U izvornoj Kabali postoje meditativne tehnike za anahilaciju ega (bittul ha-yesh), nešto kao židovska Jnana Yoga i atma vichara.

Jedna od meni najdražih je kabalistička meditacija "hine ani" ili "ja sam tu/evo me". Služi za prebivanje u trenutku i svjesnost sebe u potpunosti. Radi se kao u zazenu, bitna je potpuna relaksacija, pravilno disanje, poza tijela.. Tek kad se tijelo i um smire treba uroniti u afirmaciju "ja sam tu" ili "hine ani". Kada se to mentalno izgovara treba biti potpuno svjestan sebe u ovom trenutku (sve razine bića), kao da smo svevideći i sveprisutni. Na taj način čovjek češće prebiva u trenutku sada, pobjeđuje fragmentaciju jastva i stoji spreman na čuje Božji glas u sebi. Kada misli dođu ne bi ih trebalo gledati kao neprijatelje, već reći samo "ja sam tu". Može se zamisliti da božanski glas s nebesa viče tvoje ime a ti se odazivaš afirmacijom cijelog svog bića: "Evo me, ja sam tu".

Ovdje Bog kaže "hine ani":

"Ako tada zovneš, daje ti odgovor Gospod. Ako vikneš za pomoć, on će reći: Evo me." Izaija 58:9

Ovdje duša (Mojsije) kaže "hine ani":

"Kad Gospod vidje, gdje ide da vidi, poviknu mu Bog iz grma: "Mojsije, Mojsije!" On odgovori: Evo me!" Izlazak 3:4

Dakle radi se o stalnom bitku, apsolutnom postojanju, Ain Sophu, bezgraničnom Ništa.

Slično je sa kabalističim svetim imenom Boga, Ehye Asher Ehye ili "ja sam onaj koji jesam" koji odgovara najvišoj sferi postojanja, onoj potpune svijesti.

Potrebna je svijest trenutka, da bi bili svjesni da smo od Boga i da smo s njim.