Baš kad pomislim da sam ga napravio bum šamar,sve pada u vodu,i opet sve ispočetka.Jedini pomak je vjerojatno u brzini reakcije odnosno bržeg prihvačanja toga da nema pomaka ali se mora nastavit dalje,bez samosažaljenja i laganja.

Takva nelagoda mi je prostrujala tijelom dok sam ovo čitao da sam smrzo u stolici par sekundi

Ali dobro je to,drago mi je da je tema malo oživila,lako čovjek upadne u kolotečinu ovakve rečenice su baš osvježavajuće vrate te malo u pravu poziciju u odnosu na rad
Lako je umisliti da si nešto napravio zbog Rada,a ne zbog okolnosti zato jer nisi drugačije mogao.

Da. Ređe mi se dešava da se potpuno poistovetim sa dešavanjima oko i u meni.

Rad na sebi uključuje palačinke, nije to pričam ti priču.

Mislio sam pre svega na ljude koji nisu ni čuli za Rad. Ti si već u boljoj poziciji.

A čemu bi onda služio rad ma sebi ako ne možeš ništa zaustaviti? Zašto onda raditi na sebi? Da si zamišljam nekakvu prosvjetljenost i napredak? Može čovjek mijenjati svoje navike, samo što uvijek imaš nove nadogradnje.

Konačno si postavila jedno zaista odlično pitanje.

Ne služi za rešavanje bračno-švalerskih ili bilo kojih drugih ovozemaljskih problema.

Uspenski je jednom rekao da Rad nikad neće steći veliku popularnost, upravo zbog ovoga.

Ako ne osećaš da ima ičeg više od života i njegovih problema, bolje ne traći vreme na ezoteriju jer postoje mnogo bolje metode za njihovo rešavanje.

Inače se potpuno slažem s tobom da i u životu treba biti pametan i ne raditi gluposti!

Ma da, apsolutno se ne slažem s tobom. Jer ezoterija i rad na sebi,kao i religioznost najdublje ulazi
u tvoje misli i osjećaje, u djetinjstvo, brak, međuljudske odnose, zarađivanje novca, trošenje novca, ovisnosti, u sam smisao života. Zato i jeste najvažniji posao na svijetu.
Dakle, roditelj daje ponešto, društvo ponešto, mediji ponešto...ali radom na sebi sve to možemo pravilno usmjeriti.

I meni se jednom desilo da sam pomislio da sam izašao iz domena Generalnog zakona i ušao u domen Zakona izuzetka a onda su me neka dešavanja navela na zaključak da se tu radilo samo o jednom perfidnijem laganju samog sebe.

..

@Pepeljuga

Znači, da imaš normalnog i poštenog muža, divnu decu, dovoljno novca i za po neki hir i živiš u društvu koje brine o tebi, ne bi ti palo na pamet ništa od ovoga?

Stvarno mi je žao što je život prema tebi do sad bio toliko usrano loš da si se morala okretati i u ovom, za tebe, pogrešnom pravcu.

Pa imaju i drugi ljudi na ovom forumu svoje umove pa neka pročitaju što sam napisala ja, a što si ti, pa neka odluče svako za sebe.
A što se tebe tiče tvoj nick sve o tebi govori.

Meni osobno,a možda i nekim drugim ljudima,je cilj doći prvo do razine "malog čovjeka" ili obyvantela kako je nazvan u knjizi.Imati postojane radne navike,izvršavati kvalitetno zadatke u životu koji su postavljeni ili barem pokušavati,biti točan,imati "prave vrijednosti" a opet nevjerovati u život u smislu da nema ničeg drugog i puno drugih stvari.Ima u meni puno bitange i nešto od luđaka,iako bitanga dominira u smislu nemarenja za važne stvari .Ljudi izvan rada mnogi imaju kvalitete koje su potrebne za rad i bez nekih od tih kvaliteta ni ovaj rad nije moguć,ja kakav sam sada bilo bi laganje reći da želim rad 100% a u životu sam "slab" odnosno nisam došao ni do kvaliteta malog čovjeka ispod kojih je rad iluzija.I uz sve to mali čovjek o kojem govori gurdieff osim što izvršava kvalitetno zadatke u životu ne misli da je ništa naročito,u tome je cijela poanta.On je možda kvalitetean veterinar i tu o praksi porađa teliće ili ovce bez problema,kosi travu i radi na njivi znači agronom,diže kuće ko građevinar i ruši ih,sve u jednom čovjeku i k tome smatra da je to pod normalno,a u tom trenuku je i bilo 1917. 90% rusa je bio ovaj obyvantel o kojem govori Gurdieff,običan ruski seljak.
Također spomenuto je kod pitanja novca u UPZČ ,da jedna od stvari zbog kojih je potrebno plačanje je da se pokazuje ko je slab u životu slab je u radu,ko može platiti da ima više šansi i za rad.Znači biti "uspješan" u životu nije uopće u bilo kakvoj vrsti suprotnosti sa radom,odnosno nemora biti.Jedna od mojih iluzija je bila a nekad i još je da su prodorni i poduzetni ljudi agresivci i nametljivci,jer to opravdava naravno onda mene naspram njih,a ustvari bez ove dvije kvalitete rad je nemoguć jer kako češ ga pronaći?
Biti mali čovjek je več dobra pozicija u odnosu na rad,jer ako je ustrajnost i stav ne odustajem važan u životu,kolko je tek puta važniji u radu?

Tako nesto je meni. Mislim da sam rijesio neke stvari prode jednpom, dvaput, tripu i padnem. I opet sve iz pocetka. Neke manje stvari sam uklonio...

Jedino sto sam skuzio je to da kada padnem da se brze dizem....

Ali moje pitanje mozda nije bilo na mjestu nego, ako smo mi svjesni da nesto ne stima i da moramo raditi na sebi, zar to nije vec neka druga stepenica, ili je to samo mali dio komadica sa maske otpo..???

Bolje je razmišljati da je mikroskopski malecki dio otpao,zbog praktičnih razloga, jer stav "ako je bilo ovako lako preskočiti prvu stepenicu onda ili je ovaj rad diječja igra ili sam ja mnogo jak i močan",prije dovede čovjeka u laganje i mehaničnost.Mislim da kad dođe druga stepenica,znat ćemo,neće bit potrebe za tim pitanjem,dotad traje priprema a svaki put kad mali dio padne to je priprema.

Ej, nisam ni mislio da je ovaj rad djecja igra niti tako nesto ne bi pomislio. Vise mislim da sam mali poput mrava, nego obrnuto...

"Ali moje pitanje mozda nije bilo na mjestu nego, ako smo mi svjesni da nesto ne stima i da moramo raditi na sebi, zar to nije vec neka druga stepenica, ili je to samo mali dio komadica sa maske otpo..???"

Nije druga stepenica.

Odlična riječ nisam dosad znao što znači,lezilebović,@pepeljuga mi je ukazala ne znajuči.

http://vukajlija.com/lezilebovic

Tendencija da postanom u dobrom dijelu baš jedan lezilebović je već tu,lezi lebe da te jedem,sve će doći samo od sebe.Stravična karakteristika protiv koje su bitke teške,lakše ih je najaviti kako baš kaže u gornjem linku,ali mora se,ne zbog života nego zbog rada.

Razmišljam glasno....

Druga stepenica bi mogla biti kad bi osoba vrlo dobro upravljala svojim emocijama. Kad razmišljamo o karikiranim likovima koji su "prosvjetljeni". Oni su mirni, cool, tihi, ozbiljni, ne uzbuđuju se oko ničega.

Vjerojatno vrlo ciljano znaju što rade, zašto nešto rade. Rekla bi kad se takva osoba posvađa, to nije kao kad se posvađa čovjek mašina.Jer čovjek mašina reagira impulzivno, instinktivno, automatski naučeno, što god bio njegov automatizam.

Vjerojatno čovjek na drugoj stepenici vrlo rijetko ili nikako nema zbrčkane osjećaje tuge, straha, očaja, samosažaljenja, mržnje, zavisti, osuđivanja itd. Uglavnom ima razumijevanje sebe i drugih.

Već sam pisala o tome. Produbljivanje ovih negativnih osjećaja zbiva se kad se analiziraju, beskrajno važu sve te priče. Zbog toga je bolje neke svoje priče koje stalno ponavljamo ne ispričati do kraja.

Ovo što sam sada rekla važi za mene, to je MOJ rad. Međutim, poznajem osobe koje nemaju takav problem, koje beskrajno šute. Njihov rad na sebi izgleda posve drugačije, ali također moraju promatrati sebe, pamtiti sebe i mijenjati sebe.

To je ono što je zajedničko svima koji su u radu na sebi, promatrati, pamtiti i mijenjati sebe.

To mi je fudbalski nadimak iz detinjstva. Znaš ono, svi trče po terenu i za dupe ujedaju samo jedan "tehničar" stoji, čeka loptu i sve mu je jasno...