Ovo je jako interesantna stvar, pitanje "etike" i ispinovanog koncepta "slobodne volje" koji se ofucao i izgubio svako značenje, kao i mnogi drugi, nažalost. Kao i sve drugo, nažalost i on je postao alat putem kojeg se vrši manipulacija, i to prava Pajtonovska po smešnoći.

Zamisli da se šetaš trotoarom, malo ispred tebe hoda neki čovek. Skrene desno, na autoput, u tom momentu pijani vozač kamiona izleće iz krivine i brzinom od 80km ide direktno na čoveka. Čovek ga ne vidi, ali si ga ti video, ako ga kamion zakači ostaće na mestu mrtav. Šta ćeš uraditi? Hoćeš li ga pitati za dozvolu, proderati se "pazi!" što bi ga moglo dodatno zbuniti i dok on skonta gotov je, ili ćeš pružiti ruku i bez njegove dozvole, zgrabiti za majicu i vratiti ga na trotoar?

Da li bi to bilo kršenje njegove slobodne volje? Kamion i ludi vozač mu ne bi skršili samo volju, nego njega.

Slobodna volja je pizdarija za razumjeti. Za početak, netko tko je implantiran i izmanipuliranih komponenata donese neku odluku, da li je ta odluka produkt njegove slobodne volje ili produkt manipulacije. Ili oboje? Što je slobodna volja kod osobe čije komponente nisu u balansu, a um je potisnut stranom instalacijom koja mu šapuće, nameće tokove misli i okvire kojima iste teku. Teško je znati što je slobodna volja samo na toj instanci. A kad ovdje uklopimo više planove, viša jastva, dušu, duh, individualni i kolektivni, simultana postojanja, takoreći sve ostale moguće instance s kojih dolazi neka odluka a nisu produkt manipulacije. I sama postojanja znaju biti u proturiječnosti bez ikakve vanjske manipulacije, a kamoli što drugo.

Tako da mislim da je uopće nebitno jel lampa pitala dal smije ikog tuširat snopovima svjetla, pošto bi ju oni na ljudskoj instanci mogli ismijati, na nekom nižem astralnom planu bi njihov kontrolor mogao početi vrištati u strahu, a njihovo bi više ja pak moglo pozdraviti taj postupak. Ili bilo kojim drugim redosljedom (naravno ima i drugih bitnih faktora odlučivanja, ovo je samo primjer). Bitno je da radiš po osjećaju, da radiš ono što osjećaš da treba i kasnije, kad dođu rezultati tvoga djelovanja, preuzmeš odgovornost za svoje postupke kakvi god oni bili. Ono što je bitno za znati kod bilo kakvog energetskog rada, je da nema univerzalnog riješenja za sve situacije, nego je svaka zasbeno i kao takvoj joj se mora pristupiti.

Da... slobodna volja se svakako može tumačiti i manipulirati njome. Ono kako ja to vidim je da u opisanom slučaju @Valjda - radi se o spašavanju života što bi svaki Čovjek uradio i ne bih rekla da se zadire u nekakvu "slobodnu volju", što se tiče ovih "onostranih" spašavanja..... pa mislim da se tu čovjeka (spasitelja) lovi na emocije i ulogu Supermena. Mislim u redu: danas si od svog dragog prijatelja maknuo parazitske nametnike ili tko zna koga (bez njegovog znanja) i što? Hočeš li to svaki dan raditi i dok si ti zauzet "čišćenjem" prijatelja: na tebe se lijepi ko zna što i tko.... al ti to i ne primjetiš jer si zauzet čišćenjem drugog bića. Na kraju u cijeloj toj priči vidim i onu usporedbu: daj čovjeku udicu, a ne ribu! Čovjek mora sam da se počinje buditi, pitati i biti sposoban za samoodgovornost, ovako je to rekla bih đabe a i opasno! To je moje mišljenje a sad baš ak neko hoće i misli da može biti Svjetlosni Ratnik ili kaj ja znam kaj..... neka. Mene nek niko ne dira i ne čisti. To bi bila moja slobodna volja

da ne pričam da svaki put kad nekog tako očistiš, tebi naplate njegove dugove.

točno tako: dobiješ još extra tretman, jedino se ne slažem u vezi dugova jer mislim da je to propaganda ekipe. Kao dužan si pa još kamate.... ne bi išlo!

Pa na tom kamatarenju se i bazira cijeli ovaj sustav. Recimo da je davno napravljena pogodba, ugovor, na kojem mi nismo čitali sitna slova, zato oni traže više nego ima pripada. Što se tiče tog, nebi išlo, mislim da to zapravo i je jedan od ključnih koraka ka oslobođenju i samorealizaciji, naravno dok god ne ostane samo na riječima.

"ako ga kamion zakači" znaci da nema zakačenja na sebi, nego postoji mogucnost dobivanja zakacenja (u ovom slucaju da te opizdi kamion - zakacenje)...o onom o cemu se pise su postojeca energetska zakacenja koji vise kao dronjci itakdalje itakdalje... ... Velim, fale detalji u opisu Lampine price i nevidim (ustvari vidim ) razlog takvog lampinog reagitranja na Alfov post posto vidim da nije nista pogresno napisala

lp

Ono što sam pisao se odnosilo konkretno na ideju kršenja slobodne volje tamo gde nje u suštini nema i potrebe za traženje neke "dozvole" od ljudi, u situaciji u kojoj ljudi nisu svesni nakačenja, a nakačenja nisu svesni upravo zato što imaju nakačenja. Da li se "energetski dronjci" usled primene energetskog čišćenja koje može biti pogrešno urađeno sele sa jednog na drugog to ne znam, čak i ako da, ne vidim zašto bi to bilo tako osim zbog "kamatarenja" i bankarstva, što po meni samo znači da im treba sve po spisku Valja otvoriti posebnu temu za diskusiju o volji, "etici" i zamkama sa tog područja, možda, ovde jeste



E to je već potpuno druga stvar, supermenstvo i ostali tripovi. To je na čoveku da zapadne ili ne zapadne u to, ali znam jedno za sigurno - kada neko od mojih ukućana naglo dobije "simptome" nečeg sumnjivog, primenim u najmanju ruku kognitivnu terapiju da čoveku koliko toliko pomognem, i to smatram ispravnim, delom širenja informacija i njihove konkretne primene, što je, po meni, minimum pomoći koju mogu pružiti drugome. Energetski ne radim ništa, jer se energetska pozadina nekih događanja u glavnom sama od sebe transformiše kasnije - ne lečim "posledice". Međutim, energetsko delovanje koje ja kao čovek difultno vršim na ljude oko sebe, bez ikakvih vizuelizacija, mantri, usmeravanja i prosipanja svetla bilo pravog bilo lažnog je nešto neizbežno, nešto što se dešava samo od sebe a biva pojačano direktnom interakcijom, i ne isključujem mogućnost da bi baš to bilo neko "svetlo", energetski gledano.

Kako vidim, površnost je jedna od osobina nekih članova ovog foruma. Nije da me briga što će tko reći ili misliti o meni ili mojim postupcima, no, pitam se zbog čega me neke stvari smetaju.

Obično nas smeta upravo ono što nosimo i sami, svojevrsni parovi osobina (moje/nečije drugo je isto) i doista, često je tako. Ipak, mislim da postoje izuzeci u kojima parovi ne vrijede, odnosno, ne na taj način. Radi se o temeljnim stvarima koje su utkane u našu prirodu. Pretpostavljam da nemamo svi iste temeljne postavke, svojevrsna načela osobnosti. I tada kad zamijetim da je načelo ugroženo moram reagirati. I to je emocionalna reakcija, obrambeni mehanizam samog načela s kojim se očito identificiram u nekom dijelu. Ja sam to načelo i ne dopuštam da me bilo tko zlostavlja, sad imam snage zaustaviti iskorištavanje, omalovažavanje i druge vrste manipulacija, kako sebe tako i načela jer načelo sam ja.

I sva prethodna rasprava, koliko god krenula zavedena u pogrešnom smjeru, mi je ipak pomogla shvatiti da cijelo vrijeme u drugima tražimo svoja načela s kojima smo stopljeni ako smo ih svjesni. Kad ih u drugima ne nađemo, najčešće razvijamo cijelu paletu ili dio negativnih emocija od kojih je možda glavna razočaranje u drugu osobu jer ne posjeduje ili nema osvješteno naše načelo, ono kojem težimo, kako bismo se stopili s njime.

Djelovanje u skladu s načelima je djelovanje koje ne može biti kompromitirano programima, nakačenjima, niti drugim tehnikama manipulacije. Načelo doživljavamo osobno, smješteno je u središtu trbuha. Pogaziti načelo znači pogaziti sebe, a takav život nije život nego smrt.

Hvala svima na raspravi.

Mislim da je sasvim evidentno to da se cijeli slučaj odigrava na terenu vanjskog kruga čovječanstva, te je sasvim razumljivo da će ga svako od nas drugačije vidjeti ili interpretirati.

Ako uzmemo Gurđijevov opis unutrašnjih ljudi kao neku referentnu tačku:



...onda možemo jasno vidjeti da to nije bio slučaj kod ovog bombardovanja drugih „svjetlošću“ (a može i „ljubavlju“). U suštini, čovjek ne razumije ni šta radi, pa tako ni moguće posljedice svog dejstvovanja. (Što se „dobrih namijera“ tiče, to je takođe subjektivna stvar te odatle i ona izreka: „Put do pakla je popločan dobrim namijerama“.) Naravno, kod interpretacije konsekvenci, kod njega će automatski zavladati težnja da se one interpetiraju „pozitivno“ isto kao i njegovo dejstvovanje, što takođe ne mora da ima veze sa realnošću. Sve to je možda razlog zašto bi čovjek prije „pomaganja“ drugima trebao prvo da bude u stanju pomoći samom sebi.

Imajući to na umu kao i da...



...onda se ne možemo žaliti ni na interpretacije od strane drugih određenog događaja u kojem smo sudjelovali. Sasvim razumljiva stvar jer - ne vidim ja a ne vide ni drugi, pa tako svako razumije na svoj način, i svako drugačije.

Postoji li neki način da ja progledam i razumijem suštinu stvari a onda da svjesno dejstvujem u skladu s tim razumijevanjem?

...

Pretpostavljam da ne, ne vjerujem da se suština može razumjeti baš razumom, ali vjerujem da se može pogledati ili da je čak gledana cijelo vrijeme van vremena.
Što se tiče djelovanja smatram da se može svjesno djelovati ali ne i sa razumijevanjem, opet tu mislim na razumijevanje u onom uskom smislu linearnog razuma za koji je nužno vrijeme. E sad um smatram mnogo širim od razuma (raz-um, razum je ono što je razjeb... um ) pa mislim da tu ipak ima nešto mjesta i šanse da se bude u skladu sa suštinom u djelovanju.

Netko nam je pokvario jezike i umove. Pa se ne možemo baš dobro s njima sastati. A kamoli međusobno razumjeti, očito. Prije svega, nije bilo nikakvog bombardiranja ukućana svjetlošću niti ljubavlju. Vidi citat.

.
Svjetlosni snop nije kanta vode da se razlije gdje treba i gdje ne treba. Ako je usmjerena na kuću, nije na ukućane. Nadam se da je ta razlika jasna.

Moj post je bio usmjeren na istraživanja vlastite odgovornosti za prometnu nesreću koja mi se pred očima odigrala upravo u trenutku dok sam slala svjetlo na svoju kuću kao dio redovite večernje higijene koju provodim dok šetam psa.

I opet citat:


Zbog čega se svi nadovezuju na bombardiranje svjetlom koje se niti nije dogodilo, a nitko nije komentirao nesreću? Kako je moguće da su svi previdjeli tako nešto? Ili se jednostavno radi o liniji manjeg otpora, lakše je pisati o nečemu o čemu barem malo znamo nego o nečemu o čemu ne znamo ništa? Ili je netko umiješao prste pa posijao nerazumijevanje, a ostali se po komandi na to uhvatili?

Kakva je veza između prometne nesreće i svjetla poslanog na kuću? To je ključno pitanje. Što je veće nerazumijevanje s druge strane, to mi više privlači pozornost suprotna tema, ona koju se očito želi potpuno gurnuti u drugi plan. Očito se nešto značajno skriva u tom događaju.
Inače citat G, je na mjestu, gotovo kao i uvijek.
Ljudski je žaliti se, premda od toga nema koristi. Vjerujem da bismo svi htjeli progledati i razumjeti suštinu stvari, pa tako i ovog događanja, ali eto, ne daju nam vidjeti, stoga se bunim, žalim, prigovaram, grintam i sve ostalo da bih sebi pokazala i dokazala da sam živa. Da nisam stroj koji otkucava ono što mu se isprogramira. Pa čak ako su i prigovaranje i ostalo, sastavni dio programa, još uvijek je tu ono načelo na kojeg se pozivam i s kojim se identificiram. Moj unutarnji kamen temeljac.
Je nastojim biti ljudsko biće.

Lampa, ja se nisam osvrtala na samu nesreću jer sam pisala post samo i isključivo jer si ti napisala ovu rečenicu:

"I opet pitanja... jesam li ja? ili su oni? Da li je to posljedica nečije ljutnje na izbacivanje iz kuće, ili na sidrenje vremena ili je vozač ulovio djelić svjetlosne energije koju sam poslala i koja očito nije kompatibilna s njegovom? Što bi bilo da je ishod bio drugačiji, da je osim vozila i netko nastradao? Tko je odgovoran?"

I u njoj si se ogledala ti - odgovorno si se pitala. I baš zato sam ti odgovorala - jer sam primjetila da obzirom na sve što poduzimaš u radu na sebi - a poduzimaš i ne miruješ - otvaraš ionako trenutke za "potrese" gdje bi svaka tvoja akcija, u kojoj se nalazi i emocija dodatno djelovanje pojačavala.

I znam da ćeš to razumijeti, iako je činjenica da se kada se priča o emociji ljudi međusobno najteže razumiju, baš radi emocije.

I bez obzira na snop svijetla, na to što je on i kakva mu je funkcija ili koja ga "namjera" pokretala, ova tvoja pitanja izgledala su kao nešto što se može promatrati kao mogućnost koju bi ekipa iskoristila za "napad mislima kroz emociju". Taj je napad bio u toku, iako je istovremeno, kao što sam rekla - to bio i znak da ti imaš samoodgovornost i dobro znaš što znači ona koju je i Galaksija spomenuo "put u pakao popločen je dobrim namjerama", s tim da ja nisam sigurna da li se ta poslovica može interpretirati na način da čineći nešto drugom s dobrom namjerom, ne činimo taj pakleni put njemu nego sebi...pogotovo stoga što si se pitala jesi li ti ta koja je to prouzročila - a to koliko je dobro s jedne strane, s druge otvara "vrata pakla"...naravno emocijama...

Nešto mi je drugo interesnatno, svi mi koji smo ovdje pisali - rekli smo ono što u biti svi razumiju, ako ne odmah "svijesno" - ulazeći u predmet događanja ipak "razumiju" - nije tu ništa sporno, tako to ide - ali eto - interesantno je vidjeti kako se na trenutke dobivao dojam da se ne razumijemo.

I pomislio bi čovjek bolje da se ne piše - ako netko može to pogrešno shvatiti - no, mislim da je izvrsno da nastavljamo pisati i komunicirati - konačno, osim emocije koja te je imala namjeru zavrtiti - ti si rečenicom u kojoj kažeš: "Srećom, dečko nije povrijeđen" - djelovala ljudskošću. I to je najvažnije u svemu što si napisala - a baš se to trebalo u emociji utopiti.

Ako dozvoljavamo mogućnost da postoje naši kontrolori - onda je dobro znati da će iskoristiti svaku našu akciju i djelovanje ne bi li nas zavrtili i stisnuli i okrenuli nas protiv sebe samih ili nas protiv drugih. I nije u tom događanju bio samo tvoj post i ti, svojim odgovorom i sebe sam izložila istom djelovanju, kao i svi koji su se očitovali. Tako to ide, zato je dobro to znati.

Cijeli moj post bio je priča o tome. I na koncu - napisla sam onu posljednju rečenicu da je to moje mišljenje zato što mi se to isto događalo na razne načine - ovakve priče poput ove koju si iznijela i nasanjkala sam se na tome nebrojeno puta.

A kako mi ovdje svojim pisanjem dijelimo informacije - podijelila sam i tu o emociji koja je uz Čudna dešavanja - o kojima se piše na ovoj temi - samo još jedan obrazac rada i kontrole, suptilne manipulacije nad nama! Pa je svako čudno dešavanje osim noge koju nam podmetnu i prilika da tu nogu ugledamo.

Po meni, ne moraš "nastojati" biti ljudsko biće - jer po mom mišljenju ti to jesi, da nisi ne bi si postavila niti jedno od onih pitanja.

I naravno, sve rečeno , kao i uvijek, samo je moje osobno mišljenje koje može biti i pogrešno, ali smatram da je bolje pričati nego šutjeti, konačno možemo svi zašutjeti, pa neka ekopa radi šta hoće. I u tome mislim da se svi razumijemo, ma koliko se želio stvoriti utisak da se ne razumijemo. Jer, ja mislim da se razumijemo puno više nego što to ponekad mislimo, samo trebamo ne misliti.

A pro po nesreće - mislim da se ekipa dobro zajebavala! U priči si bila važna ti, a ne mladić.

Alf

alf i lampa..... spominjete ogledalo, ogledavanje

u zadnje vrijeme često se sjetim Hopopono kad uočim da me nešto iritira, ljuti, kad zbog nečega negodujem, nešto se događa a ja to ne megu mirno gledati i prihvatiti, ili kad komunikacija počne zapinjati jer netko pogrešno shvati onog drugog pa se krene s dokazivanjem tko je koga, tko je mislio da je onaj drugi mislio....

Hopopo funkcinira fenomenalno, naročito kod ogledavanja. Događa se da se momentalno preokrene situacija i da nesporazum nestane kao mjehur sapunice i to bez nikakvog dokazivanja ili objašnjavanja. Jednostavno, svima postane sve jasno, što je tko rekao, to je htio reći, što smo rekli a što je ovaj drugi krivo shvatio, ali pri tome nitko ne govori o nesporazumu, kao sam od sebe krene sporazum..
neki ljudi mogu točno sojetiti kad je nesporazum uzeo kontrolu nad komunikacijom..nesporazum se ponaša kao živi organizam..kao neki mehanizam, narod bi rekao kao demon koji vlada situacijom i reakcijama sudionika, kao da ih nešto drugo vodi, umjesto da ljudi vladaju sami sobom..Svi smo to vidjeli bar jednom u životu da se ljudi posvađaju i tu bude puno loših osjećaja a svatko za sebe tvrdi da se nije htio svađati, da je imao dobre i plemenite namjere...

Nema veze kako ćemo to nazvati, važno bi bilo prekinuti rasipanje enegije i usmjeriti je na svoju korist kao pokretačko gorivo


Dovoljno je u mislima definirati točno problem , ući u "stanje" i malo sačekati, pustiti da se dogodi promjena..
a slično tome rade i druge tehnike..samo to zovu nekako drugačije, stanje uzemljenja, theta, centriranje..nema veze kako tko zove, važan je efekt


tehnika je opisana i na ovom forumu, ali da skratimo opis, samo zamoliš: molim te božanstvo (ili tkogod je tebi neki oslonac, npr više ja..) oprosti mi sve moje pogrešne misli koje se očituju pogrešnom shvaćanju mojih riječi ili nekako drugačije formuliraš problem, npr u nesporazumu između mene i xy, ili u uvrijeđenosti xy i sl.
u početku je malo teže formulirati problem sa što manje riječi ali se navježbaš..nakon toga ponavljaš u mislima dok se ne umoriš: oprosti mi, žao mi je, hvala, volim te...(svrha tog ponavljanja je da ne misliš niti na problem niti na rješenje-da se isključiš.. )

što se ja sad tu miješam u vašu prepisku?

mislim da takav tip neporazuma (ustvari, ne samo takav nego bilo kakav tip nesporazuma ) služi baš zato da se izvlači energija kojom se klatno hrani..ili se tom energijom hrane oni koji su ga dizajnirali.
trebalo bi to zaustaviti. ovako se energija koja je uložena u komunikaciju rasipa umjesto da se multiplicira... dvije osobe koje su na istom putu , kad usmjere svoju energiju, efekt se ne zbraja nego multiplicira.
Ima nešto što ometa tu pojavu multiplikacije.
To "nešto" nije toliko ni jako ni lukavo da bi nas trebalo motati oko malog prsta

Šaljem vam jedan veliki pozdrav.
Kod mene je predivno jutro, sunčano, vedro, suho, ptice koje su se nedavno vratile u šumicu kraj moje kuće deru se na sav glas, pomalo pretjeruju

Mislim da se još uvijek dobro zabavljaju, očito im je postalo dosadno na forumu. Čudna događanja su ostala takva kakva su i bila, čudna i nerazjašnjena. Doznali smo samo da se ekipa voli sa mnom zabavljati do te mjere da su razbili auto kako bi se zezali na moj račun!? A i mjesec su fotokopirali u dva primjerka da se čude lude. Potrošna roba, što ćemo.

Zato je najbolje uzeti godišnji i u šumicu. Nekome će pjevati ptičice, a nekome Ivana Banfić.

Sta znaci kada vidim ponekad tunel u vidnom polju , traje veoma kratko,bas cudno. Osjecam se cudno u zadnje vrijeme evo neki dan razmisljam o jednom Prijatelju i bas taj sam ga dan vidio iz busa, to mi se desava veoma cesto.
Imao sam prije tri godine jedno cudno iskustvo, citao sam po dvijee knjige dnevno ali bas duhovne literature,psihologije i u tom trenutku 30.10. 2009
Mi se javio GLAS. Dosta je pricao,objasnjavao i tih dana nisam nista jeo i bio sam u cudnom stanju.
Cesto imam cudne halucinacije i cudne snove i razmisljanje kao da mi je sve jasno, ova stanja sada traju kratko ali u onom periodu trajalo je 7 dana.
Malo sam sve nabacao, nadam se da razumijete o cemu govorim. Moze li mi neko objasniti sta mi se desava. Hvala

@kinderlo,
Vrag će ga znati šta ti se dešava
Čini se da je um krivac za sve. Recimo dok čovek čita školsku lektiru ima naum cilj da će to polagati. A ovde čitaš nešto na svoju ruku a nemaš pred kim polagati i onda haos u glavi.
Šta si učinio, nego da si uvećao opis bez slaganja odspolja tj niko te nije blagoslovio da čitaš, pa sad nemožeš naći odgovorno lice da te usmeri.
Tripuješ tuđe opise. To se i meni dešava, živim s tim.

Ko bi ga znao šta si čitao. Opiši malo više šta te navelo da čitaš te knjige...itd...

Trazim ,cijelu zivot trazim smisao Uvijek sebi postavljam pitanja I trazim odgovore. Citao sam Kastanedu,Uspenskog ,Miguel Ruiza, Rhonda . Be trazim od tebe odgovor , nego put koji je dobar a ne odlican. Pitanje je da Li se to moze reci rijecima a da ne pokvarim smisa

Interesantno. S tim knjigama si dovoljno zreo da ih ispuniš.
Ako si čitao Kastanedu tamo je opisan smisao života vrlo efektno i kvalitetno. Jedino ti možda fale Kasiopejski transkripti, pa da vidiš dali si za takav opis.

Smatram, da sve što nam treba je da dođemo do moći. Kad jednom dođemo do nje, ona će, sama od sebe, omogućiti korišćenje energetskih polja koja su nam dostupna ali su nam trenutno nedostižna. Tada počinjemo da vidimo. Tada počinjemo da znamo i ne koristeći reči.