Svašta se nama čini, ja ga ne bi niti spominjao da ovo što sam naveo nisam i direktno iskusio. A to što sam iskusio spada u "događaj koji prelazi sintaksu našeg jezika" (rekao bi Don Huan) i svaki pokušaj uobličavanja u riječi onoga što je neizrecivo je jalov posao i čist gubitak energije. To koliko je Budak promašio u određenim stvarima o tome sada ne bi ovdje da ne odemo off-topic i on je samo jedan od tragača koji je ulaže ozbiljan trud da pronikne matriks u kojemu se nalazimo i nema sumlje da još puno toga treba postaviti na pravo mjesto.

Ne, nisam poslije ništa više pokušavao, jer je to iskustvo bilo Cjelovito i Neponovljivo ( i smislu, "nema šta dalje i više od toga"!)

A kako sam od malih nogu bio senzitivan na taoizam, orijentalne borilačke vještine i općenito na taj istočnjački način gledanja, koan mi je došao kao IZAZOV, ekspreiment...

Ukratko: Ma šta ću ti pričat!? Sjajno iskustvo!!!

Je, baš! Ti ćeš mi to reć!



(no hard feelings, ali, brate, više si DOSADAN!!!!)

JUČER SAM MEDITIRAO NAD KOANOM ako je zvuk dva dlana pljesak, koji je zvuk jednog dlana, i mislim da sam je riješio. ima li negdi popis koana da sad uzmem drugu?

Dakle? :-k


Ideš na viewtopic.php?f=9&t=2113 pa na "zen" pa u tom folderu imaš Mumonkan - Zbirka zen koana

Nađoh ovaj razgovor između dvojice ljudi.
Prvi je čovjek koji je u potrazi (u daljem textu Geoff), a drugi je njegov prijatelj iz Indije (u daljem tekstu Michael)...

Three short steps to enlightment

Michael wouldn’t call himself a guru. He is a little man who is very calm and has much wisdom to share. When he walks across a room it is as if the space around him is lit up. Part way through his visit we were sitting together in a busy café in downtown Wellington. I was drinking a coffee, he a green tea. In the course of our conversation he could hear that I was a keen seeker of truth.

Michael asked, “Would you like to know the secret to enlightenment?”

This got me excited. After all my searching I was finally going to find that which I was seeking. “Yes,” I replied with genuine enthusiasm.

“First of all the word ‘enlightenment’ is wrong. It’s ‘lighten-up-enment’”

I was on the edge of my chair, hanging on his every word.

“You see all the people walking past us. Do you think that because they believe something, it is truth?”

“Of course not. Just because we believe it, doesn’t make it truth.”

“Then what makes you think you have exclusive access to truth, Geoff.”

At this point I was feeling a little deflated; much flatter than I had been earlier.

Michael continued, “OK, here’s the first step to enlightenment…”

I was really eager, ready to absorb the coming pearls of wisdom.

“The first step to enlightenment is that you’ve got to realize you are full of shit.”

I looked at Michael, slightly shocked. This definitely wasn’t what I was expecting.

“The second step to enlightenment is that the moment you think you’re right and start using that ‘rightness’ to teach or dominate a conversation go back to step one.”

I was stunned. I sensed there was deep truth in what he said, even if it cut sharply across all my expectations.

“The third step is that the moment you think you’ve got it you haven’t. Go back to step one.

“Keep practicing these three steps and eventually you’ll transcend your ego.”

Kakav kralj!

dobar

Osho o mini satoriju i satoriju.


Pitanje: Šta znači „postići“? Kada je „guska vani“? Šta je to mini satori a šta potpuni satori? Šta je samadhi? Jesu li to dijelovi iste stvari?

Osho: Ovo pitanje je od Somendre. „Postići“ (dostići, dosegnuti) znači otarasiti se pohlepe, ambicija i ciljeva. Dan kada postignete to stvari postaju savršene, tu ste. Dan kada prepoznate činjenicu da stvari ne mogu biti bolje nego što jesu, odjednom explodirate u novo svjetlo, novo biće, novu svjesnost. „Postići“ znači shvatiti da nemate šta postići. Onda se živi u trenutku. To je samadhi.

Ali mnogo puta to postignete i izgubite. Ponovo i ponovo. Tada je to mini satori. To znači obris, djelomičan uvid i postoji vjerovatnoća je da ćete ga izgubiti.

Somendra je imao mnogo djelomičnih uvida nekoliko dana ranije, odatle i pitanje.
Kada je došao kod mene rekao sam mu da je to mini satori pa mora da se od tada pitao šta je mini satori, šta satori, a šta samadhi.

Mini satori je odbrambeni mehanizam satorija. To znači da ga možeš izgubiti. Ako nisi dovoljno prisutan, izgubićeš. Ako jesi, preći će u satori. Satori je stanje koje je nemoguće izgubiti.

Mini satori je stanje koje dolazi kao obris, kao vjetrić.
Odjednom uviđate da je cjelokupna percepcija dostupna. Pojavljuje se otvor. Ali se i zatvori poput objektiva kamere. Prije satorija, dogodi se mini satori, zavisi, ponekad hiljade mini satorija, nekada jedan.
Zavisi od osobe. Nekada prvi satori postaje satori, tada nema tendenciju da bude mini, zavisi od tebe.

Ipak, kada god da se dogodi bilo kome od vas nazivam ga mini iz određenih razloga. A razlog je taj što želim da vas načinim budnima i prisutnima da ga ne izgubite. Može postati satori ali ako ga nazovem tako odmah ćete ga izgubiti i postaće mini. Pratite li? Nazivam ga mini da bi prerastao u potpuni. Ponekad ćete pomisliti da je Osho škrt. Zašto ga naziva mini? Zašto ne satori? To je odbrambeni mehanizam u pravom smislu riječi. Moram vas zaštititi od vas samih. Čak i da je to potpun satori, nazvaću ga mini, zapamtite. U stvari, „mini“ je moj izum; ljudi Zena niti jedan satori ne nazivaju mini.

Nazivam ga mini a razlog je veoma bitan. Želim da budete veoma prisutni i oprezni. Čovjek koji postigne mini satori je u drugom stanju. Sada mora biti oprezan poput trudne žene. Nosi nešto vrijedno u sebi. Postoji izvjesna vjerovatnoća pobačaja. Da bi se pobačaj izbjegao koristim termin mini satori. Ako kažem da je to potpun satori možete postati previše puni sebe, egoistični. I to se gubi!

Mini satori je nagovještaj. Zavisi od tebe. Ako ga njeguješ, uzgajaš, štitiš, ako ti je stalo do njega prerašće u satori. Ali jako je nježan i lomljiv izdanak. Lako se može uništiti. Nezgoda bilo kakve vrste će to učiniti. Zapamtite, sve veliko i lijepo je lomljivo. Stanje nižeg postojanja je jače, dok je stanje višeg postojanja nježnije. Kamen je tvrd, ruža mekana. Kamen će opstati iako se ne brinete o njemu ali ružin cvijet treba njegu. Bez toga velika je vjerovatnoća da će nestati. Satori je ružin cvijet.

Dan kada se dogodi djelomičan uvid, od tog momenta morate postati veoma odgovorni. Odgovarate za to! Postojanje vam je poklonilo nešto, ne smijete to odbaciti. Odbaciti je lako, dostići jako teško, izgubiti lako. Više stvari su takve. Tako su suptilne. Odatle naziv mini.

Ponekad se dogode stotine mini satorija. Tako postanete prisutni i stanje se ukorijeni u vama. Mini satori je vizija; pomoću satorija to postaje vaš stil.

A šta je onda samadhi? Satori je kada iznutra postanete ispunjeni svjetlošću ali i dalje postoji razdvojenost između vas i cjeline (apsolutnog).
Satori je čovjekovo prosvetljenje, a samadhi prosvjetljenje cijelog postojanja kroz čovjeka. Sada čovjek više nije podjeljen. To je značenje Buddhine jako čudne izjave da je onog dana kada je on postao prosvjetljen cijelo postojanje postalo prosvjetljeno. Čudno je jer mi znamo da nismo prosvjetljeni, a on tvrdi da je cijelo čovječanstvo prosvjetljeno. U pravu je. Što se njega tiče, cijelo postojanje postalo je prosvjetljeno tog dana. Ponoviću; dan kada sam postao prosvjetljen, cijelo postojanje je postalo prosvjetljeno.

Samadhi znači da više niste individua. Satori vam daje veliku individualnost. Poslušajte; Prije satorija vi ste osoba, ne individua. Osoba (engl. Person) je izvedenica iz korijena riječi persona što znači maska. Prije satorija vi ste samo osoba, osobnost, ne individua.

U stvari, osoba nikada nije osoba, osoba je mnogo osobnosti, jer ne možete zadržati samo jednu masku, morate ih imati više. Razne situacije zahtjevaju različita lica. Za ženu imate jedno lice, za ljubavnicu drugo, za slugu treće za šefa četvrto. Morate nastaviti mijenjati lica. Imate mnogo osobnosti. Osobnost nije nikada u jednini, uvijek je u množini. Vi ste gomila ljudi. Kada ste osoba, vi ste gužva, vas je više. Satori od vas načini jednoga. Donosi jedinstvo u vas. Maske spadaju, pravo lice se pojavljuje. Individualnost. Riječ Individualnost znači nešto što ne može biti dalje podijeljeno. Postajete ne djeljivi.

Satori uvodi individualnost a samadhi vas čini univerzalnim. Tada više niste individua. Prvo niste individua jer ste gužva, a sada više niste individua jer ste cjelina. To su tri faze. Osobnost, individualnost, univerzalnost.

Mini satori je obris jedinstva za trenutak, a onda se gubi i opet vas je više. Da, originalno lice pojavi se kao u snu. Vidite ga, prepoznate ga, da..., tu je, srećni ste, osjećate neizmjeran blagoslov - i odjednom ga više nema, bila je to samo vizija. Ponovo padate u uobičajenu rutinu. Opet ste na istom. Sjećaćete se, zapamtićete – ali to više nije stvarnost, samo dio sjećanja.

Kada se satori ukorijeni nikada vas neće napustiti, zauvijek je tu; kao sjenka vas prati. Postajete individua. Tada i nju morate napustiti. Postali ste jedno od mnogih a onda nula od jednog. Ovo je matematika duhovnosti, od više do jednog, od jednog u ništavilo.

Plotinus o svom samadhiju kaže – a on je jedan od najvažnijih mistika zapada, može se porediti sa Buddhom - „Nema dvoje, posmatrač i posmatrano su jedno; ne da je vizija ostvarena već je jedinstvo zadržano. Jedno je postalo jedinstveno, ništa u njemu niti van njega ne stvara različitost. Nema kretanja. Sve je mirno, ne okreće se ni tamo ni ovamo, niti van niti unutra. Kompletno miran postajem mir.“

Plotinusov mir nije ništa do sam samadhi. Postali ste mir. Obično, dok ste osoba, u vama je nemir. Nemir je ono što ste! Kada dođete u satori, postajete jako jako mirni. Vi jeste i osjećate se mirnim. U samadhiju nestajete, ostaje mir, niko, mir, vječni mir.

Izvor: “Zen: The Path of Paradox Volume 1”

@ bajs
sjajno si opisao svoje uvide, mada zaista ne postoji način za opisati neopisivo!
točno je da te taj val jasnoće i spokoja preplavi, no u mome slučaju bilo je interesantno to da cijelo vrijeme dok je trajao kenšo u mojem duhu nije se pojavila NITI JEDNA NAJMANJA misao!!!
bilo je jako fascinantno jer sam se u svojoj nutrini osjećao kao dijete: samo sam cijelim svojim bićem DOŽIVLJAVAO to neizrecivo jedinstvo sa SVIME ŠTA POSTOJI...
razumijevanje sebe i cijele kreacije bilo je ispunjujuće i totalno jasno - nije bilo nikakve potrebe da Um postavlja ikakva pitanja.

taj nutranji mir, radost i vedrina su me začudili i iznenadili, vrijeme je prestalo postojati, a prostor je bio samo vibrirajuća prisutnost prihvaćanja i ljubavi.
kao da se srušio zid zatvora u kojem me držao Um sa svojim igrama, i onda najednom ugledaš Beskraj... i "ostaneš bez teksta!"

i onda se to "stanje" duha jednostavno preslikavalo na sve odnose, na svaki doživljaj... kao da si na nekom levelu koji cijeli naš život postoji u našoj duši i čeka da mu se vratimo.

i upravo mu se vraćamo!
a on nas strpljivo čeka...

autor teksta
Dampli

izvor:
http://www.galaksija.info/forum/viewtopic.php?f=7&t=1678&p=96969#p96969


(p.s. svaka slučajnost s mojim opisom istoga iskustva je SLUČAJNA!!!)

(isti izvor kao u prethodnom postu)

To je to!
To je proboj!

Kako stoje stvari sa Don Huanovim pristupom...

Što više čitam Kastanedu i generalnu diskusiju i teme o Kastanedi sve se više otvaraju poveznice između učenja.

Koliko su slični jedan nagual i zen majstor?

Jako slični!

I ova dva učenja su slična barem iz ove perspektive, iz prve pažnje.

"Predavanje o zazenu" (Jasutani-roši)

Makjo su pojave - priviđenja, opsjene, tlapnje, otkrivenja, varljivi utisci - koje je onaj koji praktikuje zazen sklon da doživljava na određenom stepenu razvoja sjedenja (meditiranja). MA znači "đavo", a KJO "stvarni svijet". Stoga Makjo znači uznemiravajuće, ili "đavolske" pojave koje se nekome prikazuju u toku zazena. Ove pojave nisu po sebi loše. One postaju ozbiljna smetnja praksi samo ako čovjek nije upoznat sa njihovom pravom prirodom i ako biva njima zaveden....
...Onaj ko prione uz ono što uvidi kroz satori, još uvijek se zapetljava u svijetu Makjoa. Tako, vidite, čak i poslije probuđenja postoji Makjo...
...U izvjesnom smislu broj Makjoa koji se mogu javiti je neograničen...
...u Rjogen sutri Buda upozorava na 50 različitih vrsta ali naravno on ukazuje na najuobičajnije. Pored onih koji sadrže priviđenja, postoje mnogi koji su povezani sa čulom dodira, mirisa ili sluha, ili koji katkad pokrenu tijelo sa strane na stranu, ili naprijed nazad, ili ga saviju na jednu stranu, ili učine da ga osjećate kao da tone, ili da se podiže. Ima čak slučajeva kada bez svjesnog uvida čovjek zabilježi stvari za koje se ispostavi da su proročki tačne. Veoma su uobičajena vizuelna priviđenja. Radite zazen otvorenih očiju, kad neočekivano, bez upozorenja sve ispred vaših očiju postaje bijelo ili crno.
...Šta je suština ovih uznemirujućih pojava? One su privremena stanja svijesti koja se javljaju tokom zazena kada se naša sposobnost da se usredsredimo razvije do određene tačke, a naša praksa počinje da sazrijeva. Kada su talasi misli koji rastu i splašnjavaju na površini uma, djelomično smireni, preostali činioci prošlog iskustva "skladišteni" u dubljim nivoima svijesti, isplivavaju povremeno na površinu pružajući osjećaj obuhvatnije ili proširene stvarnosti.



Letači? Nego!

Pozdrav.
Prosvetljenje ne postoji, zapravo postoji samo za one koji vjeruju da su nesto postigli sta drugi nisu, kao naprimjer sljedecu razinu svjesti, sljedecu stepenicu ili cak sam vrh, prosvetljenje.
Iluminati se ne zovu bez razloga prosvetljeni, jer prosvetljen znaci da si bolji u necem u cemu drugi nisu, zato i nije cudo da su iluminati ubjedjeni u to da mi, narod, ne mozemo bez vodstva jacih, u ovom slucaju da ne mozemo bez vodstva prosvjetljenih.
Prosvetljenje je samo da sljepi vodi sljepoga.

Za ljude koji su u potragi za istinom, za bogom, nikad nece biti prosvetljeni, jer je istina, bog, bez granica i uvjek novo, svaki momenat iznova...uvjek ce biti nesto novo sto ce covjeka dovoditi u cudjenje i strahopostovanje, uvjek ce biti nesto novo, nepoznato, nikad nece nista biti prosvjetljeno, zato se bogu nemoze dati lice, jer je uvjek nov.

Isto tako ljudi zele biti negdje gdje upravo sad nisu, dali je to postati prosvjetljen ili biti bogat, umjesto da shvate da smo mi vec na izvoru i da netrebamo nikud da idemo vec samo da se smirimo, da stanemo i vidimo gdje smo.

Jednom je pitao neko sufi sveca, kako da nadjem boga?, svetac je odgovorio da neka ne mjenja svoju adresu pa ce ga bog lako naci.

Potraga za bogom je vrjedna ako nepocnemo lutat.

Aha...a kako bi smo nazvali taj sitni detaljčić, služeći se gorepomenutim simboličnim opisom: " kad bog pronađe adresu" nepomičnog tragača.
takođe ilitiga takisto ... šta bi to bilo "ne mijenjati adresu".

Ne mjenjati adresu bi znacilo da nelutas okolo, vrpa ljudi mjenjaju svoja znanja, svoju vjeru, religiju, partnera, sve zato jer nisu zadovoljni s onim sto dosad imaju.
Zato tragac ne treba da trazi nova znanja koja su bolja nego sto su bila ona prije, neka koja ce ga dovesti brze do cilja. Tragac treba da trazi svoju sredinu, svoje srce, znaci da shvati da je vec na cilju. A za to mu je potrebna tisina i mir, treba da postane pomatrac samog sebe, svjedok. Jer ako stalno bude vozan od svojih ciljeva, osjecaja, misli i cjelog znanja koje je nakupio trazeci boga nece nikad doci do cilja.
Kaze se da ako se se zeli nesto nauciti, shvatiti, onda se prvo treba sve zaboraviti, a za to je potrebno pouzdanje u boga. Ljudi nemaju pouzdanja u boga zato zele uvjek biti na nekom drugom mjestu, zapravo zele nesto dobiti t sto nemaju, a nemaju pouzdanje u boga da im je to vec od samog pocetka dato.

Sve u svemu tragac treba samo da trazi svoje srce, kako sto kazu sufiji, srce srca treba da se nadje, a da se to nadje treba covjek prvo da se cisti, da cisti svoje srce i tamo ce naci sve sto mu je potrebno i ako je sve cisto onda vise nece lutati, nece mjenjati adresu, jer svako ima svoju stalno istinitu adresu, samo su neki je izgubili.

Hvala ti na odgovoru na posljednje pitanje. Većim dijelom se slažem sa izrečenim. Međutim, odgovor na prvo pitanje nisam dobio. S toga: kako bi se zvalo to prisjećanje naše stalne adrese ( koja se više nikada od tog trenutka ne zaboravlja) odnosno momenat kad bog zakuca na adresu tragaoca.

Pa kako nije odgovoreno, kad je.
Da se prisjetis svoje istinite adrese moras da sve zaboravis sto si dodanas naucio i vjerovao, sve odbaci, samo pouzdanje u boga ne.

"Ako si svaki momenat u mislima kod NJEGA, tad On(ONa:) nece niti tebe za sekundu zaboraviti, tad si tamo, tad si stigao na cilj." Bhai Sahib Naqshbandi Sufi

Trebamo da se cistimo, da se posmatramo i tako cemo opet naci nasu pravu adresu.
Nasa licnost, nas ego, sve u svemu nas razum je taj koji voli filozofirat, trazit odgovore, to tako nije ni lose trazit odgovore, ali razum ima problem da kad nadje odgovor, ma koliko dugo bude trazio, on na kraju nece biti zadovoljan s nadjenim, i ponovo ce trazit, i uvjek trazi na krivom mjestu, izvan sebe.

Zato je vazna tisina, unutrasnja tisina, biti svjedok, jer brbljanje razuma samo dovodi do lutanja.

"Ruza nekaze:"Ja mirisim"; miris se sam od sebe objava; to je ruzi smisao i priroda. Bogom ostvareni covjek nece reci:"Ja sam ostvario boga." To se nikad ne desi. Covjek treba samo bude, nista vise. Njegovo bice ce pokazati sta on je." Bhai Shaib