Knjiga je super, skinula sam je i procitala u cugu. Ima puno afirmacija. Ja sam imala neku svoju afirmaciju licnu koju sam sama sastavila, ali nije se ostvarivala....uzrok je bio sto sam to ocajno zeljela....sad shvatam...bravo ja.

Ono što sam napisao plod je D E B E L O G , dobro plaćenog, preplaćenog iskustva.
Ona sveska koju sam linkovao je blago koje ja nisam imao u to, sada davno, vreme kada sam se upisivao na studije
No, kako rekoh, kada su meni stariji pričali u nekakvoj humanističkoj potrebi da me savetuju, ja sam sve što su rekli odmah kačio mačku o rep. A godinama zatim, plakao zbog toga

Da se i ja prikljucim malo ovoj temi:
U svim postovima se na direktan ili indirektan nacin provlaci misao o sukobu materijalnog i duhovnog.
Zasto dusa dolazi na zemlju?
Iz 2 razloga:
-da spozna iskustvo materijalnosti
-da stekne iskustvo prolaznosti vremena
Ako dusa treba da stekne iskustvo materijalnosti,onda je sticanje materijalnog legalnim nacinom ispunjenje toga cilja.Sta je materijalnost?
Fizika kaze:materija je energija zgusnuta do stepena vidljivosti.E=mc2/2
Religija kaze:sve je Bog i sve je stvorio Bog.
Sta je Bog?Svjesna energija.
Od cega je mogao da stvara?Samo od samoga sebe,jer nista drugo i nije bilo.
Zato gospodo ukratko:najvisi stupanj duhovnosti je sticanje materijalnog na potpuno legalan nacin.
Jos su stari Grci rekli da fiklozof moze da bude samo covjek oslobodjen od svakodnevnog rada(bogat).
A sve ostalo sto se tice duhovnosti i kako je tamo gore,dusa ce i tako da sazna kad napusti ovaj svijet.Uostalom ,toliko vremena dusa je cekala na red da dodje na Zemlju i da uci,a sada treba da se gubi vrijeme i ne uci i ne radi ono zasto je dosla.
Od mene za sada toliko i puno pozdrava svima.

Ne. Dolazi da stekne svest o sebi iz perspektive materijalnosti i vremena.
U svom svetu ona već zna sebe, ali dolazi ovde da u ovim ogrančenim uslovima, gde je kao u snu, spozna sebe, slično kao što se ovde budimo u lucidnom snu.
Zato joj se ne ispunjavaju materijalistički ciljevi, jer je samo njihovo postojanje pokazatelj da je duša zaboravila sebe i svoju pravu prirodu. Osim toga veći deo duše koji se ne inkarnira ("više Ja") čuva inkarniranu dušu da ne ode u zlo i štetu ako bi stalno ugađala sebi ispunjenjem materijalnih želja. Zato je čovek u najvećoj meri sprečen da ispuni svoje materijalne ciljeve upravo od strane svoga "višeg Ja" ili duše, koja mnogo bolje zna svrhu života od svesnog uma.

viewtopic.php?p=120716#p120716

Vidim da je bilo svašta na ovoj temi u prošlosti ali da kažem ipak kažem nešto iz svog 16-godišnjeg iskustva sa tim zakonom.

Taj zakon obično sam po sebi nema veze sa smjerom duhovnog razvoja, u većini slučajeva može ubrzati kretanje u kojem god smjeru je već ta osoba odlučila da ide. U životu nas čekaju određeni izazovi i određene odluke koje ćemo morati donijeti bez obzira na trenutačne okolnosti, tj da li vozimo Golfa ili Porschea ili vozimo bicikl. Proces razvijanja našeg života se odvija iznutra ne izvana. Od nas samih ne možemo pobjeći.

Novac sam po sebi nije i ne može biti loš, eventualno može biti naš odnos prema njemu. Gledajući ga kao sredstvo stavljamo ga u kontekst. Ovdje smo radi iskustva a neka od njih nekima od nas novac to omogućava. Drugima je bitno da ga ne fali da svoju kreativnu energiju može na ugodan način pokloniti suptilnijim stvarima a ne pukom preživljavanju.

Svi ljudi koriste taj zakon, njega je nemoguće izbjeći. Glavne dvije grupe su ona koja ga koristi nesvjesno, ne kontrolira, vjerojatno i ne vjeruje, prepuštena je svojim "prirodnim predispozicijama" tj. bazičnom stanju svijesti u stanjima alpha, theta i delta moždanih valova. Druga grupa je ona koja ga koristi/pokušava koristiti svjesno. Dobar dio samo pokušava jer ne zna kako ili nema potrebne predispozicije. Nakon prvih neuspjeha obično slijedi razočarenje, odustajanje i negativna reakcija prema nečemu šta je njima ostalo strano i nepoznato. Za neke stvari je potreban trening. Dio stvarnosti sa kojom korespondiramo i na koju pokušavamo ostaviti impresiju se nalazi u području mirnije moždane aktivnosti i određeno meditativno iskustvo je obavezno za većinu ljudi da postignu konzistentne rezultate.

Većina koja ne uspijeva ne razumije da zakon djeluje na razini emocionalnih obrazaca koji se oblikuju tokom vise života, ili u najmanju ruku tokom većine ovog života pogotovo kroz naše formativne godine i odrastanje. To nije nešto što se mijenja lako (ali moguće je jako brzo ako se zna mehanizam usvajanja i memoriranja obrazaca). Dakle za neuspjeh treba određena analiza naše unutrašnjosti i vlastitih mentalnih oganičenja ("novac je prljav", "ne zaslužujem biti sretan", "to nije duhovno", itd. itd.) jer obavezno i bez iznimke naći ćemo neki takav konstrukt ispod površine koji nam je usmjeravao život na podsvjesnoj razini dokle god nismo krenuli kopat unutra u potrazi za problemom i pritom ga osvijestili. Osvješćivanje tog problema je već ogroman utjecaj na rješavanje problema sve da se zakon ne primjenjuje uopće. Naime ljudska sposobnost na adaptaciju je tolika da bez obzira koliko problem bio velik, čovjek će se vjerojatno kad tad naviknut na njega i smatrat ga normalnim.

U tom procesu, na intuitivnom nivou je čovjek uvijek vođen (ako želi čuti..) oko vlastitih izbora. Recimo, ako netko zbilja želi novac, i koristi zakon ne bi li se obogatio, već meditirajući o toj želji radi njenog ostvarenja na ispravan način, doći će mu do glave da novac nije i ne može bit želja, novac može samo bit sredstvo ostvarenja nekog cilja, pa zar nije pametnije naš podsvjesni um koji operira na arhetipovima usmjerit na direktno ostvarivanje te situacije? Ja garantiram da će rezultati u tom slučaju biti vrlo ostvarivi (proporcionalno vjeri u ostvarenje i svjesnom fokusiranju u životu na svoje ciljeve).

Upravo su emocionalne i mentane blokade to jest njihovo otklanjanja jedna od prvih koraka da si sredimo život na bilo kojem nivou. Iskompleksirani i isfrustrirani ljudi ne mogu nigdje dalje van svog zatvora a kamoli prema nekoj eto duhovnosti. Prvo se riješi vlastitih problema, realiziraj se materijalno, emocionalno pa mentalno e onda možeš korak dalje. Ne živjet sav nesretan, stagnirati i biti očajan nad svojim životom i onda tražit izlaz u duhovnosti kao bijegu od vlastite nesposobnosti da se uhvate konci vlastitog života.

Evo da i "moja malenkost" nest pridonese. Htjeo bih vam prvo zahvaliti jer su me određeni postovi dobro nasmijali i zbilja sam uzivo čitajući ,dok su neki bili iskreno samo bla bla... Da odmah najavim i da zamolim da se niko osjeća po nikom pitanju prozvanim il uvrijeđenim. Evo mogu čak reći da iz osobnog iskustva ovo djeluje, moje iskustvo je takvo da kad sam počeo ulaziti u "duhovno istraživanje" dolazila su mi različita pitanja na pamet i želio sam odgovor na njih,i et tamo gdje sam se najmanje nado(npr. teme koje nisu usko vezane za ta pitanja a dala su mi odg) nakon npr. 3-4 tj dobio sam odgovor na njih i drugi primjer je da sam želio upoznat ljude iz mog kraja koji isto imaju "širi pogled", i vidi iznenađenja tu sam osobu poznavao vec odprije,a prosli tjedan sam sazno tokom razgovora da "djelimo" slične poglede. Svima želim da uspiju u svojim ciljevima i namjerama,jer ovaj "život" je jedna velika škola kak bi se reklo i uživajte u njemu kako vi mislite da je za vas najbolje.
Sa veseljem iščekujem jos primjera gdje su ljudi uspjeli. Pozz.