Sada je: čet mar 28, 2024 5:24 pm.

Prijava

Korisničko ime:   Šifra:   Automatsko prijavljivanje  

Vremenska zona: UTC + 01:00




Započni novu temu Odgovori  [ 1205 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1 ... 54, 55, 56, 57, 58, 59, 60, 61  Sljedeća
Autor/ica Poruka
 Naslov: Re: Gurđijev
PostPostano: uto aug 22, 2017 3:02 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: ned dec 09, 2012 2:34 am
Postovi: 788
sector57 je napisao/la:
Zaista mi nije namjera se ovdje svadati i prepucavati pogotovo ne na ovom forumu
:mrgreen:
[-X
:^o
:hello2:


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Gurđijev
PostPostano: čet aug 24, 2017 4:28 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: ned dec 09, 2012 2:34 am
Postovi: 788
Solaris je napisao/la:
Iako odavno znam tu priču, koja zauzima par sekundi u ovom videu, dojmila me se ponovno. To je priča o Dalaj Laminom prijatelju koji je rekao da je nekoliko puta došao u opasnost dok je 18 godina boravio u kineskom logoru. Dalaj Lama je pomislio da je u opasnosti bio prijateljev fizički život. Međutim, prijatelj je rekao da je došao u opasnost da izgubi suosjećanje za Kineze dok je boravio u logoru. Koliko znam, to je doista jedina opasnost koja nam kao duhovnim tragaocima prijeti. Naravno, uvijek sve svodimo, pa tako i empatiju, na emocionalnu razinu koja je obično površna i niti ne znamo da ljubav može biti i neemocionalne prirode.
Zašto je najveća "opasnost" izgubiti empatiju u ovom fizičkom životu?
Izgubivši empatiju, napredni tragalac za istinom u jednom trenu odbacuje sve znanje koje je stekao i vraća se na neke razine duhovnog razvoja koje je navodno uspješno prošao. Nakon takvog teškog iskušenja i teškog pada, mala je vjerojatnost da ćemo ikad u ovom životu povratiti staru razinu spoznaje. Tj. ta visoka razina nikad nije ni postojala.
Osim toga, izgubivši empatiju, izgubili smo, ili nikad nismo ni imali, svijest da je sve JEDNO. Naime, ako si svjestan da je sve JEDNO, onda znaš da su Kinezi, koji su najvjerojatnije i fizički mučili Dalaj Laminog prijatelja, mučili sami sebe. Doista su zaslužili empatiju. Nesnosna fizička bol može dovesti čovjeka u duboko iskušenje da mu se sruše sva duboka pozitivna uvjerenja koja je stekao kroz život. No, pošto je duša vječna, ima vremena da se svijest o JEDNOME dodatno učvrsti.
Sent from my iPad using Tapatalk
Nisam susreo Dalaj-lamu, ali je duhovna gromada koja je iskusila budističku deep state, pošto je, za razliku od Trumpa (protiv kojeg nemam ništa, jer je legalni i legitimni narodni izbor nekih elektora koji nemaju diplomu ni više škole), polomljenih zuba zbog mnogih prepreka — pokazao svu svoju ljudsku veličinu, bivši spreman da: sasluša drugačije gledište, istrpi neostvarenje svojih intencija, napravi kompromis, ponekad ustupi svoje da tuđem ne: čak i onda kada prijespomenuto da apsolutno ne podržava.
Oni što žive budizam svakodnevnom praksom izuzetno pozitivno govore o kin.: duhovnosti, mentalitetu, disciplini.
Svi ovoforumski članovi televizijski znaju da je Dalaj lama promijenio svoje mišljenje, bivajući duboko zahvalan Kini zbog ekonomskoga preporoda Tibeta.
A svako ima, naravno, pravo na svoj stav, kroz vlastita negativna životna iskustva.
Veličina je i biti iskren i priznati da nisi nekome oprostio.
No Dalaj lama je sasvim O. K., makar kao intro, nekome ko gleda YouTube i želi naučiti početne korake meditacije ili generalni odnos prema svijetu kroz budistički nauk.
Da parafrazirajući konotiram onu narodnu kako nije problem što seljak ne zna ništa o Franji Asiškom ili Rumiju Mevlani, pošto on radom živi svoju duhovnost, nego je problem građanin-parazit koji propovijeda o Martinusu i ništa ne radi osim što bajkovito priča.
Ali ovo je posebno vrijeme znakovitih životnih lekcija, kada frizersko-kozmetički stigmatici, stručnjaci za sve od umjetnosti do psihe, tokom svojih placeboduhovnih seminara uspoređuju sebe sa Padre Piom, koji nije htio ni dotaknuti novac a kamoli ga trošiti na svoje lice i ispucale vrhove kose, pametovati o svemu od igle do lokomotive. :toothy2:
A svakakvih nas ima, što treba normalno prihvatiti.
Npr.: čitam, prije nekih mjeseci, tokom diskusije jednoga drugoga internetskoga foruma, kako jedan samoproglašeni južnoslavenski guru napisa, kao odgovor drugom forumašu, jednorečenično, i približno ću parafrazirati, da ga taj forumaš ne dovodi u vezu sa bilo čim što dolazi sa Istoka.
Bez obrazloženja gdje je na Istoku bio i koje je duhovne majstore sreo ili razgovarao sa običnim ljudima i posjetio zemlje, barem turistički.
LSD, hiperventilacija, svađanje, jedini ispravni stav, lovljenje potencijalnih učenika — mogu biti nečiji
životno-internetski izbor, premda sam znatiželjan čuti i gdje i kako se neko opekao.
Ili nekome samo fali da mu učenik postane budući životni ili bračni partner i da se slika guruističkog savršenstva, kojim se predstavlja kome god stigne, i dalje doživotno ne naruši!?
Stoga su mi sasma interesantni oni koji odmah odbacuju Istok ili Zapad, tvrdeći kako znaju o svemu sve, mada ništa od onoga čemu oponiraju nisu iskusili ili bar imali uvid o tome.
:blob:
\:D/
:lol:
8)


Zadnja izmjena: autentika; pon sep 18, 2017 12:42 am; ukupno mijenjano 1 put/a.

Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Gurđijev
PostPostano: sub sep 02, 2017 8:24 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: pon okt 04, 2010 10:12 am
Postovi: 192


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Gurđijev
PostPostano: sri sep 06, 2017 11:09 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: pet apr 16, 2010 9:59 am
Postovi: 546
zoka je napisao/la:



Jedino se ne slazem sa time jer u knjizi pise da kad je bio na tim putovanjima po tim brdima i tko zna gdje, bio je upucan dva puta, jednom skroz teze gdje je u nekoj spilji proveo 3 mjeseca u nesvjesti gdje mu je neki covjek nosio hranu i brinuo o njemu, pa je isto tako i pobro neku bolest i svasta nesta..

Tak da ne razumijem zbog cega je rekla da je prosao bez posljedica. A bogami mu je stalno nes bilo na tim putovanjima.

_________________
Hvalisanje je početak sramote.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Gurđijev
PostPostano: čet sep 07, 2017 3:04 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: pet apr 16, 2010 9:59 am
Postovi: 546
Ovo sam pročitao u knjizi Protagora i Gorgija o d Platona, bilo mi je skroz interesantno i nekako mi je slicno sa ovom temom pa evo jedan citat iz predgovora:

"Sa svom mogućnom neposrednošću i jednostavnošću, na način koji mu je bio toliko svojstven, Sokrat se trudio da pokaže kako su svi oni koji misle drukčije na pogrešnom putu, kako su u strahovitoj zabludi. Pogrešno je mišljenje da bi čovek koji zna šta je dobro mogao da se ogreši o to znanje i da postupi drukčije. Kao da u čoveku dejstvuje neka druga, moćnija sila, kao da zadovoljstvo i bol mogu da savladaju čoveka do te mere da on svesno učini nešto suprotno onome što mu nalaže um. U stvari, niko namerno ne čini ništa nedolično, niko ne greši zato što mu je stalo do zla, već zato što ne zna šta je dobro. Ko to nije shvatio taj nema prava da govori o čoveku. Daleko od toga da bi znanje bilo rob nekih drugih stvari, da bi ono bilo samo na usluzi strastima koje raspinju čoveka, potežući ga čas na jednu, čas na drugu stranu. Tačno je upravo obrnuto. Ne samo da je znanje sposobno da vlada nad strastima, već je ono, štaviše, najmoćnija snaga u čuveku. Samo trebadobro razumeti kakvo je to znanje kome je Sokrat dodelio tako važnu ulogu u ljudskom životu. U pitanju je nešto što se nikako nije dopadalo prosečnim Atinjanima, nešto što im je izgledalo nespojivosa zahtevima zdravog razuma, nešto što nije moglo naći potvrdu kod sofista, u njihovim skeptičnim i relativističkim zaključcima.

Mada nema nikakve sumnje da je Sokrat stalno mislio na jedinstvo, da se ideja jedinstva nalazila u središtu njegove misli, to ne znači da je on bio za brisanje svih razlika. Pogotovo se ne bi moglo reći da je za njega vreme razlika prošlo. Štaviše, pokazuje se da je Sokrat pridavao najveću važnost razlici između znanja (episteme) i mišljenja (doxa). Smatrao je da se ta razlika mora održati, da se nikako ne sme zamagliti, a kamoli zanemariti. Razume se da razlika između znanja i mišljenja ne predstavljaSokratovo otkriće. Na neki način, isticanje te razlike pada ujedno s početkom filozovske refleksije. Sokrat je preuzeo tu razliku od svojih filozovskih prethodnika, ali joj je dao novi smisao. Po njemu, znanje nije nikakva čisto subjektivna stvar; najmanje je to nešto proizvoljno, nešto što ima smisla samo u odnosu ne pojedinačnu egzistenciju. Veština da se živi na svoju ruku, da se lična korist postavi nasuprot općem dobru, nema nikakve veze sa znanjem. To je obično mišljenje, makar bilo i masovno rasprostranjeno. Znanje ima objektivan karakter, njegov smisao jeu oslobađanju od pojedinačnosti, u uzdizanju iznad pojedinačnog. Da tako kažemo, znanje je objektivni um koji prosijava u subjektivnom, to je opšta svest zajednice koja se otkriva u pojedinačnoj svesti, kojoj se pojedinačna svest podređuje, uključuje se u njeno kretanje i doprinosi njenom daljnjem razvoju. Tome treba dodati da znanje nije ništa spoljašnje, već unutrašnje. Ono nastaje u najdubljem jezgru ljudske duše, na samom njenom izvoru, u umu. Zbog toga se ono i nemože uneti spolja u dušu, kao što su mislili sofisti. Čovek kao pojedinac mora naći znanje u sebi, mora ga proizvesti vlastitim naporom. Na to se on može podstaći, može mu se pomoći da priđe bliže izvoru svetlosti, ali sam akt saznanja niko drugi ne može da obavi umesto njega. Pojedinačna svest je neophodna prolazna točka preko koje dejstvuje opšta svest zajednice.

I sad tek postaje sasvim jasno zašto Sokrat toliko uznosio filozofiju, zašto je bio toliko nepoverljiv prema onima koji su je omalovažavali i odbacivali, zašto je neumorno ponavljao da nikad neće prestati da se bavi njome. To je bilo u najneposrednijoj vezi s njegovim shvatanjem da život počiva na racionalnim temeljima, da je znanje najmoćnija sila u ljudskom životu. Samo filozofija zadovoljava potrebu za onom vrstom znanja koje omogućuje život u vrlini, samo filozovsko stanje istinski dopridonosi obrazovanju. Prema nauci uopšte, i posebno prema pojedinačnim naukama, kojima su sofisti pridavali najveću važnost i koje su sami dobrim delom znatno unapredili, Sokrat se odnosio krajnje kritički. Otvoreno je ustajao protiv njih, a ne samo da je prećutno stavljao u sumnju njihovo postojanje. Po njegovom mišljenju, pojedinačne nauke nemaju čulo za čoveka u celini, one pružaju samo stručno znanje, koje nema nikakvu obrazovno-vaspitnu vrednost. To znanje je površno i nepotpuno, ono se sastoji od golih činjeničnih obaveštenja o pojedinim izdvojenim delovima stvarnosti. Slaba je uteha što se to znanje može lako preneti na druge i što može biti od velike koristi za održavanje golog života. Jer, kultura se ne meri tehničkim dostignućima. U krajnjoj liniji, Sokratovo vezivanje za filozofiju nasuprot pojedinačnim naukama predstavlja pokušaj da se spreči raspad ljudske kulture, da se zaustavi rasparčavanje životnih funkcija, da seracionalizam i humanizam udruže u skladnu celinu.

S obzirom na to da je znanje bitna pretpostavka vrline, da filozofija predstavlja osnov ljudskog savršenstva, po sebi se razume da ono što važi za duh mora važiti i za karakter, da među njima ne može biti nikakve razlike. U tom pogledu Sokrat je bio sasvim kategoričan. Obrazovanje ne može biti na parče, ne može se ograničiti na pojedine ljudske sklonosti i sposobnosti, ne može se svesti na običnu stručnu obuku. Smisao obrazovanja je u tome da se odneguje ceo čovek, da se stvori čovek koji u sebi nosi ceo ljudski svet, koji je oličenje ljudske zajednice. Prema tome, filozovski humanizam je samo drugo ime za svestrano razvijanje svih ljudskih sklonosti i sposobnosti. U tom smislu treba razumeti Sokratovu ideju o jedinstvuvrline. Kao što se ništa ne može znati napola, tako isto se ne možebiti ni dobar na polovičan način. Vrlina je jedna i nedeljiva. Razboritost, umerenost,hrabrost, pravednost i pobožnost nemaju nikakvo samostalno biće, već su to samo različita imena za jednu stvar, za jedinu sveobuhvatnu vrlinu. Kakva bi to bila hrabrost koja bi se zalagala za nešto nepravedno? Kakva bito bila pravednost koja ne bi bila razborita. Do čega bi dovela hrabrost koja se ne bi znala umeriti? Učemu bi umerenost najpre našla svoje ispunjenje ako ne u pobožnosti? Može li se uopšzte zamisliti pobožnost koja bi se suprostavljala pravednosti i umerenosti? Istinski obrazovan čovek je onaj koji je podjednakorazvio sve ljudske sklonosti i sposobnosti, koji je u sebi ostvario najviše ljudsko dobro.

Očigledno je da su se Sokrat i sofisti načelno razilazili u gledanju na ulogu i značaj obrazovanja i vaspitanjau ljudskom životu, da su se njegova i njihova paideia bitno razlikovale jedna od druge. To je tačno uprkos tome što su on i oni polazili od nekih zajedničkih pretpostvaki, što ih je povezivala jedna zajednička težnja. U stvari, Sokrat je dovršio ono što su sofisti samo nagovestili, on jeu isti mah ukinuo i ostvario njihov program. Unajmanju ruku, on je podstakao Platona da na tragu njegovog pokušaja učini i jedno i drugo. Za Sokrata se krajnji cilj sastojao u tome da čovek stvarno bude dobar, a ne samo da izgleda takav. Međutim, sofisti su se uglavnomnajčešće zadovoljavali samo dobrim izgledom. Smatralisu da je to velika stvar kad bi čovek bio dovoljno vešt da stvara povoljan utisak o sebi, kad bi znao da svaku situaciju iskoristi u spstvenom interesu. Nimalo im nije smetalo da hvale čoveka koji prewd svedocima radi jedno, a nešto sasvim drugo kad ga niko ne vidi. Tako je bar postupio sofist Antifont, mada je teško poverovati da su ostalisofisti imali drukčije mišljenje o tome. Utoliko treba reći da je Sokrat bio u pravu kad je svoje protivnike optužio da beže sa svetlosti u mrak i da se bave onim što je slučajno i nebitno, kad je sofistiku sveo na veštinu privida i obmane."

_________________
Hvalisanje je početak sramote.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Gurđijev
PostPostano: pet sep 08, 2017 12:01 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: pon okt 04, 2010 10:12 am
Postovi: 192
Citat:
Očigledno je, u stvari, da su se Sokrat i sofisti načelno razilazili u gledanju na ulogu i značaj obrazovanja i vaspitanjau ljudskom životu, da su se njegova i njihova paideia bitno razlikovale jedna od druge. To je tačno uprkos tome što su on i oni polazili od nekih zajedničkih pretpostvaki, što ih je povezivala jedna zajednička težnja. U stvari, Sokrat je dovršio ono što su sofisti samo nagovestili, on jeu isti mah ukinuo i ostvario njihov program. Unajmanju ruku, on je podstakao Platona da na tragu njegovog pokušaja učini i jedno i drugo. Za Sokrata se krajnji cilj sastojao u tome da čovek stvarno bude dobar, a ne samo da izgleda takav. Međutim, sofisti su se uglavnomnajčešće zadovoljavali samo dobrim izgledom. Smatralisu da je to velika stvar kad bi čovek bio dovoljno vešt da stvara povoljan utisak o sebi, kad bi znao da svaku situaciju iskoristi u spstvenom interesu. Nimalo im nije smetalo da hvale čoveka koji prewd svedocima radi jedno, a nešto sasvim drugo kad ga niko ne vidi. Tako je bar postupio sofist Antifont, mada je teško poverovati da su ostalisofisti imali drukčije mišljenje o tome. Utoliko treba reći da je Sokrat bio u pravu kad je svoje protivnike optužio da beže sa svetlosti u mrak i da se bave onim što je slučajno i nebitno, kad je sofistiku sveo na veštinu privida i obmane."


Očigledno je da je Sokrat o znanju govorio iz suštine, a sofisti iz ličnosti.

Kada znanje dolazi iz suštine ono zvuči kao nota Do iz oktave Rada. To znači da se znanje koje nudi Rad vrednuje, u ovom slučaju Sokratovo znanje.

Nota Do evaulacije Rada nam kaže da ništa ne može da otpočne dok ne postoji vrednovanje. I tu nema ničeg misterioznog. Ništa nećete početi dok ne mislite da ono vredi, a vrednovanje stvari je vrednost koju ona predstavlja za vas. Ako nešto ne cenite ono za vas nema vrednost. Ova nota Do neće se nužno odmah čuti kad dođete u kontakt sa Radom. To je samo mogućnost. To znači kad čujete ideje Rada one mogu da padnu na neko već pripremljeno mesto u vama, to jest na Magnetski centar. Možda ćete osetiti da je to ono što ste želeli. To vrednovanje je rezultat akcije neke vrste Magnetnog Centra u vama. U različitim ljudima Magnetski Centar se razlikuje. Ali on leži u emocionalnim delovima centara – to znači leži u mestima gde osećate vrednost, gde osećate vrednovanje, pošto je vrednovanje emocionalno. Ali ova, da tako kažemo, prva ljubav, neće trajati. To može biti veoma lepo osećanje, ali je ono ipak prolazno, ispunivši svoj zadatak, i vi ste ostavljeni zadatku ponovnog vrednovanja. Jer Magnetni Centar može da dovede čoveka do Rada ali ga neće zadržati u njemu.

Nema sumnje da su svakom poznata prva osećanja ljubavi, ta izuzetna vanzemaljska osećanja koja rano u životu dolaze, koja nisu fizička već posvećena i koja izgledaju kao da su dodirnuta uticajima koji dolaze iz Višeg Emocionalnog Centra. A zatim kasnije dolazi sasvim drugačiji zadatak – onaj iz praktičnih odnosa. Isto je to tako i sa Radom.

No, bez ozbzira na emocije koje smo mogli imati u vezi sa idejama rada i otkrićem da takva stvar zaista postoji ona nisu dovoljna. Čak i ako imamo ispravan Magnetski Centar, osećaji i emocije koji iz njega izlaze neće trajati. Moramo da upoznamo predmet naše ljubavi i da se prema njemu praktično postavimo.

Ova nota se zove Re u oktavi Rada. Nota Re se oglašava kada čovek počne da izučava ideje Rada i njegovog učenja i počinje da primenjuje Rad na sebi. Ova nota Re se jos zove “Primena Rada na sebi”. Ako nota Do, oglašena prvo Magnetskim Centrom, ne promeni svoj kvalitet, već ostane jednostavno osećanje čudesnog, nota Re neće zvučati dovoljno jako. Ipak niko ne prolazi kroz Rad bez izvesnog osećanja čudesnog. Što znači da čovek mora da oseti razliku između života i Rada. U protivnom Rad će pasti na ona mesta na koja život pada u njemu – to jest na one delove centara koji ne mogu da prime i nisu predviđeni da prime Rad.

Čovek ima delove centara za život i delove centara za Rad. On je sazdan i za život i za Rad. Bez posedovanja Maganetskog Centra on će ideje Rada uzimati delovima centara koji su za život. Pokušaće da Rad doda direktno životu kao da je to ista stvar. Sipaće mlado vino u stare flaše, ko što bi rekao Uspenski, zakrpiće svoj stari kaput novom krpom.
Funkcija Magnetskog Centra je da to spreči. Magnetski centar je nešto što je definisano kao kapacitet za razlikovanje između A i B uticaja, između životnih uticaja, uticaja stvorenih mehaničkim životom, i uticaja koji dolaze izvan života a koji su utkani u mehanički život. Ukoliko Magnetski centar ne postoji ništa neće biti moguće u odnosu na unutršnju evoluciju. Nikakva transformacija osećaja života ili osećaja sebe neće biti moguća. Ipak, kao što je rečeno, Magnetski centar, jednom kad svoju ulogu odigra, nije više od koristi. On vas uvodi u novi svet. I onda vi sami morate da nađete svoj put. To znači da on može da dovede čoveka do Rada i da mu omogući da vrednuje Rad, ali to je sve. Čovek zatim mora da ponovo proceni Rad za sebe, primenom ideja Rada na sebe i na svoje celokupno stanovište i to će ojačati Do u njemu. To jest nota Re će ojačati notu Do u njemu i promeniće svoj kvalitet u svesno vrednovanje. Uvidevši istinu Rada čovek će ga vrednovati sve više i više na svestan način, i ovo ponovno vrednovanje Rada će ojačati Do i učiniti ga stvarnim Do. Stoga, moramo razmotriti da li je ono Do, koje je oglasio Magnetski Centar, zaista svesno oglašeno Do.

Treća nota u Oktavi Rada, nota Mi se zove “Uviđanje ličnih teškoća”. Lako ćete razumeti da ovo ima više različitih aspekata, mnogo različitih značenja za svakog čoveka. Ima na primer ličnih teškoća koje se pojavljuju u odnosu na čovekovo biće. A postoje i teškoće koje se pojavljuju u odnosu na čovekovo znanje – to jest, u prihvatanju određenih ideja Rada kao znanja.
Postoje mnoge neobične ideje koje se odnose na znanje kao stranu Rada – ideje koje smo čuli mnogo puta, ali koje nismo još počeli da usvajamo. U ovom Radu moramo da počnemo da mislimo na novi način. To je samo moguće kroz novo znanje, jer uvek ćete misliti na isti način sem ako niste stekli novo znanje. Novo mišljenje zahteva novo znanje, ali vas novo znanje neće dovesti do mišljenja na nov način sem ako novo znanje ne usvojite. Ipak morate biti u stanju da mislite na nov način, jer u suprotnom, nikad nećete videti svoj život i nikad nećete videti značenje Rada. Rad na znanju je jednako težak kao i Rad na biću. Čak je i teži. Sve ovo pripada uviđanju ličnih teškoća – noti Mi.

Dakle, znanje koje nam nudi Sokrat nema nikakvu vrednost ako nije usvojeno i prihvaćeno kroz praksu. Rad nam to kroz razumevanje oktave Rada omogućava. Svako znanje koje primenimo kroz ovu oktavu utiče na rast naše suštine i razvoj našeg bića.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Gurđijev
PostPostano: sub sep 09, 2017 12:28 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: pet apr 16, 2010 9:59 am
Postovi: 546
@zoka

Zar nije mozda da magnetski centar nema vise funkcije kada se dode do C uticaja koja je u biti skola. Jer jedino kroz skolu se moze nauciti Rad.

Mozda je Sokrat isao trecim putem, putem filozofije.

Ovdje sam naveo taj citat iz razloga sto sam misljenja da je u svijetu ipak, na neki nacin prevladao sofisticizam. I zanimljivo mi je sto se o tome prica prije tisuca godina i sve do danas je u biti isto. Isto tako Sokrat kaze da je covjek bitan u cjelini.

_________________
Hvalisanje je početak sramote.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Gurđijev
PostPostano: sub sep 09, 2017 4:12 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: pon okt 04, 2010 10:12 am
Postovi: 192
sector57 je napisao/la:
@zoka

Zar nije mozda da magnetski centar nema vise funkcije kada se dode do C uticaja koja je u biti skola. Jer jedino kroz skolu se moze nauciti Rad.


Uloga magnetskog centra je da odvoji žito od kukolja, odnosno B od A uticaja. Ništa više. To je ta početna nota Do u oktavi Rada. Ona sama od sebe nema više nikakvu ulogu u daljnjem Radu. Jer kada bi magnetni centar mogao i da osvesti taj uticaj u nama, naš napor bi bio nepotreban. Nota Re ne bi imala nikakvu ulogu u oktavi Rada, nego bi se na nju prešlo mehanički. A nota Re je radna, a ne mehanička. Odnosno, ona omogućava da svesno prihvatimo vrednost koju je odabrao magnetni centar. Za to je potreban napor.
Kao što rekoh, nota Re utvrđuje vrednost note Do. Naš izbor postaje svestan.

Citat:
Mozda je Sokrat isao trecim putem, putem filozofije.

Ovdje sam naveo taj citat iz razloga sto sam misljenja da je u svijetu ipak, na neki nacin prevladao sofisticizam. I zanimljivo mi je sto se o tome prica prije tisuca godina i sve do danas je u biti isto. Isto tako Sokrat kaze da je covjek bitan u cjelini.


Nema veze iz koje oblasti dolazi neko znanje, da li je to filozofija ili neko drugo učenje, bitno je da li znanje dolazi iz suštine ili iz ličnosti. Ako dolazi iz suštine, dolazi iz svesnog dela čovečanstva koji su tu suštinu razvili. Sokrat je razvio suštinu i iz nje delovao, dok su sofisti to radili iz ličnosti i njihovo znanje je kao i svaki ostali A uticaj mehaničko.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Gurđijev
PostPostano: sub sep 09, 2017 8:13 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: pet apr 16, 2010 9:59 am
Postovi: 546
zoka je napisao/la:
sector57 je napisao/la:
@zoka

Zar nije mozda da magnetski centar nema vise funkcije kada se dode do C uticaja koja je u biti skola. Jer jedino kroz skolu se moze nauciti Rad.


Uloga magnetskog centra je da odvoji žito od kukolja, odnosno B od A uticaja. Ništa više. To je ta početna nota Do u oktavi Rada. Ona sama od sebe nema više nikakvu ulogu u daljnjem Radu. Jer kada bi magnetni centar mogao i da osvesti taj uticaj u nama, naš napor bi bio nepotreban. Nota Re ne bi imala nikakvu ulogu u oktavi Rada, nego bi se na nju prešlo mehanički. A nota Re je radna, a ne mehanička. Odnosno, ona omogućava da svesno prihvatimo vrednost koju je odabrao magnetni centar. Za to je potreban napor.
Kao što rekoh, nota Re utvrđuje vrednost note Do. Naš izbor postaje svestan.



Uticaji B bi bili filozofija, nauka, religija, umjetnost itd... Pitanje kako znati jer su jedni od tih utjecaja dobri tj. na koji nacin djeluju na covjeka. I naposljetku da li su ispravni posto svaki od tih utjecaja se moze pomjesat sa A utjecajem pa na koncu se netko time moze baviti primjerice radi slave, pametovanja nekog pukog zadovoljstva i tako dalje.


Znaci kako znati da jedan od Butjecaja je povoljan za covjeka?

_________________
Hvalisanje je početak sramote.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Gurđijev
PostPostano: pon sep 11, 2017 4:14 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: pon okt 04, 2010 10:12 am
Postovi: 192
sector57 je napisao/la:
Uticaji B bi bili filozofija, nauka, religija, umjetnost itd...


Ne mora da znači. Ako uticaj dolazi iz suštine onda on stiže iz C uticaja i mi ga primamo kao B uticaj. Sokratov primer upravo to pokazuje. Njeqovo znanje dolazi iz suštine, dok znanje ostalih sofista dolazi iz njihovih ličnsti i ta znanja na nas padaju kao A uticaji. I jedno i drugo znanje su iz polja filozofije, ali ipak nisu ista.

Citat:
Pitanje kako znati jer su jedni od tih utjecaja dobri tj. na koji nacin djeluju na covjeka. I naposljetku da li su ispravni posto svaki od tih utjecaja se moze pomjesat sa A utjecajem pa na koncu se netko time moze baviti primjerice radi slave, pametovanja nekog pukog zadovoljstva i tako dalje.


Znaci kako znati da jedan od Butjecaja je povoljan za covjeka?


Ukoliko imaš razvijen Magnetski centar on će u tebi prepoznati koje znanje dolazi kao B uticaj kroz osećaj vrednosti tog znanja, a tvoj zadatak je da to znanje primeniš na sebi kako bi ga postao svestan.
Magnetski centar je, kao što već rekoh, smešten u pozitivnom delu Emocionalnog centra i on vrednuje utiske kroz jaka osećanja.
Ukoliko nemaš razvijen magnestki centar, osećanje vrednosti će izostati. Utisak će tada, kao i svi ostali A uticaji, pasti na tebe mehanički u vidu Generalnog zakona.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Gurđijev
PostPostano: čet sep 14, 2017 9:10 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: pet apr 16, 2010 9:59 am
Postovi: 546
zoka je napisao/la:
sector57 je napisao/la:
Uticaji B bi bili filozofija, nauka, religija, umjetnost itd...


Ne mora da znači. Ako uticaj dolazi iz suštine onda on stiže iz C uticaja i mi ga primamo kao B uticaj. Sokratov primer upravo to pokazuje. Njeqovo znanje dolazi iz suštine, dok znanje ostalih sofista dolazi iz njihovih ličnsti i ta znanja na nas padaju kao A uticaji. I jedno i drugo znanje su iz polja filozofije, ali ipak nisu ista.



Pa koji bi bili B uticaji onda? Jer Ouspensky kaze da su ovi. Koji bi jos onda uticaji bili?
Isto tako Ouspensky govori da kada tobom prevladaju B uticaji pomocu njih dolazis do C uticaja koji je skola, gdje bi se ucilo i radilo.

Sljedece pitanje koje si postavljam ako nekoga pod B utjecajem recimo privuce umjetnost ili filozofija ili nesto slicno kako znati sto je objektivno ili subjektivno. Jer je i sam G. pricao o objektivnoj umjetnosti i subjektivnoj, vjerujem da je tako i sa filozofijom ili bilo cime drugim.

Pa i sam Sokrat je nekako ili na neki nacin morao doci do C uticaja.

_________________
Hvalisanje je početak sramote.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Gurđijev
PostPostano: čet sep 14, 2017 6:06 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: pon jun 10, 2013 5:24 pm
Postovi: 52
Sokrat je bio C uticaj. :D

To što je on pričao i učio su bili B uticaji. Problem je samo što ga Platon ništa nije razumio i od tog učenja je napravio filozofiju koja je danas A uticaj. Isto se desilo sa Gurđijevim i učenicima ali njegovo učenje je još "svježe" pa se može izvući neka korist.

Što se magnetskog centra tiče on nema veze sa raspoznavanjem ili prepoznavanjem uticaja nego služi za privlačenje B uticaja, zbog tog se i zove magnetski. Netko tko ima razvijen magnetski centar privući će ga znanje koje sadrži B uticaje. Jednom kada počne proučavati to znanje čovjek će shvatiti da je to nešto što je tražio cijeli život ali ni sam neće znati kako je naišao na te informacije, odgovor je magnetski centar.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Gurđijev
PostPostano: ned sep 17, 2017 11:30 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: pet apr 16, 2010 9:59 am
Postovi: 546
Krambambuli je napisao/la:
Sokrat je bio C uticaj. :D

To što je on pričao i učio su bili B uticaji. Problem je samo što ga Platon ništa nije razumio i od tog učenja je napravio filozofiju koja je danas A uticaj. Isto se desilo sa Gurđijevim i učenicima ali njegovo učenje je još "svježe" pa se može izvući neka korist.



Razumijem da je Sokrat bio C uticaj, jer on i je bio škola, i da ono što je on pričao bio B uticaj. Neznam sad za to jer ga Platon nije razumio ili je, meni se čini da je.

Nego to na koji je način Sokrat došao do toga da on bude C uticaj.

_________________
Hvalisanje je početak sramote.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Gurđijev
PostPostano: ned sep 17, 2017 11:32 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: pet apr 16, 2010 9:59 am
Postovi: 546
@ Zoka
Ovo prenosim iz druge rubrike gdje sam citirao Ouspenskog iz knjige "Psihologija moguće evolucije čovječanstva".




"Čovek je u život u okružen uticajima dveju vrsta. To mora veoma dobro da se razume i razlika izmedju te dve vrste uticaja mora da bude potpuno jasna.

Prvu vrstu uticaja predstavljaju uticaji i privlačenja koje je stvorio sam život: interesovanje za svoje zdravlje, bezbednost, blagostanje, zadovoljstvo, zabavu, sigurnost, taštinu, ponos, slavu, itd.
Druga se vrsta sastoji od uticaja drugačijeg reda, pokrenutih idejama koje nisu stvorene u životu, već prvobitno dolaze od škola . Ovi uticaji do čoveka ne dopiru direktno. Oni su bačeni uopšti metež života, prolaze kroz mnoge različite umove i do čoveka dolaze kroz filozofiju, nauku, religiju i umetnost, pri čemu su uvek pomešani sa uticajima prve vrste i u principu veoma malo podsećaju na ono šta su bili na svom početku.

Ljudi najčešće ne uvidjaju različito poreklo uticaja druge vrste, i često ih objašnjavaju tako kao da imaju isto poreklo kao i prva vrsta uticaja.

Iako neko ne zna za postojanje dve vrste uticaja, oni na njega deluju i on na ovaj ili onaj način reaguje na njih. Može manje ili više da se identifikuje, odnosn o poistoveti sa nekim uticajima prve vrste i da uopšte ne oseća uticaje druge vrste, ili ga pak može privući ovaj ili onaj uticaj druge vrste. Rezultat je u svakom slučaju drugačiji.

Prvu vrstu uticaja ćemo nazvati uticajima A, a drugu vrstu uticajima B.

Ukoliko je neko sasvim u vlast i uticaja A, ili nekog konkretnog uticaja A, a sasvim nezainteresovan za uticaj B, ništa mu se ne dogadja i njegova se mogućnost za razvoj sa svakom godinom njegovog života smanjuje, da bi u izvesnim godinama, ponekad i vrlo rano, potpu o iščezla. Ovo znači da čovek umire dok je fizički i dalje živ, kao zrno koje nije u stanju da klija i da izraste u biljku.

Ali ako se čovek, s druge strane, ne nalazi u potpunosti u vlasti uticaja A, i ako ga uticaji B privlače i navode da oseća i da misli, rezultati utisaka koje on i proizvode će se skupljati u njemu , privlačiće druge uticaje iste vrste i rašće, zauzimajući sve važnije mesto u njegovom umu i u njegovom životu.

Ako rezultat i do kojih dovode uticaji B postanu dovoljno jaki, oni se spajaju i u čoveku formiraju ono što se naziva magnetskim centrom. Odmah mora da bude jasno da reč "centar " u ovom slučaju ne znači isto ono što znači kada je reč o "intelektualnom", ili "motoričkom " centru, to jest o centrima koji su u suštini. Magnetski centar se nalaz i u ličnosti i to je naprosto grupa interesovanja koja, kada postanu dovoljno jaka, služe u izvesnoj meri kao vodeći i kontrolni faktor. Magnetski centar usmerava nečija interesovanja u odredjenom pravcu i pomaže da se to usmerenje i održi. Istovremeno, on sam nemože mnogo da učini. Neophodna je škola. Magnetski centar ne može da zameni školu, ali može pomoć i da se uvid i potreba za školom; može pomoći da neko školu počne da traži,ili da je prepozna ako je sretne i da je ne izgubi. Jer ništa nije lakše izgubiti nego školu.

Posedovanje magnetskog centra predstavlja prvi, mada prećutni zahtev koji škola postavlja. Ako čovek bez magnetskog centra, ili čovek sa malim, odnosno slabim magnetskim centrom ili onaj sa nekoliko magnetskih centara, to jest takav koga istovremeno zanima više nespojivih stvari, dodje u kontakt sa školom, on za nju neće biti zainteresovan, ili će odmah postat i kritičan, pre nego što je išta mogao da sazna, ili će njegovo interesovanje brzo nestati čim se suoči sa prvim teškoćama školskog rada. To je glavna zaštita škola. Bez nje bi se škole napunile sasvim pogrešnom vrstom Ijudi, koji bi odmah iskrivili školsko učenje. Pravi magnetski centar ne samo da čoveku pomaže da prepozna školu, već mu takodje pomaže i da usvoji školsko učenje koje je različito i od uticaja A i od uticaja B i koje možemo da nazovemo uticajem C.

Uticaj C se može preneti samo usmenim putem, direktnim podučavanjem, objašnjenjem i primerom.

Kad neko dodje u kontakt sa uticajem C i ako je u stanju da ga usvoji, za njega se kaže da se u jednoj svojoj tačci, to jest u magnetskom centru, oslobadja od zakona slučaja. Od tog trenutka magnetski centar je zapravo ispunio svoj zadatak. Doveo je čoveka do škole ili mu je pomogao pri njegovim prvim koracima u njoj . Od tada pa nadalje ideje i učenja škole zauzimaju mesto magnetskog centra i lagano počinju da prodiru u različite delove ličnosti, a s vremenom i u suštinu."

_________________
Hvalisanje je početak sramote.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Gurđijev
PostPostano: ned sep 17, 2017 1:17 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: sub okt 17, 2015 12:36 pm
Postovi: 80
Duhovne škole

Problem je sa školama što su učenja većinom istinita, ali uslijed prenošenja znanja kroz generacije, znanja su obično iskrivljena i to u onom uskom dijelu koji bi trebao dovesti do konačne istine, prosvjetljenja, apsolutne spoznaje. Znanja su iskrivljena zbog toga što oni koji ih prenose ne moraju uvijek biti jednako daroviti kao prethodnici i ne mora biti da su precizno i do kraja razumjeli nauk kojim se bave. Tek neki pojedinci, pa makar izašli i iz škola, uspiju samostalno razviti svoju spoznaju do razine na kojoj mogu reći da su sve shvatili, da su prosvijetljeni. Kako znaš da si prosvijetljen? Tako da znaš. :-) Može te razumjeti samo onaj koji je također prosvijetljen.
Moramo imati na umu da je ova planeta "kokošinjac" jedne grupe hiperdimenzionalnih bića koji se hrane našom sporotitrajućom energijom straha, ljutnje, bijesa... i da im je stalo da nikad, pogotovo masovno, ne spoznamo i ne prosvijetlimo se. S tim u skladu su i njihovi napori kroz tisuće godina da nas spriječe da spoznamo istinu do kraja i shvatimo da smo žrtve parazita i da je zapravo jako lako riješiti ih se. Treba se prosvijetliti i ignorirati sve njihove napore da nas zbune. :-)
A utjecaji i B utjecaji su stvar izbora i potpuno su u skladu s našom razinom duhovnosti koju smo donijeli kao iskustvo prošlih života. Starije duše će biti sklonije B utjecajima, mlađe duše A utjecajima. Njihov daljnji put ovisi i o karakteru duše. Naime, svaka duša ima karakter koji se u 3D-u puno jasnije i jače ispoljava nego kad smo "doma", na 5D. Itd.
Zato sam protivnik škola kod onih duša koje su zrele za samostalan rad na sebi. Takvim dušama je jedna škola ograničavajuća. Treba isprobati više škola i USPOREDITI ih, jer je to jedini način da otkriješ zamke koje su nam postavili naši gospodari da nas spriječe u spoznaji.
Npr. političkom odlukom je u Zen Budizmu ukinut postepeni Satori. Ispravnim je proglašen samo onaj iznenadni trenutak kad shvatimo da je sve jedno. Postepeno spoznavanje je proglašeno neadekvatnim. A to je potpuna besmislica.
Ako se upustimo u uspoređivanje raznih učenja i škola, otkrit ćemo da je svaka škola u suštini ista. Pa čak i velike religije se služe svim elementima koje imaju gnostičke i ezoterične škole, ali ih tumače na način da ih iskrive i svoju pastvu podrede svojem utjecaju. Najvažnija tehnika je odvajanje boga i čovjeka u svijesti čovjeka. U taj procjep se ubacuju veliki religiozni sistemi i "tumače" božju namjeru. Kad je duša mlada, a to je velika većina od današnjih trenutnih 7 milijardi žitelja ove planete, takva vjerovanja su adekvatna njenoj sposobnosti da spozna i postaje laka žrtva takvog sistema. Npr. Katolička crkva je u srednjem vijeku dekretom ukinula vjerovanje u reinkarnaciju. Zašto? Pa zato jer onda ona ostaje jedini tumač božje namjere i naš, po tumačenju crkve, jednokratni fizički život, prolazi u ovisnosti od onoga kako nam je crkva predočila stvarnost. A to je da možemo lako završiti u Paklu ako je ne slušamo. Zauvijek. Nema ispravke kroz više inkarnacija. Na taj način postajemo potpuni robovi crkve i ništa drugo. Uostalom, velike religije su i stvorene da bi nas držale ovisnima o sebi i da ih tretiramo kao jedine koje su kompetentne tumačiti stvarnost. Na taj način nas zaokupi, popuni našu potrebu za B utjecajem i mi se svedemo isključivo na A uticaje. Znanost, pogotovo srednja struja znanosti, je u tom smislu jednaka religiji. Zadužena je da nam iskrivljuje znanja i da nas drži u kaosu gdje ništa ni sa čim nije povezano. Na taj način nismo u stanju doći do konačne slike stvarnosti, a to je da je sve JEDNO.


Dakle, kako onda konačno spoznati istinu?
Ima samo jedan način. A to je da treba "povezati točkice". Takvo povezivanje znanja se ne može naći nigdje. Ono se dešava u našoj svijesti. Sve knjige i sve tehnike i svi eksperimenti, koji nam služe da otkrijemo istinu, ne vrijede ništa ako nismo na racionalnoj i pogotovo na intuitivnoj razini počeli spajati sve moguće najraznorodnije informacije, koje nam pokušavaju objasniti stvarnost, u suvislu cjelinu. Prvi znak da smo u tome uspjeli je kad više nemamo "sudbinskih pitanja". To znači da smo stekli alat pomoću kojega svaki detalj stvarnosti možemo razumjeti i ne moramo prilagođavati tumačenje stvarnosti svojoj teoriji. Naime, ako je naša slika stvarnosti točna, tajne za nas prestaju biti tajne.
Konačni rezultat spoznaje je da u potpunosti prihvatimo stvarnost onakvom kakva jest. Više "nemamo primjedbi". Sve je upravo onako kako treba biti.


Sent from my iPad using Tapatalk


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Gurđijev
PostPostano: sri sep 20, 2017 6:28 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: pon okt 04, 2010 10:12 am
Postovi: 192
sector57 je napisao/la:
Krambambuli je napisao/la:
Sokrat je bio C uticaj. :D

To što je on pričao i učio su bili B uticaji. Problem je samo što ga Platon ništa nije razumio i od tog učenja je napravio filozofiju koja je danas A uticaj. Isto se desilo sa Gurđijevim i učenicima ali njegovo učenje je još "svježe" pa se može izvući neka korist.



Razumijem da je Sokrat bio C uticaj, jer on i je bio škola, i da ono što je on pričao bio B uticaj. Neznam sad za to jer ga Platon nije razumio ili je, meni se čini da je.

Nego to na koji je način Sokrat došao do toga da on bude C uticaj.


Verovatno na isti način na koji je i Gurđijev došao, radom na sebi kroz neku ezoteričnu školu kojih je u to vreme bilo i u Grčkoj kao i u Egiptu, Indiji, Mesopotamiji...

Recimo, G. u Belzebubu spominje Pitagorejsku školu koja je bila jaka u Grčkoj otprilike u vreme kada je Sokrat živio.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Gurđijev
PostPostano: sub okt 28, 2017 1:34 am 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: sub okt 17, 2015 12:36 pm
Postovi: 80
https://cassiopaea.org/forum/index.php/ ... 82prnklei1

Čak sam i žestoko napadan zbog toga što sam kritizirao Gurđijeva. Nisam nikad čitao Colingwooda, ali smo obojica došli, barem po Laurinom komentaru Gurđijeva nakon što je čitala Colingwooda, do sličnih mišljenja o Gurđijevu. Pisao sam općenito, da ne uznemirim previše one koji cijene Gurđijeva.
Naime, faza života u kojoj sam, daje mi neku neobičnu jasnost kojom vidim stvarnost. Jest da sam odavno duboko zaronio u proučavanje stvarnosti, ali jako puno uvida sam dobio intuitivnim putem. Ono što sam čitao i razmišljao se napokon počelo spajati na čudesan način, mimo mojeg napora. Onako, samo od sebe. To je valjda slučaj kad prijeđeš tu neku imaginarnu granicu koja nakupljene informacije odjedamput poveže i pretvori u cjelovitu, nedjeljivu spoznaju, uvid. Nemam neku naročitu kontrolu nad tim, dešava se samo od sebe.
Zašto se ovako “hvališem”? Pa pokušavam reći(podijeliti iskustvo) i onima koji su na putu da im se dogodi nešto slično i onima koji se naprežu da iz sebe iscijede uvide, da postoji samo jedan način na koji se stvari mogu dogoditi. A to je da si dopustimo da se dogode bez naročitog naprezanja. Trebamo se staviti u ulogu promatrača stvarnosti, a ne u ulogu “kreatora” sebe ili bilo čega drugog. Na Istoku uvijek kažu da stanemo, da se zaustavimo i budemo. Svako nastojanje strahovito suzuje uvide. Uvidima treba dopustiti da se dogode, a ne naprezati se da ih “ulovimo”. Ali zato stalno moramo biti budni i nepristrani da bi nam se bilo što dogodilo. Itd.
Vjerojatno ste primijetili da zapravo rijetko raspravljam o konkretnim stvarima. Recimo, ne raspravljam opširno, sa bezbroj analiza bezbrojnih detalja iz Gurđijevljevog života ili nauka, već zapažam Gurđijevljeve zablude u kontekstu općeg načina na koji se kroči duhovnim putem. Ni Gurđijev, ni Uspenski, ni Shankaracharyja ni bilo koji duhovni autoritet ikada, bilo koja filozofija, tradicija i sl., ne može se uzeti kao nekakav skoro apsolutni autoritet koji nam je glavni putokaz prema spoznaji. Kroz izučavanje na način koji se Uspenskom ne sviđa i opisuje ga kao: “trčanjem za mnogim hrtovima nećemo uloviti nijednoga”, shvatio sam da je to možda jedini ispravan način da se dođe do uvida.
Najveći neprijatelj spoznaje su OČEKIVANJA. Stvarnost koju izučavamo ne trebamo opteretiti “tumačenjima” unatoč gomili informacija koje smo tokom života prikupili. Stvarnost valja promatrati očima djeteta. Za veliku većinu to “stanje djeteta” je vrlo razumljivo, a istovremeno nedokučivo. Pa, tu je možda ta prelomna točka, kad nam počinje uspijevati vidjeti stvarnost “očima djeteta”, tada se uvidi počnu “događati”.
Zabavno je izučavati Gurđijeva, advaitu, zen, gnozu, budizam općenito u svim njegovim inačicama, tao, Steinera..., mnoge druge znanosti kroz njihovu “službenu” i “neslužbenu” verziju, itd., itd. Zabavno je duboko uroniti u neku od tih verzija tumačenja stvarnosti, posvetiti se njoj i u nekim vrlo rijetkim slučajevima čak i ostvariti prosvjetljenje. Međutim, svaki takav ograničeni put je najvjerojatnije prosvijetljeni individualac sam proširio izučavajući i ono što nije izravno zapisano u njegovoj “školi”. Naime, onaj tko ne nadraste svoju izabranu školu i ne uoči njenu ograničenost, teško da može doći do izravnog, osobnog iskustva da je sve JEDNO.
Neka mi ne zamjeri većina diskutanata koja se voli baviti detaljima, na tome što se volim baviti općim, i tako doći do detalja. Tek kad shvatimo kako se iz općih principa manifestiraju detalji, tek tada smo na putu da nešto shvatimo. Neprestano brskajući po detaljima, nikada nećemo doći do općega. Jedna od temeljnih tehnika Zavjere je da nas zadrži da se što više bavimo detaljima(što mi složno, svi, od sveg srca radimo) i da nikad ne steknemo uvid u temeljne principe. Kad uvidimo temeljne principe i mehanizam kako se temeljni principi manifestiraju u našoj banalnoj svakodnevici, Zavjera se rastopi kao mjehur od sapunice. Ako netko misli da s ovim “mjehurom sapunice” lupam gluposti najtežeg kalibra, moram reći da onda nije shvatio zašto je Zavjera minorna i nužna. Kad shvatimo čemu Zavjera postoji, ona nam prestaje biti potrebna na našem duhovnom putu i ona nestaje. Naši gospodari su toga svjesni i zato se tako silno trude da nas promijene i fizički(genetski) i psihički(kontrola uma-čipiranje i koješta drugo) i podvaljuju nam kiborgizaciju kao bogznakakav napredak u neznam sve čemu, samo da bi u nas mogli potajno uvaliti čipove koji su tu da nas pretvore u kontrolabilne biološke robote. Itd. i tome sl. :-)
Gurđijevljevi “uvidi” su bili često konfuzni, posljedica njegovog nepotpunog razumijevanja duhovnih škola s kojima je dolazio u doticaj. Kao čovjek velikog ega, morao je “dotjerati” svoja znanja svojim vlastitim “tehnikama” koje je prikupio kroz život promatrajući druge. Međutim, njegove zasluge su neosporne u smislu približavanja drugačije duhovnosti od one koju je nudio Zapad. Ponudio je duhovnost i znanja koja je Zapad kroz svoju povijest zatukao u njihovom temelju. Zato je osvježavanje zapadnjačke duhovnosti naukom koja dolazi sa Istoka, vrlo veliki pothvat. Gurđijev je u tome u priličnoj mjeri uspio. Ozbiljno ga se izučava i danas. Ni mene njegov nauk nije mimoišao. Zato jer je Gurđijev nezaobilazan za svakog tragaoca za suštinom svega.
Ne znam koliko sam Gurđijeva učinio ozbiljnim, a koliko neozbiljnim učiteljem za one koji prate ovu temu. On mi je više bio povod da progovorim o duhovnom putu kao takvom, a manje da se bavim njegovim istinama i zabludama. Naime, istine i zablude svatko mora otkriti sam za sebe. Paradoksalno zvuči, ali svi smo mi pojedinačno 100% u pravu. Svatko ima pravo na svoju istinu. Naime, neka druga istina za nas, od naše vlastite, ne postoji.


Sent from my iPad using Tapatalk


Zadnja izmjena: Solaris; sub okt 28, 2017 1:40 am; ukupno mijenjano 1 put/a.

Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Gurđijev
PostPostano: sri nov 01, 2017 8:27 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: pon jun 10, 2013 5:24 pm
Postovi: 52
The octave begins as do in the Sun, then passes into si on the level of the Planets. On Earth it becomes la-sol-fa, which constitutes Organic Life including man. When each individual being in the human, animal and vegetable kingdom dies, the body—or what remains of the body—goes to the Earth and becomes part of the Earth, and the soul goes to the Moon and becomes part of the Moon.

Naišao sam na jedan dio u tekstu, kao što se gore vidi, gdje Ouspensky govori o tom da kada čovjek umre duša ide na mjesec i postaje dio mjeseca. Zna li netko u kojoj knjizi Gurđijev govori o ovome, postoji li uopće takva knjiga ili je to preneseno usmenim putem? Čitao sam Gurđijeva i učenike dosta davno i ne sjećam se da je o ovome bilo opširnijeg govora a čini se dosta bitno. Možda slučajno netko zna nešto više o ovoj temi ili zna u kojoj knjizi se mogu pronaći informacije o ovome.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Gurđijev
PostPostano: čet nov 02, 2017 12:35 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: pon okt 04, 2010 10:12 am
Postovi: 192
Krambambuli je napisao/la:
The octave begins as do in the Sun, then passes into si on the level of the Planets. On Earth it becomes la-sol-fa, which constitutes Organic Life including man. When each individual being in the human, animal and vegetable kingdom dies, the body—or what remains of the body—goes to the Earth and becomes part of the Earth, and the soul goes to the Moon and becomes part of the Moon.

Naišao sam na jedan dio u tekstu, kao što se gore vidi, gdje Ouspensky govori o tom da kada čovjek umre duša ide na mjesec i postaje dio mjeseca. Zna li netko u kojoj knjizi Gurđijev govori o ovome, postoji li uopće takva knjiga ili je to preneseno usmenim putem? Čitao sam Gurđijeva i učenike dosta davno i ne sjećam se da je o ovome bilo opširnijeg govora a čini se dosta bitno. Možda slučajno netko zna nešto više o ovoj temi ili zna u kojoj knjizi se mogu pronaći informacije o ovome.


Prvi put čujem da je Uspenski rekao nešto takvo, ali pokušavam da shvatim o čemu se radi.
U oktavi stvaranja Mjesec se nalazi na noti Re i pošto nam oktava pokazuje kako je sve međusobno povezano i kako Mjesec koji nosi najveći broj zakona 96 direktno zavisi od note iznad nje, Mi, odnosno Zemlje.

On ustvari hranu dobija od organskog života na Zemlji. Od kvaliteta hrane zavisi i njegov rast, a kvalitet hrane mu obezbeđuje nivo svesnosti kod čoveka jer je čovek jedini u organskom životu na Zemlji koji može da podigne nivo svoje svesnosti. Ukoliko čovek podigne nivo svog bića na nivo planeta sunčevog sistema, tada će i hrana za Mesec biti kvalitetnija.

Mislim da je Gurđijev jednom i rekao da, ukoliko bi čovečanstvo dostiglo nivo svog razvoja do nivoa Sunca (12), Zemlja bi postala zvezda a Mjesec bi postao planeta.

Pošto je čovečanstvo u ovom trenutku potpuno pod uticajem Generalnog zakona (48), onda je logično da tako nerazvijena suština zajedno sa ostalom organskom hranom služi kao hrana Mjesecu u njegovih 96 zakona. Nije to baš kvalitetna hrana, ali sasvim dovoljna da održava Mjesec na ovom nivou na kojem je sad.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Gurđijev
PostPostano: pet nov 03, 2017 1:15 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: ned dec 27, 2015 12:22 am
Postovi: 106
"Naišao sam na jedan dio u tekstu, kao što se gore vidi, gdje Ouspensky govori o tom da kada čovjek umre duša ide na mjesec i postaje dio mjeseca."

Kako li je samo dosao do toga.


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 1205 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1 ... 54, 55, 56, 57, 58, 59, 60, 61  Sljedeća

Vremenska zona: UTC + 01:00


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 8 gostiju.


Powered by phpBB © 2010 phpBB Group
BH (BIH) by Šehić Nijaz