koja bi svrha života bila da svi jednako žive i onda umru?

Nemirna dušo, polako.
Gledano s te strane, to nije "u redu", nije "pravedno" ali mislim da mi još nemamo pravu prestavu o onome što nas čeka nakon "prelaska" ili smrti kako se to još naziva, a stim u vezi i razlozi te patnje izmiču našoj "logici".
Meni je lijepa ona verzija gdje mi sami biramo naše živote i prepreke koje moramo preći pa tako kad se sjetim toga bude dosta lakše.
Dakle, sve te različitosti među ljudima, bilo da su fizičke ili psihičke ili materijalne, služe svrsi, a to je duhovni rast.
Pozz

Bajs i Tomo K

Različitost je poželjna i zanimljiva za razliku od uniformiranosti,ali moja poanta je da bi ljudi trebali imati približno iste psihofizičkomotoričke sposobnosi(gene) da imaju sličnu startnu poziciju,a ne da je netko metaforički rečeno u ovaj svijet bačen da:gliseri na jahti,netko da pliva s kolutom za spasavanje, drugi zavezanih nogu.

Sve više mi kršćanska i budistička tumačenja razlogom toga odudaraju od nekog logičkog objašnjenja.

Tako da sam sve veći pristalica teorije evolucije i indijanskim teorijama o ljudima u kojima obitavaju duhovi divljih(nadređeni)i pitomih(podređenih)životinja.

Što je uzrok toga to je vječni misteri-slučajnost ili...

Iluzija je da biramo ,mnogo toga nam je nametnuto u ovoj matrici,od početka si ili nisko ili visoko u njoj pozicioniran,a ti na to ne možeš puno otjecati.

Sve je na ovom svijetu vertikala(interes),a ne horizontala(ljubav)

Jedina pravda je smrt i OPS i OPD i portala i psihopata jer zašto bi netko vječito uživao,a netko vječito patio.

Romi

Ako je čovjek jedino stvorenje od Boga onda mogu pretpostaviti kakav je bog(namjerno malim sam)

"Zar i Bog vozi mercedes"Zabranjeno pušenje")

http://www.youtube.com/watch?v=6vA0p-akIf0

Vozdra

ma garant je Crnac,
da je bijelac ne bi se Ti ovoliko patio i kukao simultano u 5-6 tema,zar ne
al ti radi logika,nema shta,ko te sastavio svaka mu chast,ko shvajcarac,klik,klak,dong,sve po planu i programu

Bio crnac ili bijelac Bog je za mene obični šupak ,a mentalni biljojedski program koji mi je nametnuo ja iz inata uploadiram u predatorski.

"Svakoga dana,u svakom pogledu,sve više napredujem" kako bi rekli Nadrealisti

šta ti želiš potvrdu da je bog šupak?
pređi preko toga, nije bitno

A hvala vam! Baš se nasmija od srca jutros!

Ne bih otvarao novu temu, ali me je nešto potaklo da postavim jedno pitanje, na osnovu onog što je tu rečeno:

"Današnja kabalah, barem ono što Michael Laitman predstavlja u svijetu, je za mene čista manipulacija, sudeći po Laitmanovoj tvrdnji da postoji samo čovjek kao jedino stvorenje boga, te da su demoni i druge ugnjevatačke frakcije u svemiru izmišljotina."

Na osnovu mnogih zapažanja i čak nekih artefakata iz prošlosti, za mene je 'činjenica' da postoje i neki (mnogi) drugi, u svemiru, osim ljudi! Međutim, mnogi kabalisti, magičari, ezoterici tumače svijet skoro kao i religije: da postoji samo Bog, čovjek, demoni, anđeli i sl. i ništa drugo u cijelom svemiru! Tj. mnogi smatraju da je svemir zapravo iluzija (maya). Neki čak tumače razne 'vizije' demone i sl. bića svjetla (ili tame) da su to samo dijelovi ljudske psihe i sl. koje se manifestiraju kao nešto izvan nas, dok je to sve zapravo u umu...

Pa se pitam tko je u pravu? Što je realnost?

@ Maximilian
Ni ja ne vjerujem da je čovjek jedino stvorenje unutar Božjeg uma pored anđeoskih i demonskih hijerarhija. Promatrajući povijest svijeta, također mi je nemoguće prihvatiti da su pali promatrači nastali iz principa Dobra/Svjetlosti, jer ako Svjetlost sebe samo izražava na individualizirane načine, to u konačnosti ne znači da ti individualizirani entiteti/anđeli imaju volju odvojenu od svog Izvora, nego samo da tvore harmoničnu cjelinu koja djeluje po OPD principu, a ne entropije – omnia ab uno et unum ab omnia. Kada bi se svako malo neki anđeli pobunili i okrenuli od Svjetlosti, to bi značilo da Svemiru često mogu nastati krvavi i kaotični sukobi koji se otežu eonima. K tome, ispalo bi da je sama Svjetlost, koju shvaćamo kao čistu ljubav (kružnica - vječnost), u sukobu sa sobom, jer iz gore navedenoga proizlazi da Svjetlost stvara i zlo da bi djelovalo kao protusila i natjerala ljudske duše natrag Bogu i tako tobože reintegriralo bolna iskustva postojanja u materiji (što god to predstavljao) u univerzalni um. Po meni najbolju i najjednostavniju argumentaciju navedene problematike porijekla zla su iznijeli Katari u djelu 'O dva principa', taj kratki tekst je objavljen u knjizi The Gnostic Bible, i preporučujem da ga pročitaš. Njihovo tumačenje o principu Svjetlosti, koji nema nikakve veze sa pravim stvoriteljima čovjeka, je vrlo blisko izlaganju koje je David Icke iznio u knjizi 'Beskrajna ljubav je jedina istina, sve ostalo je iluzija'. Lijep pozdrav

Cilj je nezgodna riječ... to bi trebalo značiti "odredište", "kraj" ili "tamo kamo si naumio ići". Krajnji cilj kao odredište je svima isti ( 7. denzitet ), a ŽELJNO razmišljanje u smislu "želim POSTIĆI ovo ili ono" neće nam donijeti baš puno dobrobiti.

A svrha je učenje lekcija i punjenje kolektivne svijesti iskustvima.

Kraj = početak ( ciklusa )

Tako da bi možda "cilj" trebalo zamijeniti sa NAMJERA ( u životu )... hmmm, hmmm...

nisam mislio na metafizički cilj, već konkretni životni cilj. nešto na što usmjeravaš svoje odluke i akcije da bi se to i ostvarilo.
možeš reći i namjera jer je to nešto što namjerno radiš, s namjerom nekom

S obzirom da je realnost preslik nas samih (kako ju percipiramo, takva nam jest), znači svi smo u pravu (ali samo za sebe )

A životni cilj bi mogao biti što bezbolnije i što zanimljivije provesti vrijeme od rođenja do smrti.

Poslije 26g bivanja u ovom satarašu na Zemlji definitivno mogu reći da do danas nisam našao neki veći cilj. Pojavljuju se tu iznenađenja, razočaranja, dobri i loši trenutci i to
me uglavnom ne zamara jer nekako sam hladnokrvan i "rijetko baš prisutan na zemlji" kako bi se reklo. Tu su neki hobiji, druženja, radosne sitnice koje me vesele a ponekad i razljute ali nekak
oduvijek imam osjećaj da nisam usklađen i da me zapravo "boli dupe" za sve.. Rodio se bez ičega i tako živim i putujem kroz taj život i sve što dođe poimam kao neki dar ili otimačinu i to je sve.
Nema tu nekih burnih osjećaja oko ičega i da sutra mi netko kaže; vrijeme je da se krene, ja bih rekao ajd ok ionak me tu ništa ne veže i zapravo u biti mi se ni ne sviđa ovo mjesto..
Sjajno je ovo mjesto zvano Zemlja, oduzima dah od ljepote, prostranstava, mogućnosti, suživota s drugim ljudima i bićima ali nekak mi to sve djeluje kao mjesto za odmor ako se stvari idealno. U suprotnom samo jedno bojno polje.. Provedeš mnogo trenutaka u tom bojnom polju da poželiš zapravo da te bitke i rat napokon završe i nastupi tišina ali te bitke postaju sve glasnije, intenzivnije i učestalije pa sve sto ti padne na pamet je da taj košmer napokon netko umiri... Zapravo, poanta ovog škrabanja je da mi nikad nije sjeo ovaj svijet i sve to u njemu..

A znaš zakaj ti nije sjeo? Zato jer ga promatraš iz jednog ugla, a da ga promotriš iz drugog, moguće je da ne samo što bi ti sjeo, nego bi i uživao.
Znaš ono o polupraznoj i polupunoj čaši. Ti ju vidiš polupraznom, ali ona je i polupuna.

divan komentar

Ma jok, poanta je u tome da je ovaj svijet kao kazaliste lutaka u kojem se sjajno zabavljam ali znam da bih radije bio i bolje se proveo na operi.. Eto kratko

A da promijeniš pogled na svijet? Jer, mi smo kreatori našeg realiteta, tj. kako ga percipiramo takav nam jest.
Primjerice, umjesto da gledaš na njega kao na kazalište lutaka ti si zabrij da je to sve jedna opera i eto ti provoda (mada ne kužim kak se netko može provesti na operi, no poštujem činjenicu da svatko ima pravo na svoje veselje .

ne treba mijenjati pogled na svijet, bolje da nađe nešto za što mu vrijedi živjet i umrijet.
Stvar je u tome što svijet ne nudi ništa zadovoljavajuće pa će morat sam nešto izmislit i pronać, a za to će trebat svega.

Probaj gledat tamo gdje drugi ne gledaju

Uci kao da ces ziveti vecno !

Ti si sam sebi svoje sredstvo i svoj cilj.