Poznato je da dobar dio učenja Gurdjieffa potječe iz Sufizma.Možda čak i najveći.Prilikom rada sa svojim učenicima,kada bi bio dan gladovanja,umjesto obroka, radio se hasan susud zikr. Ne želim reči da je osnovna vrijednost te vježbe u svezi sa tim.Ne želim uopće govoriti o vrijednosti ovog zikra jer bi time rekao nešto potpuno subjektivno.Potrebno je dvije godine svakodnevno ga prakticirati da bi se o njemu "smjelo"raspredati.Možda je netko od vas spreman upustiti se u tu izuzetno korisnu avanturu?Proučavajući ovaj forum, stekao sam dojam da jako puno Vas uistinu želi nešto napraviti sa sobom.Zbog tih ljudi pišem ovaj tekst.
Sjedim u polulotosu uspravne kičme,ne mislim ni o čemu ,već pratim dah i njišem se lijevo desno, poput sprave za mjerenje takta koju smo svi više-manje vidjeli u osnovnoj školi za vrijeme glazbenog odgoja.Tijelo je opušteno i ono određuje ritam. .1,2,3,4,lijevo,desno,lijevo,desno...
1,2,3,4,lijevo desno,lijevo,desno-toliko traje jedan neisprekidani udah,a pluća na kraju ciklusa nisu potpuno puna,recimo3/4ine.
1,2,3,4,lijevo,desno,lijevo,desno-toliko traje "isprekidani" izdah,a pluća su na kraju ciklusa potpuno prazna.
Udišem u trajanju od četiri takta,udah je u komadu,dok izdišem u trajanju od četiri takta isprekidano i to na naćin da nakon prva tri izdaha proizvedem zvuk,kao da slovo M izbacujem kroz nos duboko iz trubuha,dok četvrti izdah je bezvučan i potpuno ispuštam sav zrak iz pluća.Svo vrijeme dišem kroz nos.
lijevo,desno,lijevo,desno... sve to tako pet minuta
Nakon pet minuta zaustavljam tijelo,ispuštam sav zrak,udišem koliko je god moguće duboko i držim zrak u sebi do iznemoglosti,ili nešto kraće,kako kad. Počinjem ponovo sa njihanjem u pravilnim četverotaktnim razmacima,kako sam već opisao,dišući kako sam opisao i naravno,pet minuta kako sam već rekao. Tri puta po pet minuta,plus oko dvije i pol minute bez zraka traje ova vježba o kojoj treba šutjeti dvije godine.
_________________ The highest that a man can attain is to be able to do.
|