|
Bassui Tokusho
Ako se želiš osloboditi patnje samsare, moraš naučiti direktan način kako da postaneš Buddha.
Ovo nije ništa drugo do realizacija vlastitoga Uma.
A šta je Um? Je li to prava priroda svakog bića koje osjeća, koja je postojala prije no što su naši roditelji bili rođeni, a samim tim i prije našeg rođenja, i koja postoji i sada, nepromijenjiva i vječna.
Zato se i naziva "lice koje imadosmo prije rođenja naših roditelja."
Taj Um je istinski čist. Kada smo rođeni on nije kreiran nanovo, a kada umremo on ne nestaje. Nema odlike muškog i ženskog, niti stvari etiketira dobrim i lošim. Ne može se porediti nisačim, a naziva se Priroda Buddhe. Bezbroj misli proizlazi iz ovog Sebstva tao talasi ili slike reflektovane na ogledalo.
Želiš li realizovati sopstveni Um prvo moraš pogledati u izvor toka misli. U snu ili hodu, stojeći ili sjedeći, duboko se pitaj: "Šta je moj Um?" sa intenzivnom željom da nađeš odgovor. Ovo se naziva "trening" ili "praksa" ili "želja za istinom" ili "žeđ za realizacijom." Ono što pod terminom zazen podrazumijevamo nije ništa do gledanje u vlastiti um. Posvećeno tražiti vlastiti um je korisnije od godina svakodnevnog čitanja i recitovanja bezbroj sutri i darana. Ovakvi napori, koji nisu više do formalnosti, imaju vrijednosti, ali one nestaju i opet iznova moraš proći kroz patnje Tri Zle Staze. Pošto potraga za vlastitim umom na kraju urađa prosvjetljenjem, ova praksa je preduslov da postaneš Buddha. Bez obzira jesi li počinio deset zlih dijela ili pet smrtnih grijeha, ako se okreneš ka umu i prosvjetliš se, postaješ Buddha. Ali ne očekuj da budeš spašen prosvjetljenjem ako činiš zlo, jer ni to, niti Buddha, niti Patrijarsi, ne mogu spasiti onoga koji, varajući i obmanuvši sebe, kroči stazama zlim.
Zamisli dijete koje spava pored roditelja i sanja da ga tuku ili da je bolesno. Roditelji ne mogu pomoći djetetu bez obzira koliko pati, jer niko ne može kročiti u sanjački um drugoga. Kada bi se dijete moglo probuditi, automatski bi se oslobodilo patnje. Na isti način, onaj ko shvati da je njegov vlastiti Um Buddha oslobađa se patnje nastale iz konstantnog ciklusa rađanja i umiranja.
Kada bi Buddha mogao to da spriječi, misliš li da bi dozvolio da i jedno osjećajno biće padne u pakao? Bez samospoznaje ove stvari se ne mogu razumjeti.
Ko je taj što u ovom momentu očima vidi boje i ušima čuje zvuke, koji podiže ruke i pokreće noge? Znamo da su to funkcije našeg uma, ali niko ne zna kako se one sprovode. Može se dakle pokazati da u pozadini ovih akcija ne postoji konkretan entitet, ali je očigledno da se sprovode spontano. I obratno, vidi se da su to akcije nekog entiteta, a ipak taj entitet je nevidljiv. Ako se ovo pitanje ne riješi, svi pokušaji da se (ovo pitanje) putem razuma razriješi će izlapiti i stići ćeš u slijepu ulicu. Ipak istraj i produbi volju za odgovorom, neumorno, do kraja. Ako u potpunosti pitanje penetrira u dubinu, i dno se otvori, neće niti trun sumnje postojati da je tvoj Um po sebi Buddha, univerzum-Praznina. Tada neće biti tjeskobe po pitanju života i smrti niti istine za kojom bi se nastavilo tragati.
U snu se može dogoditi da ne možeš naći put kuči. Možeš upitati nekog za smijer ili se moliti Bogu ili Buddhama da ti pomognu, ali put nećeš naći. Onda, kada se probudiš, shvatiš da si u krevetu, i da je jedini put kojim možeš stići kući taj da se probudiš iz sna. Ovo se naziva "povratak izvoru" ili "preporod u raju." To je jedna vrsta unutrašnje realizacije koja se može postići vježbom.
Bukvalno svako ko voli zazen i potrudi se u praksi istog postići će ove rezultate. Čak i ova vrsta (parcijalnog) "buđenja" je nedostižna osim kroz praksu zazena. Pogriješićeš ako dalje pretpostaviš da je ovo istinsko i krajnje buđenje u kojem više ne postoji sumnja u prirodu starnosti. Bićeš poput čovjeka koji, nakon što je našao bakar, odustaje od potrage za zlatom.
Kada dostigneš ovo, još se intenzivnije preispitaj ovako: "Moje tijelo je kao fantom, nalik balončićima u rijeci. Moj um, gledajući u sebe, beobličan poput praznog prostora, pa ipak negdje iznutra, percepira se zvuk. Ko sluša?" Nastaviš li se pitati ovako, potpuno apsorbovan, ne posustajući u naporu, tvoj racionalni um će se u konačnici iscrpiti, a nastaviće se preispitavanje na jednom još dubljem nivou. Konačno, prestaćeš biti svjestan tijela. Nakon apsolutnog preispitivanja, tvoji dugoodržavani koncepti i stanovišta će nestati, kao što i poslednja kap vode nestane iz na dnu probijene kade, a savršeno prosvjetljenje će uslijediti poput cvjetova koji odjednom procvjetaju na osušenom drvetu.
Tako postižeš oslobađanje.
Ali čak i sada, odbaci ono što si spoznao, okreni se onome koji spoznaje , a to je korijen svega, i odlučno nastavi.
Tvoje Sopstvo će postati svijetlije i jasnije kako se tvoja lažna osjećanja rastapaju, poput dragulja koji poprima sve veći sjaj što ga više poliraš, dok na kraju ne osvijetli cijeli univerzum. Ne sumnjaj u ovo! Ako su ti nastojaja slaba da te dovedu do ove spozanje u ovom životu, bez sumnje ćeš uspjeti u sljedećem ako i pod sijenkom smrti ustraješ, kao što se posao započet i do pola dovršen juče, danas lakše dovrši.
Dok praktikuješ zazen ne odbacuj niti se uključuj u tok misli, samo tragaj za umom, izvorom svih misli. Moraš shvatiti da je sve što se pojavi u svjesnosti ili što se očima vidi samo iluzija. Ne boj se i ne budi fasciniran ovim pojavama. Odžiš li um praznim, ne uprljanim ničim stranim, nema tog zla koje te može uznemiriti ili poremetiti čak ni na smrtnoj postelji. U zazenu, ne dovodi u svijest ove savjete.
Postani sámo pitanje: "Šta je ovaj Um? ili "Šta je to što čuje zvuk?" Kada spoznaš Um znaćeš da je on izvor svih Buddha i bića.
Dok radiš, dok se odmaraš, ne prestaj pokušavati da shvatiš ko je taj koji sluša. Čak i ako pitanje postane gotovo nesvjesno, nećeš pronaći onoga koji čuje, a svi napori biće bezvrijedni. Ipak, zvuk se može čuti, pa nastivi ispitivanje još jače, idi još dublje.
Naposlijetku, svaki trag svjesnosti sebe će izčeznuti i osjećaćeš se kao nebo bez oblaka. Unutar sebe nećeš naći ni traga od "Ja," niti ćeš pronaći onoga koji čuje. Um je kao praznina, a opet niti jedan trun njega nije prazan. Ovo stanje se obično greškom uzima kao samospoznaja. Sada nastavi još intenzivnije, "Ko je taj koji čuje?" Nastaviš li prodirati u ovo pitanje, nesvjetan svega ostalog, čak i ovo osjećanje praznine će nestati i nećeš biti svjestan ničega - nastaće totalna tama. Ne zaustavljaj se ovdje, nastavi pitati svom snagom, "Šta je to što čuje?" Samo onda kada si kompletno iscrpio ispitivanje, pitanje će se raspasti; osjećaćeš se kao čovjek koji se vratio iz mrtvih. Ovo je istinska spoznaja. Srešćeš Buddhe svih univerzuma licem u lice, Patrijarhe prošle i buduće. Testiraj se ovim koanom: "Monah upita Džošua; 'Šta je značenje Bodhidarminog dolaska u Kinu?' Jošu odgovori:' Hrast u vrtu.'" Ako ti ovaj koan ostane imalo nejasan, treba da nastaviš preispitivanje. "Sta je to što sluša?!
Ne ostvariš li se u ovom životu, kada ćeš? Jednom kada umreš nećeš moći izbjeći dugi period patnje na Tri Zle Staze. Šta je prepreka? Ništa do tvoja polovična želja za istinom. Misli o ovome i napregni se do kraja.
Three Pillars of Zen (Philip Kapleau)
_________________
The true Self is No-Self.
|
Prijava
FAQ
Pretraživač
