lezilebovic je napisao/la:
^Dakle, učenje ti je pomoglo da razviješ "spoljašnje uvažavanje", odnosno takt u odnosu sa okolinom. To znači da proučavanje opusa Četvrtog Puta ipak nije nonsense a ni "kontejniranje" svesti...
Svaki "sustav mišljenja" pomaže sve dok ga ne nadrasteš. I dok ga ne nadrasteš, živiš u "kontejneru". O tome sam ti pisao u mojim obrisanim postovima. Nisi shvatio jer nisi prerastao "škole". Kao i većina ljudi s kojima razgovaram.
Ako moram "crtati" ono što mislim i objašnjavati svaku svoju rečenicu da bi je netko "razumio", pretpostavljam da onda shvaćaš da nismo na istoj razini. Bez obzira tko je "gore", a tko " dole".
Dokle god radimo tehnike po raznim sistemima koje propisuju "škole mišljenja", to je znak da nismo shvatili i da je pred nama još dugačak put.
Kada, recimo, prijeđeš "drugi prag", tada sve one kojekakve "ideje" koje nude "škole mišljenja" postanu tvoja duboka spoznaja, duboko uvjerenje i duboka istina koje se nisi u stanju odreći(radi se zapravo o razumijevanju pa se tu nemaš čega odreći) zbog nekoga ili nečega. Tada uviđaš i ograničenost i izvitoperenost "škola mišljenja". To je i znak da je tvoj um napokon otvoren i da je racionalizacija i verbalizacija onoga što znaš samo pokušaj da izgovoriš ono što se ne da izreći zbog samog ograničenja načina komuniciranja. Nerazumijevanje je neminovno. Naime, u našim diskusijama ne možemo svaki put iznijeti u par tomova koncept iz kojega govorimo u nastojanju da sugovornik razumije onih par rečenica koje zapravo želimo napisati. Ograničenje diskusije samo na Gurđijeva i njegovo konkretno učenje i njegove "vježbe", a bez mogućnosti da ga se dovede u pitanje, je debela "kontejnerizacija". Možda se čak ni on, unatoč svojoj ograničenosti, ne bi složio da ga se tako striktno tumači i primjenjuje. "Samo mijena stalna jest", pa tako i razumijevanje Gurđijeva ne može biti vječno tumačeno na isti način. Sve se mijenja, pa tako i tumačenje Gurđijeva. Veliki nedostatak " škola mišljenja" je obično njihova okoštalost i pravovjernost koja ograničava put sljedbenicima.
Ovo sve pišem zato da bih ukazao i onima koji se još debelo bakću sa Gurđijevom da Gurđijev nije kraj, nego samo početak i da ga ne treba doživljavati tako rigidno. Gurđijev je samo mala pomoć na početku bavljenja duhovnošću, nikako kraj ili sredina našeg individualnog puta. Gurđijev je kao i svaka druga "škola mišljenja" ograničen. Ako je i znao više od onoga što je pružio, nije mogao više pružiti jer dublje spoznaje od onih iz njegove škole se više ne mogu prepričati. Kada to i pokušaš, sve zvuči banalno i razumljivo jedino onima koji su prešli taj nekakav "prag". Dalje nema pragova, dalje je sve otvoreno. Onaj tko pokušava nakon prelaska "praga" racionalizirati iskustva, zapravo nije ni prešao taj famozni "prag".
Sve ovo što sam napisao je pokušaj da opišem što se dešava prije "praga" i da ukažem na činjenicu da, unatoč Uspenskom i njegovom savjetu da ne treba trčati za mnogim hrtovima jer onda nećeš uhvatiti nijednoga, treba trčati poput kornjače iz utrke zeca i kornjače i loviti SVE hrtove. Jednog dana ćeš ih sigurno uloviti. Jedan hrt je samo jedan "kontejner". Kad ih vidiš sve i kad ih možeš usporediti i vidjeti sličnosti i razlike, tek tada ti se počne pomaljati jedna dublja slika stvarnosti koju ti ne može dati niti jedna "škola mišljenja".
Moja "arogancija" nije nepoštivanje bilo koga, moja "arogancija" je samo "smjelost" da izgovorim ono što se "poštovaoci" ovoga ili onoga ne usude izreći ili čak nisu niti došli do razine na kojoj bi možda trebali dovesti u pitanje ograničenu istinu nekakve "škole mišljenja".
Hoću zapravo reći samo jednu stvar; na svom putu, pokušajte biti slobodni, pokušajte razumjeti što je to slobodna volja, bezuvjetna ljubav, pokušajte izučavati i znanost i duhovne nauke i tražite isključivo SVOJU istinu. Kad dovoljno naučite i shvatite, vidjet ćete da postoji samo jedna istina koja se ispoljava na beskrajno raznolik način. Ta raznolikost nas zbunjuje i zavodi i skriva suštinu. Pošto nam iz duboke prošlosti dolaze mnogi elementi znanja iz kojih je moguće rekonstruirati sliku stvarnosti kakva ona jest, možda bi bilo bolje da poklonite privremeno povjerenje tim znanjima dok ih ne provjerite u sebi i oko sebe. Gurđijev je tu samo mali, ograničeni nastavljač, ali ipak u moru kojekakvih "učitelja", jedan od važnijih širitelja izvjesnih znanja.