Žao mi je što ću možda malo previše "mudrovati",ali moram pokušati iskazati ono što imam na duši i što se tiče ovog topica,laganje sebe,a kojeg smatram veoma važnim.
Citat:
A ono najzanimljivije je otkrivati uzroke našeg neznanja i tih podsvjesnih reakcija.
Kako ću otkriti uzroke neznanja ako nemam nikakvog znanja o samim uzrocima neznanja.
Ili bolje rečeno nitko ništa ne zna i kako onda nešta znati,ako ništa ne znamo.
A što se tiče laganja sebe,da,svi se mi lažemo,ali kako mi znamo da se lažemo,to bi onda značilo da znamo šta je istina i laž,šta je pogrešno i krivo.Zar nije tako?
Možemo to ovako postaviti,promatramo sebe i ono što radimo,dođemo do zaključka da dan provedemo radeći za plaću,slobodno vrijeme na čitanju,slušanju glazbe,komuniciranju i druženju sa ljudima ili radom na sebi i od svih tih situacija sjednemo na pola sata i zapišemo koliko smo danas samoga sebe lagali,ono što je nevjerojatno je to da usto što ne znamo šta je istina i laž u objektivnom smislu,kako mi uopće možemo znati u čemu smo mi to same sebe lagali i koje sebe,ličnost ili suštinu,ako kažemo da smo lagali suštinu,kako mi to možemo znati,jel ona nije uopće razvijena kod modernoga čovjeka.
Naša procjena laganja može biti suicidalna u smislu da nađemo neke stvari u kojima sebe lažemo bez da smo pogledali širu sliku,a šta bi uopće značilo kada bi vidjeli širu sliku laganja nas samih,meni je iskreno na to teško i pomisliti,čovjek bi doslovno doživio živčani slom od užasa kojeg bi vidio.
Mišljenja sam da postoje samo dvije opcije jedna od njih je da bi se čovjek pokrenuo i počeo ozbiljno raditi na sebi ili se pokupio na put gdje bi tražio ljude koji znaju i posjeduju znanje vođen onim magnetskim centrom,a druga je da bi jednostavno ostao pasivan u životu i ignorirao svoju jad, bijedu i ništavnost,poludio ili čak uradio samoubojstvo,treće opcije nema,barem je ne vidim u širem kontekstu,ali eto dobro je što je većina samo pasivna,dok su neki bili na granici i nažalost nisu uspjeli,a da ne polude ili počine samoubojstvo,Tragedija genija je dobra knjiga za primjer takvih ljudi.
Ako uzmemo kao primjer čitanje,načitan čovjek iz bilo koje oblasti može raspravljati o onome što istražuje i proučava i davati valjane argumente,ali kako on sam može znati da je ono što je on pročitao i istražio nije sama laž odnosno da on laže samog sebe pomoću knjiga koje je čitao?
Kao da smo osuđeni na propast,ništa ne znamo,a pravimo se kao da znamo,a neznamo na jedno pišljivo pitanje koje glasi zašto,a koja nam djeca postavljaju odgovoriti valjano sa argumentima.
Dijete pita zašto radiš,ti odgovoriš radi plaće,dijete pita zašto,ti odgovoriš radi toga da bi mogao živjeti,dijete pita zašto,ti se zbuniš i odgovoriš da onda nebi mogao normalno živjeti bio bi na rubu egzistencije i život bi mi bio u opasnosti,dijete pita zašto,a ti još zbunjeniji odgovoriš da kada to nebi radio da bi umro i da moraš raditi zbog toga da ne umreš,dijete opet pita zašto i ti odgovoriš da ne umrem da ne budem mrtav i dijete naposljetku pita zašto ne želiš ili se bojiš ili nećeš ili šta tu ima krivoga da budeš mrtav i ti jednostavno staješ i ne vidiš odgovora na to pitanje,štoviše moglo bi se to još i otegnuti,ali na pitanje zašto nema konačnog odgovora.Na jedno pišljivo pitanje zašto mi nemožemo odgovoriti sa sigurnošću,a kamoli na nešta drugo.
I kako onda ako na jedno pitanje zašto nemamo odgovora i bespomoćni smo,mi uopće možemo znati odgovoriti na pitanja kao što su gdje ja samoga sebe lažem,to mi ne možemo sa sigurnošću znati,štoviše ništa ne možemo sa sigurnošću znati jel čovjek bi ili trebao biti genije ili veliki čovjek ili prosvjetljen da bi uopće mogao znati gdje on samoga sebe laže.
Kad bi vidio širu sliku čovjek bi uvidio da je cijeli njegov život ništa drugo doli puka laž,cijelo njegovo školovanje,njegov posao,njegova obitelj,njegova djeca,njegov ugled,njegov status,njegovi odnosi sve doli baš sve samo puka gluma,maske koje nosi da mu život bude lakši i ugodniji,a sva njegova vjerovanja,sreće,nade,očekivanja i ono što on smatra da u samoj svojoj biti posjeduju je samo još jedna maska,a Bog mu služi kao način transakcije.Zbog toga mislim da nitko od nas uopće nije spreman za skidanje maski i bolje da se ne bavimo takvim poslom koji zahtjeva enormnu patnju osim ako nam srce žudi za odgovorima i ako krvarimo iznutra,ali čak i ako je takav slučaj moramo biti oprezni,jel možda nismo za takav veliki poduhvat uopće spremni,štoviše slabi smo.
Možda je spoznaja vlastite ništavnosti onaj put do kojeg dolazimo kada uvidimo i promatramo gdje mi to točno same sebe lažemo.
Spoznaja vlastite ništavnosti kao put prema istinskomBlago onom koji pomoću intelekta ili "instinkta" uvidi svoju vlastitu jad,bijedu i ništavnost,a muke i jad onome koji to uvidi cijelim svojim bićem,a ipak onaj koji to uvidi,tek onda ima šansu da postane pravim čovjekom,da upozna istinsku duhovnost,jel tek kada padne,naučiti će se dići,jel tek kada upozna tamu,razaznati će šta je svjetlo.Bez tame i pada čovjek nema nikakve šanse,čuvajte se onih koji je nisu upoznali,jel zaista,ako neznam kakva je tama i to najprije u sebi samom,nikada niti neću znati za svjetlo.
Današnje je vrijeme najveće kuge,ono zahvaća široki sloj ljudi bez obzira na godine i stalež,truje im zdravi razum i nameće lažne ideale,širi lažnu ljubav i optimizam,širi upakiranu sreću na kojoj ljudi ne vide rok trajanja,daje im nadu,govori im da oni upravljaju sami svojim životom,govori im da oni kreiraju sami svoju stvarnost,govori im da treba samo pozitivno misliti da bi se bilo vedrim,veselim i sretnim.
O,bezočne i licemjerne li laži koja truje umove ljudi,truje ih do neprepoznatljivosti,čovjek postaje narkoman,iz dana u dan tražeći sve veće doze lažne ljubavi,sreće,nade,pozitivnih misli od ljudi i religija koje im to pružaju.Utočište je za ovisnike i u samom tom korijenu ovisnost izaziva upravo sam taj korijen odakle potječu riječi ljubavi,sreće,nade,optimizma,a čovjek tako naivan vjeruje onome što njemu paše iako znamo da ono što paše i ugodno zvuči je daleko od stvarnosti.Treba iščupati korijen i posaditi novi,jel ovaj stari korijen samoga sebe iznutra izjeda,a ljudi traže još više i više pozitivnih misli,toliko su uznapredovali da će čovjek koji traži sve više i više biti sretan u velikim tragedijama i katastrofama.Kada drugi ljudi budu umirali i patili pred njegovim očima on će pozitivno misliti i naći sreću u tome,govoriti će da to nije strašno,da treba biti pozitivan i iz takvih situacija će izaći jači i sretniji,sve će obojati ružičastom bojom,za njega nema suprotnosti,on ide jednim smjerom,a taj smjer je biti pozitivan,sretan i pun ljubavi.Za njega ne postoji suprotnost,on ne vidi da se truje karakteristikama koje ne posjeduje,govori da je pozitivan,sretan i pun ljubavi,a da niti nezna šta je to.Kao što pijanac kada je pod utjecajem alkohola predstavlja sebe sretnim i veselim,tako i onaj pun ljubavi,sreće i pozitivnih misli predstavlja sebe sretnim i veselim,ali neznajući ignoriraju da posljedice otriježnjenja dolaze kasnije i uvelike su teže za podnijeti ako je čovjek bio ovisan duže vrijeme.
Sav taj pokret budi pozitivan je ništa drugo doli lijepo upakirana laž,a ljudi kupuju sve ono što izgleda lijepo,što miriše lijepo,što zvuči lijepo,pa makar to bilo i smrtonosno za njih same.
U vremenima gdje prave vrijednosti više nisu na cijeni,gdje je crno postalo bijelo,a bijelo crno,gdje se laž uzdiže,a istina prezire,gdje su na snagu stupile budale koje narod cijeni,više nema ni traga čovjeku,čovjek je nestao,izgubio se u labirintu života gdje izgubljen luta u javi i snu,on luta misleći da zna čemu stremi i gdje ide,a ipak jadan nezna da nezna.Bombardiraju nas sa lijepim riječima i mislima,molitvama pokušavaju promijeniti svijet i ljude oko sebe,nemam ništa protiv ako žele promijeniti svijet na bolje,ali ako diraju u ljude samo da ih preobrate na svoje,to onda nema veze sa ljubavlju već sa željom da ih se kontrolira i oni sve to rade bez da su promijenili sebe i usprkos svemu tome ono što vidimo u svijetu je samo još veća jad i bijeda čovjeka i čovječanstva,što se više ljudi moli da bude bolje,upravo je suprotno,bude gore.Kao da je njihov Bog digao ruke od nas.
O mali čovječe,pa zar ne vidiš na što si spao
Zar ne vidiš svoju umjetnu sreću
Zar više ne vidiš da samoga sebe lažeš
Zar više ne vidiš da je tvoj život gluma
Zar ne vidiš da si na niske grane spao
Zar ne vidiš da nisi ništa samom sebi dao
Zar te je toliko školstvo i odgoj oduzelo da više ne vidiš koliko si jadan
Zar više ne osjećaš to u sebi ?
Ah,ta moderna vremena gdje treba biti poznatan i slavan ideal je budale i modernoga roba,što izvana što iznutra,čovjek više ne raspoznaje si puta i u labirintu bez izlaza on vječito luta.
Pa tako jednog dana
Sokrat i Diogen iz Sinope sjeli su kraj mene
Ne znam kog da slušam,koncentracija mi pada,a u mislima žene
Vidim čak i oni počeli da se pjene
Riječi njihove dopiru do uha,ali nikako do mene
Pomislih si lijepog li dana,izađem van kad ono ruža vene
Sama od sebe odbije život i polagano u zemlju krene
Gledajući u obzor ptice se vesele,a ono što vidim samo su njihove sjene.
Naposljetku ipak dopre mi do uha ono što Diogen i Sokrat kažu:
„
Traži čovjeka svim srcem i pazi se onih koji lažu“.
Sve u svemu ostajem pri tome da ljudi jednostavno nisu spremni da uvide u kojem razmjeru oni lažu sebe i da su slabi,a o pitanjima tipa da pošto neznamo šta je laž,a šta istina u objektivnom smislu,mi ne možemo znati u čemu točno mi lažemo sebe,jel ne znamo šta je to laž.O tome bi se dalo pričati,o tome da ne prepoznajemo šta je laž,istina,pogrešno i krivo i ono suprotno od pogrešnog i krivog.Moral je tipičan primjer toga,ljudi određuju šta je krivo,a šta pogrešno i svagdje je drugačiji,eto čistog primjera kako ljudi od muhe prave slona kako bi to Nasreddin rekao.
Ono što ne shvaćam je to kako mi možemo znati da lažemo sebe,kako ona moja mala ja u meni mogu u onakvoj gužvi uopće biti u stanju da mi kažu gdje se lažem? Zar nebi bilo suprotno.Čovjek je sam kaos,u njemu je kaos.Skoro pa je nemoguće da se dovede sam u red,ako netko misli da je moguće neka pokuša biti sam duži period,pa će uvidjeti da je slab i da ne može.
I to je po meni jedan od mnogih razloga da čovjek sam ništa ne može,da mora tražiti učitelja ili onoga koji već zna,ali pitanje je kako i gdje.
Laganje sebe je tricky tematika,svi hodamo po granici što se toga tiče i dobro je dok smo na njoj,ali malo jači vjetar i odeš u jednu stranu i nema više nazad,a time želim reći da čovjek može samom sebi lagati da samog sebe laže u vezi nečega,a to kažem zbog toga što sam čovjek u ništa ne može biti siguran,ništa nesmije uzimati zdravo za gotovo,on mora sam za sebe vidjeti da on ništa nezna ili ono teže,da je ništavan u sebi (ne u smislu da nema dušu,da je psihopata,već u tome da skine sve one laži koje je prisvojio kao svoje,a jedino pitanje koje ostaje je to kako da skine laži sa sebe,ako niti sam ne zna u čem se točno sve laže).
Može čak biti i to da čovjek ode duhovnim putem preko laganja sebe,jel ste o tome razmišljali ikada,uvjeri sebe da se laže u određenim stvarima,uvidi da mu je život bio laž,pa ode nekim duhovnim putem, i još većeg zla napravi tamo nego što je napravio prije toga,a kao primjer mogu poslužiti onaj šljam od ljudi koji siluju malu djecu i sa strane vode misu i govore inspirirajuće pričice ljudima koji ih upijaju kao žene sapunice.
Eh,to laganje sebe,tako jednostavno,a tako teško,tako blizu,a tako daleko.
Apsurdno.
Prijava
FAQ
Pretraživač
) proguta, zanima me kako bi se postavili prema obavezi odlaska u vojsku i čime bi to sebi opravdali? Valjda i to spada pod laganje sebe.. 
Ili moje razmišljanje ne ide u dobrom smijeru 
). Ne podnosim tu strogu hijerarhijsku konstrukciju i nemogućnost razmišljanja svojom glavom 
](./images/smilies/eusa_wall.gif "Brick wall")
I slažem se, naravno! 
I to je normalno.
... cini mi se da je na kraju samo stvar vjere u svoje oprjedljenje oko bilo cega....a sad da li je ono istina ili laž, totalno nesuvisla debata...prije bi rekao da li ima filinga i moći iza sebe ili nema. ha mozda pod to mozemo svrstat laganje, kao nedostatak moći i osjećaja iza misli, ideja i stavova...nesto di se ne kreira nista, za nista i ni radi ikoga ne zivi
)
One nijhove taktike ionako su na 1 uho usle na 2 izasle ..
