Ja i dalje tvrdim da slucajnost nepostoji.Pri tom mislim na ozbiljne dogadjaje koji na neki nacin uticu i to u pravom smislu reci na nas zivot.Nemislim na to da je ``predodredjeno`` da cu danas za dorucak pojesti burek sa sirom i jogurt,a sutra kiflu ili przena jaja,ali upoznati neku osobu koja ce mi prosiriti vidike,kojoj cu ja prosiriti vidike,koja ce me uciti ,a i ja nju to da.Pre 10 godina sam dao otkaz u posti u kojoj sam radio 7 godina i otisao za Italiju.Mucio se tamo skoro 7 godina ,odlazio dolazio ali nisam uspeo da se tamo i skrasim.Na kraju sam se vratio kuci sa dugovima i bez papira.Medjutim ono sto sam za to vreme naucio i ovde izbegao ne mogu nikako da stavim pod slucajnost.Duga je to prica ali sam siguran da svako pa i ti dragi(a) Daco nisi siguran za gomilu situacija dal su bile slucajnosti ili je jednostavno TAKO MORALO DA SE DESI.
Sigurno je da to ne moze da se proveri ali zivot mi ima mnooggooo vise smisla otkad sam prelomio da slucajnost nepostoji i sad na iole ozbiljnije dogadjaje posmatram kao uvod u sledecu ``slucajnost``.


P.S. ovo je moje subjektivno misljenje naravno.


_____________________________________________________

Od kad sam prestao da se plasim smrti,prestao sam da se plasim i zivota

mi ljudi kažemo da je slučajno nešto čemu ne znamo uzroke.
za sve čemu znamo uzroke kažemo da nije slučajno nego je zbog toga i toga.
tako da problem slučajnosti možemo svesti na problem spoznaje/znanja.
što više znanja, to manje slučajnosti.

Krunidba kraljeva

Naišao sam na zanimljive ideje u akademskom radu dr. Moshe Idela "Messianic Mystics", stručnjaka za židovstvo i židovski misticizam, a to je ideja da su na Bliskom Istoku, sve od vremena dolaska Semita, kraljevi dolazili na vlast u vrlo intrigantim ceremonijama. U starom Egiptu kraljevi su bili pomazani uljem koje se dobija od sala krokodila. Krokodil je "messeh" na egipatskom. Što nas dovodi do zajedničke etimologije "messeh" i "HaMashiach" ili mesija. U ta drevna vremena kraljem je mogao postati samo onaj koji je bio pomazan, a to je bila uloga visokog svećenika da preda božanski blagoslov budućem kralju. Simboličkim aktom, kralj dobiva božansko pomazanje na glavu, centar intelekta da bi primio tok božanske energije odozgo. Uloga mesije i kralja je tada bila izjednačena.

Sama kruna koja pokriva ljudski intelekt je Keter (kruna na žid.), prva dinamična sfera Drveta Života. Moglo bi se reći da je kralj taj koji prima Svjetlo odozgo iz gornjeg svijeta da bi vršio božansku volju na zemlji. To je ideja monarha u mnogim kulturama.

Ezoterična interpretacija procesa pomazanja i krunidbe je po meni doživjela procvat u vrijeme rabina Abrahama Abulafije (13. stoljeće Španjolska). On je vrhovnog makrokozmičkog mesiju indirektno izjednačio sa Keterom, a čovjeka, vjernog slugu sa Malkutom, sferom manifestnog svijeta. Za Abulafiju mesija je Božanski Intelekt ili Agent Intelekt u uzoru na Aristotela ili Nous Platona i neoplatonista. Koncept dvojice mesije je posebno intrigantan. Da bi čovjek percipirao duhovno mora svojim dobrim djelima (mitzvot) doseći duhovni svijet a za uzvrat Božanski Intelekt ili gornji mesija šalje svoje blagoslove na krunu inicijata, odnosno utjelovljenog mesije. To se ne odnosi samo na kraljeve, mada je to porijeklo te simbolike, već i na svakog pojedinca koji još nije dozvao vrhovno svjetlo na svoju krunu.

IZRAEL

Riječ Izrael u ezoterijskoj tradiciji Kabale nema samo značenje specifične nacije ili države.

Najraniji spomen riječi Izrael u biblijskim spisima je kao osobno ime dano patrijarhu Jakovu nakon što se borio s anđelom. Jakov je aspekt čovjeka koji teži duhovnom. Alternativno značenje riječi Izrael je sam čovjek jer riječ Izrael znači „onaj koji se hrva sa Bogom“, tj. čovjek duhovne inklinacije. U molitvi Shema Israel ili „počuj Izraele“ prije svega ovo „Izrael“ se odnosi na individuu čovjeka jer se u toj molitvi afirmira jedinstvo i apsolutnost Boga a ta istina nije namjenjena samo za naciju Izrael već za cijelo čovječanstvo. Dakle, ta sveta istina se priopćava svakoj individualnoj jedinki koja je spremna na test, na hrvanje s Bogom.

Gematrija riječi Izrael je 541 (yod+shin+resh+alef+lamed) što je također gematrija od „HaMitzvot“ ili „zapovijedi“. Zapovijed u dubljem ezoteričnom smislu judaizma je izvršavanje onih aktivnosti koji čovjeka približavaju božanstvu. U obje riječi, i Izrael i zapovijed imamo istu duhovnu poruku, odnosno nastojanje za poboljšanjem i moralno-duhovnim uzdizanjem.

U Postanku 28:16 čitamo:

„I Jakov se probudi od sna svojega i povika: "Zaista, Gospod je na ovom mjestu, a ja ne znadoh!“

Napisano na hebrejskom, ovaj boldani dio iznosi 541, zbrajanjem vrijednosti pojedinih slova.

Na kojem je to mjestu Gospod? Odgovor je u čovjeku.

Izlazak 13:3:

I Mojsije reče narodu: "Spomenite se ovoga dana, u koji izađoste iz Egipta, iz kuće ropstva; jer vas rukom jakom Gospod izvede odanle.

Boldani izraz je Yih Tzav Tem ili u slovima yod+tzadi+alef+tau+mem = 541. U Kabali Egipat predstavlja mjesto tame, egoizma, Malkut. Izlazak iz Egipta, odnosno Malkuta je poanta duhovnog puta. Čovjek od ega ne može percipirati duhovno.

Moderni kabalist Laitman kaže da je alternativna etimologija riječi Izrael = Yashar ili „ravno“ i El odnosno „Bog“, što bi značilo da kabalist (pojedinačni Izrael) žudi za direktnim iskustvom istine, no da bi to uspio mora najprije izaći iz Egipta. Cijeli dio Biblije zvan Izlazak se odnosi na spoznaju da se čovjek udaljio od Boga i da je vrijeme za otklanjanje lanaca materije.

"Sveti si Ti, o Bože, sveopći Oče.
Sveti si Ti, o Bože, volja kojega usavršava sebe svojim vlastitim moćima.
Sveti si Ti, o Bože, koji želi biti spoznat i poznat od onih koji su Tvoji.
Sveti si Ti, koji si pomoći Riječi (Logos) sjedinio sve što jest.
Sveti si Ti, od kojeg je sva Priroda postala odražena.
Sveti si Ti, kojega Priroda nije stvorila.
Sveti si Ti, moćniji od svih moći.
Sveti si Ti, koji nadilaziš svu nadmoćnost.
Svet Ti si, Ti bolji od svih veličanja.

Primi čistu žrtvu mog razuma, od duše i srca svagda pruženu Tebi, o Ti neizrecivi, neizgovorivi, imena koje može izraziti samo tišina.

Molim te da ne propustim Znanje (Gnoza), znanje koje je zajednička priroda bića, ispuni me Tvojom Snagom i Milošću Tvojom, da mogu davati Svjetlo onima iz našeg roda, mojoj braći i Tvojim sinovima.

Zbog toga ja vjerujem i ja sam svjedok. Ja idem u Život i Svjetlo. Blagoslovljen si Ti, o Oče. Neuki Tvoj Čovjek bit će svet kao što Ti si svet, jer Ti si mu dao svu vlast."

***

Zanimljiva stvar vezana za valentinijanski gnosticizam i rani hermetizam je kozmološka predstava o Ogdoadi, 9 sfera postojanja. Ovi trisagioni "Svet si ti...", ima ih 3 x 3, odnosno 9, kao i tri trijade kabalističkog drva života. Kao da je svaka od izjava molitve upućena jednoj od božanskih sfera. Deseta sfera je jedinstvo. U nordijskoj mitologiji Drvo Života ili Yggdrasill ima 9 svjetova, s tim da svih 9 izviru iz jednog prvobitnog korijena, što čini sveukupno 10 sfera.

Ova molitva potječe iz Corpus Hermeticuma, glavnog hermetičkog spisa (circa 3.stoljeće), nalazi se na kraju prvog poglavlja.

Kao paralelu ovoj molitvi i njenoj kozmologiji, prilažem drugu:

Pitagorejska molitva upućena Dekadi, sv. tetraktisu (molitva stvara gotovo 2600 godina)

"Blagoslovi nas božanski broju, ti koji si stvorio bogove i ljude! O sveti, sveti Tetraktise, ti koji sadržiš korijen i izvor vječnog toka stvaranja! Jer božanski broj počinje čistim i dubokim jedinstvom i doseže sveto četiri; potom stvara majku svega, koja sve povezuje, prvorođenu, onu koja nikad ne skreće, koja se nikad ne zamara, Sveto Deset, koje drži ključ svih stvari."

Broj 10 je vrlo značajan jer se u kabali vezuje za Shekinu (ženska prisutnost Božja), a njezina sefira je Malkut ili broj 10, u ovoj molitvi desetka se vezuje za majku. Uzmimo u obzir da u vrijeme Pitagore i barem do srednjeg vijeka nema dokaza da su kabalisti koristili drvo života sa 10 sfera, što će reći da je ovo najvjerojatniji izvor te kozmologije.

Sveto "četiri" su 4 elementa od kojih se kozmos sastoji.

Kozmički Antropos - primordijalni čovjek

U judaizmu, kršćanstvu i kabali postoji ideja Adama Kadmona ili Adama ha-Rishona, prvobitnog čovjeka. Po dubljem shvaćanju ezoterijske nauke, nije riječ o čovjeku kakvim ga vidimo sada, već o čovjeku čije je tijelo cijeli kozmos. To je savršen čovjek, idealan, čovjek-bog. Po kabalističkoj predaji, Adam Kadmon je zbog svog pada prouzročio razbijanje posuda sefirot (shevirat ha-kelim) - sfera svijetla, primordijalne susptance stvaranja, tj. cijepanje prvobitne kozmičke duše na beskrajno mnogo svjetlosnih iskri (pojedinačne duše), no prije pada, Adamovo tijelo je bilo cijeli kozmos. Ezoterijska tradicija drži da je to krajnji cilj duhovnosti - poboženje ili theosis kako to naziva pravoslavna mistika/teologija. Čovjek bi se iz svog fragmentarnog stanja trebao "sakupiti" i integrirati sve suprotnosti, dualnosti na način da ih transcendira.

Evo jednog zanimljivog crteža sa sirijskog Novog Zavjeta, Beč, godina 1555.




Kabalističko drvo života:





Možda su renesansni majstori željeli reći da je mistično Kristovo tijelo cijeli kozmos, a ne samo Crkva po tradicionalnom shvaćanju. Na slici se vide korespondencije Kristova tijela sa određenim sefirama na drvu života. Drvo života je shematski prikaz kozmosa, stvaranja i čovjekove suptilne anatomije.

Ideja antroposa ili kozmičkog čovjeka nije samo prisutna u judeo-kršćanskom i gnostičkom misticizmu:



5 elemenata (udova) kozmosa u jednoj savršenoj geometrijskoj i matematičkoj harmoniji - Biće u svojoj kranjoj spoznaji - jedno je sve. 5 udova jednog čovjeka i 5 drugog (glava i jednog i drugog je na istom mjestu) daje 10, savršeni pitagorejski broj, broj sefira/sfera na drvu života, savršenog prikazu kozmosa, Boga i čovjeka.


Hermetički prikaz antroposa:



Čovjek čija je podstolje Zemlja, i čije se tijelo proteže kroz svijetove astroloških planeta, zodijačkih znakova te sve do svijeta Empiriona, kozmičkog uma, Plerome u kršćansko-gnostičkoj tradiciji. Čovjek je Tao, Yin i Yan, a opet ih nadilazi.


Božje ime YHVH:



Božje ime napisano vertikalno:



"Načinimo čovjeka na svoju sliku kao svoju sličnost" (Post 1,26)

Ako malo bolje promotrimo, vertikalni YHVH je ništa drugo nego... čovjek! Glava - slovo yod, ruke i ramena - slovo heh, torzo - slovo vav, noge - slovo heh. Nije li ljudsko tijelo Božji hram?

Ako dodamo još i slovo shin (Š), dobijemo Yeshua ili Isus:



Slovo šin izgleda kao trostruki plameni jezičac, predstavlja element spiritualnu vatru - Duh Sveti (Ruach haKodesh).

Što će reći, ako se Duh Sveti spusti u čovjeka, čovjek postaje realiziran i ulazi u mističnu uniju sa Kristom do te razine da Krist živi u njemu, odnosno da se ta dva entiteta druže u alkemijskom braku suprotnosti (zaručnik i zaručnica u Pjesmi nad Pjesmama). Riječ Božja (ime Božje) ili Logos živi u čovjeku.

Pavao kaže u Gal 2, 20: "Živim, ali ne više ja, nego živi Krist u meni!".


Crtež srednjovjekovne mističarke benediktinke Hildegarde od Bingena. Adam Kadmon. Prvobitni čovjek:



Rimski bog Janus, muškarac s jednom glavom a dva lica. Simbol dvaju vrata solsticija (Janus = sv. Ivan, Ivanje na ljetni i na zimski solsticij) i ujedinjenja svih dualnosti:



Alkemijski Rebis iz vremena renesanse:




Što kaže Isus u Evanđelju po Tomi:

Upitaše ga, "Hoćemo li, ako smo kao djeca, ući u kraljevstvo?" Isus im reče, "Kada iz dva načinite jedno, i kada postignete da unutarnje bude kao vanjsko, i vanjsko kao nutarnje, i gornje kao donje, i ako iz muškog i ženskog načinite jedno, tako da muško nije muško a žensko da nije žensko; i kada stavite oči namjesto očiju, i ruku na mjesto gdje ruka dolazi, i stopalo na mjesto stopala, i obličje na mjesto obličja, tada ćete ući u [kraljevstvo].



Ideja judeokršćanskog misticizma i gnosticizma jest povratiti prvobitni lik, sliku Božju, Adama, savršenog čovjeka prije nego je sudjelovao u istočnom grijehu. U mističnom smislu, istočni grijeh se odnosi na dualnost, na stanje u kojem čovjek klasicifira i dijeli stvari, izvan i unutar sebe, na stanje podvojenosti duha-tijela, dobrog-zla. Budući da su Adam i Eva jeli sa Drva Znanja Dobra i Zla (drvo spoznaje), izgubili su nedualnu perspektivu i postali robovi dualnosti materije-duha, egoizma-altruizma. Prvobitni čovjek u arhetipskim sferama postojanja (Atzilut u kabali) je bio i muško i žensko, tako nam kažu gnostička evanđelja. Što će reći da je čovjek bio savršen. Čovjek je po prirodi božansko biće, kao što je vidljivo iz ovih dijagrama, no podložno je razgraničavanju jastva na ovo ili ono, ovakvo ili onakvo, te stoga ne može uživati u savršenom jedinstvu koje je jedina objektivna istina.




Crtež Roberta Fludda, renesansni kršćanski okultist, hermetičar i podržavatelj rozenkrojcerskog pokreta.



Konkretno ovo je slika Vastu Purushe, ali se odnosi na vedsku ideju primordijalnog čovjeka (Purusha) čije je tijelo kozmos.

Tu je i kineski mit o Pan Gu-u, primordijalnom čovjeku koji se nalazio u jajetu u kaosu svemira. Dok je razbio jaje, jedna polovica je postala Nebo, druga Zemlja.

Neki Ymira iz nordijske mitologije smatraju pandanom Adamu Kadmonu.

U Perziji postoji mit o Gayōmartu, prvobitnom čovjeku koji je stvorio drvo iz kojeg su nastali prvi ljudi.




Baphomet, alkemijski amblem francuskog hermetičara Eliphasa Levija (sredina 19.stoljeća).

U suštini, opet se radi o ideji da je čovjek dualan po svom izboru, a istovremeno nadilazi sve dualnosti (dva polumjeseca, svaki s jedne strane). Niti je muško, niti je žensko (Baphomet ima odlike muške i ženske antomije). Sjedi na primordijalnom jajetu manifestacije. Njegov srednji stup predstavlja istinsko svjetlo i mjesto gdje nema polarnosti, gdje je čovjek jedno sa sobom i sa svime. Istinsko svjetlo, dakle, gori u sredini i unutra, u najunutarnjijoj komori Solomonovog hrama, ljudskoj duši.



Na ovoj slici vidimo perzijskog zoroastrijskog boga Zurvana, kojeg su štovali zurvaniti unutar perzijske religije. Riječ je o simboličkom prikazu prostora i vremena, Zurvan koji ga nadilazi, također se od njega sastoji. Sličnu simboliku ima i grčki Kronos. Ideja je da bez obzira što su to simboli davno minulih tradicija, da oni predstavljaju poboženog čovjeka.




Lokapurusha (primordijalni kozmički čovjek) iz jainističke kozmologije. Njegovo tijelo je cijela struktura kozmosa kao što smo vidjeli i u drugim primjerima.









Krist kao drvo života, a istovremeno i izvor drveta. Ponovno ideal duhovnog čovjeka koji u sebi nosi cijeli kozmos. Druidi imaju sličnu ideju drveta života vezanu za križ.



Krist ili Kozmički Čovjek između primarnih polarnosti koje simboliziraju sunce i mjesec (Hesed i Gevurah). Križ je cijeli kozmos, cijeli manifestirani kozmos potpada pod zakon dualnosti. No Krist ili savršeni čovjek (ljudska božanska iskra) nadilazi dualnost jer se nalazi između stupova Jakina i Boaza, između sunca i mjeseca. Ispod njega su možda 4 kardinalna zodijačka znaka ili elementi.

Emanuel Swedenborg, protestantski mistik 18.stoljeća je u svojoj najpoznatijoj knjizi "Nebo i Pakao" spomenuo koncept Maximus Homo, Najveći Čovjek, tvrdeći da kozmos ima oblik čovjeka. Po zakonu korespondencija (podudarnosti) to znači da je čovjek kozmos u malom. Jedno se reflektira u drugom. Dakle Adam prije pada predstavlja idealnog čovjeka u kojem ne postoji dualnost, divizije i ograničenja, dok je Adam poslije pada, simbol dualnosti i gubitka duhovne percepcije. U gnostičkim evanđeljima (nisam točno siguran u kojem) postoji ideja dva Adama kao i dva Isusa. Maximus Homo je Adam, Antropos, biće koje služi kao šablona po kojoj najstaje kozmos i čovjek, dok postoji i drugi Adam, onaj koji ne poznaje duhovno, koji ga ne percipira niti razumije, čovjek koji je potpuno odvojen od svog pravog izvora.

Ako ove mitove tumačimo mistički i ezoterički, čovjek može ostvariti svoj puni potencijal, postati Bogom, odnosno ujediniti se sa Tim ("Ja sam onaj koji jesam" - ultimativno postojanje) te sam postati kozmički čovjek. Duhovna praksa i mistika služe da čovjek povrati originalnu sliku Božju, kako bi sv. Augustin nazvao dušu koja je naličje Boga, duhovni dio duše kao izvor ljudskog života. Sa stajališta lurijanske kabale, Adam u svom idealnom postojanju predstavlja grupnu dušu ili čistu sliku Božju (makrokozmos), dok je čovjekova individualna duša, u svom čistom obliku također slika Božja (mikrokozmos).

144,000 odabranih

"I začuh broj zapečaćenih: sto i četrdeset i četiri tisuće zapečaćenih od svakoga plemena sinova Izraelovih:

Od plemena Judina dvanaest tisuća zapečaćenih: od plemena Rubenova dvanaest tisuća; od plemena Gadova dvanaest tisuća;

Od plemena Ašerova dvanaest tisuća; od plemena Naftalijeva dvanaest tisuća; od plemena Manasehova dvanaest tisuća;

Od plemena Simeonova dvanaest tisuća; od plemena Levijeva dvanaest tisuća; od plemena Isakarova dvanaest tisuće;

Od plemena Zebulunova dvanaest tisuća; od plemena Josipova dvanaest tisuća; od plemena Benjaminova dvanaest tisuća zapečaćenih." Otkrivenje 7:4-8

Radi se o dimenzijama Nebeskog Jeruzalema:

"I vidjeh grad sveti, Jerusalem novi, gdje silazi od Boga s neba, pripravljen kao zaručnica, ukrašena zaručniku svojemu." Otkrivenje 21:2

"I grad na četiri ugla stoji, i dužina je njegova, kolika i širina. I izmjeri grad trskom na dvanaest tisuća stadija. Dužina i širina i visina jednaka je." Otkrivenje 21:16

"I izmjeri zid njegov na sto i četrdeset i četiri lakta, po mjeri čovječjoj, koja je anđelova." Otkrivenje 21:17

"I vidjeh, i gle, Janje stajaše na gori Sionskoj i s njim sto i četrdeset i četiri tisuće, koji su imali ime njegovo i ime Oca njegova napisano na čelima svojim." Otkrivenje 14:2

Sve su vezane za opis "duhovne zajednice" Novog Jeruzalema. Zanimljivo je da je "čovječja mjera" izjednačena sa anđeoskom i ona iznos 144 lakta. Čovjek čije su mjere anđeoske - savršeni čovjek - duhovni "Izrael" (Yashar + El = direktno k Bogu).

Oblik Novog Jeruzalema je savršena kocka. Kocka je simbol 7 dana stvaranja (6 ploha + centar), u masoneriji kocka predstavlja savršenu dušu, itd. Sjetimo se da je i svetinja nad svetinjama Solomonovog hrama opisana kao savršena kocka (1 Kraljevima 6:20). Ne ulazeći sad u kompleksne gematrijske/izozefijske račune, ono što je u Spisima mišljeno pod koncepcijom kocke je "savršenstvo". Po Swedenborgu 12 x 12 (baza x visina na bazu) u kocki Novog Jeruzalema predstavlja jednaku mjeru Dobra i Istine. Dobro je iskonski korijen svih eona, emanacija, to je Bog sam. Istina je emanacija Dobra, Istina se živi u određenom stupnju, ovisno o pojedinčevoj duhovnoj situaciji. Dakle, prema Swedenborgu (poznati protestantski mistik 18.stoljeća) Novi Jeruzalem u obliku kocke predstavlja savršeni balans prebivanja u Dobru i izvršavanja Istine. To je ideal savršene duše.

Ta "divovska" kocka koja je Nebeski Jeruzalem je ustvari simbol ljudske duše. Novi Jeruzalem je prikazan simbolički kao zaručnica. U kršćanskom misticizmu, posebno od sv. Bernarda od Clairvauixa nadalje, zaručnica predstavlja ljudsku dušu, dok je zaručnik Bog sam. Konzumacija mističkog braka je ustvari unija čovjeka i Boga.

Kod masona vrijedi pravilo da je duša u prirodnom stanju pada nesavršen grub kamen koji treba klesati sve dok ne postane savršena kocka, tj. dušu treba njegovati dok se ne postigne savršenstvo ili prosvjetljenje/poboženje - ultimativna kontemplativna unija.

Evo i tog simboličnog sveto-geometrijskog oblika:



U svetoj geometriji ovaj oblik se zove Metatronova kocka.

Upravo sam u meditaciji dobio jednostavan ali interesantan uvid:

"Mojsije opet zapita Boga: "Ali kad dođem k sinovima Izraelovim, pa im reknem: 'Bog otaca vaših šalje me k vama', i ako me upitaju: 'Kako mu je ime?' - što ću im odgovoriti?

Bog odgovori Mojsiju: JA JESAM, KOJI JESAM. I nastavi: "Tako reci sinovima Izraelovim: 'JA JESAM', posla me k vama!" Izlazak 3:13,3:13

* * *

JA JESAM = JA JE SAM = "JA" svijest je jedina koja je apsolutna. Ona je samo jedna jer samo jedno "JA" postoji gledano s apsolutne perspektive.

Bog svakog trenutka, svake mikrosekunde izgovara svoje "ime": "JA SAM" ili "JA JESAM". Nema ničeg osim Njega. Nema ničeg osim te čiste "JA JESAM" svijesti. JA je sam. Jedan bez drugog.

S relativne perspektive čovjek ima svoje malo "ja sam". No ono je potpuno ovisno o "JA JESAM", pravo ime Boga u kojem sve ima svoje postojanje.

Svejedno. Sve = Jedno. Nema drugog ili Drugog.

U kabali, prapočetno ništavilo = AIN. Na hebrejskom "JA SAM" se kaže "ANI".

ANI = AIN. JA SAM = NIŠTA. I božansko "JA SAM" (potpuna svijest) i malo ljudsko "ja sam" (fragmentarna svijest) izranjaju iz prvobitne iskre koja je rodila postojanje (gledano linearno radi lakše "vizualizacije"). ANI ("ja sam") je samo manifestacija AIN-a ili Ničeg.

Božje ime YHVH sadrži tri glagola u sebi tri glagola biti: hayah, hove i yiyeh: "koji je bio, koji je i koji će biti".

Isto kao što Ehye Asher Eyhe ili "Ja sam onaj koji jesam" predstavlja Bitak tako ga predstavljaju Božja imena ANI i YHVH. Sve upućuje na to da je Bog u smislu bića/entiteta sam Bitak. No apsolut čak nadilazi koncept Bića i ne-Bića (AIN).

AIN (Ne-Bitak) + ANI (Bitak) = Apsolut

To je to

Što bi značilo da je mesija - sila, onaj koji donosi krunu, a čovjek predstavlja kraljevstvo. Ideja je svojom namjerom i voljom približiti tu silu svojem budućem kraljevstvu kako bi čovjek postao sam svoj kralj. Mesija je sila korekcije ega a čovjek onaj koji moli, traži, onaj čija se volja pretvara u božansku spuštanjem mesijanske sile.

Mozemo gledati i da mesijanska sila, manifestirajuci se "prema dolje", prolazi kroz Vau i Dat, da bi se zaustavila u Tiferetu i "pricekala" inicijanta da ascendirani Malkuth uskladi sa Jesodom. Nakon toga mesijanska sila uravnotezuje Tiferet i Jesod. AASB / ABSA ilitiga ljepota heksagrama

U tradicionalnoj kabali to je duhovni Shabbat (yichud - jedinstvo), trenutak kad je HaShem povezan sa Shekinom. HaShem je uspravni trokut, Shekinah invertirani. HaShem je transcendentna priroda Boga, Shekinah - njegov imanentni aspekt u manifestaciji.

Tiferet je Moshiyach, Yesod je Zaručnik dok je Malut Zaručnica ili Shekinah. Ideja je da se yichudom između Zaručnice i Zaručnika (Malkut i Yesod) dođe do mesijanske svijesti - Tifereta, ljepote Izraela (duhovna inklinacija u čovjeku).

Magen David (Davidov štit) ili heksagram je simbol te unije u centralnoj točki.

Postanak 1:1

Video koji sam našao na jednom forumu:

http://www.youtube.com/watch?v=ZV0hUldr ... r_embedded

Bereshit bara Elohim et hashamayim ve'et ha'arets.

Ili kod nas "U početku Bog stvori nebo i zemlju".

Ako ćemo od neke osnovne logike, Bog je u ovom slučaju imenica, a ostalo prikazuje neku radnju. Bog je singularnost ili kreator - točka svake emanacije. Nebo i zemlja su očito u opoziciji, no jedno utječe na drugo. Riječ je o dvije razine Tore, apsolutna (Tora d'atzilut) i stvorena (Tora d'briah). U tumačenju glavnih linija židovske misli, posebno u filozofskom i kabalističkom svjetlu, Tora je živući kontinuum, prostor svih ideja, nastalih i nenastalih.

"Tora Božja je savršena" Psalm 19:8

Nešto kao koncept plerome kod gnostika. Budući da je Tora simbol za sam duhovni kozmos i sve zakone, logično je da u njemu vrijedi "kako gore, tako i dolje" odnosno "kako na nebu tako i na zemlji" (Oče naš). Nebo je simbol uzroka, izvora, dok je zemlja ono što proizlazi. To bi značilo da je Bog ili ta singularnost napravila zakon emanacije i manifestacije da bi kozmos opstojao i da bi se mogao izraziti na beskonačne načine. Slično tumačenje je dao i Pico Mirandolla, veliki renesansni hermetičar izvlačeći svoje zaključke iz židovske kozmologije i kabale.

Elohim je jedno od imena Boga za koje se generalno tvrdi da predstavlja kreativni aspekt Boga, tj. Boga koji stvara.

„With 32 wonderous paths of Wisdom engrave Yah, the Lord of Hosts, [God of Israel, the Living God, King of the Universe, Almighty God, merciful and gracious, High and Exalted, dwelling in eternity, whose name is Holy, and create His universe] with three books, with text (Sepher), with number (Sephar), and with communication (Sippur).“ Sepher Yetzirah 1:1

Najstariji kabalistički tekst Sefer Yetzira već u prvom paragrafu kaže da je Yah onaj koji sve dovodi u postojanje. Yah je ime Boga koje se vezuje uz sefiru Hokmah na drvu života. To je druga sefira koja znači Mudrost. Pisac Sefer Yetzira kao i kasniji komentatori su željeli reći kako je Mudrost ta koja stvara univerzum slova, brojeva i govora, tri velika simbola u spisu za načine stvaranja. Drži se da je Bog govorom stvorio te arhetipske simbole koji su nastavili kreaciju u Njegovo ime (Yah).

Chabad Hasidut kabalisti cijelu prvu tvrdnju Postanka (Bereishit) dovode u vezu sa prinicpom Hokmah (sefira). Istina je da je sveukupno 10 paragrafa u Postanku 1 koji opisuju stvaranje. Smatra se da tih 10 izjava u ezoteričnoj biti Tore predstavljaju 10 arhetipskih sfera - sefirot, apstraktnih principa čijom se prirodom bavi cijela kabalistička misao. Za mnoge su ti paragrafi direktna meditacija na te principe, intelektualnom metodom hitbonenut - sistematične kontemplativne meditacije na prirodu teksta u svim nijansama.

"Ali mudrost (Hokmah), gdje se ona nalazi i razboritost, gdje je njoj kuća?

Čovjek ne zna puta k njoj, ona ne boravi u zemlji živih.

Dubina govori: nije ona u meni; more govori: kod mene ona ne boravi." Job 28, 12-14

Prvo slovo cijele Tore je B od prve riječi bereishit (u početku). Slovo bet ima numeričku vrijednost 2. Bet znači kuća i odnosi se Chokmah kao drugu sefiru u shemi stvaranja. Drugi razlog zašto se Hokmah povezuje sa postankom i stvaranjem je to što po tradicionalnom Zoharu, Hokmah odgovaraja svijetu olam ha-beriyah - svijetu stvaranja. Bez obzira što je Keter prva sefira, on se ne ubraja u shemu stvaranja jer ništa aktivno ne radi. Keter je arhetipska prva točka. Hokmah je prvi pokretač.

"On je utemeljio nadzemaljski svijet mudrošću svojom" Jeremija 51:15

"Gospod je mudrošću osnovao zemlju, utvrdio nebo razboritošću." Mudre izreke 3:19

Općenito, kabalisti na Sod razini interpretacije (4. i najdublja u nizu razina interpretacija spisa po Pardes metodi egzegeze), Bereishit - postanak svode na Hokmah kao prvi princip stvaranja. To je sukladno prvoj izjavi Sefer Yetzira da Bog pomoću Mudrosti stvara univerzum. Ako na riječ bereishit gledamo na ezoterni način, ona uopće nema s konceptom vremena ili početka. Zapravo radi se samo o tome da je stvaranje konstantno u tijeku, a Mudrost kao prva emanacija beskonačnosti radi u Božje ime. Zato se i kaže da onaj tko ima mudrost ima sve, pa tako spoznaju Boga.

Mudrost i razum



Prema gornjoj kabalističkoj shemi drveta života vidljivo je da su Mudrost i Razumijevanje sfere broj 2 i 3.

Mudrost je prva manifestacija (ne računajući sferu Keter-Krunu koja je statična), početak stvaranja - svijet Beriyah. Mudrost u smislu prvog bljeska inspiracije u kozmičkom Umu. Mudrost je prva zamisliva točka u svijetu ideja. Kao što je vidljivo sa slike, Mudrost prethodi Razumijevanju no nikako mu se ne protivi.

U kabalističkoj Chabad hasidskoj školi Kabale, proces stvaranja se opisuje akronimom ChaBaD - Chokmah - Mudrost, Binah - Razumijevanje i Da'at - Znanje, što su tri intelektualne sfere. Misao najprije nastaje kao intuitivni bljesak, apstrakcija neke ideje koju u trenutku nastanka čovjek nije spreman verbalizirati, konkretizirati i racionalizirati (Chokmah). Ta ideja se počinje verbalizirati razumski, logički i analitički te se nakon dubljeg razumijevanja koncepta, ideje ili misli (Binah), treba raditi na "urezivanju misli u srce" - tj. doći do iskustvenog znanja (Da'at).

"Usne Mudrosti su zatvorene, osim ušima Razumijevanja." Kybalion

"One (izreke) daju spoznaju mudrosti i stege; daju razumijevanje mudra govora." Mudre Izreke 1:2

"Čuje li ih mudrac, u znanju će porasti; razum će sebi steći životnu mudrost." Mudre Izreke 1:5

"Jest, ako prizoveš mudrost, glas svoj podigneš k spoznaji" Mudre Izreke 2:3

"Jer mudrost uniđe u srce tvoje, spoznaja obraduje dušu tvoju" Mudre Izreke 2:10

"Gospod je mudrošću osnovao zemlju, utvrdio nebo razboritošću." Mudre Izreke 3:19

"Pribavi sebi mudrost, pribavi sebi razboritost, ne zaboravljaj to i ne odstupaj od riječi usta mojih!"

***
U ovim citatima je opisan ChaBaD proces, koji je istovremeno mehanizam stvaranja i mehanizam po kojem radi čovjek dobiva misao, razumije ju te ju na kraju provodi u djelo.

Smatram da nema Mudrost vs Razum. Ovdje je očito da su to komplementarne strane mehanizma uma. Bez mudrosti odnosno kreativne inspiracije nema ni razumijevanja, konkretiziranja ideje, a kamoli internaliziranja odnosno dubinskog iskustvenog znanja koje je proizašlo iz faze analize. Procesom kabalističke kontemplativne meditacije - hitbonenut pokušava se stimulirati iskustveno znanje, odnosno urezivanje, internaliziranje božanskih učenja u srce, odnosno u nečiji život. Dakle daleko od pukog znanja na razini memorije i intelektualiziranja.

Jedno upozorenje za sve tragaoce...


Deo iz Kasiopejsko materijala od,

05.10.1994.

P: Da li je kabala istinito učenje dobrih momaka?
O: Blizu.

od 16.10.1994

Od kuda potiče Kabala ( Cabala, prim.prev. )?
O: Kanalizirane istine dane Židovima prije Mojsija da koriste vašu terminologiju.
P: Kad su židovski pisci počeli bilježiti ta učenja, da li je to bilo prvi put kada je to
zapisano?
O: Ne. Čak ni blizu.
P: Da li je današnja forma blizu originala i može li se u nju pouzdati?
O: Ne. Korumpirana.


Nema nešto da hiperdimenzionalni tuđinci nisu nešto izokrenuli, kontaminirali neistinama, programiranjima i lažnim informacijama.
Svakako, da svaki materijal, ma bilo koji, moramo sagledati sa svih strana...

Tehuti, pozdrav i samo napred...

Kabala ne postoji prije 12.stoljeća. To je tradicija koja je sigurno proizašla iz talmudskih vremena, tj. inspirirana je talmudskim merkava misticizmom i gnosticizmom. Svatko tko je proučavao kabalu zna da joj se kao jedinstvenoj tradiciji ne može naći traga prije križarskih ratova. Židovske legende (haggada), midraši i ostalo govore o Mojsiju koji prima oralnu Toru i pisanu Toru. Oralna Tora koju je primio je bila mistična dimenzija Tore (Sod razina tumačenja). No to je samo mit. Sama kabala ne postoji prije vremena njemačkih hasidima i španjolske škole kabale.



Zna se kada su prva djela pisana, kada su postojala grupna izučavanja spisa i kada su pisani prvi komentari na kabalističke tekstove. A to je tek bilo u srednjem vijeku. Maštarije da kabala potječe iz Egipta su potpuno neodržive.



hiperdimenzionalni tuđinci... ahem...

[/quote]

Pozdrav. Obično kada imam nešto novo ili neku bilješku ili neki članak, obično to postam.

Dali to znači da Drvo Života datira ne ranije od 12 stoliječa?

Drvo kao grafički dijagram ne postoji prije tog vremena. Kao koncept 10 sefirot ili 10 sfera je ipak stariji - iz Sefer Yetzira, od talmudskih vremena (70.-500 godina) do ranog srednjeg vijeka. No tada nije postojala sustavna grafička prezentacija drva života kakvog imamo danas. Sefer Yetzira je više-manje orijentirana na stvaranje kozmosa pomoću brojeva i slova. Kasniji misticizam koji se bazira na tom tekstu (Abraham Abulafija i ostali) se naziva ekstatička kabala (koja nema previše veze sa lurijanskim modelom drveta života).

Najranije ideje drveta života koja se sastoji od 10 ideja ili energija se mogu pronaći u Pitagori (tetraktis). Vjeruje se (akademski krugovi) da je kocept drva života u judaizam i kabalu došao preko gnosticizma i neoplatonizma (prva tri stoljeća kršćanstva). No sve do 12.stoljeća drvo života nije imalo neki značajniji utjecaj na kozmologiju kabale.

Jedna kabalistička meditacija vezano za utjecaj neočekivanih misli u um. Citat iz knjige "Jasminke Domaš - Židovska meditacija":



Dakle, ideja je da se misli prihvate u praksi, ovakve ili onakve, profane ili svete. Samo tako možemo doći do korekcije ega (tikkun ha-nefesh). Sve misli dolaze i odlaze jer nam trebaju. Mi radimo na tim mislima, željama, namjerama. Sve su one grubi materijal duhovne gradnje. Mentalnom afirmacijom tipa "i ove misli su svete" i iskrenim, receptivnim prihvaćanjem svih misli možemo im dati blagoslov. Ako blagosloviš neprijatelja (intelekt ega) daješ svemu svetu notu, energiju. Sve što dolazi čovjeku u glavu tijekom meditacije a i tijekom cijelog života je grubi materijal za rad kojim možemo doći do potpune korekcije. Nema potrebe razgraničavati sveto od nesvetog i dobre misli od loših. Ako to radimo, ne samo da ćemo vrlo lako izgubiti fokus u meditaciji i aktivnom životu, već nećemo prepoznati trenutak SADA koji nam je dan takav kakav jest. Ovakve prakse služe za jačanje namjere i volje. Bez toga nema napretka. Nije cilj meditacije samo smirenost. Cilj meditacije je iluminacija, samospoznaja. Jer ako u meditaciju ulazimo sa namjerom da se opustimo, vrlo lako ćemo izgubiti fokus. Zbog te strogosti kojom se kažnjavamo. Ideja je prihvatiti sve kakvo jest, bez iluzije. Usponi i padovi su sastavni dio duhovnog života.

Isto tako ako ti misli ne daju mira, afirmiraj svim svojim bićem: "ja sam TU" ili "evo me" svaki puta kad imaš distrakciju. Kontempliraj svaku riječ i osjeti njezinu srž. Osjeti se potpuno prisutnim. Ne samo da misli odlaze nakon toga već time i jačaš volju, namjeru za vlastitim napretkom. To je kao sidro svijesti i namjere. Jedan period nema misli i vlada blagostanje u umu, no u drugom trenutku dolaze misli i čovjek se frustrira. Frustraciju ćeš uvelike umanjiti ovim afirmacijama koje ništa ne koštaju a puno vrijede. Mislima ne treba dati energije borbom protiv njih već ili potpunim ignoriranjem (malo više istočni fah) ili davanjem blagoslova čak i najbanalnijim mislima. Sve je to tvoje, i dobro i loše. Radom na obje linije i na milosti (chesed) i na grubosti (gevurah), dolazi se do centra, zlatne sredine (tiferet), mjesta gdje leži pravi balans i duhovno postignuće. Asketizam i strogi nadzor nad mislima stvara strah od neuspjeha u praktikantu meditacije. Dakle, obrgli i prigrli. Ne odbacuj. Transformiraj. Uzdiži.

Pises o tome kao da si licno sve to proziveo i doziveo, pa sada sa takvom sigurnoscu mozes tvrditi ovako nesto?! Ne kazem da nisi u pravu, ali tvrditi da je nesto iskljucivo tako je malo naivno.



Mislim da se svaki materijal mora sagledati sa sto je vise strana moguce, jer se cini da ni u jednom nije napisana samo istina, nego mesavina istine i ne-istine. Shodno tome, mislim da bi uvek trebalo imati u vidu i uticaj "hiperdimenzionalnog elementa". Ignorisanje mogucnosti uticaja takvog elementa i iskljuciti ga u potpunosti je prilicno naivno i verovatno nas nece odvesti nigde osim u produzavanje "vrzinog kola" u kome se i inace vec nalazimo.