Sjecate se one legendarne izjave Constanze u Seinfeldu: "zasto se covjek ne radja ko starac i ide prema pocetku, na kraju svega devet mjeseci blazeno plivajuci u plodnoj vodi te na kraju nestati u silovitom orgazmu"

Obicno nakon svakog pada dolazi uspon, nakon svake prepreke dolazi do neke mirnije etape. Nakon svake supresije dolazi do oslodjanja itd. Pitam se, postoje li dvije ravnine- jedna koja ide od "pocetka prema kraju" i druga od "kraja prema pocetku"? Kao nogometno igraliste sa dva gola. Naravno da oko igvralista postoje tribine, stadion, ulice, kvartovi, grad, regija, drzava, kontinent, planet, svemir...ali .....sto ako je ta druga strana igralista jednako bitna kao i prva. Sto ako je na linearnoj razini sve determinirano upravo tim drugim smjerom i ako je ovaj smijer nesto nalik entropiji, sa beskonacnim preprekama i "cuvarima" raznih polariteta koji "sprecavaju" da stvari iz nama povratnog smjera dolaze do nas u obliku spoznaja?

Zanimaju me vasa (nepretenciozna naravno) misljenja u vezi toga...

Po nekim mojim razmatranjima je infinity simbol (polegnuta osmica) u vezi s važnošću tog drugog smjera. Ono sjecište je prilika za pogled ili kretanje unazad, dok na kružnici toga nema.

Ne znam koliko to ima veze sa linearnosti, ali koliko shvaćam, na putu samospoznaje upravo i je ponata da se sve odvija u dva smjera. Mougće da su to mikro i makro pravci. Ovaj naš uzlazni ( mikro razina), je onaj koji traži i prosuđuje, a onaj silazni (makro razini) je onaj koji daje. Ispada da je ovaj silazni orginalni, dok je uzlazni na sistemu povratne sprege, no ipak gledajući njihovo međudjelovanje sam pojam linearnosti gubi na značenju jer jedan drugog upotpunjuju. Ono što je valjda najbitnije je za shvatiti jest da se mi nalazimo na kraju oba pravca, samo različito manifestirani. Nadam se da nisam profulao temu

Možda su naše trenutne lekcije one koje nas uče da izađemo iz bilo kakve linearnosti.

Dakle, trebalo bi sve gledati kao "SADA", i napustiti linearne pojmove kao "prije", "kasnije", "naprijed kroz vrijeme", "natrag kroz vrijeme"... itd. Nešto kao varljivu i iluzornu 3D percepciju vremena pretvoriti u 4D percepciju selektivnog vremena unutar jednog velikog ciklusa.

Ako je početak ujedno i kraj i obratno - onda moguće nije riječ o nečemu što ima kraj i oba pravca - već o krugu. Na taj bi način i linearnost izgubila smisao i postala moguća kao Sada. Tad bi i osmica - koja u biti nije prekinuta linija bila samo to - kružnica - ovisi samo kako je gledamo....no na taj bi način bila ono što jest - beskonačna.....

Alf

Upravo tako. No to ovisi i odakle gledaš, gledajući iz iz linearnog uma stvarno djeluju kao dva smjera s time da ako odeš na "kraj" jednog završit ćeš na početku drugog.

Možda se ništa i ne pomjera,niti linearno,niti spiralno.Možda naša svijest egzistira u jednoj tački i sažima pravce informacija u svojoj želji za oslobođenjem,a mi imamo osjećaj da su ti pravci putevi po kojima se krećemo u svim smjerovima.

u tom slučaju koji si naveo te dvije ravnine/ploče su onda zapravo jedna ista,baš kao nogometni teren,ali se ''pravila igre'' i smjerovi/putanje na toj ploči mijenjaju i mogu mijenjati,baš kako su jedno poluvrijeme jedni usmjereni i kreću se uvijek ka suprotnom golu,a drugi ka njihovom,a onda u drugom poluvremenu obratno. Ta površina/teren (kao površina planete recimo) i golovi su isti i statični,a ta promjena smjera i pravca kretanja je u glavi/glavama onih koji igru kreiraju i zadaju joj pravila,i također onih koji tu igru na tom terenu igraju-znajući joj pravila.
zanimljivo bi bilo odrediti šta bi u tom slučaju bili ti ''golovi''. U svakom slučaju ta dva pravougaona okvira su neki cilj, i mjesta na koje je usmjerena pažnja.
te ''beskonačne prepreke i čuvari'' su igrači suprotne ekipe,a njih svakako ima i na terenu Zemlje (unutar ljudskog sprata 3),ali i na spratu iznad.

Slično je i sa cestom, recimo ''običnom'', magistralnom sa dvije trake od po 3 metra širine otprilike.
Može biti obilježena i određena kao dvosmjerna, gdje se stalno susreće i mimoilazi sa onima iz drugog smjera,a ako se ne poštuju određena pravila može doći do sudara sa njima.
A ta cesta može biti određena i označena i kao jednosmjerna,sa dvije trake u istom smjeru,čime se dobiva na većoj protočnosti i sigurnosti (jer nema opasnosti od frontalnih sudara),ali zato cijelo vrijeme svi gledaju ostalima u ''leđa'',i na toj cesti/površini ne sreću se ''licem u lice'' i ne mimoilaze sa onima iz drugog smjera.
I opet kao i na nogometnom terenu,sama ta cesta je statična i ista,široka oko 6 metara,a određivanje načina ponašanja i pravila kretanja po njoj određuju ''saobraćajni inženjeri''.
I u jednom i drugom slučaju,ipak može se kretati u suprotnom smjeru a ostati u istoj ''zoni i okvirima pravila''. igrači koji su usmjereni na jedan gol,stalno trče također i prema svom (kad se povlače u odbranu), a i auto može ići u rikverc iako ostaje u svojoj traci kojoj je zadani smjer suprotan.
To mu ''zabranjuje'' saobraćajno pravilo,ali konkretno, cesta i ravni asfalt autu to ne zabranjuju niti ga mogu spriječiti (samo je potrebno da vozač to odluči i tako postupi, krene u rikverc).

O tome što se pitaš,s tim sam se i sam ranije sreo,i dalje se srećem, i sve na 3D i jeste otprilike tako, nalik navedenome, i moze se vizuelizirati i shvatiti kroz takve primjere nogometnog terena ili ceste.
i može se ići u rikverc, ali u principu tada remetiš saobraćaj svoje trake,a to ni tebi nije dugoročno niti baš praktično rješenje za promjenu kretanja koju si odabrao.
tada se zapravo okrene,i pređe u do tada ti suprotnu traku,i opet nastaviš pravo,tj u smjeru gdje ti gledaju oči i gdje su ti usmjereni farovi auta.

Samo tek onda dolazi to čudno pitanje, krećeš li se tad ''nazad'' ili ''naprijed'' ?
ali to zavisi gdje si bio krenuo, ili se ipak trebaš vratiti po nešto što si zaboravio.
ili si odustao od puta i vraćaš se kući, itd itd.

ja ta ''dva smjera u istoj linearnosti'' posmatram kao one pokretne stepenice u robnim kućama (eskalatori), koje su zapravo jedan krug/prsten spojen od onih metalnih fragmenata (svaki od tih fragmenata je jedan stepenik).
Stalno se vrte u krug, iako kad staneš pred njih,čini se kao da uvijek izlaze nove, i nove, i nove, i nove, i nove.....i nakon pređenog im tebi vidljivog puta jedna za drugom ''negdje'' se gube i nestaju.
također kod pokretnih stepenica,uvijek ti je vidljiva samo jedna polovina tog cijelog kružnog lanca spojenog od metalnih fragmenata/stepenika, upravo ona vanjska polovina na čiji početak zakoračiš (rodiš se) kad kreneš sa usponom,ili spuštanjem. A onaj momenat kad tvoj stepenik na kojem stojiš ''biva pojeden'',i kad stupiš na tlo sprata na kojeg si se krenuo popeti , to je momenat dosta nejasan onima koji se krenu uspinjati. Ali nije nejasan onima koji se krenu spuštati. U toj varijanti osvještenje zna biti dosta neugodno,pa i bolno. Tad nastane ''gušenje'' i traženje izlaza .

I jedno i drugo je povezano sa samim procesom rađanje-umiranje tijela ,ali u suštini nema puno veze sa time,već sa ličnim učenjem,razvojem i proširenjem svijesti, vraćanju i ponavljanju zaboravljenih lekcija i samom željom ili ne za određenim napredovanjem. Ali neki to i ne žele,već se na nekoj od pozicija osjete stabilnim ispunjenim i ''svoji na svome''. Tu onda i ostanu,i nikom ništa.
Ovi 4D-ops što drže ljude Zemlji u ropstvu i sljepoći, njima se ne napreduje,niti ih zanimaju previše viši nivoi, oni su daaavno odlučili egzistirat tako što će tlačit,maltretirat i po konceptu ''farme'' porobit njima niža bića,što su i ljudi ovdje objeručke prihvatili kao stav i djelovanje ka njima nižim bićima na životinjskom spratu 2.
A i ti 4-ops su isto tek poslušni robovi ,čije prave gazde su na 5 i 6 , što se spominje i u nekim od dostupnih transkripata sa 6-og , od ove prijateljski ka ljudima nastrojene strane (poput kasiopeana), poput ''orionci i draco-i smatraju da da bi oni egzistirali,druge neke rase moraju biti uništene i ugušene''. Vidljivo je da su takve stavove odavno posadili i po terenu Zemlje,u ljudsku-3 vrstu,da se međusobno krve i glođu , dok gazdama odozdo isijava hrana.

Kad je kružnica ,(tj njen radius) dovoljno velika ,kad se krećeš po rubu kruga,i čini ti se da ideš pravo. Isto kako je i Zemlja geometrijsko tijelo lopta ,ali u odnosu na nju čovjek je malen i čini ti se da je ravna (...i beskonačna ploča,i da stoji na leđima četiri slona ili kornjače,tako nekako ide ono).

Slično kao kalendar,koji već nije neka fizička stvar/objekat,već je kao mreža/modul/šablon smješten čisto u ljudsku svijest, a i kreiran je iz ljudske svijesti. A oslonac i osnova ovim kalendarima po kojima se danas živi i određuje svakodnevnica i jeste bila smjena dana i noći (rotacija zemlje i njen puni krug oko centra-sunca), i ljudski bio-ritam, dnevna ''budnost i djelovanje'' i noćni ''san''.
kalendar iako ''linearan'' , iza 31.decebra opet je 1.januar, i opet u krug.
To jeste krug, ali tada više nije isti, jer mijenja se broj godine.
Odrednica tog dana jeste opet 1.januar, ali to nije ''onaj prošli'' 1.januar.

Krug kad se razmota,on tada i jeste linija koja ima svoj početak i kraj.
Trokut također, kao zatvoreni dvodimenzionalni oblik, čiji zbir uglova je 180 stepeni, tj kad se ''rasklopi'', tri strane trokuta opet čine ravnu liniju koja tada i u tom slučaju ima jasno određen početak i kraj, ali to nema kad je oblikovana u trokut ili krug, jer tada bilo koja tačka može biti istovremeni početak/kraj. (kao što niko precizno ne zna koji i kad dan će mu biti posljednji dan života na ovoj Zemlji , a to može biti bilo koji zapravo).
Isti slučaj je i sa kvadratom ,i sa svim ostalim geometrijskim 2-dimenzionalnim oblicima.

Tako zapravo ista stvar (ta linija) može biti formirana u dva značajno različita oblika/forme.
Kao linija (prava ili krivudava),sa svojim početkom i krajem,ili kao neki zatvoreni oblik,primjerice krug.
tada bilo koja ''početna'' tačka ujedno je i ''krajnja'' ,ali tada se oslikava druga jedna stvar :
zatvorena površina koja je ostala unutar kruga, i sva ostala površina izvan tog prstena/obruča.
I u tom slučaju te dvije površine (ili prostora,ako se umjesto kruga radi o 3-dimenzionalnoj kugli) su potpuno odsječeni jedan od drugog i ne mogu se dodirivati niti komunicirati, osim probijanjem tog prstena/obruča.

S tim da ''glavna'' tačka u slučaju kruga nije ta neka početno/krajnja, jer to može biti bilo koja tačka kruga, već je ''glavna'' tačka-centar tog kruga, centralna tačka od koje su podjednako udaljene sve ostale (početno/krajnje) tačke na samom krugu. Koje se tako onda nazivaju u slučaju kad se neko kreće po toj stazi kruga, ili vrti u krug. a je li začaran,to je drugo. kao što bi i bilo koji dan u godini mogao biti određen kao ''prvi''.
To kako kažeš kad se linearnost nekako gubi i postaje ''Sada'' ,je slučaj kad staneš u taj centar kruga.

Eto , to je blizak opis boravka u centru kruga kojeg sam iznad spomenuo vezano za komentar od Alf. Ta ''jedna tačka'' u kojoj se sažimaju pravci povučeni iz bilo koje tačke kruga prema njegovom centru. Za pojedinačno biće to je taj centar kruga,centar lične svijesti tog bića. A krug tog nivoa svijesti ima svoj opseg i površinu koju obuhvata/shvata/vidi. Kao lični ''radar'' bi se također to moglo opisati.

Svijest egzistira u toj tački i ima ''želju za oslobođenjem'',tj ostala je zarobljena u krugu nivoa svijesti kojem ta svijest (svjesno biće) primarno ne pripada.
ali to kako kome, jer mnogi se uopće ovdje na Zemlji ne osjećaju ''zarobljeni'' u mjeri u kojoj se takvima osjećaju svi oni koji prolaze kroz ''buđenje'' u ovom razdoblju.
ipak,taj centar kruga je najbolje zaštićeno mjesto, u slučaju da po rubovima kruga i van njega traju neki okršaji ili oluje. Kao što će se svako prirodno skloniti na sredinu nekog otoka ako mu obale zapljuskuju preveliki talasi. I još ako ima u neka šuma na sredini tog otoka,pa da donekle pruža zaštitu i od vjetra ili kiše. A u šumi pećina,itd.

i upravo tada kad si u centru kruga,ima se osjećaj da su kako kazes svi ti pravci iz centra putevi po kojima se krecemo u raznim smjerovima. Oni to i jesu. Ali njima opet dođeš na rub kruga,tj samu liniju kruga (do obale tog svog otoka i početka okeana/mora). Tim pravcima se baš ne može izaći iz (začaranog) kruga, ili pobjeći sa tog otoka, ako neko to želi ili poželi,tj ako ga smatra ''zarobljeništvom/zatvorom''.

Gledam Resque Me zadnju epizodu. Nakon sto se plafon srusio na sestoricu vatrogasaca vidimo prvo jednu radnju: kako jedan od njih drzi govor za svojih 5 poginulih prijatelja. Zatim vidimo drugu (stvarnu, jel...) radnju, kako njih 5 oplakuje lika iz prvog kadra, jedinog koji nije prezivio. Interesantno, zar ne?!

Pitam se, koliko puta sam umro i samo presao u drugu realnost, u kojoj nastavljam dalje zivjeti i gdje su neki ljudi koji su ovdje mrtvi u nekoj drugoj realnosti zivi...Da li bi taj beskonacan skup paralelnih realnosti bio odgovor na nasa "lazna" jastva, deja vu-e, iznenadne spoznaje o zivotnim (sekularnim) pitanjima itd. itd. Jednostavnim rijecnikom, sharanje svih nasih osobnosti na jednoj ogromnoj magnetskoh traci...

Da li je moguce da nas linearnost u jednom smjeru toliko percepcijski ispunjava (mozda bolje receno "ispunjava") da smo apsolutno sve podredili "brojkama na vremenskoj traci". Recimo...sto ako se period od 65 miliona godina B.C. preklapa sa periodom od recimo 5 miliona godina B.C. a taj sa periodom od recimo 300 000 godina b.c. pa sa 10 000 godina B.C. pa recimo sa periodom 70-ih, godina prosloga stoljeca. Ili recimo 50 milja b.c. 10 milja b.c. sa 800 tisuca godina b.c. sa 50 tisuca b.c. sa periodom ranog srednjeg vijeka, sa periodom francuske revolucije i recimo, sa periodom 80-ih godina prosloga stoljeca? Itd. itd.

Sto ako propustamo neke korespodencije koje bi se mogle gledati kao val van naseg poimanja vremena, koji ne da samo povezuje odredjene vremenske periode, nego ih i postavlja u slijed koji nema veze sa linearnim slijedom?

Recimo, 0d 2009. do 2002. je period koji se nadovezuje na period raspada Rimskog Carstva a nakon 2010 - 2012. slijedi period Rane Atlantide ili srednje faze Lemurije? Sto ako je proslost nasa buducnost, sadasnjost proslost a buducnost sadasnjost?

Sto ako je kompletna korelacija visih dimenzija i denziteta u odnosu na nasu i nase "vremenke" slijedove jednostavno determinirana i predocena Einstanovom formulom: Energija = Planckova konstanta x frekvencija?

Cisto hipotetski...