoro prije dvije hiljade godina, slično tvrdi da nemaju svi ljudi iskru božanske mudrosti (nazvano - Nous) koja je aktivna unutar njih a da bez Nous- a čovjek više liči na neko “iracionalno stvorenje” (životinju) u smislu njegove motivacije, ograničene percepcije i načina života. Da bi se ovo razumjelo u ispravnom kontekstu, trebalo bi pročitati cijeli taj tekst. Pogledaj engleski prevod pod nazivom The Way of Hermes: New Translations of the Corpus Hermeticum (Inner Traditions, 2000).
I na kraju, u Kasiopejskim transkriptima se takođe pominje djelo Moravjeva i oni pružaju neke od ključnih uvida u vezi s ovom tematikom. Taj kanalizirani izvor tvrdi da su neki ljudi prazni portali kroz koje rade neke druge inteligencije, da oni imaju jednoobrazne aure, da im nedostaju više čakre i da mogu biti veoma vješti u imitiranju ljudi s "individualnom dušom" (duhom) reflektirajući od sebe natrag njihovu vlastitu energiju duše, te da oni kao takvi služe kao sprovodnici ("cijevi") za crpljenje naše energije i njenu isporuku negativnim hiperdimenzionalnim bićima. Sve ovo se slaže s mojim ličnim opservacijama kao i materijalom kojeg su objavili Mouravieff i Gurdjieff, osim što je ovaj koncept vjerovatno bliže istini od onoga što su iznosili ova dvojica tradicionalnih metafizičara. Dok John Baines govori da su ljudi produžeci ljudske kolektivne duše, Kasiopejci tvrde da su ljudi u stvari produžeci neke posebne životinjske grupe duša. Oni kažu da tzv. “organski portali” služe kao most između ljudskog i životinjskog carstva, pomažući transfer viših ljudskih energija u te životinjske grupne duše kako bi ubrzali njihovu evoluciju, ali su više negativne sile preuzele kontrolu nad tom njihovom ulogom za potrebe svoje vlastite ishrane.
Dakle, ovo što tvrdim u ovom članku nije nešto posebno novo. Ja sam samo nezavisno posmatrao "prazne" ljude u periodu 1999-2001.g. a onda sam prošao kroz različite lične špekulacije i postojeće teorije dok napokon nisam nadošao na ovu sadašnju teoriju koju sam predstavio u ovom članku.
Smatram da postoji nekoliko načina na koje ljudi mogu ostati bez duha. Neki su jednostavno rođeni takvi da se u njima duh nikada nije ni ukorijenio, slično kao stolice u nekom pozorištu koje ostanu prazne zato što niko nije kupio kartu za njih. Drugi opet mogu da započnu svoj život s duhom a da ih on napusti u nekom kasnijem periodu njihovog života. Duh može da napusti tijelo usljed nasilja ili iznenadnih ekstremnih trauma, ili da se postepeno ispari zbog jednog rutinskog bezdušnog ponašanja individue koja ga je imala. Svako ko umre ne pada obavezno mrtav. Ljudi mogu nastaviti da egzistiraju kao šuplje školjke, kao neki eho njihovih bivših Ja, potpuno prazni od onog duha koji ih je nekada činio blistavim. Postoje i neki drugi mračni fenomeni kao npr. mrtvi ljudi koji su re-animirani od strane vanzemaljaca s naprednom tehnologijom, ljudski klonovi i drugi tipovi vještačkih humanoida kojima nedostaje duh, međutim, ti slučajevi su relativno rijetki i neće biti diskutovani u ovom članku (u vezi s tom tematikom pogledajte moj članak
Human Simulacra).
Ovaj članak se uglavnom odnosi na jedan širi dio ljudske populacije kojem prirodno nedostaje duh. Taj tip ljudi je uvijek bio široko zastupljen tokom cijele naše istorije a uz pomoć svoje predatorske i svjetovne naravi oni su uvijek gravitirali ka vrhu društvenih, ekonomskih i političkih hijerarhija i učinili su ovaj svijet antagonističkim prema duhovnim impulsima.
(Gurđijev: "Kada bi vi znali koliko mrtvih ljudi upravlja vašim životima, poludjeli bi ste od užasa; prim. prev.)
Koristi od razumijevanja
Kao što ste mogli vidjeti, ova teorija po kojoj nekim ljudima nedostaje duh, objašnjava dosta toga u vezi sa robotiziranoj, životinjskoj i predatorskoj strani čovječanstva. Toliko mnogo nas živi u zabludi u vezi s tim da smo svi mi iznutra isti, tako da je samo potrebno stati na tuđe mjesto kako bi razumjeli motivacije neke druge osobe. Međutim, ne mogu se svi nehumani akti povezivati s varijabilama iz životne sredine. Postoje i slučajevi u kojima čak ako se i stavimo na mjesto drugih, nećemo se ponašati isto kao i oni. To je zbog toga što razlog njihovih motivacija nije environmentalne prirode, nego metafizičke: nedostatak duha, i - ego postaje vrhovni vladar.
Oni koji ignorišu mogućnost postojanja ljudi bez duha, nastaviće da vrte glavom kad god ih bude frustriralo nečije ponašanje koje nisu u stanju ‘kompjutirati’, tako da će morati to da ignorišu ili da već nekako racionalizuju. Kad budu imale posla s nekim psihopatom bez duha, takve individue će biti lako prevarene i izmanipulisane.
Tek nakon što se čovjek mnogo puta oprži, možda će razumjeti to da su neki ljudi jednostavno jedna posebna vrsta životinja i da se nekim ljudima ne može pomoći zato što se oni ponašaju zdravo i potpuno u skladu s njihovom bezdušnom predatorskom prirodom. Ovo se posebno odnosi na psihopatološku elitu koja dana upravlja ovom planetom-zatvorom; oni se ne mogu rehabilisati, navesti da uvide greške koje čine, niti ih se može u nešto ubijediti apelovanjem na njihovu susjećajnost.
Upozorenje i zaključakMeđutim, ne bi bilo mudro gledati s visine i s prezirom na ljude bez duha. Oni su ono što jesu, živeći svoje živote u skladu sa svojom građom. S njima se treba postupati slično kao što se postupa s nekom divljom životinjom koja se ponaša u skladu sa svojom divljom prirodom. Frustracija se javlja samo onda kad od bezdušnih ljudi očekujemo da se oni pridržavaju viših duhovnih standarda. Kad od njih ne očekujemo previše, i kad razumijemo zašto se oni ponašaju tako, frustracija će se pretvoriti u jedno tiho razumijevanje.
Isto tako nema svrhe da se upuštamo u neku potragu za ljudima bez duha jer ćemo naginjati na stranu paranoje i tako griješiti pri procjeni. S obzirom da vrste ponašanja ljudi bez duha spadaju u jednu podgrupu načina ponašanja ljudi s duhom, samo ono ponašanje koje je posebno za ljude s duhom može nam omogućiti jednu brzu i sigurnu identifikaciju, tako da one ljude koji imaju duh definitivno možemo prepoznati. Procjena u smislu ko je ko, funkcioniše samo kad je izdvajanje ljudi s duhom u pitanju a to je najlakše izvesti s onim individuama koje su na vašoj talasnoj dužini. Vi ćete imati utisak jedne živahnosti u njihovim očima, osjećati ćete i jednu jasnu i posebnu energiju iza njihovih riječi a primjetićete i orginalnost i nezavisnost kod njihovog načina razmišljanja.
________________________________________
Dodatak I: Uobičajena pitanjaKako je mogu znati da nisam čovjek bez duha? – Ukoliko ste jednom doživjeli bar nešto što je specifično za duh, onda niste bez duha. Sama činjenica što se to pitate, što niste sigurni a želite to da budete, pokazuje jednu samo-svjesnost i introspekciju, što je jedan od znakova prisustva duha. Bez obzira na sve, bolje je pretpostaviti da imate duh a onda raditi na razvoju njegovih kvaliteta kao što su intuicija, emaptija i lucidnost, dok ste sve to vrijeme svjesni vaših donjih egoističnih impulsa, suzdržavajući se od toga da reagujete na njih.
Sumnjam da je moj prijatelj (bračni drug, roditelj…) čovjek bez duha, šta trebam da radim? – Ostavite za momenat na stranu to pitanje da li oni imaju duh ili ga nemaju, a koncentrišite se samo na pitanje da li vi možete nastaviti da živite i družite se s njima. Da li su oni toliko manipulativni, iscrpljujući, nasilni ili na bilo koji drugi način štetni za vaše dobrostanje, tako da morate da se udaljite od njih? Ako je to tako, onda nije važno to da li oni imaju duh ili ga nemaju. Da li se oni odnose prema vama na jedan opušten i prijateljski način, tako da vam je zabavno provoditi vrijeme u njihovom društvu? Ako je to tako, onda nije važno to da li oni imaju duh ili ga nemaju. Tako, gledajući iz jedne praktične perspektive, jedino što se trebate pitati je to da li vi možete izlaziti na kraj s njima u vašem životu. Tamo gdje razlikovanje duhovnih i bezdušnih ljudi JESTE bitno, to je kad imate posla sa psihopatološkim ljudima, koji će se čak i nakon obećanja da će promijeniti svoje ponašanje, stalno vraćati na staro; onda je na nekoj tački, umjesto racionalizovanja u smislu da su oni samo zavedeni i da im treba malo više pažnje, možda bolje zaključiti to da se oni ponašaju perfektno u skladu s onim šta oni stvarno jesu. Naivni ljudi, koji misle da je svako podjednako dobar iznutra, nastavljaće da racionalizuju stvari i trpe nasilje, međutim, oni koji imaju jedno više razumijevanje, prepoznaće prije one upozoravajuće znakove i spasiti se od nevolje.
Zar nije taj koncept o ljudima bez duha nekako diskriminativan, rasistički, optuženički i antitetičan u odnosu na ideju o ljudskoj jednakosti, jedinstvu, harmoniji i bratstvu? – ukoliko je ispravna ova teorija da nekim ljudima nedostaje duh, onda istina u vezi s tim ne bi smjela biti ignorisana čisto zbog političkih razloga. Kad se pravilno primjeni, znanje može dovesti do jedne veće stabilnosti i harmonije na duže staze. Na primjer, svaki pokušaj stvaranja jednog utopijskog društva je propao zato što je bio zasnovan na naivnim pretpostavkama o sklopu njegovih građana; sebične, psihopatološke, predatorske individue na kraju sve izvitopere i pokvare. Da su te utopije bile utemeljene na jednom potpunom razumijevanju takvih individua, onda bi se poduzimale i određene mjere koje bi sprečavale propast takvih društvenih sistema. Takođe, neka teorija se ne mora kriviti zbog loših posljedica njene primjene; oni koji ju pogrešno primjenjuju, koriste je za zadovoljavanje njihovog ega a ne iz nekih duhovnih pobuda. Umjesto odbacivanja neke teorije zbog njene pogrešne primjene, trebalo bi uložiti više napora u sprečavanje njene pogrešne primjene.
I na kraju, jedinstvo cjelokupnog života se može uspostavljati bez žrtvovanja svjesnosti o funkcionalnoj raznolikosti koja ga sačinjava; a samo kad se ispravno prihvati svaki dio tog jedinstva, biće moguće prihvatiti i njegovu cjelokupnost s jednom punom jasnoćom, umjesto ignoratnog blaženstva.
________________________________________
Dodatak II: LiteraturaJohn Baines – The Stellar Man
Rudolf Steiner – Theosophy
Rudolf Steiner – The Philosophy of Freedom
Rudolf Steiner – Outline of Occult Science
G. I. Gurdjieff – Views from the Real World
P. D. Ouspensky – In Search of the Miraculous
Clement Salaman, et al… – The Way of Hermes (Corpus Hermeticum)
Dion Fortune – Psychic Self-Defense
Boris Mouravieff – Gnosis, Volumes I-III
LKJ, et al… – The Cassiopaean Transcripts
Amit Goswami – The Self-Aware Universe
Neki od izvoda iz ove literature u vezi s ovom tematikom, mogu se naci, - OVDJE.
________________________________________
Dodatak III: Permutacije metafizičkih komponentiKako bi se pokazala potreba za pojmovima kao sto su duh, tijelo, etericno i astralno, ovdje slijedi jedna lista kombinacija tih elemenata prilikom obrazovanja razlicitih vrsta entiteta. Kao sto cete vidjeti, razlika izmedju tih entiteta ne moze se objasniti uz pomoc manje elementata od ovih koji su ovdje prisutni.
Elementarna materija:
tijelo
Kristali i biljke:
tijelo | eterično
Prosječne životinje:
tijelo | eterično | astralno
Ljudi bez duha:
tijelo | ego | eterično | astralno
Ljudi s duhom:
tijelo | ego | eterično | astralno | duh
Ljudi s duhom nakon što odluče da se inkarniraju, prva faza:
astralno | duh
Ljudi s duhom nakon što odluče da se inkarniraju, druga faza:
eterično | astralno | duh
Ljudi s duhom kratko prije rođenja:
tijelo | eterično | astralno | duh
Ljudi s duhom nakon djetinjstva:
tijelo | ego | eterično | astralno | duh
Ljudi s duhom nakon fizičke smrti:
ego | eterično | astralno | duh
Ljudi s duhom nakon “druge” smrti, za vrijeme života-nakon-života:
duh
Ljudi bez duha nakon formiranja embriona:
tijelo | eterično
Ljudi bez duha kratko prije rođenja:
tijelo | eterično | astralno
Ljudi bez duha nakon djetinjstva:
tijelo | ego | eterično | astralno
Ljudi bez duha nako fizičke smrti:
ego | eterično | astralno
Ljudi bez duha nakon “druge” smrti:
(ništa)
Vještački humanoidi:
tijelo | ego | eterično
Eterične misaone forme i astralno životinjsko carstvo:
eterično | astralno
Anđeoska bića:
astralno | duh
Demonska bića:
ego | eterično | astralno
Duhovne astralne projekcije:
ego | astralno | duh
Eterični vanzemaljci i transcedentalna ljudska bića:
eterično | astralno | duh
Kraj
Napomena: prevod bilješki vezanih za ovaj tekst biće uključen u verziji koja će uskoro biti objavljena na metafizičkoj stranici vebsajta galaksija.com
...