Svatko od vas posjeduje sposobnost intuitivnog doživljavanja svijeta. To je "onaj feeling" koji svatko ima, ali ga rijetko sluša. Svi ga zanemaruju i olako shvaćaju. Sjetite se samo koliko ste puta sami sebi rekli: "Joj, znao/la sam! Zašto se nisam poslušao/la?!" Svaki taj put vi niste vjerovali sebi, niste uspjeli razlučiti sto vam život u vama poručuje. Ipak, intuitivnu percepciju treba odijeliti od hrpe ostalih izvora informacija koje kolaju po glavi.

Um snažno nameće svoje navike podobnih misli. Intuicija nije misao, nije razum, nije vođena umnom putanjom. Ona je feeling, nad-osjećaj koji suptilno zatitra u dubini vas. Ona je vrlo osjetljiva, tankoćutna karakteristika koju posjeduje svako svjesno biće.. Ona je suptilno osjećanje nečega. Intuitivni glas često je suprotan od svih umnih očekivanja. Stručnjaci kažu da je smještena u desnoj polutki mozga, zajedno s većinom centara odgovornih za emotivnost i kreativnost. Kad dugo mozgate baveći se rješavanjem nekog problema, intuicija je "ono nešto" sto vam ponudi rješenje. Ona nije ni znanje, niti pamet, a nije ni neki virtuozni talent. Ona je kao bljesak inspiracije. Svima vama se vjerojatno dogodilo da kad vrtite neke filmove po glavi, pokušavajući pritom naći odgovor na pitanje koje vas muci, da kad najmanje očekujete stvori se ono sto ste tražili ili se odgovori ono sto ste pitali. To je intuitivno kretanje vašeg bića.

Vaša unutarnja mudrost konstantno s vama komunicira, ovisi samo da li ste je svjesni, ovisno koliko ste kao osoba duhovno pročišćeni, neovisni i oslobođeni materijalnih vezanosti. Intuicija počiva na dijelovima ljudskog uma koji su nedovoljno istraženi, ali sigurno je da ju iskustvo može ojačati. Ona se dijelom i "ući", no isključivo implicitno, kad mozak bilježi bez da ste toga svjesni. Ona uvijek stoji na raspolaganju i spremna je pomoći. Svi znate da je intuicija poznata kao "šesto čulo", pa kao takva, ona sve zna prije nego sto se i dogodi i uvijek vam nudi odgovore. Treba je samo prepoznati u sebi i naučiti je slušati. Postoje primjeri koji jasno ukazuju na nedovoljno poznavanje prirode intuicije, koje na kraju dovodi do nemoći procjene.

Većina ljudi ima razne fobije od mnogočega, strahovi, brige, tenzije i materijalno usmjerena svijest jasno ukazuje na nepovjerenje i neslušanje sebe te ono na sto se ukazuje da se intuicija treba izdvojiti iz hrpe informacija. Reagiranja proizašla iz slabosti, fobija nemaju nikakve veze s intuitivnom reakcijom. To su čista povođenja nagonskim reakcijama usmjerenim na očuvanje egzistencije. Vi možda instinktivno reagirate, kao i većina životinja, da bi izbjegli opasnost, prilagodili se, podobno se utješili ili nametnuli odgovore nekoj situaciji, to nema nikakvih poveznica s intuicijom.

Um je pun svojih uvjerenja, navika i pretpostavki koje vas odmiču od istine koju vam intuicija pruža. Intuicija, nije um, nije poznati logički obrazac nekog stanja. Intuicija je prije stvar povjerenja i čistoće svijesti. Morate imati čvrstu vjeru sami u sebe da biste mogli točno procijeniti sto vam se nudi. Vrlo je važno sagledati objektivno vlastito razmišljanje. Svatko od vas sumnja u ono sto mu intuicija pruža i zbog toga nema povjerenja u nju.

U procesu evolucije postoje tri jasne kategorije: instinkt, intelekt i intuicija. Instinkt pripada životinjskom carstvu. Kada kažemo da živimo instinktivno, to ne znači da imamo rep i rogove. Instinkt je kvalitet koji smo naslijedili od neevoluiranog, tamasičnog, životinjskog carstva u kojem nema spiritualne težnje. U trenutku kada vam se javi spiritualna težnja, spiritualna glad, vi ste izvan oblasti instinkta. Instinktivno ponašanje će se kod nas zadržati još vrlo dugo, zbog toga što imamo tijelo. Nema potrebe da ga odbacujemo, već usporedo sa instinktima koji održavaju tijelo, treba da razvijemo intuiciju, viši nivo uma, kako bismo mogli shvatiti svoju sopstvenu prirodu, cjelovitost, svoje sopstveno savršenstvo, svoj pravi identitet. Mi smo, zapravo, zaboravili svoj pravi identitet.

Sve dok sumnjate, ne možete se prepustiti životu da vas vodi. Kad ste u harmoniji, opušteni tenzija će nestati, nećete više osjećati susprezanje da djelujete u skladu sa samima sobom. To je bit povjerenja. Povjerenje je vidjeti Istinu bez umne moći. U toj ravnoteži, u miru u kojem ništa ne prianja za nas i kad se ničemu ne priklanjamo, intuicija će također biti naša bit.

E da smo i bez toga ostali, stvarno ne bi imalo ikakvoga smisla živit, zar ne?