Sada je: pet mar 29, 2024 6:46 am.

Prijava

Korisničko ime:   Šifra:   Automatsko prijavljivanje  

Vremenska zona: UTC + 01:00




Započni novu temu Odgovori  [ 20 post(ov)a ] 
Autor/ica Poruka
 Naslov: Osjećaju li ljudi svoj kraj?
PostPostano: sri nov 09, 2011 10:15 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: sri nov 09, 2011 9:20 am
Postovi: 30
Lokacija: DUŠA
Željela bih sa vama podijeliti nešto o čemu često razmišljam-pa da krenem od početka....
Jedne večeri ,znam i točan datum 17.3.2008. usnila sam jedan san-sanjam svog oca,koji je tada bio živ,kako mi dolazi u blještavoj svjetlosti i njegovo lice okupano svjetlošću toliko lijepom da je i sada vidim pred sobom.U toj svjetlosti on mi mentalno šalje poruku da odlazi,i ja već u snu osjećam tu navalu bola i budim se okupana suzama.Već je svanulo jutro i ja prvo grabim mobitel i zovem tatu,molim se da je živ.Tata mi se javlja ,koje olakšanje....
Živ je...Molim ga da odmah dođe kod mene da ga vidim....
U to vrijeme ja sam ušla u četvrti mjesec trudnoće.Trebam kroz 10 dana obaviti redovni pregled...
Tata dolazi i ja mu pokušavam ispričati svoj san a on me pita -Jesi sanjala da sam umro?-Malo sam u čudu kako zna što mu želim reći,ali on moj tok misli prekida sa jednom Ajde,Gubi(tako me je od milja zvao),svi jednoga dana moramo krenuti dalje....Ali ja sam uvijek uz tebe....
To me je smirilo....
Prolazi tih 10-ak dana i ja odlazim na uzv pregled kod gin.,on gleda monitor i mršti se i kratko mi kaže-žao mi je ,ali bebi više srce ne kuca....Ovaj bolni dio ću preskočiti....Uglavnom,prije nego li sam trebala u bolnicu na indukciju,dolazi moj tata k meni doma i sa vrata me grli ,taj put me je posljednji put zagrlio,to mi je puno značilo jer me kao dijete nikada nije grlio,zapravo je bio vrlo stroga i kruta osoba,nije volio pokazivati emocije(to je valjda zajedničko svim muškarcima),tako da sam bila gladna njegove ljubavi,ali na nekoj dubljoj razini dobro smo se razumjeli...često smo se u to vrijeme čuli telefonom,često je znao doći i u razgovoru samnom pustiti suzu,to se često dešavalo,i iskreno,bilo mi je malo čudno,jer velim,bio je dosta kruta osoba,a sada se dešavala prava navala emocija....pričao mi je o svom djetinjstvu ,o mnogo stvari smo pričali....18.4.u zoru mama me zove i kaže mi da je tata imao srčani udar i da odmah dođem doma...u bunilu sam i jurim s mužem tamo i nadam se da ću stići,ali znam dok se vozim prema kući da je umro i da neću stići.....osjećam to....tek kasnije,nakon ukopa vraća mi se sve-i san,i moja beba koja je umrla i tata koji je otišao iza te bebe....u mjesec dana dva bolna udarca....vraća mi se i taj san 17.3 i tatin odlazak 18.4.točno mjesec dana nakon....i pitam se da li je znao?
da li su te emocije koje su toliko iz njega izlazile bile samo svojevrsni oproštaj od ovog života?
da li ljudi zaista mogu predosjetiti svoj kraj na ovom svijetu?
da li je netko od vas imao takav predskazujući san?
i da,2009.pred sam Božić rodila sam svoje treće dijete,svog sinčića,maleni ima mali znak na leđima isti kakav je moj tata imao na nozi-čak mu fizički nalikuje....eto,ja sam malo sve zbrda zdola napisala ali nadam se da ste shvatili....

_________________
Njega bi,govorio je u sebi mali princ dok je putovao dalje,njega bi prezirali svi ostali,i kralj,i oholica,i vinopija,i poslovni čovjek.Ipak mi se on jedini ne čini smiješnim.Možda zato što se bavi nečim drugim,a ne samim sobom.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Osjećaju li ljudi svoj kraj?
PostPostano: sri nov 09, 2011 11:43 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: pet okt 28, 2011 1:49 am
Postovi: 58
meni se nešto slično desilo s djedom,on je čak ,nevjerovatno,znao i dan kad putuje,pozdravio se i rekao da ga u subotu više neće biti,i tako bijaše,otišao je prirodno...a ti ,pozabavi se svojim snovima,imaju još puno toga da ti kažu.... :love3:


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Osjećaju li ljudi svoj kraj?
PostPostano: čet nov 10, 2011 7:13 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: uto nov 01, 2005 1:17 am
Postovi: 1377
Lokacija: Justinijana Prima
" Osjećaju li ljudi svoj kraj? "

naslov teme je malo neprikladan - 'kraj' -kakav crni kraj?

ako pitash o zavrshetku jednog od razreda 3D shkole na Zemlji i odlazak/povratak na raspust pre pochetka novog(ili ponavljanja istog) razreda
onda kad sam vec tu da odgovorim - da
svakako da osecaju
mada bi tu valjalo izbegavati generalizaciju(i uopshte kad su ovakve metafizichke teme u pitanju bi to valjalo mada se chini da je lakshe i sa pushenjem prekinuti nego se manuti generalizacija)

dakle,svakako da ne osecaju svi ljudi
neki uopshte i nisu ljudi, pa i nemaju chime shta da osete
neki osecaju ali to zanemaruju i zatrpavaju
neki osecaju ali to odmah i zaborave
neki se sete shta su osetili al' opet zaborave brzo
neki se sete da su se setili da su osetili ali su zaboravili kako da se sete
neki bi mogli da osete kada bi im paznja bila fokusirana na tu problematiku,il' narodski recheno - prosto ih zabole ..... kad ce da se odjave sa ovog ringishpila
itakdalje ...

shto se konkretnih primera vezano za ovu tematiku, kao shto je SmakSveta ovde navela:
Apocalyptica je napisao/la:
meni se nešto slično desilo s djedom,on je čak ,nevjerovatno,znao i dan kad putuje,pozdravio se i rekao da ga u subotu više neće biti,i tako bijaše,otišao je prirodno...a ti ,pozabavi se svojim snovima,imaju još puno toga da ti kažu.... :love3:

imam u porodichnoj tradiciji takvih pricha vrlo zanimljivih i neobichnih, sa najavama odlaska,chak i za sledece koji ce da odu da ih se na vreme pripremi i umiri,sa tachnim datumom,kako za sebe tako i za te sledece :hello2:


:love3:

_________________
Теоретичар завере у мировини, технолошки вишак @ КасиЈопеја ДП инк. & стечајни управник @ ХипиШизикМетафизик анлимитид.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Osjećaju li ljudi svoj kraj?
PostPostano: čet nov 10, 2011 7:46 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: pet okt 28, 2011 1:49 am
Postovi: 58
SmakSveta :rofl :rofl ,ovaj,da,svi" ljudi" sve osjećaju al nezna svatko raspoznati neki viši osjećaj i dati mu "ime" pa da bi njime znao baratati tj.adekvatno se s njim stopiti i djelovati u skladu sa svemirom, čiji je taj isti osjećaj proizvod.u ovom slučaju ,veliki je dar spoznati da se" ti" ili netko od tvojih uskoro sprema na odlazak,nekako oprilike znaš koliko vremena imaš da kompletiraš zadatak,jesam li bila jasna? :love3: :)


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Osjećaju li ljudi svoj kraj?
PostPostano: pet nov 11, 2011 12:49 am 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: pon jan 16, 2006 12:26 am
Postovi: 804
Lokacija: MNE PG
Da

_________________
zašto je što je


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Osjećaju li ljudi svoj kraj?
PostPostano: pet nov 11, 2011 10:49 am 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: sri nov 09, 2011 9:20 am
Postovi: 30
Lokacija: DUŠA
bio prikladan naslov ili ne,bitno je da si me shvatila :wink:

_________________
Njega bi,govorio je u sebi mali princ dok je putovao dalje,njega bi prezirali svi ostali,i kralj,i oholica,i vinopija,i poslovni čovjek.Ipak mi se on jedini ne čini smiješnim.Možda zato što se bavi nečim drugim,a ne samim sobom.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Osjećaju li ljudi svoj kraj?
PostPostano: ned nov 13, 2011 8:30 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: ned feb 28, 2010 4:29 pm
Postovi: 355
Super tema :thumbup: -OČI KOJE GLEDAJU-
Imala sam neka iskustva sa tim, mislim kroz slanje info-snova kad će neki ljudi preći u ,,drugi svijet,,Međutim za mene najfascinantnije iskustvo ( negdje sam ga spomenula u nekom dijelu foruma :?: )se desilo ljetos i radilo se o bliskom članu porodice za kojeg mi je kroz san rečeno da je došlo vrijeme da ta osoba treba otići-preći. U tom info-snu mi je bilo nešto sumnjivo, jer nije bio kao oni ostali snovi koji mi to nagovijeste.Nakon nekih djelovanja to je prolongirano, (opet poslan info-san o prolongiranju, i opet na čudan i vrlo upitan način).
To me je navelo na razmišljanje i traganje (doista kratko, jer sad je sve ok) da se u tom slučaju radilo samo o negativnoj manipulaciji odlaska.Želim reći ne o odlasku koji je prirodan dio ciklusa, nego koji je neprirodno izazvan i imao konotaciju nekog ,,upada,, u prirodan životni tok te osobe.
Uglavnom u tim kratkim razmišljanjima o svemu što je bilo, meni se par puta javila jedna misao ,,da li je fizička smrt doista prirodan tok i slijed stvari ili ???
Poslije su ta razmišljanja prestala, jer su se te stvari i dešavanja smirile i slegle. Čitajući ovo nekako mi se vratiše ti događaji i misli od ljetos koji su stvarno realno nemogući.
Nekako mi se neda da ovo jednostavno kažem i izrazim, ali valjda ćete me skontati...


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Osjećaju li ljudi svoj kraj?
PostPostano: ned nov 13, 2011 9:10 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: sri aug 18, 2010 2:07 pm
Postovi: 810
Hej Znak, kada sam procitao ovo tvoje koncipiranje o smrti odmah sam se setio isecka iz knjige susreti sa nagualom tako da evo ga copy paste pa da vidis...
Meni je to sto si ti napisala slicno ovome pa ti vidi:)

``Zahvaljujući njihovim čestim izletima u nepoznato, oni znaju da smrt nije prirodna; ona je magična. Prirodne stvari podležu pravilima ali smrt ne. Smrt je uvek lična stvar i jedino iz tog razloga ona je delo moći.”
“Smrt je prolaz u beskonačnost. Vrata sačinjena po tačnoj meri svakog od nas, kroz koja ćemo proći jednog dana, vraćajući se našem izvoru. Naš nedostatak razumevanja nas nagoni da je vidimo kao običnog razoritelja.
Ali ne, nema ničeg običnog u vezi nje; sve u vezi nje je neobično. Upravo njeno prisustvo daje snagu životu i usredsređenost čulima. ``

:hello2:


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Osjećaju li ljudi svoj kraj?
PostPostano: ned nov 13, 2011 9:11 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: sri aug 18, 2010 2:07 pm
Postovi: 810
“Naše postojanje je sačinjeno od navika. Već na rođenju, mi smo programirani kao vrsta, i naši roditelji su zaduženi da ograniče taj program dok nas vode ka onome što društvo očekuje od nas. Ali, niko ne može da umre po navici zato što je smrt magična. Smrt ti daje do znanja da je ona tvoj nerazdvojni savetnik i govori ti: ‘Budi besprekoran; tvoj jedini izbor je da budeš besprekoran’.”


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Osjećaju li ljudi svoj kraj?
PostPostano: ned nov 13, 2011 9:55 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: sri nov 09, 2011 9:20 am
Postovi: 30
Lokacija: DUŠA
jedno vrijeme poslije tatine smrti intezivno sam ga osjećala u svojoj blizini,gdje god išla ,čula su mi bila izoštrena ,čak bih se usudila reći da smo imali telepatsku komunikaciju,ako to tako mogu nazvati
međutim,sada,zadnjih pola godine ništa,jedno ništa-kao da je krenuo dalje :(
jedino što sam povezala jest da je meni nakon tri godine lakše i da vjerovatno nema potrebe za daljnji kontakt ,bar za sada

snoopy i znak vrlo zanimljivi postovi,i slažem se sa svime što ste napisali(e)

_________________
Njega bi,govorio je u sebi mali princ dok je putovao dalje,njega bi prezirali svi ostali,i kralj,i oholica,i vinopija,i poslovni čovjek.Ipak mi se on jedini ne čini smiješnim.Možda zato što se bavi nečim drugim,a ne samim sobom.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Osjećaju li ljudi svoj kraj?
PostPostano: uto nov 15, 2011 3:53 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: ned feb 28, 2010 4:29 pm
Postovi: 355
snoopy je napisao/la:
Hej Znak, kada sam procitao ovo tvoje koncipiranje o smrti odmah sam se setio isecka iz knjige susreti sa nagualom tako da evo ga copy paste pa da vidis...
Meni je to sto si ti napisala slicno ovome pa ti vidi:)

``Zahvaljujući njihovim čestim izletima u nepoznato, oni znaju da smrt nije prirodna; ona je magična. Prirodne stvari podležu pravilima ali smrt ne. Smrt je uvek lična stvar i jedino iz tog razloga ona je delo moći.”
“Smrt je prolaz u beskonačnost. Vrata sačinjena po tačnoj meri svakog od nas, kroz koja ćemo proći jednog dana, vraćajući se našem izvoru. Naš nedostatak razumevanja nas nagoni da je vidimo kao običnog razoritelja.
Ali ne, nema ničeg običnog u vezi nje; sve u vezi nje je neobično. Upravo njeno prisustvo daje snagu životu i usredsređenost čulima. ``

:hello2:


Jeli ovo isječak iz neke Kastanedine knjige ili? Da budem iskrena, nekad sam neke knjige počela čitati i to se sve prekinulo, pogotovo u zadnje vrijeme kad za čitanje imam sve manje vremena i volje. Možda da mi ta volja i želja za čitanjem ima intenzitet kao nekad(što je bilo vrlo upitno i ne preporučljivo) da bi završila te knjige kojih imam memorisane,ali nikako da me krene, hehehe

Već jedno vrijeme sam više u raspoloženju da kažem ono što osjećam ili bar mislim da znam, nego da se punim tuđim znanjima i iskustvima. Kroz nekadašnja intenzivna čitanja sam primjetila da počinje neka lagana identifikacija i spajanje sa tim ko je pisao knjigu i da stvari koje se meni dešavaju nekako prevodim tim tuđim umom, što mi se sve manje sviđa.Sad u zadnje vrijeme nastojim da što više očistim ta tuđa mišljenja , formule i znakove( i ako su mi nekad doista mnogo pomogli u shvatanju nekih stvari) i da što više ostanem ja i moj čisti osjećaj i tako to...

Uglavnom da ne skrećemo previše sa ove teme što mi nije cilj...

I sama sam odavno svjesna da smrt nije kraj, da je doista prelaz u neku drugu dimenziju ili svijet. Par puta sam imala info-snove u kojem mi je pokazan taj svijet i uglavnom nastavak priče u kojem sam vidjela neke dijelove gdje su, šta rade neke bliske osobe, a i neki drugi ljudi koje su otišle iz ove naše dimenzije. I sada imam poruke kroz snove od nekih mojih poznatih ili nepoznatih likova kuda i šta kroz život.Nekad su mi neke stvari bile jako čudne i upitne, međutim nakon čitanja knjige Maskarada anđela, Oteti itd, itd su mi neke stvari postale mnogo jasnije, tako da kad sada idu poruke i uputstva pokušavam što više upotrijebiti ,,cjediljku, filter,, kroz koji procijedim to što mi se kaže.Uglavnom i to je uticalo na jedan dobar zaokret u mom viđenju i shvatanju svega toga šta mogu i šta ne mogu i donijelo pomake za neke dalje spoznaje. Pisati o tim iskustvima bi vjerovatno podobro odvelo ovu temu u nekom drugom smjeru.

Uglavnom sigurna sam da se većini ljudi bar na neki način pošalje neki marker koji im ukaže da je njihov prelaz tu negdje blizu, a vjerovatno i svima. Razlika je sigurno samo u tome što neki ne opaze te znakove ili ih ne znaju protumačiti. To meni liči na neku podjelu ljudi tipa sanjača i ne sanjača, jer sanjaju svi i to definitivno, samo što je kod nekih dio u glavi za sjećanje snova nije dovoljno podešen (ovo mi je nekako najlakše objasniti na ovaj način),što se isto odnosi i na većinu ljudi koji više ili manje osjećaju i opažaju hehehe. Ovo zadnje (sanjači-nesanjači) mogu reći sa velikom sigurnošću, jer sam se u to uvjerila nebrojeno puta. Ma napisah se ja...ali otprilike je to to...


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Osjećaju li ljudi svoj kraj?
PostPostano: uto nov 15, 2011 4:17 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: sri aug 18, 2010 2:07 pm
Postovi: 810
Armando Tores, on je zapisivao Katanedine govore i sretao se sa njim i tako...


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Osjećaju li ljudi svoj kraj?
PostPostano: uto nov 15, 2011 4:35 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: sri aug 18, 2010 2:07 pm
Postovi: 810
Inace, sto se tvoje price tice delimicno se slazem sa tobom.
I ja smatram da je dobro da covek stvori svoj sistem, ali ne vidim zasto bi drevna ucenja gledala kao tudja.
Ja to prihvatam kao svoje.
Razmisli samo, ako bi svaki covek razmisljao o tudjim idejama kao stranim ne bi se ni delile i sirile jer bi svako gledao samo svoje a tako ne bi bilo ni napretka jer znanja proslosti su se akumulirala milenijumima i mi te inteligentne ideje imamo na gotovo, samo ih treba primenjivati
:)


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Osjećaju li ljudi svoj kraj?
PostPostano: sri nov 16, 2011 6:37 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: ned okt 04, 2009 11:42 am
Postovi: 1312
Pa mislim da je mudrije biti pripremljen za ono što zovemo krajem - a ne ga moći predosjećati.

Na taj način sasvim je nevažno kada dođe. A u toj pripremi sadržan je sav rad na sebi. Jedan od načina je upravo taj koji Znak opisuje - filtriranje svega - rasčišćavanje i postavljanje pitanja, a ne olako prihvaćanje nečega što su napisali oni koji su ovdje bili na isti način na koji smo i mi sada. Jer da je drugačije - informacije koje imamo bile bi jasnije, a nisu. I dalje ništa ne znamo.
Sve ovo zajedno duboko ulazi i u sisteme vjerovanja i nije nimalo nevažno, dapače, rekla bih da je iznimno važno. U tom smislu naše postojanje ne bi trebalo biti navika, a još manje programiranje - a kad to shvatimo možda i ugledamo smrt kao dobru foru koju i ne moramo baš popušiti. Konačno, ako nam je savjetnik - nema nam druge nego biti besprijekorni prema samima sebi - jer upravo unutar nje - te besprijekornosti leži i mogućnost izbora.

Alf :blob:

_________________
www.udruga-trag.hr


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Osjećaju li ljudi svoj kraj?
PostPostano: sri nov 16, 2011 6:12 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: ned jul 08, 2007 1:18 am
Postovi: 303
Lokacija: Unimatrix One
slika

:evil3:


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Osjećaju li ljudi svoj kraj?
PostPostano: čet nov 17, 2011 10:58 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: ned feb 28, 2010 4:29 pm
Postovi: 355
alf je napisao/la:
Pa mislim da je mudrije biti pripremljen za ono što zovemo krajem - a ne ga moći predosjećati.

Na taj način sasvim je nevažno kada dođe. A u toj pripremi sadržan je sav rad na sebi. Jedan od načina je upravo taj koji Znak opisuje - filtriranje svega - rasčišćavanje i postavljanje pitanja, a ne olako prihvaćanje nečega što su napisali oni koji su ovdje bili na isti način na koji smo i mi sada. Jer da je drugačije - informacije koje imamo bile bi jasnije, a nisu. I dalje ništa ne znamo.
Sve ovo zajedno duboko ulazi i u sisteme vjerovanja i nije nimalo nevažno, dapače, rekla bih da je iznimno važno. U tom smislu naše postojanje ne bi trebalo biti navika, a još manje programiranje - a kad to shvatimo možda i ugledamo smrt kao dobru foru koju i ne moramo baš popušiti. Konačno, ako nam je savjetnik - nema nam druge nego biti besprijekorni prema samima sebi - jer upravo unutar nje - te besprijekornosti leži i mogućnost izbora.

Alf :blob:


Slažem se sa ovime Alf.
Meni je nekako došlo vrijeme da se vratim najviše sebi zbog smjera u kojem me vode neka dešavanja i iskustva kroz koja se opet nižu neka dalja pitanja i upitnici.
Tačno je da su mi znanja ponuđena kroz neke knjige jako pomogla, ali kao što rekoh nekako je došlo vrijeme da se malo odmaknem od tuđih znanja i da pokušam osvijetliti (sad koliko god to bude moguće) neka svoje zaključke iz tih mojih zapažanja i dešavanja. Vrijeme bi trebalo da pokaže koliko idem pravim ili krivim putem, i koliko kroz sve to ima uplitanja (opet kojih i kakvih, hehehe) koji bi mi mogli malo više osvjetliti mogućnost NAVOĐENJA ?!? koje se ne smije isključiti...

Ali da se pokušam bar koliko vratiti ovoj temi, realnosti, razmišljanjima i upitnicima...

Kroz neka iskustva kroz moj život i u mojoj blizini, kao i razmatranje drugih ljudi koji su imali iskustvo tik do smrti su mi potaknuli neke nove uvide. Tada su se počeli nizati neki novi upitnici, vezane i za vidljivi i nevidljivi svijet...

... Malo razmišljanja o nekim čistim najavama...

Koliko je dobro da doktori ljudima kažu (pogotovo onim osobama koje hodaju, jedu, piju, spavaju normalno da je ,,kraj,, blizu ili u prevodu da neka bolest bespovratno uzima maha i ako još ne postoje nikakvi vanjski simptomi bolesti???). Meni je to bio ogroman UPITNIK... Kad sam ih pitala zašto imaju takav pristup, jer po meni od 10 ljudi, 9 nije spremno prihvatiti i staviti tu,,doktorsku štopericu,, na ruku i čekati da procjenjeno vrijeme istekne i da bi se desio prelaz. Jedan od njih mi je rekao da im je to zakonska obaveza. Sad možda to jest zakonska obaveza, ali po meni vrlo nehumana i nerealna (i pitam se jeli to zakon koji je donešen nekim spuštenim negativnim inspiracijama iz nekih po meni vrlo upitnih dimenzija)Ovo je teško za prihvatiti mnogim ljudima koji vode bitku sa nekom bolesti koja je karta za put u jednom smjeru.

Posmatrajući te ljude uvidjela sam da ovakve stvari naprave jedan totalni kontraefekat, i da umjesto da se sve to desi na jedan harmoničan način, to prelazi u smjeru haotičnih prelaza i da se nakon toga pojave dvije bolesti (neizlječiva?!? i bolest psihe uzrokovanu i nastalu zbog one ,,doktorske štoperice,,) Ponekad mislim da su nekadašnji ljudi kroz mnogo pametnije načine znali smiriti ljude i skloniti im strah od nepoznatog kruga koji se vrti...

Poslije tih načina događanja ostaje priča kako i šta je bilo za sve sljedeće osobe u blizini kojima se već polako ugrađuje program straha koji će oni vremenom potisnuti i zaboraviti, ali koji isto tako sigurno izranja kad dođe njihovo vrijeme prelaza...

Iz svog ovog pričanja, mene samo interesuje jedna stvar, šta ako su pogriješili (iskustva tik do smrti iliti osobe vraćene sa vrata druge dimenzije), ili ako bolest koja je po njima trebala biti jedna od puteva koji vode prelazu ne odvede u tom smjeru, jer ima ljudi koji su prelaz ostvarili nakon deset godina, bez obzira na stavljanje tih doktorskih štoperica na sat, i koliko im je trebalo vremena i snage da iz svoje psihe izbace tipku koja je zadužena za paljenje programa da bi svaki od tih dana, u tih deset godina trebao biti zadnji dan ili dan prelaza…

Mislim zar to ne smrdi na program koji samo rijetkima ostavlja mogućnost da mu smanje ubrzano djelovanje ili da ga totalno ponište...shvatajući da bi bolest mogla biti samo lekcija a ne samo karta za prelaz , i prelaz, i prelaz itd,itd...

Možda ovo izgleda da bi više odgovaralo onim temama o zdravlju, ali nekako mislim da je to više vezano ovdje, jer mene interesuje dio u kojima se doista dešavaju najave prelaza koji opet u sebi sadrži razlike u pokazateljima prirodnih prelaza od dijela i načina koji se odnose na upade i manipulacije (nevidljivih i nevidljivi kroz vidljive osobe koje znaju jako dobro pospješiti realizaciju ,,nametnutog ,,prelaza...Nešto od ovoga sam se i sama uvjerila i to mi otvara daljna pitanja, npr. jeli se ,, isto,, krije iza oba ova načina, i da li je ono princip je isti, sve su ostalo nijanse, itd, itd...

Hahaha, evo sad kroz ovaj post vidim kako sama sebi znam izazvati glavobolju... #-o


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Osjećaju li ljudi svoj kraj?
PostPostano: čet nov 17, 2011 3:53 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: ned okt 04, 2009 11:42 am
Postovi: 1312
Ovo što je Znak opisala ulazi na određeni način u područje sugestije i po meni razlikuje se od situacije kad ljudi predosjete svoj kraj. Ali sugestije znaju biti vrlo vrlo jake, a i sastavni dio manipulacije. Ako odemo i dublje u analiziranje i sugestija izgovorena od strane liječnika može biti manipulacija, ako u obzir uzmemo da liječnik (ili stvaratelj zakona) djeluje kao instrument.

Činjenica je da neki stari ljudi znaju kad će kraj doći ili su "upoznati" s njime na razne načine. Znam za slučaj da je majka jednog mog prijatelja napravila uzbunu u bolnici jer je tražila da se zove njezin sin kako bi je obranio od mladog čovjeka koji je došao po nju. Jedva su je umirili kako nikoga nema i neka spava. Umrla je 15 minuta nakon toga. Ovdje je pitanje tko je došao po nju? Zašto je kod nje to izazvalo paniku, te da li je riječ samo i isključivo o strahu od smrti.

Smrt je inače tabu tema - čak i kod onih koji misle da su spremni jasno je da su spremni jer imaju objašnjenje na pitanje kuda idu kad smrt dođe. No, pravo je pitanje da li imaju točnu informaciju, točnije pitaju li se ikada da li zaista idu tamo i kako to izgleda.

Tako da kad na sve ovo dodamo i mogućnost manipulacije na način da ne umiremo svi baš onda kad nam dođe vrijeme umiranja, te da postoje ljudi koji su umrli jer su u biti bili mete raznih hiperdimenzionalnih napada, svakako je dobro i razmisliti da li oni koji osjećaju svoj kraj osjećaju prirodno vrijeme ili su prepoznali manipulaciju. A to je vrijedno istraživanja i pitanja.

Isto tako ne može se zanemariti da postoje one neke "prizemljene duše" koje ne odu nikamo i ostanu vezane za postojanje na živim ljudima, pa bi bilo vrlo interesantno vidjeti jesu li se možda neke od njih našle u situaciji da su bile upozorene ili osjećale svoj kraj. Točnije - ako jesu zašto su ostale ovdje ili ako takvih nema onda bi mogli reći da postoji mogućnost da su oni koji su imali najavu o smrti lakše ostvarili prelaz - tamo kuda odu - ne ulazim sad u to pitanje.

I mene interesira da li su osobe koje su imale iskustva tik do smrti "pogriješile" ili su naišle možda na neku projekciju istog filma koja se pušta na tom ulazu!

Tako da sve to skupa smrducka, ali dobro je da je tako - bar tražimo odgovore. U suprotnom - smetnuli bi s uma mogućnost da je možda od izuzetne važnosti znati što više o tome dok smo još ovdje.

Svakako puno pitanja!

I laganih glavobolja, ha, ha - da ne budeš sama Znak! :mrgreen:

Alf :blob:

_________________
www.udruga-trag.hr


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Osjećaju li ljudi svoj kraj?
PostPostano: čet nov 17, 2011 7:52 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: ned feb 28, 2010 4:29 pm
Postovi: 355
alf je napisao/la:
Ovo što je Znak opisala ulazi na određeni način u područje sugestije i po meni razlikuje se od situacije kad ljudi predosjete svoj kraj. Ali sugestije znaju biti vrlo vrlo jake, a i sastavni dio manipulacije. Ako odemo i dublje u analiziranje i sugestija izgovorena od strane liječnika može biti manipulacija, ako u obzir uzmemo da liječnik (ili stvaratelj zakona) djeluje kao instrument.

Alf :blob:


Upravo tu sugestiju kroz čovjeka- doktora koji će biti samo instrument kojim će se nametnuti prelaz ubrzati , sanjala sam tačno tri mjeseca prije otpočinjanja te realizacije ili spuštanja u fizičko. Inače sam tu osobu -doktora poznavala u stvarnosti,i zadnji put smo se vidjeli prije nekih 12godina . Naravno da mi kroz čitavo to vrijeme nije bio ni u zadnjem dijelu uma,tako da sam mu zaboravila ime, a tek prezime, mislim? Sad inače pamćenje imena i prezimena mi je lošija strana, heh.. ](*,)

...samo jedan od dijelova u fizičkom kroz šta mi se potvrdio dio najave u info-snu o nametnutom prelazu...

Tu bolesnu osobu sam trebala odvesti u ordinaciju od nekog doktora dalje kod nekog drugog doktora da se potvrdi nalaz o neizlječivoj bolesti. Tada nisam ni slutila šta bi mogao biti dalji slijed priče. Žureći do te ordinacije sam onako usput pročitala ime koje nisam mogla dovesti ni u kakvu vezu, jer sam zaboravila poslije 12 godina.
Ušla sam u ordinaciju i tad se desilo to ,,čudno stanje,,
Osjećala sam i vidjela njegovu šokiranost što vidi mene jer je već telefonski dobio obavjest o kojoj vrsti pacijenta se radi. Njegov šok i zbunjoza je samo bila iz razloga što nije očekivao mene sa tom osobom i nespretno je tražio način da mi saopšti ružne vijesti. Meni se isto to desilo i zato to zovem ,,čudno stanje,, kao neki trenutni blok kad sam vidjela osobu -doktora iz mog sna od prije tri mjeseca.
On je pričao i pričao, a ja sam gledala iznad njegove glave iznad koje se pojavila kao traka sa filmom tog mog sna u kojem sam vidjela onu informaciju o njemu kao osobi koja je samo produžena ruka ili instrument za ubrzavanje nametnutog prelaza...

Znam da je ovo već ulazak u detalje, ali mi je ovo jako bitno jer vrativši film na dio sna prije pojave ovog doktora kao instrumenta, meni su se podobro kockice počele slagati i čak opasno voditi u smjeru da svi prelazi doista nisu oni prirodni, ako ih tako mogu nazvati, kao i to da se to sad dešava tu oko mene...
Izlazimo iz teme, ali okvir se još nekako zadržava, jer pod nju valjda spada i da neko od bližih dobije signale za prelaz nekog bliskog...


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Osjećaju li ljudi svoj kraj?
PostPostano: čet feb 01, 2024 9:12 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: pon jan 15, 2024 8:06 am
Postovi: 91
u odredjenim fazama,znao sam se pomjerati iz ekstrema u ekstrem,poput klatna,pa je tako bila i faza "ma pusti te babske price".medjutim sa odredjenim desavanjima, razne mitove,predanja i te nazovi babske price poceo sam uzimati malo ozbiljnije...ako u citavom svijetu imaju predanja o velikom potopu,pa necega tu ima ili bi moglo biti,ako nista mogli bi biti potencijalni indikatori ka necemu...

tako,ne samo jednom sam znao cuti pricu tipa: ma nije mu se nikako taj dan islo na put,bas je nerado otisao,kao da je predosjecao...tako da ima tu nečega

dole postavljeni video sam gledao iz sasvim nekih drugih razloga,tako kad je ovo naislo bila je reakcija "sta je ovo?"

Rene Martinez je bio dugogodisnji gitarski tehnicar Stevie Ray Vaughan-a,i njihov odnos je bio i vise od poslovnog, bili su pravi prijatelji i uvijek su jedan o drugom govorili sa najvecim respektom.nikad stvari ovakvog tipa nisam cuo od Renea,on nije tip koji ce lupetati gluposti o ovakvim stvarima tek tako(imam utisak da me je bas zbog ove recenice Pane Andov otkantao sa svoje stranice,posto sam imao nekih pitanja u vezi ovoga) i mislim da je to uradio iz velikog postovanja ,posto je SRV uskoro poginuo u helikopterskoj nesreci.da stvar bude gora SRV je bio friško rehabilitovan od alkohola/droge tako da je taj period bio kad se nanovo otkrije da ti se svidja posao koji radis,pa ga radis sa jos vecim zadovoljstvom nakon perioda zasićenja i krize...


Zadnja izmjena: Surf76; sub feb 03, 2024 10:53 am; ukupno mijenjano 9 put/a.

Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Osjećaju li ljudi svoj kraj?
PostPostano: čet feb 01, 2024 9:26 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: pon jan 15, 2024 8:06 am
Postovi: 91


1:53 prvi nagovjestaj
4:43 njihov obicaj pred nastup

5:30 ovdje stvari zaista pocinju
7:30 svjetlo???


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 20 post(ov)a ] 

Vremenska zona: UTC + 01:00


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 18 gostiju.


Powered by phpBB © 2010 phpBB Group
BH (BIH) by Šehić Nijaz