Ako za trenutak prebacimo pažnju naših ličnosti sa ambalaže na suštinu ili sadržaj, možemo dobiti i jednu priliku da primjetimo kako se suština onoga što je Gurđijev prezentirao kroz učenje Četvrti put, u stvari, najmanje razmatra pod ovom temom. Ono što možemo da vidimo, to je jedno intelektualno žvakanje „ambalaže“.
Odgovor na pitanje - Zašto je to tako?, takođe nalazimo u istom učenju. Mi kao „vanjski ljudi“, koji dejstvuju iz „donjih centara“ koji pripadaju ličnosti, bolje ni ne možemo, sve dok smo „vanjski ljudi“. Odatle, i pod ovom temom demonstriramo ono klasično:
Citat:
Gurđijev: "Ovaj ‘vanjski krug' kome MI pripadamo i kojeg jedino znamo, je krug mehaničkog čovječanstva. Prvi znak po kome se taj krug raspoznaje je taj što među ljudima koji mu pripadaju nema niti može biti zajedničkog razumijevanja. Svako razumije na svoj lični način, i svako drugačije.
Ovaj krug se ponekad naziva krugom ‘jezičke zabune’, tj. to je krug u kome svako priča svojim jezikom, gdje niko nikoga ne razumije, niti se iko trudi da ga drugi razumiju.
U ovom krugu jedno zajedničko razumijevanje između ljudi je nemoguće, osim u rijetkim slučajevima u vezi stvari koje nisu od nekog ozbiljnijeg značaja i koje se nalaze u okviru granica datog stvorenja.“
Dakle, ovu vrstu dinamike možemo da vidimo manje više svugdje, čak i kod diskusija koje se vode na temu učenja čiji je cilj - prevazilazak „mehanike“ ove vrste!?
Tako, kad pratimo ovu temu, osjećaji neke ljutnje ili frustracije usljed neslaganja sa onim što drugi pričaju ili bolje rečeno - projiciraju, proizvod su nižeg emocionalnog centra koji nas mehanički navodi na reakciju u vidu jednog nagona koji ne dozvoljava čovjeku da malo kontemplira stvar. Tako on plasira svoje mišljenje na tuđe mišljenje, gdje je izvor oba mišnjenja isti, dakle, donji intelektualni centar koji je po samoj svojoj prirodi, manje-više, razveden od realnosti.
Ako uzmemo ozbiljno ovo što je Štajner rekao u vezi s tim:
Citat:
„Kad čovjek danas razmišlja isključivo svojim intelektom i snagom razuma, njegove misli uopće nisu ukorijenjene u stvarnosti. One se sve više i više pomiču u sjenovito postojanje...(…)
I današnji je čovjek potpuno lišen osjećaja za stvarnost. On živi unutar duhovnog elementa, ali je u isto vrijeme materijalist. Njegove misli - koje jesu duhovne, no ipak samo sjeno-misli - usmjerene su isključivo na materijalnu egzistenciju.
Stoga je drugi veliki proces ili događaj bio to da je čovjek postao više duhovan. Ali duhovna supstanca jednom derivirana iz tvari više ga ne čini duševnim.“
Dakle, samo intelektualno žvakanje istočno-gnostičkog materijala uz procjenjivenja ličnosti koje su ga predstavljale, podrazumijevalo bi jedan obrnut proces (razvod s dušom) od onoga što to učenje promoviše a to je - povezivanje s dušom!?
Naravno, ukoliko imamo na umu to da suštinsku razliku između Četvrog puta/istočne gnostike i kojekakvih drugih duhovnih učenja, podrazumijeva - UVOĐENJE DUŠE U „JEDNAČINU“. Dakle, ovdje bi se radilo o duhovnosti-s-dušom, za razliku od
duhovnosti-bez-duše (koja je, nimalo slučajno, najviše zastupljena u ovoj realnosti i što bi moglo da podrazumijeva jednu od najvećih „zavjera“!?).
Dakle, suština onoga što je Gurđijev prezentirao u sklopu Četvrtog puta/istočne gnostike, podrazumijeva jedan proces povezivanja donjih centara ličnosti s - dušom. Prema istom učenju, oni kojima to pođe za rukom, postaju takozvani „unutrašnji ljudi“, te kao takvi, prevazilaze smrt i počinju svjesno da žive.
Sada, ako napravimo jednu inventuru svega što je plasirano pod ovom temom, možda uspijemo odgovoriti na pitanje, - Koliko učesnika diskusije je uopšte ispoljilo bar jedan mali pokušaj da se pozabavi samom suštinom učenja kojeg je Gurđijev prezentirao?!
Naravno, kod bilo kakve intelektualne analitike, moramo imati na umu i nevjerovatnu sposobnost naših ličnosti, kada je –
LAGANJE SEBE – u pitanju. Stvarnim tragaocima, tj. onima koji prilaze Putu ili se nalaze na njemu, svjesnost o tome može biti od velike pomoći prilikom određivanja znakova svog ličnog napretka ili nazatka.
..
Prijava
FAQ
Pretraživač
))
