Sada je: sub apr 27, 2024 8:08 pm.

Prijava

Korisničko ime:   Šifra:   Automatsko prijavljivanje  

Vremenska zona: UTC + 01:00




Započni novu temu Odgovori  [ 24 post(ov)a ]  Stranica 1, 2  Sljedeća
Autor/ica Poruka
 Naslov: Geneza!?
PostPostano: sub mar 10, 2012 9:58 am 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen/a: sub jan 24, 2004 11:24 am
Postovi: 4208
Geneza

Prof. Corrado Malanga

Prijevod: Java

Predgovor

Ovaj članak kreira snažnu vezu između iskustva vanzemaljskih otmica, njihove realnosti, i svijeta Mitova. Mi smo reinterpretirali jevrejsku Kabalu koristeći informacije koje su došle iz fenomena vanzemaljskih otmica. Ovo je moderna interpretacija Kabale i skida veo koji je još uvijek prisutan uzevši u obzir Luourianovu studiju.

Mi čvrsto preporučujemo da pročitate, prije ovoga članka, knjigu “Vanzemaljci ili demoni” (još uvijek nije prevedena na engleski, niti na naš jezik) i takođe da pročitate članke: “Fizika vanzemaljskih otmica” (http://www.galaksija.com/metafizika/fiz ... ukcija.htm), “Il tempo and la sua percezione”, “Simulazioni Mentali”(još nije prevedeno na engleski, niti na naš jezik) da bi bili sigurni da možete imati bolje razumjevanje koncepta prezentovanog u ovome članku...

Uvod

Došlo je vrijeme da bacimo svjetlo na genezu Univerzuma.

U prethodnim člancima smo oblikovali određenu ideju o kosmosu, vanzemaljcima, Kreatorovoj ulozi u Univerzumu i tako dalje. Takvi članci opisuju rezultate postignute u našem istraživanju o pitanjima vezanim za vanzemaljske otmice i vanzemaljska miješanja na našoj planeti, unutar limita tehnike koju smo koristili da sasvim ispitamo te fenomene. Mi smo sada u mogućnosti da damo jednu bolju i detaljniju sliku za mapu te oblasti.

Obezbjedili smo te informacije kroz hipnozu, korisan alat za osvještavanje naših otimanih komponenata Duše, kao i kroz mentalne simulacione tehnike SIMBAD i Flaš simulaciju.

Takav sistem mentalne simulacije ne zahtjeva spoljnog simulatora i možete ga koristiti samostalno. Doduše mi ćemo govoriti o ovoj specifičnoj temi u sljedećem članku.
Za sada je dovoljno znati da smo se trudili da koristimo žrtve otmica (one koji su već rješili njihove probleme sa otmicama) kao “gledače u daljinu” ('remote viewers', prim. prev.), takoreći.

Njihove mogućnosti “gledanja u daljinu” su bile ekstremno interesantne i dali su nam ideju koja nam je dopustila da kreiramo organizacionu šemu cijele kreacije. Mi sami nismo mogli vjerovati rezultatima do kojih smo dospjeli na kraju: kakvo iznenađenje!

Ali nastavimo ustaljenim redom.

Jednostavnim riječima, pitali smo komponentu Duše, nakon što se ona izdvojila iz trijade, da opiše neka od događanja u prošlosti i o pitanjima evolucije naše planete. Slušali smo izvjesne izjave koja su bila izgovorene od strane otetih: one nisu uvijek bile rezultat naših pitanja. To je iskrsavalo u oba slučaja: kad smo bili tu da pitamo i takođe kad nismo bili tu. Tokom prve faze oteti sa kojima smo radili nisu mogli kontaktirati jedan drugoga; mi smo omogućili da se njihove izjave uporede tek kasnije.

Trodimenzionalna organizaciona šema koju smo vam prezentovali ovdje predstavlja Kreaciju Univerzuma baziranu na opisima koje smo dobili od komponente Duše.

U takvoj organizacionoj šemi napravili smo glavna podešavanja sa prethodnim hipotezama: ova podešavanja se tiču karaktera i figure Primordijalnog Čovjeka (PM).

Sa “PM” mi naznačavamo izraz i kreaciju Primordijalnog Čovjeka od strane prvog Kreatora, jednog od dva Kreatora proizvedena od strane početne Svijesti.

Mnogi su ljudi nedavno pitali da razjasnimo poziciju ove ličnosti. Mi smo prvo mislili, kad smo tek počeli sa istraživanjem, da je on bio naš dobri otac i Kreator; ali umjesto toga on je u stvari jedna sjenovita ličnost.

Ali hajdemo nastaviti ustaljenim redom i pogledajmo šta se desilo u momentu kad se kreacija probudila.

Velika slika

Mi smo pripremili sliku ispod u želji da bi opisali cijeli Univerzum. Ovo će biti naša referentna tačka, kontura koju ćemo pratiti i upoređivati je sa napisanim opisima događaja, moment po moment.

slika

Beleške:

Secondo Creatore – Drugi Kreator
Coscienza - Svijest
Primo Creatore - Prvi Kreator
Alieni incorporei – Bestjelesni Vanzemaljci
Alieni corporei – Vanzemaljci sa tijelom
Anima Primo Creatore – Duša Prvog Kreatora
Anima Secondo Creatore – Duša Drugog Kreatora
Up – PM (Primodrijalni Čovjek)
Uomo secondo – Drugi čovjek

Ova gornja slika predstavlja cijeli opis Univerzuma, kakvog ga znamo danas kroz izjave komponente Duše koje smo ispitivali.

Svijest i slobodna volja.

Započnimo s vrha i pogledajmo esenciju Svijesti koju smo predstavili kao svijetleći izvor. Svijest je uvijek postojala jer je vječna.

Ali jednog dana (ovo je beznačajni smbolizam: trebali bi smo reći ”perceptivni momenat”: A.N.) ono se probudilo i upalilo.

I Svijest je postala svjesna same sebe u tom momentu (svjesna sebstva a ne postojanja), ali ne zna ko je ona (ne poznaje sebe). Jedini put da sazna je da pogleda sebe u ogledalu ali ne postoji još takva stvar kao ogledalo. I tako Svijest kreira ogledalo za sebe. A ogledalo je u stvari virtualni Univerzum, kao što smo rekli i opisali u našem prijašnjem radu; tako Svijest gleda sebe kroz virtualni Univerzum. U toj tački, Svijest odlučuje da mora sebe doživjeti: ona mora znati a ne samo gledati u sebe kroz ogledalo. Možemo reći da ona mora znati sebe, dotaći sebe i doživjeti sebe. U tom momentu Svijest emanira, kroz čin slobodne volje, željom za iskustvom i ona odlučuje da doživljava bez bilo kakvih ograničenja. Ova misao je kreirala dualizam baš u tom momentu.

Dualizam je osnovni izraz izbora. Drugim riječima, ako odlučim da hoću da imam iskustvo, ja takođe odlučujem da ja mogu da biram moje iskustvo. Tako ja razumijem značenje biranja i njegovog odnosa ka odgovornosti biranja.

Svijest ima uvijek mogućnost da postane svjesna i mogućnost da ne želi da bude svjesna.

Jednostavno rečeno, Svijest ne kreira put i kaže ti “samo idi napred”. Umjesto toga ono kreira put, stavi te na pola puta i kaže “kreni”… i tako ti možeš ići naprijed, ili nazad, zavisi kako odlučiš.

Ovo je aspekt naše Kreacije koji stvara čudan efekat. Ti možeš biti svjestan u Univerzumu i uvijek možeš ići gore ili dolje, desno ili lijevo, visoko ili nisko, i tako dalje. Šta god da radiš imaće plus simbol (+) ili minus simbol (-), a ti si onaj koji bira šta da radi.

U tom trenutku rođena je slobodna volja.

Dva Kreatora

Svijest je jedna; ona nije dualna i ona je vječna. Ona jeste, ona je bila i ona će biti. I tako, Svijest ne može mijenjati sebe, nego samo svoju svijest o sebstvu koju stiče kroz svoja životna iskustva.

Takva iskustva moraju biti življena od strane nekoga ko je već virtualna slika. Takva slika je kreirana od strane Svijesti same i ona je očigledno dualna. I tako, po potrebi, dva Kreatora su stvorena, i svaki od njih je Slobodan da bira šta da radi. Ne može biti samo jedan Kreator, i ne može biti tri Kreatora, samo dva. Zato što je ovaj Univerzum nastao na dualnoj bazi.

Dva kreatora mogu birati dva različita evolutivna puta, i tako kroz njih i kroz njihov izraz, Svijest razumijeva ko je ona u stvari i kako ona jeste, zato što je već razumjela da “jeste” i da ”postoji” kroz prosvjetljenje (inicijalni akt kreacije, inicijalni akt bivanja svjesnim sebe).

Prvi Kreator i njegovi potomci

Željeli smo da skratimo ime Prvog Kreatora sa C1 i mi smo ga stavili sa desne strane promatrača. Ovo je bio nesvjestan i arhetipski izbor.

Takav Prvi Kreator bira da kreira, u svom krugu, perfektno biće kroz kojeg on može da doživljava. Mi ćemo ovo biće zvati PM (Primodrialni (Iskonski) Čovjek).

PM ima određene iskonske osobine. Prije svega, on ima komponentu Duše, koja je odlično povezana sa sebstvom; on je skoro “emanacija” njegovog Kreatora i vremenom, on se pomiješao sa tim.

I tako, PM je stvoren odmah od strane Prvog Kreatora kao skoro perfektno biće; imao je Dušu a takođe je tijelom besmrtan. Predstavljen je Adamom u Bibliskoj Genezi.

Poslije čitanja ovog članka biće jasno da karakteri u našoj priči imaju odgovarajuće karaktere u drevnim knjigama koje se bave Bogom, kao u jevrejskoj literaturi ali takođe i u vavilonskoj, te sanskritskoj literaturi.

Sada moramo da napravimo važnu digresiju da bi omogućili da se razumije zašto u ovim knjigama ima istine o ovoj materiji. Takvi tekstovi ne bi smjeli da se uzimaju doslovno, kao jedan istorijski tekst, nego oni se moraju razmatrati kao mitovi: ne kao legende, niti kao hronološke priče za događaje koji su se nekada desili, nego kao mitovi: to jest, arhetipski simbol za ono što jeste, što je upravo sada i što će biti.
http://www.riflessioni.it/enciclopedia/mito.htm
http://it.wikipedia.org/wiki/Mito

PM kreira vanzemaljce!

PM je besmrtno biće i tako on nije u mogućnosti da iskusi smrt. Stoga, on treba druga bića da bi iskusila smrt umjesto njega. PM predstavlja Adama, koji, da bi bio kao njegov Kreator, kreira u svom krugu; i tako je on počinio u svom putu ozbiljnu grešku (grijeh): grešku (grijeh) arogancije. U hebrejskoj tradiciji Adam postaje, odnosno ono što će tek postati, smrtno biće jer je jeo sa drveta života i smrti, te će biti izgnan iz Raja. Ovaj Adam nismo mi i njegovo istjerivanje se simbolički dešava sada. Moramo da zapamtimo to da se drevni sveti tekstovi moraju interpretirati simbolično, znači van vremena i prostora, zato što oni govore o svemu a ne o tome što je došlo prvo i poslednje, kao što danas ljudi teže da vjeruju.

Ovdje imamo vanzemaljce koji se po prvi put pojavljuju: sve one što ih već znamo…i ko zna koliko mnogo ima tamo onih za koje uopšte nismo čuli!

Vanzemaljci nemaju Dušu i zato oni umiru.

U našoj organizacionoj karti predstavili smo vanzemaljce sa određenim geometrijskim oblicima stavljenim u kristalni paralelopiped koji ograničava njihovo postojanje.

Vanzemaljci vide da je njihov Kreator (Primordijalni Čovjek, PM: koji je drugačiji nego Prvi Kreator, C1) besmrtan, zato što ima Dušu i tako oni planiraju da postanu kao on. Vanzemaljci su stvoreni od strane PM-a po njegovoj slici i prilici, i tako oni čine istu grešku koju je načinio PM prema svom prvom i pravom Kreatoru C1. “Similia similibus concreantur!”
U ovoj tački, vanzemaljci leže unutar kontrole njihovog Kreatora, PM-a, ali se oni i dalje trude da promijene poredak i zauzmu mjesto njihovog kreatora. Da bi ostvarili taj cilj oni trebaju postati besmrtni i tako biti na istoj ravni sa PM-om. I tako, vanzemaljci planiraju da ukradu komponentu Duše od PM-a. Ali PM shvata da se njegova bića potajno pobunjuju protiv njega, te on bježi u dio Univerzuma gdje vanzemaljci ne mogu ući.

Iskustvo smrti

Sada, mi treba da razumijemo to šta je iskustvo i da razumijemo zašto kreacija ima potrebu da kreira dva Kreatora, i zašto oni, u njihovom krugu, imaju potrebu da kreiraju ostala bića.

Treba da razumijemo i to da je Svijest vječna. Ona ima sve osim jednog: smrti. I tako, neophodno je da Svijest sama iskusi smrt. Svijest, zato što je vječna, ne razumije šta znači “početi” i “završiti”. Zato ona traži od svoje dvije emanacije, dva Kreatora, da dožive smrt. Dva Kreatora, čim su shvatili da postoje, takođe odbijaju da iskuse smrt, zato što bi to značilo kraj njihovog postojanja, te onda oni delegiraju njihova bića da iskuse smrt za njih. To implicira da je Prvi Kreator stvorio PM-a sa Dušom i pošto taj PM ima Dušu, on razumije da duša nema osu vremena, te da je Duša tajna za besmrtnost. PM takođe odbija da iskusi smrt, stoga on odlučuje da ne želi da se odrekne te svoje komponente, Duše. Postoji samo jedan put za postizanje takvog rezultata: kreiranje drugih bića, vanzemaljaca, čiji bi zadatak bio da budu domaćini za PM-ovu komponentu Duše. Vanzemaljci bi umrli a PM bi povratio svoju komponentu Duše, nakon što ona iskusi smrt ali na nečiji tuđi račun (ne na račun PM-a). PM ne umire a vanzemaljci su sredstvo kroz koje on doživljava smrt.

Ali nešto nije išlo po ovom planu.

Vanzemaljci, koji su bili stvoreni od strane PM-a se pobunjuju protiv te situacije i njegovog tretmana; zato se PM postarao da oni izgube komponentu Duše jer je previše opasno da je oni drže unutar sebe bez želje da je vrate nazad njemu, zakonitom vlasniku, na kraju svog životnog iskustva.

Neki Vanzemaljci (npr. Lux) su bili lišeni njihovih tijela na koja se kačila Duša; drugi su bili žrtve uništavanja i rata, a PM, koji diriguje svim ovim sa vrha, je u mogućnosti da vrati kući svoje Duše: Mit o Vavilonskom Tornju.

U ovom momentu, Duše koje su imale drugačije iskustvo, razumjele su to da bi vraćanje ka PM-u značilo vraćanje u virtualni zatvor, gdje je PM lično gazda i gdje nije bilo moguće umrijeti, što znači doživjeti iskustvo. Smrt je iskustvo koje je neophodno Duši koja je bila kreirana zbog tog razloga. Duša, ukoliko njen kontejner (fizičko tijelo, prim. prev.) ne umre, ne može se odvojiti od njega i tako ne može imati novo iskustvo.

Strategija vanzemaljaca

I tako su vanzemaljci ostavljeni na miru od strane njihovog Kreatora, PM-a, ali oni ne odustaju: oni prave novu strategiju za opstanak. Oni prave Čovječanstvo (tj. nas).

Ne bilo koji čovjek, nego čovjek čija je DNA zamka za Dušu (ovdje ponovo naglašavamo da komponenta Duše nastanjuje određeni tip tijela, čiji DNA ima sekvencu određene čistoće i pirimidalne baze – vjerovatno dolazi od mitohondrijalne DNA majke).

DNA koja imitira PM-ovu DNA

Vanzemaljci su modifikovali Neandertalsku strukturu, dok nisu stvorili Kromanjonca. A onda su čekali dok Duša ne uđe u njih. Kad je Duša završila u ovim kontejnerima, koji su namijenjeni za zarobljavanje Duše, onda su vanzemaljci otimali ljude koji imaju Dušu, i koristili su ih za sve one razloge koje smo već opisali u našem prethodnom radu, nadajući se da će modifikovati njihovu DNA, tako da bi bili kompatibilni sa komponentom Duše Čovječanstva. Jednom, kad bi taj cilj bio postignut, Čovječanstvo bi bilo uništeno a komponenta Duše, čak i “ob torto collo” bi bila natjerana u kontejnere vanzemaljaca, sada bio-kompatibilne sa njenim prisustvom. Onda, strategija vanzemaljaca bi bila da zaustavi protok Duša u njihova tijela ili da spriječi Dušu da ona izađe iz njihovog tijela. Krajnji rezultat bi bio besmrtni vanzemaljac, nalik PM-u.

Ali gdje naći Duše da uđu u takve kontejnere?

Vanzemaljci vrlo dobro znaju da je PM-u potrebno da njegova Duša uđe u smrtnički kontejner i da onda on uzima nazad te Duše, nakon što one iskuse smrt.

Vanzemaljci strpljivo čekaju da PM počne da koristi kontejnere koje su oni kreirali. Onda vanzemaljci počinju da kidnapuju čovjeka koji ima komponentu Duše i pokušavaju da ukradu, prije ili kasnije, komponentu Duše od njihovog Kreatora, PM-a.

Ovdje imamo početak nove borbe za život i besmrtnost između PM-a i njegovih stvorenja a takva bitka obuhvata i bića koja su totalno nesvjesna svega ovoga: Čovječanstvo!

Ali istina će isplivati.

Drugi Kreator

U međuvremenu, Drugi Kreator je odlučio da prati drugačiju putanju evolucije, ali birajući to, on je izgubio komponentu Duše koja ga nije htjela pratiti.
Mi ne znamo u ovom trenutku kako i zašto se ovo desilo ali po pričama ispričanim od strane otetih, mi možemo zaključiti da se Drugi Kreator nalazi u dijelu Univerzuma koji je dimenzionalno oštećen i njegova Duša je odbila da ga prati tamo. Drugi Kreator je u bi-dimenzionalnom Univerzumu, sudeći po našoj tački gledanja. Ovo je Univerzum koji zatvara samog sebe, sudeći po informacijama koje stižu od Vanzemaljske Aktivne Memoriji uskladištene kod žrtava otmica a tamo ne može biti ni boja, niti tijela.

I tako, sa jedne strane imamo Drugog Kreatora bez Duše a samim tim i bez tijela, a sa druge strane imamo komponentu Duše koja luta našim dijelom Univerzuma bez kontejnera da ga koristi.

Ali kad Duša od drugog Kreatora vidi vanzemaljsku kreaciju (Čovječanstvo), ona pokušava da uđe u te kontejnere, koji su pripremljeni da budu domaćini Duši od PM-a. Stvarna i neočekivana gozba za vanzemaljce!

Nije jasno to šta je Drugi Kreator uradio ali njegovi pokušaji da se vrati u naš dio Univerzuma su propali, zato što se možeš vratiti na ovu stranu jedino ako imaš Dušu, inače si primoran da ostaneš na drugoj strani. Ta strana predstavlja, po Svetim Knjigama, pakao, gdje su đavo i njegova bića (demoni) izopšteni. I, još jednom, mi opisujemo nešto što je arhetipski opisano u svetim tekstovima određenih kultura, kao na primjer, jevrejskoj kulturi. Ali ona nije jedina, kako smo gore napomenuli.

Čak i Drugi Kreator, koga smo skratili u C2, stvara osiromašene kreacije. On stvara te bestjelesne vanzemaljce koje smo mnogo puta opisali. Naročito one koji su ograničeni na korištenje lažnih tijela kako bi mogli uticati na naš svijet; oni koriste takva tijela kao lutkari: lutka koja izgleda kao bjelokosi, šestoprsti, visoki, Nordijac-vanzemaljac odjeven u bijelo; koji nose medaljone oko vrata i imaju simbol dvostrukog trougla.

Drugi vanzemaljac od ove sorte se zove Ra (podsjeća na egipatske Bogove koji su povezani sa ovom figurom). On koristi vanzemaljsko tijelo koje izgleda kao vrlo visoko krilato biće, sa kljunom umjesto nosa i dugom krestom ispod brade, i takođe hipotetičkim trećim okom na čelu. U stvari mi ne znamo šta je to treće oko, ali tako su ga otimani opisali. Oni se sjećaju antropomorfne ptice skoro 11 stopa visoke. (Mi ga zovemo Horus).

Čak i Drugi Kreator koristi svoja stvorenja kao radnike samo da bi ponovno zarobio komponentu Duše koju je izgubio. Ti bestjelesni vanzemaljci pokušavaju da prežive koristeći se komponentom Duše otimanih, kako smo opisali u prethodnim člancima.

Njihov cilj je da načine tijelo ili da koriste nečije tijelo da bi prešli na ovu stranu Univerzuma.(Ovo je moguće samo ako si trodimenzionalno biće). Kada nađu neko tijelo, bestjelesni vanzemaljci koriste komponentu Duše i pokušavaju da je integrišu unutar njih.

Njihov krajnji cilj je da pređu na ovu stranu, kao što smo rekli i tada da odu nazad u Svijest, odakle je Prvi Kreator došao.

Na kraju, njihov prvi cilj je spasiti sebe. Potom žele da žive bez fizičke smrti.



nastaviće se...


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Geneza!?
PostPostano: sub mar 10, 2012 11:28 am 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen/a: sub jan 24, 2004 11:24 am
Postovi: 4208
Pozicija Čovjeka

Čovječanstvo je u prilično kompleksnoj poziciji.

S jedne strane, bestjelesni vanzemaljci, proizvod Drugog Kreatora, dolaze i uzimaju čovjekovu komponentu Duše i pokušavaju da je koriste, tvrdeći da je ona nekada bila njihova, pa je oni žele nazad. Onda, tu su vanzemaljci kreirani od strane PM-a, kojeg je kreirao u svom krugu, Prvi Kreator. Vanzemaljci hoće da otmu čovjeka da bi mu uzeli Dušu, te živjeli vječno i onda bi eliminisali Čovječanstvo zauvijek.

To je Univerzum koje su komponente Duše otimanih ljudi opisale, dok su bili u regresivnoj hipnozi. Pored toga razmatrajući ove izjave koje su dolazile od strane Duše, mi smo morali razmotriti takođe iznuđene izjave koje su dolazile od strane bestjelesnih vanzemaljaca: oni su parazitirali žrtve otmica a mi smo bili u mogućnosti da ih primoramo da uđu u interakciju s nama.

Takvi pseudo demoni su se manifestovali često na senzancionalne načine, pretvarajući naše hipnotičke sesije u stvarne i istinske sesije egzorcizma.

Onda, mi smo uzimali u razmatranje izjave koje su dolazile od strane raznih Luxova, (svijetlećih bestjelesnih parazita), koji su opisivali isti scenario; a onda smo imali i svjedočanstva od strane AAM (Aktivne Vanzemaljske Memorije) koji su opisali istu stvar dodajući nedostajuće dijelove u ovaj scenario.

Načinjene greške

Bilo je jasno, uzimajući u obzir prethodne opise o ovom fenomenu, da smo načinili nekoliko krupnih grešaka koje smo morali da ispravimo naknadno. Prva greška je bila vjerovanje da je Prvi Kreator,C1, stvorio prvo vanzemaljce a potom PM-a kao bolju kreaciju – zato što je on stvoren sa Dušom koju vanzemaljci nisu imali. Stvari se nisu odvijale na ovakav način. U stvari PM je kreiran odmah (i Biblija, dovoljno zanimljivo, tvrdi da je prva kreacija učinjena odmah, bez bilo kakve evolucije; za “drugog čovjeka” - to jest nas – ovo je tačno samo djelimično).

Ovo se moralo nekako verifikovati.

To je učinjeno tako što smo pitali osobe unutar duboke hipnoze da se sjete fizičke strukture prvog kontejnera (fizičkog tijela, prim. prev.) u kojeg su njihove Duše bile inkarnirane. Samo nekoliko njih je počelo sa inkarnacijom u vidu jednog velikog primitivnog majmuna, dok su drugi vidjeli vrlo visoko i veliko biće, mogli bi smo reći, neku vrstu džina.

Dalje potvrde ove verzije su došle od otimanih koji su već bili slobodni od otmica. Kroz korištenje različitih mentalnih simulacija, kao SIMBAD ili Fleš simulacija (koje ćemo objasniti u drugom radu), dobili smo istovijetne opise od njihove komponente Duše, kad smo postavljali određena i direktna pitanja.

PM je kreirao vanzemaljce a vanzemaljci su napravili drugog čovjeka, to jest nas.

Drugu grešku koju smo načinili je bilo mišljenje da je u tijelu otetog bila samo komponenta Duše koja je pobjegla od Drugog Kreatora,C2. Mi smo, u stvari, nalazili takođe komponentu Duše koja je dolazila od PM-a, koji je kreiran od strane Prvog Kreatora, C1.

Druga radna hipoteza, bazirana na seriji hipnoza koje smo izvodili mnogo godina ranije je ova: najvjerovatnije je PM stavio u neke ljude nekoliko komponenti Duše koje su bile zadužene da špijuniraju. Ovo je učininjeno od strane PM-a kako bi on doznao, preko “trojanskih konja”, šta vanzemaljci, njegova stvorenja, kuju njemu iza leđa kako bi ukrali komponentu Duše.
U stvari, mislili smo da, ako vanzemaljci nekako uspiju da ostvare cilj da trajno zarobe komponentu Duše čovječanstva, da će oni onda proganjati PM-a kroz cijeli Univerzum, da bi uzeli takođe i njegovu komponentu Duše, Kreatorovu Dušu, i tako uspjeli da ostvare da ostvare vječan život.

I tako smo mi nekada mislili da je PM nekako špijunirao vanzemaljce kroz neka otimanja. Ovo je u rađeno da zadrži Čovječanstvo na oprezu, "qui vive", i da im pomogne, vremenom, da Čovječanstvo ne upadne u zamku vanzemaljaca. Mi smo održavali, na ovaj način, ideju da vam niko neće pomoći. Zato što, bilo ko, ko stvarno hoće da vam pomogne, zna da je proces sticanja Svijesti ličan proces i ne može se miješati s njim. Drugim riječima nema takve stvari kao “dobri vanzemaljci” ili ako ih ima, oni ne mogu učiniti ništa da vas spasu; ovo je zato što vi morate da spasite sami sebe, kao što vi morate da stičete vaša iskustva sami.

Koristeći ovu tačku gledišta i tvrdeći da su krugovi u žitu kreirani od strane PM-a, mi smo mislili da nam on pomaže iz dva razloga; s jedne strane, on nam pomaže da razumijemo da treba da pogledamo u našu DNA (drvo vječnog života), da bi razumjeli šta će se desiti sa nama i vanzemaljcima; s druge strane, PM nam je pomagao zato što kroz naše spašavanje, on takođe spašava sebe.

Ali tu je bilo nešto što stvarno nije radilo sa ove tačke gledišta. Da je ovo bilo tačno, mi bi smo našli tek nekoliko komponenti Duše kod otimanih koje dolaze od strane Prvog Kreatora, odnosno od PM-a i gotovo sve ostale komponente Duše koje dolaze od strane Drugog Kreatora. Ali stvari nisu bile takve! Naime, broj komponenti Duša koje su dolazile od strane PM-a (znači komponente Duše koje se sjećaju da su bili u njegovom tijelu na početku vremena) je bio skoro 50%.

Previše da bi bili smatrani “trojanskim konjima”.

Bilo je još mnogo toga u priči. Dok smo radili sa stotinama slučajeva, shvatali smo da su ljudi koji su se oslobađali od vanzemaljskih otmica i koji su riješili ovaj problem kroz primjenu naših tehnika (i kroz sesije hipnoze i kroz mentalne simulacije) mogu biti podijeljene u dvije jasne i odvojene grupe, koje su okarakterisane sa dva ponašanja koja su bila vrlo različita. Kroz analizu ovih dvaju skupova, mi smo primjetili da su otimani sa Dušom koja dolazi od Drugog Kreatora bili izvan problema i da nije bilo vraćanja. I obratno, svi otimani koji imaju Dušu od Prvog Kratora, bili su stalno pod napadom. Štaviše, ovi poslednji su mogli da se odbrane od vanzemaljskih napada ali su vanzemaljci i dalje pokušavali da uzmu kontejner i njegovu komponentu Duše nazad. Nadalje mi smo primjetili da, kad su ovi otimani izvodili SIMBAD vježbe, SIMBAD soba je ostajala prazna, značeći da su vanzemaljci eliminisani; ali unutar tog virtualnog područja je još uvijek bilo velik, visok i moćan čovjek, ponekad sa bijelom bradom, koji je izgledao kao džin načinjen od kamena.

Takvo biće je ostajalo nijemo ili je razgovaralo sa dušom na osjećajan način. U prvo vrijeme, komponenta Duše je navikla da smatra ovo virtualno biće kao neku vrstu oca, ili čak gospodara ili Kreatora. Ali na duge staze, najpronicljivije komponente Duše su počele da uviđaju da ih ovo biće u stvari kontroliše i da se takođe ponašao na vrlo nasilan način. Takav karakter, koji je kasnije prepoznat od strane otetih kao PM, želio je da ubijedi otimane da puste vanzemaljce da ih otmu i htio je da ubijedi komponentu Duše da se vrati PM-u, (da se vrati “kući”) na kraju njihovog iskustva na ovom svijetu.

Tako da je bilo nečega zbog čega smo morali da ponovo promislimo i ispravimo a bilo je bazirano na ovim novim događajima. Stoga smo kreirali neku vrstu “anti-PM tima”, grupu bivših žrtava otmica: neki od njih su bili u kontaktu jedni sa drugima a neki nisu bili ni svjesni da su dio tima. Na kraju, ono što se desilo je to da smo razgovarali sa ovim entitetom kroz neke otimane.

Kroz naše istraživanje PM lično je bio taj koji je u stvari tražio da razgovara sa nama. Ovo se desilo unutar perioda od 24 sata u dva različita slučaja: dvoje otimanih koji čak nisu znali jedan za drugoga i koji još uvijek nisu u kontaktu do današnjeg dana.

Hipnotičke sesije sa PM-om

Prilikom ovih hipnoza PM je rekao da je prinuđen da eliminiše čovječanstvo zato što su ljudska bića kontejneri za komponentu Duše i PM se plaši toga da ako vanzemaljci uzmu Dušu zauvijek, onda će oni uzeti i njega takođe. PM tvrdi da se takva stvar već desila. PM tvrdi da je bilo u prošlosti neophodno da eliminiše Čovječanstvo zato što su vanzemaljci previše blizu da nađu rješenje za njihov problem a Primordijalni Čovjek ne može da dopusti da se ovo desi.

Ali PM-ova priča ima nekoliko slabih tačaka. Zašto eliminisati Čovječanstvo? Zašto onda ne eliminisati vanzemaljce? PM kaže da se on plaši vanzemaljaca i da ne može da započne rat protiv bilo koga. PM tvrdi da nema drugog izbora. On je priznaje da ovo nije rješenje zato što svaki put kad on pokrene uništenje koje uzrokuje da se čovječanstvo zbriše, vanzemaljci su i dalje sve bliži i bliži njemu, te prije ili kasnije, takav sistem neće moći da radi; ali PM kaže da on nema drugih rješenja.

U ovoj tački komponenta Duše se pobunjuje protiv PM-ovog govora i počinje da izražava neprijateljski stav prema njemu. PM prestaje da bude dobar otac, i počinje da pokazuje ko uistinu jeste: biće koje želi da gospodari i kontroliše a on je već odlučio da eliminiše čovječanstvo.

Tokom dana koja su prethodila tim sesijama hipnoze, PM je pokušao da ponovo otme oslobođene žrtve otmica koristeći se nasilnim putem da dođe do njih. PM počinje da pokušava da zaplaši otete a takođe koristi i određenu tehnologiju da ubaci klasterni mikročip. Ovaj čip je bio unutar uma, na desnoj hemisferi; potom na lijevoj hemisferi da bi priključio oba na treću komponentu. PM definitivno nije biće koje želi da pomogne čovječanstvu. PM želi nešto drugo.

Tokom SIMBAD vježbe neko nije mogao da eliminiše njega koristeći uobičajene tehnike koje su bile efektne protiv vanzemaljaca. Snovi otimanih su uvijek arhetipski pokazivali PM-a kao dobro biće koje želi komponentu Duše i želi je zaštititi jer ona mora da se vrati svom ocu, to jest njemu.
Izgleda da je bilo moguće spojiti se sa PM-om tokom hipnoze zato što je PM bio unutar otimanog, kao da je PM bio relativno velik vanzemaljski parazit za pobjediti.

Izgleda da je tu bilo nešto više nego jedna direktna komunikacija sa njim.

Prije nego što smo se potrudili da nađemo rješenje morali smo da razumjemo to šta se desilo i šta PM u stvari namjerava. Ali onda, rješenje se pojavilo samo. Mi smo samo trebali dobro da razmislimo jer smo već imali sve podatke koje je trebalo shvatiti. Trebali smo ih samo spojiti.


nastaviće se...


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Geneza!?
PostPostano: sub mar 10, 2012 8:39 pm 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen/a: sub jan 24, 2004 11:24 am
Postovi: 4208
Primordijalni Čovjek i njegove greške

Kad je Prvi Kreator, C1, kreirao PM-a, učinio je to da bi iskusio kroz njega. Da bi izbjegao umiranje, on gradi prvo primordijalnog čovjeka sa dušom jer je htio da on umre. Iskustvo smrti je u stvari jedino iskustvo koje Duša želi da ima kroz fizičko tijelo. Duša ne zna šta je to smrt i njen posao je da živi a potom umre unutar fizičkog tijela. Na ovaj način Duša, pošto je besmrtna, će da razumije značenje početka i kraja: dvije ideje koje su totalno strane za nju. Ovo služi Kreatoru da razumije šta znači ne biti vječan. Kao što je Svijest stvorila dva Kreatora da bi iskusila smrt, oni delegiraju druge da urade to, i tako Prvi Kreator delegira PM-a da iskuša za njega. Ali PM odlučuje da postane besmrtan i tako on odbija da ima to iskustvo. PM čini grijeh na isti način, mogli bi smo reći, kao i njegov kreator. Ovo je grijeh arogancije jer on hoće da postane kao njegov bog. PM je besmrtan. On sam nam je rekao da ima samo jedan kontejner koji postoji u prošlosti, u sadašnjosti i u budućnosti. PM da bi iskusio smrt odlučuje da koristi bića koja su vanzemaljci napravili. Ono što nije mogao da ostvari koristeći vanzemaljce direktno, tj. svoju kreaciju, on želi da dostigne koristeći čovjeka.

Drugim riječima, PM tjera svoju komponentu Duše da uđe i živi unutar čovjekovog tijela, iskuša smrt, te onda on vraća silom tu njegovu komponentu Duše da bi je zatvorio unutar sebe zauvjek. Mi smo natjerani da umremo zato što PM želi da živi vječno.

PM koristi vanzemaljce kao radnike da bi dostigao ovaj cilj; on je prvo obećao vanzemaljcima (koji su njegova kreacija) komponentu Duše Drugog Kreatora kao nagradu; ali će on zapravo da ih na izuzetan način prevari na kraju jer vanzemaljci nisu shvatili da oni rade za lažnog gospodara: nekoga ko jedino brine o svojim ličnim interesima. Glupavi vanzemaljci odrađuju prljavi posao za PM-a.

Tako mi sada razumjemo činjenično stanje. PM se ne plaši vanzemaljaca nego ih samo koristi da bi došao do svog finalnog cilja. Vanzemaljci vjerovatno znaju samo dio ovog projekta. Svijetleći paraziti iz grupe Lux-eva nisu bili definitivno svjesni ovoga kad smo ih to davno pitali. Tom prilikom sam mu istakao, skoro iz zabave i samo da ga isprovociram, da će ih superiorne hijerarhije za koje on radi na kraju prevariti. Lux je ostao nijem i onda priznao da nije razmišljao o takvoj hipotezi. Mi smo na kraju razumjeli ko su superiorne hijerarhije pošto su ih vanzemaljci često spominjali.

Superiorne hijerarhije su PM-ovi!

PM-ovi ne žele da pomognu Čovječanstvu da spasi sebe od vanzemaljaca jer oni vrlo dobro znaju da ako Čovjek pobijedi vanzemaljce, onda je Čovjek budućnost univerzuma. Činjenica je da Čovjek poštuje svoju Dušu, koja je takođe i PM-ova, i da je davno prihvatio ideju umiranja, i takođe da ne želi da se zarobi svoju Dušu. Čovjek zna da smrt ne postoji, nego postoji samo za fizičko tijelo koje je potpuno vještačko, virtualno, nije živo i bez svijesti je. Tjerajući komponentu Duše da bude zaglavljena unutar fizičkog tijela (kontejnera) je poput blokiranja Svijesti: zamrzavanje Univerzuma. Čovječanstvo je budućnost Univerzuma: ne PM.

Osim toga PM ne želi da vanzemaljci pobijede i uzmu Dušu jer bi tada postali nalik svom Kreatoru, i najvažnije, - oni bi uzeli NJEGOVU Dušu jer mi unutar nas imamo ne samo Dušu Drugog kratora, nego i PM-ovu Dušu. I tako, ni Čovjek niti vanzemaljci ne mogu pobijediti i “posmatrač (PM) izvlači najviše iz te bitke”. Čovjek, stvoren na ovaj način je korišten kao zamka za Duše. Duša PM-a je završila u čovjeku, bez znanja o vanzemaljcima koji su ispočetka vjerovali da su unutar čovjeka samo Duše Drugog Kreatora.

Na kraju PM je krenuo da uzme sve, uništi Čovječanstvo i vanzemaljce, te da postane na ovaj način nalik svom Kreatoru.

Očigledano PM govori Čovječanstvu loše o vanzemaljcima i govori vanzemaljcima loše o Čovječanstvu. Nije sve leglo na svoje mjesto: čak i izjave koje su došle od komponente Duše o tome kako ih je PM obmanuo, proklamirajući sebe kao Kreatora i napuštajući ih u ovom dijelu univerzuma i unutar kontejnera u kojim Duša mnogo puta apsolutno nije htjela da ostane.

Kad Duša shvati ovo, njen bijes postaje neizdrživ i to je trenutak kad počinje poslednja bitka.

To je bitka uz pomoć koje Duša pokušava da se otrese od snažne veze sa PM-om. Ali o ovoj borbi ćemo pričati kasnije.

Tada cijela kreacija izgleda kao potpuna propast. Drugi Kreator je izgubio svoju Dušu odmah i možda je to tako jer njegova komponenta Duše nije željela da bude zarobljena. Sa suprotne strane, Prvi Kreator je imao više sreće: bio je u mogućnosti da kreira PM-a i PM je napravio sve ostalo. Katastrofu.

Protoistoriska rekonstrukcija realnosti

Postigavši ovo shvatanje možemo ponovo pogledati našu rekonstrukciju i bolje razumjeti sve

slika


...gore pomenute promjene. Mapa teritorije je promijenjena i izgleda sada, u istoj šemi iznad, vrlo drugačije.

Pa, ono što smo sačuvali je to da je sve ovo zapisano u mitovima ali ne i u istoriji čovječanstva.

Sve što se ikad desilo i što će se desiti. Ovo je zato što u mitovima čovjek nesvjesno opisuje, kroz čitanje holografske rešetke, šta postoji u vječnoj sadašnjosti holografske realnosti. Mi smo već opisali ovaj aspekt u našim predhodnim radovima. Tako, mi tragamo za nagovještajima ovih tipova događaja u samim mitovima.

Onda smo počeli da gledamo mitove o kreaciji. Mitovi o kreaciji su u stvari svi isti. Mi smo bili naročito zainteresovani za mitove velikih civilizacija, od grčkih do jevrejskih, egipatskih, mezopotamijskih, vavilonskih i hinduskih.

U ovoj tački moramo vam dati još jedan dio informacije koju smo dobili kroz mnoge žrtve otmica, kroz one koje su oslobođene i kroz one koje nisu. U mnogim od ovih slučajeva komponenta Duše je pričala koristeći određen jezik koji osoba nije naučila: fenomen ksenoglosije. Takav jezik je bio hebrejski. Nismo razumijevali zašto ali smo morali da potražimo objašnjenje za ovaj detalj. Takođe je bilo otimanih koji su nesvjesno pisali na hebrejskom kojeg nikada nisu proučavali. Bilo je ljudi koji su pisali slova koja su bila vrlo slična onima u proto-kananskom jeziku, kao na primjer aramejski. Na ovaj način se naša pažnja usmjerila na svete tekstove jevrejske religije a tada smo počeli da viđamo sličnosti između PM-a i mitološkog Adama Kadmona koji je predstavljen u Tori.

Ko je bio ova ličnost? Prvi čovjek stvoren od YHWH (Jahve), jevrejskog boga?


Adam Kadmon, Primordijalni Čovjek

Adam Kadmon je ličnost iz mistične tradicije Jevreja koji je povezan sa prvom Kreacijom, sa svojim odvijanjem i sa značenjem njegovog porijekla, zatvorenog u njegove razvijajuće komponente. Sudeći po jevrejskoj egzegezi, čovjek, pošto je on zadnja kreacija koja je stvorena, on je takođe i najkompletniji u Kreaciji i ontološki uključuje sve Duhovne i Materijalne elemente iz svih prethodnih kreacija; zbog svoje kompletnosti to je biće koje je naistinitije za cijelu božansku mudrost. Sudeći po ovoj teoriji, čovjek je esencija cjeline, te on izražava Superiorni Svijet i Inferiorni Svijet; I tako je moguće znati svaki aspekt realnosti pridavajući pažnju samo čovjeku kao biću; onda Adam Kadmon je samo arhetip za cijelu Kreaciju prije nego li je Kreacija završena. Zbog toga je prozvan Adam Kadmon (zbog svoje Primordijalne prirode), što je jevrejski izraz koji znači primordijalni (iskonski) čovjek ili vrhovni čovjek: ovaj princip je sličan i povezan sa principom Sefirota. Adam Kadmon je prvi među partzufimima (personifikacija hipostaze o Božanskom) koji manifestuje sebe u praznini halala (rezultat skupljanja - tzimtzum – “beskonačnog svjetla Božanskog” ili Ein Sof). Ovdje je značajna kombinacija između vrhovnog čovjeka i Kohen Gadol: sudeći po učenjima iz Kabale obe ličnosti imaju reflektujuću duhovnu prirodu u odnosu jedan na drugoga. Kabala opisuje mnogo detalja o Adamovoj Duši koja je ujedinjena sa Evinom Dušom prije postanka (prije nego je GOSPOD “udahnuo dah života u čovjekove nosnice”): u stvari postoji učenje da je svaki par unija dvije Duše i da je Gospod prethodno utvrdio njihovo sretanje tokom života.

Zasnivano na spisima jevrejske religiji, nakon smrti, sve duše čovjeka sreću Adama: one izgleda prekorijevaju Adama zbog njegovog grijeha koji je uzrokovao smrt na svijetu; dok prvi čovjek lično podsjeća njih da svako umire zbog svojih grijehova: doslovna referenca je takođe u Knjizi o Jezekilju 18.4

Drugim riječima, Duša se ponovo pridružuje PM-u, tj. Adamu Kadmonu i ona podsjeća njega na njegov originalni grijeh. Ovo je ono što se dešava u našoj rekonstrukciji.

Znači postoje dva Adama koji su dvije vrlo različite ličnosti. Sudeći po Zoharu, Adam, odnosno Drugi Čovjek, stvoren je od prašine iz Hrama u Jerusalemu: onda je Bog (tj. vanzemaljci) pomiješao četiri vjetra i četiri elementa i donio rođenje predivnog djela a to je Adam; Adam ima takođe nebeske i duhovne elemente, Dušu koju je samo dobio iz Nebeskog Hrama u Jerusalemu od Superiornog Svijeta: tako, zbog načina na koji je kreiran, Čovjek ima elemente od oba, i Superiornog i Inferiornog Svijeta. Ipak, po jevrejskoj eksegezi, Adam nije mogao da vidi kroz božansku viziju sve generacije Tzadikima u istoriji, one pravedne.

Zapravo, oteti sa kojima smo radili, nakon što su postali svjesni sebe, sada mogu da pristupe svim životima za sve kontejnere i ne samo kad su u hipnotičkom stanju.

Adam Kadmon je bio visok do neba i mogao je vidjeti svuda po svijetu zahvaljujući nebeskom svjetlu stvorenom od Boga. Adam Kadmon, veliki prototip Čovjeka, drži devet duša koje su kompletno integrisane. Poslije pada iz milosti, kad je eterični veo Zemlje počeo da spušta svoje vibracione zavjese, originalni Adam Kadmon je raspršio svojih devet matrica duše u Zemaljsko-galaktičko postojanje (devet je arhetipski broj ).

slika

Zohar ističe da Ein Sof daje život cijelom sefirotskom svijetu zato što nije čak ni pojmljivo misliti da su Sefiroti otkačeni jedan od drugoga. Pošto su oni emanacija Boga, Sefiroti su jedno i ne mogu biti podijeljeni: oni nisu božanska “mjesta” božanskog, nego božanski “putevi” kroz koje božansko manifestuje sebe ka čovjeku. Sudeći po nekim kabalistima (iz Lurianove Kabale) ovo je najstrukturnija vizija i koncept o Adamu Kadmonu, Primordijalnom Čovjeku, koja je poprilično različita od Adama Rishona, Drugog Čovjeka. Adam Kadmon je prva emanacija od Ein Sof, koncentričnog poretka Sefirota koji tvore njegov životni Duh (Nefesh) dok njihov zajednički vertikalni raspored formira njegovu Dušu (Rauch).

Sefer Yetzirah skida veo sa kreacije Svijeta. Rečeno je kroz neuporediv i neprevodiv stil, da je živi Bog (PM) stvorio svoj Univerzum kroz Sefer (pisanje – slova), Sefar (brojeve) i Sippur (obračun – računanje – komunikaciju).

Louria tvrdi precizno da je Svijet rođen zahvaljujući akciji slaganja unutar sebe ili skupljanju – Tzimtzum – izvođenom od Boga (Svijesti): kreacija je rođena u praznini i tako bi stvorena.

Rabin Berekhya uči da se Vrhovno izražava kroz neizmjerno snažnu radijalnu svjetlost prije Kreacije. Po Zoharu, sve je kreirano kad je u Drevnim Danima, “onaj koji je Skriven”, onaj koji je Nesaznajan, bez početka i kraja, odlučio da ograniči svoju neograničenost. “Iznenada on rastegnu veo ispred sebe i kroz ovaj veo njegova Realnost počne da poprima oblik.” Sefer Yetzirah (Knjiga o Stvaranju) je najranija postojeća knjiga Kabale o kosmogoniji i kosmologiji. Abraham, ili njegov otac, je bio autor ove knjige. Mi smo takođe naučili da počevši od misteriozne Vrhovne Tačke i onda idući kroz sve različite nivoe Kreacije, sve je samo plašt za nešto superiorno koje dominira. Mozak, koji je umotan u plašt je sam plašt za vrhovni mozak. On je samo maska za vrhovni mozak. Kabala uči da postoje tri Duše. Čovječije fizičko tijelo podržava vegetativnu Dušu.



nastaviće se...


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Geneza!?
PostPostano: čet nov 22, 2012 11:17 am 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen/a: sub jan 24, 2004 11:24 am
Postovi: 4208
nastavak:

Mozak, budući da se nalazi u omotaču, on sam biva omotač nekog drugog superiornijeg mozga. Zbog toga što mu je nadređen, superioran on je samo omotač. Kabala uči o postojanju tri duše. Čovekovo fizičko telo služi kao podloga(nosač) drugoj podlozi koja predstavlja vegetativnu dušu. Zove se Nefesh i to je niža stepenica ili vitalni princip (radi se o entitetu kojeg mi identifikujemo kao Duh: prim.aut.). To je uspavana duša. Nefesh je oslonac fizičkom telu koje ona hrani. Međutim sa svoje strane, Nefesh služi kao podloga jednoj drugoj strukturi, nazvanoj Roua’h. Ona predstavlja srednji stadijum. To je duhovni princip, duša u budnom stanju (ona koju mi identifikujemo kao Duša: prim.aut.). Treba pojasniti da Nefesh i Roua'h nisu različite ili nehomogene esencije ili kvaliteti, već su komplementarne, jedna ne može da postoji bez druge. Na kraju, Roua'h je oslonac višeg nivoa koji se zove Nestamah što predstavlja dušu u pravom smislu reči. I to je taj smisao o kojem se toliko raspravlja i koji je izazvao i nastavlja da izaziva tolike polemike, budući da se u Kabali jasno tvrdi da je neki ljudi ne poseduju (to je multipla duša od PM-a ili Primordijalnog čoveka: prim.aut.).“

Razmišljaj o ovim različitim nivoima ljudskog duha, savetuje Rabbi Simeon bar Yo'hai, i otkrićeš tajnu Večne Mudrosti. Upravo je ona ta koja je stvorila te slojeve ljudskog duha prema liku Vrhovne Tajne”. Naime, po Kabali, sve ono što se nalazi na Zemlji najvernije odražava ono što je Gore. “Ne postoji ni jedna stvar na ovom nižem svetu – tvrdi Rabbi Yits'haq – koja nema svoj homolog (podudarnu stvar) koji upravlja njime u onom višem, superiornijem svetu”.

I tako, nakon što se pokrenu stvari ovde na Zemlji automatski se pozivaju na akciju odgovarajuće više sile koje sve nadziru. Zbog toga Rabbi Elé azar govori o postojanju dva sveta: jednog skrivenog i jednog očevidnog, koji se, međutim, u stvarnosti, stiču i prave jedan jedinstveni svet. (od A. D. Grad, u “Inicijacija u jevrejskoj Kabali” Ed. MEB) Dakle, postoji jedna duša i jedan duh. Postoji jedan prvi Čovek pod imenom Adam Kadmon koji predstavlja kontejner ( tj.u njemu boravi) više duša sa kojima on, kasnije, upravlja na određeni način, i kad dođe kraj on ih ponovo uzima. Postoje dva univerzuma, jedan skriven od nas (onaj koji pripada drugom kreatoru). Adam Kadmon poseduje dušu duša, koja se definiše kao Nestamah. Sve ovo smo potvrđivali našim regresivnim hipnozama. Stalno nam se vraćalo pitanje sa početka. Ali zašto duše (Roua’h) žrtava otmice, koji su poticali od PM-a radije pričaju hebrejski? Ali, pre nego što odgovorimo na ovo pitanje, otkrili smo jednu neverovatno fascinirajuću stvar. Naime, dok smo ucrtavali u kompjuter grafički prikaz Geneze, primetili smo da smo ucrtali nešto što je apsolutno dobro poznato. Posmatrajući izdaleka naš crtež, primetili smo da smo nacrtali upravo jevrejsku Kabalu.

slika

Keter – Kruna
Binah – Inteligencija
Hokmah – Mudrost
Gevurah – Snaga
Hesed – Ljubav
Tiferet – Lepota
Hod – Sjaj
Netzah – Večnost
Yesod – Osnova (temelj)
Malkuth – Carstvo

Osnova kabalističkog mišljenja je jevrejska Biblija ili Tanakh odnosno Tanah (akronim za “Torah (u prevodu “zakon”), Proroci, Spisi”). Vekovna egzegeza tj. tumačenje Tanaha, koja je već sadržana u halakháh tj.halaha (jevrejski pravni system), u haggadáh (u formi priče), u dva Talmudím tj.Talmuda, vavilonskom i jerusalimskom, i u mnogim midrashím tj.midrašima, već vekovima stavlja interpretaciju svetog teksta u centar života Izraelaca. Rađanje kabalističke vizije se prati od izdavanja knjige Zohar (sjaj), koja je izdata negde oko XIII veka, ili od prethodne Sépher Yetziràh (knjiga postanja ili stvaranja), koja je, međutim, po nekima, više egzegetska nego filozofska i može se pripisati Avramu ili upravo njegovom ocu, oko 1200 godina pre Hrista.

Kabala je mnogo stvari i nijedna od njih. Jedna od stvari koje Kabala predstavlja jeste opis drveta života ili još bolje drvo egzistencije stvorenog Univerzuma, koje u sebi obuhvata i Kreatora.

Postoje tri vrste Kabale ili bolje, tri načina da se napiše ova reč.
Naime, postoji javrejska Kabala sa kojom se mi bavimo, zatim Qabala masonskih i ezoteričkih grupa (kao što je hermetički red Zlatna Zora), i napolitanska Cabala koja putem numerologije tradicionalnog porekla tumači brojeve u loto-u.

http://www.kheper.net/topics/Kabbalah/Kabbalah.htm

Drvo života

U dijagramu, u centru se nalazi stub ravnoteže koji od Keter preko Tiferet i Yesod dolazi do Malkhut. S leve i s desne strane Ketera polaze druga dva stuba: jedan je stub Milosti koji se ostvaruje preko Hochmah, Hesed i Netzah; i drugi je stub strogosti koji se penje preko Hod, Ghevurah i Binah.

XXII ulice

Deset Sefirota je među sobom povezano sa 22 staze prikazane slovima jevrejskog pisma. Kod različitih autora možemo naći različite načine prikazivanja. Najrasprostranjenija polazi od alef od Kether u pravcu Chochmah-a i završava sa tav koje stoji između Yesod i Melkhuth. 22 staze I deset Sefirota zajedno stvaraju 32 ulice o kojima govori Sépher Yetziráh.

Druga predstavljanja Sefirota

U nekim renesansnim rukopisima XVI-og veka, dijagram Sefirota, kao božije emanacije, umnožava se beskonačno. Ovakav prikaz se nalazi u tekstu “Otzrot chayyim (Blago života)” od Chayyim Vital. Pogledajte takođe Giulio Busi, Mantova e la Qabbalah (Skira, 2001).

Četiri sveta

Na početku XIV veka razlikovalo se četiri sveta u stvorenom: 'Atzilúth (svet emanacije), Beri'à (svet kreacije), Yetzirà (svet forme) i 'Asiyá (svet proizvodnje ili fabrikacije). Ovim nazivima se označava variranje vrste uticaja sefirota. Svetom Atzilut-a koji je najbliži Bogu, upravljaju samo nematerijalne sile. Materijalna komponenta se polako uvećava kako se udaljava od Emanatora.
U suštini, Emanator nije ništa drugo do onog što smo mi nazivali illuminator u našim prethodnim člancima.

Dakle, pokušaćemo da prikažemo kako je vizija opisa događaja, koju smo dobili iz razgovora sa dušom koristeći hipnozu ili mentalne simulacije, zapravo opis Univerzuma putem opisa jevrejske kulture.

slika

Samo posmatrajući ovu komparativnu tabelu, možemo primetiti kako, ideološki, likovi prikazani simbolima, dobro predstavljaju mnoge likove našeg malog pozorišta univerzuma. Tako svest postaje Kruna, dva kreatora predstavljaju ženski i muški lik odnosno iskonsku dvojnost.
Prvi Čovek postaje Kralj koji sedi na prestolu, dok sa suprotne strane Gevurah Mračni Ratnik predstavlja prvu kreaciju drugog kreatora, biće bez tela koje će stvoriti bestelesne vanzemaljce, Hod-e.

U ovom kontekstu Daat predstavlja nevidljivog Sefirota odnosno, jedanaesti prikaz tj.predstavu koja se može napisati i prikazati samo ukoliko se ima Svest. Radi se o duševnom delu Drugog Kreatora C2. Možeš ga videti i biti ga svestan samo ako znaš da postoji. Naime, u ovom delu stvorenog univerzuma, on ne bi trebalo da postoji, već treba da bude s druge strane, sa drugim kreatorom. Hod i Netzah su telesni i bestelesni vanzemaljci.

Tiferet je prva predstava čoveka sa dušom gde je Yesod čovek sa duhom ali bez duše, a Malkut
je prazna ljuštura, mitski Golem koji ni sam ne zna da postoji, kopija koju vanzemaljac stvara od žrtve otmice.

Sada možemo da rekonstruišemo našu Kabalu sa ovim elementima.

slika

Coscienza – svest
Secondo creatore – drugi kreator
Primo creatore – prvi kreator
Anima secondo creatore – duša drugog kreatora
Uomo con anima – čovek sa dušom
Alieno incorporeo – bestelesni vanzemaljac
Alieno corporeo – vanzemaljac sa telom
Uomo senza anima – čovek bez duše


Kako se može primetiti iz naše rekonstrukcije, naša se potpuno podudara sa predstavom jevrejske Kabale, ali ima nekoliko važnih razlika. Po jevrejskoj tradiciji, u crtežima koji oslikavaju drvo života, a koje međutim, mi tačnije označavamo kao Drvo Egzistencije, može se primetiti da postoje nebrojene varijante na originalnu temu. Pre svega, neki crteži prikazuju Daat, dok ga drugi isključuju iz finalnog prikazivanja.

Ovo isključivanje se pravda maglovitim i nerazumljivim raspravama između većinskog dela stručnjaka iz rabinskog sveta. Uzima se u obzir i činjenica da interpretacija Kabale nije jasna čak ni onima koji su je predložili na osnovu originalnih tekstova koji su prilično hermetički. Mi, međutim, znamo šta znači “skriveno” zato što naše tumačenje tj, interpretacija ne dovodi u sumnju. Duša Drugog kreatora ne bi trebalo da je ovde, već sa druge strane i niko ne može da zna da ona postoji. Osim ukoliko se ne poseduje Svest.

Drugi aspekt koji stvara zabunu povezan je sa brojem veza koje se ostvaruju između različitih Sefirota. Često se čini da te veze prolaze iza drugih veza, ponekad ispred, a ponekad ce čini da su sve u istom nivou, i to se dešava stoga što je struktura Sefirah-a trodimenzionalna kao što smo je mi rekonstruisali, ali ne samo to. Ovih veza bi trebalo biti, po tradiciji, tačan broj koji odgovara broju 22. Što se toga tiče, u Tori je to izrazito jasno. Pošto ima 22 originalnih arhetipova, ima 22 Tarot karte koje je Bog Teut poklonio čovečanstvu i koje predstavljaju ključ za čitanje jedne izgubljene Teutove knjige koja je navodno postojala i koja bi sama predstavljala staroegipatski prikaz lurijske kabale.

Takođe ima 22 Autiuth, šablona, opisanih u Sepher Yetzirah ( Sefer Jecira) pomoću kojih je Štampar (Bog) stvorio Univerzum.

Dakle, ovi šabloni ili tačnije, ove 22 osnovne operacije pomoću kojih je univerzum stvoren, predstavljaju takođe sve moguće interakcije između komponenata Kabale. Po tome, sledi da neke interakcije izgleda ne postoje, dok su druge realne. Svest o tome da Daat postoji, dozvoljava nam da razumemo ono što, sve do danas, kabalisti nisu razumeli: da postoji interakcija između Daat i Drugog Kreatora i interakcija između Daat i čoveka sa dušom (Tiferet), jedinog kontejnera koji je sposoban da je drži u sebi.

Naša rekonstrukcija drveta egzistencije je jedina koja je u stanju da do kraja objasni sve ove interakcije na osnovu vanzemaljskog scenarija, koji smo mi, u toku svih ovih godina istraživanja, prepravili i predložili. I upravo stoga što tako stoje stvari, primećujemo da je broj interakcija 23. Dakle, ima jedna interakcija viška. Jedina višak interakcija koja istinski postoji u našem kontekstu jeste ona između Golem čoveka i bestelesnog vanzemaljca. Naime, Golema čoveka je stvorio i njime upravlja vanzemaljac sa telom koji je kasnije stvorio čoveka sa duhom i na kraju čoveka sa dušom i duhom. Po tom kontekstu, bestelesni vanzemaljac nije imao nikakve mogućnosti, niti je imao kakav interes da stvori telo ni da uđe u intereakciju sa njim. Treba da se podsetimo da je, po našoj rekonstrukciji, jedan od razloga zbog kojih Drugi Kreator gubi dušu jeste taj što, idući u drugi deo Stvorenog Univerzuma, gubi treću dimenziju. Gubi mogućnost da postane telo, a s time i mogućnost da se poveže sa dušom preko svoje Dna ( druga arhetipska vizija drveta života, a ne egzistencije).

U nekim verzijama drveta Sefirota, ni ova povezanost ni ona između vanzemaljaca sa telom i Golema, nije nacrtana tj.oslikana. Zapravo vanzamaljac nije stvorio Golema, nego ga je samo modifikovao koristeći genetiku i transformišući Neandertalca u Kromanjonca.


Uloga Golema

Golem predstavlja živo telo, ali sa malo svesti, budući da je lišen duše i duha. Ono je stvoreno kao biljno biće na početku stvaranja, u trenutku kada su sve stvari bile stvorene. Jednom rečju, biljka.

Zbog toga ono, u našoj trodimenzionalnoj viziji, nije postavljen pod centralni stubac, onaj koji sadrži živa bića koja imaju svest zato što poseduju dušu ili duh. Ono, dakle, ne može biti stavljeno pod centralni stubac, već bi trebalo da je izbačeno napred.

U frontalnoj viziji kabalističke rekonstrukcije drveta Egzistencije, ova stvar se ne primećuje, ali ona postaje očigledna ako analiziramo od početka naše drvo Egzistencije u 3D.

Uostalom, da nije tako, izgubili bismo važnu informaciju.

Mi, u stvari, znamo da su informacije koje su uključene u kabalističku viziju stvari, sadržane u mnogo starijim tekstovima kao što je, na primer, Merkaba koja je preegipatskog porekla.

Nasuprot Kabali čija se učenja pretežno oslanjaju na izučavanja rabina Lurije, dolazimo do drugačijeg pogleda kao što je u slučaju sa Merkabom, malo je ostalo od te tradicije koja je dospela u neuke ruke nekih osoba iz New Age-a, koji izmišljaju sve i svašta samo da bi zaradili novac prodajući životnu filozofiju koja je, zapravo, prvobitno imala jako malo sa idejom da treba da bude “prodata”.

slika

Jedan od nekoliko aspekata koji podsećaju na Merkabu jeste opis čoveka koji liči na tri tetraedra od kojih je onaj centrani nepomičan, a ostala dva su u sinhronizovanom kruženju, jedan u smeru kazaljke na satu, a drugi u suprotnom.
Čak i kada ne bismo uzeli u razmatranje da su tako drevni narodi mogli da imaju krajnje geometrijsku i sinhronizovanu viziju ljudskog bića, ne možemo a da ne primetimo da tri tetraedra mogu da se dovedu u sličnost sa predstavama duše, uma i duha.

Dakle, trebalo ja da ovu geometrijsku informaciju potražimo takođe i u drvetu Egzistencije, a to se može jedino ako Golema postavimo u istu geometrijsku ravan sa dva kreatora, a ne na osovinu Svesti.

Ako naglasimo ta tri tetraedra na našem novom grafičkom prikazu, možemo otkriti da je takve tetraedre moguće konstruisati samo ukoliko je Sefirot koji odgovara Golemu postavljen ne pod stubac svesti, već napred. Tri tetraedra se mogu poistovetiti sa dušom, umom i duhom, dok su dva su povezana preko Sefirota koji odgovara Daat-u, Svesti, i tetraedri su, ustvari, ti koji bi trebalo da predstavljaju dušu i duh, dok bi onaj odvojeni i nepomičan,koji se ne okreće, najniži tetraedar, trebalo da se odnosi na prisustvo uma.

Dakle, Golem bi trebalo da ima telo i um, ali ne i duh i dušu.

Ono predstavlja prvog pripadnika ljudske vrste, živog jer poseduje neodređenu mentalnost i stoga ima svest o umu, ali sličan biljci budući da nema znanje o tome da možda postoji. Ili, s druge strane, Golem predstavlja pravu kopiju kontejnera otetog. Kopija nema emocije, ne poseduje sećanja, ako ga, u toku hipnoze, pitaš ko je on, zbuni se i kao odgovor ti daje maksimalno neku brojčanu šifru. Kopija, u hipnozi, nije u stanju da se seća ničega iz svoje egzistencije i ne poseduje pojam o sebi.

slika

Anima – duša
Spirito – duh
Mente – um


Ali šta predstavlja Golem u jevrejskoj kulturi?

Pročitajmo sa Wikipedije:

“ Po mnogima Golem je imaginarni lik u jevrejskoj mitologiji i u srednjovekovnom folkloru. Termin najverovatnije potiče od jevrejske reči gelem što znači “osnovna materija”, ili “embrion”, termin koji je prisutan u Bibliji (Stari Zavet, Psalm 139:16) i označava “masu koja je još uvek lišena materije”, koju Jevreji povezuju sa Adamom pre nego što mu je udahnuta duša. U novijem hebrejskom jeziku, Golem takođe znači i robot.

slika


Prema legendi, onaj ko spozna određene magijske veštine, može da napravi golema, snažnog i poslušnog giganta od gline, koji može da se koristi kao sluga, uposlen da obavlja teške poslove i kao branitelj jevrejskog naroda od svojih progonitelja. Može da se evocira izgovaranjem kombinacije slova alfabeta.

Kaže se da je Golem formiran preko teksta Sefer Yetzirah: ono potiče od Avramove mudrosti i ističe se po tumačenju tajni hebrejskog pisma, zatim Sefirota koji je u vezi sa anatomijom ljudskog tela, sa planetama i mesecima, danima i znacima zodijaka: ove tri figure – čovek, svet i godina – predstavljaju tri kompletna svedoka. Onaj majstor koji bi želeo da stvori Golema, tako kažu, morao bi da se služi slovima kružeći oko glinene forme tačno određenim brojem puta, u saglasnosti sa svim ostalim figurama koje su navedene u Sefer Yetzirah.

Golemu je dodeljena neverovatna snaga i otpornost i doslovno je izvršavao naredbe svog kreatora, kome je postao neka vrsta roba, pa ipak nije imao sposobnost da misli, da govori i da oseća bilo kakvu vrstu emocije zato što je bio lišen duše i nikakva magija od strane čoveka mu je ne bi mogla dodeliti.

U hronici od Ahimaaz ben Paltiel, srednjevekovni hroničar XII veka, kaže da je u IX veku rabin Ahron iz Bagdada otkrio golema u Beneventu, dečaka kome je dat večni život pomoću pergamenta-papir. Takođe u IX veku, po hronici Ahimaaz-a, u gradu Oriji boravili su jevrejski mudraci koji su mogli stvoriti golema, ali su prestali da praktikuju tu aktivnost nakon božijeg upozorenja.

Priča se da je u XVI veku jedan evropski mag, rabin Jehuda Low ben Bezalel iz Praga, počeo da pravi goleme da bi ih iskorišćavao kao svoje robove, formirajući ih od gline i budeći ih tj.oživljavajući ih tako što bi napisao na njihova čela reč “istina” ( na hebrejskom: emet). Međutim, nešto nije bilo kako treba: tako stvoreni golemi postajali su sve veći sve dok jednog dana nije postalo nemoguće služiti se njima: mag je odlučio da se tih velikih golema reši tako što je napisao na njihovo čelo “smrt”( na hebrejskom: met); ali, jednog dana, izgubio je kontrolu nad jednom gigantom koji je počeo da uništava sve na šta bi naišao. Golem, ne kao božanstvo, već kao neka vrsta anđela čija je priroda, po Kabali, tajna, ipak je stvoren od strane svog majstora s namerom da ujedini duhovnu moć sa Božjom Voljom, i kaže se da bi poslužio kao odbrana nekim jevrejskim zajednicama u istočnoj Evropi. Pošto je situaciju uzeo pod kontrolu, mag odlučuje da prekine da se služi golemima koje je sakrio na tavan Sinagoge Staronova, u srcu starog jevrejskog kvarta, gde se, po legendi, i danas tamo nalaze.”

Dakle, pravi pravcati supervojnik, koji se u potpunosti slaže sa našim radnim hipotezama.

slika

Međutim, Golem ne predstavlja samo simbolički prikaz kopije žrtve otmice koji se, možda, upotrebljava kao supervojnik od strane vojske ili kao kontejner od strane naših vanzemaljaca. Golem je takođe mali sivi, takozvani EBE tj. VBB (vanzemaljsko biološko biće), verni i glupi sluga vanzemaljaca.

Neobična životinja koja prima naređenja od svojih nadređenih, koja ne razume šta se dešava kada neki od otetih, prilikom otmice, učini nešto nepredviđeno za ljudsko ponašanje. Siroto stvorenje je u rukama vlasnika koji ga je genetički stvorio i koji ga iskorištava da bi obavljao svoj prljavi posao nad našim žrtvama otmice.

Ljudi bi hteli u budućnosti ovakve robote, kojima će moći da vade organe za svoje potrebe, zatim koji će im čistiti kuću, koje će slati u rat, koristiće ih za seksualne odnose: ići će umesto njih samih na posao, sve u svemu žele da stvore svet Robota praveći istu grešku kao i PM tj. PČ (Prvi Čovek, Adam Kadmon), koji stvara amoralne vanzemaljce koji će stvoriti čoveka isto tako amoralnog, a on pokušava da oživi svoju sliku o sebi bez savesti kojoj bi predao sve odgovornosti za svoje psihotične i nerazrešene želje...


nastavlja se...


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Geneza!?
PostPostano: pet nov 23, 2012 1:29 am 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen/a: sub jan 24, 2004 11:24 am
Postovi: 4208
nastavak:

Četiri sveta

Kako smo ranije rekli, Kabala opisuje četiri nivoa svesti ili četiri sveta:

Atziluth (svet emanacije)
Beri’à (svet kreacije)
Yetzirà (svet forme)
Asiyà (svet proizvodnje ili fabrikacije)

Svetom Atzilut-a koji je najbliži Bogu (Svesti), upravljaju samo nematerijalne sile. Materijalna komponenta se povećava kako se udaljava od Iluminatora.

slika


Svest i dva Kreatora čine prvi svet, svet emanacije. Prava kreacija je ostavljena Adamu Kadmonu i njegovoj eventualnoj zameni koja potiče od drugog kreatora. To je biće koje mi ne poznajemo i koje smo u našoj interpretaciji, na našem drvetu u 3D, identifikovali kao znak pitanja. U Yetziri postoje stvorene kreature kao što su: vanzemaljci sa telom i bez tela, i ljudi bez duše. Najzad, postoji svet fabrikacije kojem pored čoveka sa duhom ali bez duše, pripada i Golem.

Prema tome, Kabala pored toga što prikazuje situaciju čoveka protiv vanzemaljaca i ostalih kreacija, prikazuje i jednu bezvremensku fotografiju, sliku realnosti koja nam govori ne samo ono što se desilo, nego i ono što će se desiti.

Dok fenomen Kreacije silazi odgore i opisano je u dva bočna stupca sefirotskog drveta, čovek koji se nalazi u centru Kreacije, prelazi u stubac koji se nalazi u centru sefirotskog drveta. Sa te tačke gledišta, ono što se desilo i ono što će se desiti, razume se iz sledeće paradigme. Kreacija je stvorila dva kreatora koji su stvorili seriju, više-manje srećnu, podkreacija sa motivom da postanu besmrtne i da imitiraju njihovog Boga i kreatore. Čovek koji isprva predstavlja sredstvo da bi se postigao taj rezultat, kasnije se pokazuje kao gotov proizvod buduće evolucije univerzuma i izdiže se od sveta formacije do sveta kreacije ujedinjujući u sebi dušu prvog i drugog kreatora sjedinjujući sve ono što je vitalno iskustvo da bi se na kraju ujedinilo sa Bogom Kreatorom.

slika


Problem hebrejskog jezika

Na put ka kabalističkom modelu problema vanzemaljaca povela su nas i neka ’otkrića’ potpuno spontana i neočekivana, tj. neizazvana, kod nekoliko žrtava otmice koje su pod hipnozom ili tokom simbad vežbi vođeni sami ili tokom sna i stanja proširene percepcije, pogotovo izvesne oslobođene žrtve, izgovarale su reči na nepoznatom jeziku. Posle tih istraživanja bili smo u stanju da tvrdimo da je taj jezik hebrejski.

Na primer, jedna žrtva otmice, pod hipnozom ili u stanju proširene percepcije, obraća se svojoj duši terminom Asiya. Izvestan broj žrtava ima nadimke na internetu sa asonancom sličnom tom nizu glasova. To biće se sebi obraća kao duši delom ženskoj i tvrdi da se muški deo sa kojim sarađuje određuje kao Šamir, još jedno ime tipično hebrejskog porekla.

Šamir je, čini se, jedno određenje muškog roda, tj. ono što mi prepoznajemo kao duh i što se alegorički rečeno često javlja u simbadima kod žrtava otmice kao ratnik crvene ili vatreno žute boje itd. Zapravo, Šamir na hebrejskom znači takođe i alat, veoma poseban. Postoje razne vrste Šamira i to su predmeti kojima se mogao seći čak i kamen sa velikom lakoćom. Znamo, osim toga, (Zoar 74, a,b) da je Šamir bio u stanju da rascepi i seče bilo šta; eto zašto je bio određen kao ’metalni crv delitelj’ i čak ’crv koji seče’ u Pesachim-u koji je oduvek deo Talmuda.
U petom odeljku rasprave Abot, iz Vavilonskog Talmuda, jasno se označava poreklo ovog oruđa koje bi, kako misli doktor Matest M. Agrest, upravo bilo vanzemaljskog porekla. Kaže se kasnije da je Mojsije poneo Šamir u pustinju da napravi Oplećnjak, bogatu svetu svešteničku odeždu iz antičkog hebrejskog kulta, namenjen Aronu, kako je određeno u dogovoru sa Gospodom, na koji se odnosi čak i biblija (Izlazak 28,9) ’’… I uzmi dva kamena oniksa, i na njima izreži imena sinova Izrailjevih: šest imena njihovijeh na jednom kamenu, a šest imena ostalijeh na drugom kamenu po redu kako se koji rodio. Vještinom kamenarskom, kojom se režu pečati, izrezaćeš na ta dva kamena imena sinova Izrailjevijeh, i optoči ih zlatom unaokolo. I metni ta dva kamena na poramenice oplećku…’’ U Vavilonskom Talmudu (Sotah 48,8) događaj je opisan sa više detalja : ’U početku su imena bila zapisana mastilom, tada im je pokazan Šamir i behu urezani u kamen na mestu onih napisanih mastilom’

Šamir je zapravo ime koje je dato u znak sećanja na osobine ovog specijalnog predmeta. Danas ga predstavljamo kao neku oštru traku ili vatreni zrak. Šamir je, dakle, ime koje označava vatru koja seče i po našem mišljenju je misaoni prikaz Duha.
U jednom drugom slučaju subjekat određuje neke duše kao niz fonema koje uho raspoznaje kao reč ’’aurim’’. U hebrejskom postoji termin ha-urim.
Takva reč nastaje sjedinjenjem dve reči, ha i urim. Urim je nešto što se koristi sa thummin.
Urim i thummin su dve stvari koje se stavljaju u glavu: jedna na desnu, a druga na levu hemisferu i međusobno su povezane nekom vrstom svetlosnog zraka ’’asta’’.
Ponovo ih nalazimo u skorijoj Bibliji Mormona, u otkrovenju koje anđeo Moroni govori Dž. Smitu, proroku ove religije.
To bi bile dve stvari koje bi, prikladno smeštene na mozak, činile da čujemo glas Gospoda Boga koji bi tako mogao da daje, preko njih, uputstva običnim smrtnicima, npr. da vodi pleme Izraela u pustinju posle progona iz Egipta.

Neverovatna je pomisao da bi jedan Bog imao potrebu za nekakvom elektronskom napravom, skoro kao neke stereo slušalice, da bi davao naređenja svojim stvorenjima, ali tako je.
Zapravo urim i tumim su dve stvari koje međusobno deluju jedna sa desnim, a druga sa levim režnjem ljudskog bića koje razgovara sa Bogom i definišu se terminom svetlost i savršenstvo. Termin ha-urim znači svesna svetlost i odnosi se na duševni deo sebe. Tumim se odnosi na duhovni deo sebe i povezan je sa levim režnjem mozga. Moglo bi se pretpostaviti da su ove dve naprave bila dva završetka koja deluju na režnjeve mozga subjekta kao moderni vojni mikročipovi koji menjaju ljudsku svest i bivaju potčinjeni onome što su nekada Jevreji verovali da je njihovo božanstvo.

’’ I metni na naprsnik sudski Urim i Tumim, da bude na srcu Aronu kad ulazi pred Gospoda, i Aron će nositi sud sinova Izrailjevih na srcu svom pred Gospodom vazda’’ (Izlazak 28:30). Urim i Tumim su bili subjekat mnogih razmatranja teoloških interpretacija; ali osim činjenice da su oni bili sredstvo pomoću kojeg je visoki sveštenik razumevao božansku volju, najčešće se slažu da se ne zna šta su stvarno bili. Reči na hebrejskom su prevedene kao ’’jasnoća i pravda’’, sa značenjem svetlosti i savršenstva. Zbog toga što ljudska svest nije duhovno jasna, ni potpuno identifikovana sa božanskom pravdom, izgubila je u potpunosti moć shvatanja prave prirode dva magična draga kamena u džepovima Naprsnika, ili nije u stanju da objasni njihovu snagu pomoću koje je visoki sveštenik mogao da primi i prosledi narodu uputstva Božanskog Zakona. Kao i svo drago kamenje Naprsnika, Urim i Tumim su bili prikladni primaoci odlučnih magnetnih snaga, u odnosu sa Nebeskim hijerarhijama u kosmosu i sa odgovarajućim centrima i svojstvima ljudskog tela. Bili su negativni primaoci pozitivnih snaga i mogao se od njih tražiti savet – ko je imao mudrost da to učini- za alhemičarske procese koje su pratile odlučne duhovne vežbe. Tadašnje prosvetljene vođe su imale tu sposobnost; to je bilo znanje koje je pripadalo Iniciranima. Ali, otkad je inicijacija, pre mnogo vremena, prestala da bude priznata od strane odgovornih za popularno Hrišćanstvo, kao stanje i danas podležno krivičnom gonjenju, ne možemo očekivati da autentična informacija o magičnoj prirodi Urima i Tumima može doći iz takvog izvora. Da bismo je spoznali potrebno je obratiti se učenjima koja potiču iz Škola Misterija, koje je imaju i šire danas kao što su to činile u proteklim epohama. Dva dragulja u džepu Naprsnika imaju značenje slično kao dva kamena na poramenicama oplećka. Oni određuju pozitivne i negativne snage duha; dovode u vezu principe Vatre i Vode; odgovarajuće su spojeni u centrima glave i srca ljudskog tela. Svi visoki sveštenici su probudili ova dva centra, tako da su postali svetlost (Urim) i savršenstvo (Tumim) njihovog tela. Na taj način mogli su koristiti ovo drago kamenje kao pomoć pri vođenju svog unutrašnjeg pogleda u duhovne svetove, gde su mogli čuti volju Nebeskih Bića za svoj narod. Osim toga mogli su otkriti u Pamćenju Prirode koja sudbina je određena za pojedinca ili rasu u bilo kojim uslovima i u svakom vremenu. Urim i Tumim nisu bili lišeni vrline: bili su podstaknuti onim što Boehme naziva ’’bojenjem’’ duha. Ali ako onaj ko ih nosi nije razvio duhovne centre u glavi i srcu, tako da i njih podstakne istom ’’bojom’’ duha, drago kamenje ne bi bilo obdareno superiornim magijskim moćima većim od dva kamena nađena ukraj neke ulice.

Zapravo, svo kamenje bi bilo dragoceno kada bi čovek samo umeo da izvuče iz njih vrline; mada u kraljevstvu minerala, kao u drugim kraljevstvima, nisu sve prisutne vrste jednako važne. Urim i Tumim nisu bili korišćeni nakon Izgnanstva; svetlost i savršenstvo vođa prvog Izraela, kao one kod Mojsija i Arona, nestale su. Asirski sveštenici su koristili kamenje koje je odgovaralo Urimu i Tumimu: zvali su ih Table Sudbine. U Egiptu analogno drago kamenje, koje je nosilo slike Ozirisa i Izide, nazivalo se Svete Table. Njihovo značenje je svugde bilo isto. Označavali su stapanje muških i ženskih moći, ujedinjene snage Sunca i Meseca.

U jednom drugom slučaju, nalazimo se pred jednim posebnim opisom koje nam je oteti prikazao dok je gledao, u viziji koja je pripadala jednom njegovom prošlom životu, gde mu je neko pokazivao ulaz. Ovaj hram bio je prikazan sa dva stuba, ne mnogo velika, koja su predstavljala ulaz. Jedan od ova dva stuba, na čiju se pojavu fokusirala pažnja našeg subjekta, je bio definisan, od strane jedne druge figure koja je pratila subjekat u unutrašnjosti njegove vizije, kao ’’Boaz’’.

Sada treba podvući da naša žrtva otmice ne zna hebrejski ni srodne jezike i nema ni najmanju ideju šta bi mogao biti taj stub koji se, u njegovoj viziji, činio tako bitan. Po hebrejskoj tradiciji, kada je Solomonov hram bio izgrađen imao je dva stuba na ulazu, jedan smešten na levoj strani koji se zvao Boaz, a drugi na desnoj nazvan Jachin.

slika

Ova dva stuba, u stvari, nisu ništa drugo već egipatska verzija dva obeliska hrama Luksor, od kojih se jedan nalazi u Francuskoj, u Parizu, na Trgu Konkord.

slika


Ova dva stuba, gle slučajnosti, su izloženi čak i na ulazu u masonske lože po egipatsko-izraelskom obredu.

Ali kakve veze ima ovaj stub sa problemom vanzemaljca?
Zapravo, ova dva stuba predstavljaju nešto mnogo starije, koje potiče iz sveta Mesopotamije i preobražaj su mita o Herkulovim stubovima, gde se na neki način, s one strane, završava poznati svet i počinje nepoznata misterija spoljašnjeg univerzuma. Tako se, po Kabali, otkriva da su tri vertikalna stuba, koja označavaju ulaz, upravo prikaz ta dva stuba iz Solomonovog hrama.

slika

Jachin znači ’’stabilnost’’ a Boaz ’’snaga’’. Na ova dva stuba su prikačene oznake za žensko i muško, i znaci dva trougla koji se ujedinjuju da bi dali ideju esafala, Davidove zvezde, koja je verovatno revizija crteža Solomonovog čvora. Zapravo, ovi znaci arhetipski predstavljaju sjedinjenje duhovnog i duševnog dela evropskih alhemičara.

slika

http://www.templesecrets.info/pillars.html

Desna ploča sa Božjim zapovestima (Mojsijevih Deset božijih zapovesti) znači osim toga Jachin - beli stub obasjan svetlošću. Leva ploča, Boaz – tamni stub obasjan senkama. Ovo su bila imena dva bronzana stuba podignuta na tremu Solomonovog hrama.

Odmah je primetna analogija sa situacijom vanzemaljaca, gde postoje svetlost i senke, vanzemaljci sa telom i oni bez tela, koji prema mitu predstavljaju pakao i đavola kod katolika.
Na vrhu svakog stuba bila je široka posuda – danas pogrešno definisana kao sfera ili globus. Nebeski globus (prvenstveno posuda sa vatrom) koji se nalazio na desnom stubu (Jachin), simbolizovao je božanskog čoveka. Zemaljski globus (posuda sa vodom), koji se nalazio na levom stubu (Boaz), simbolizovao je zemaljskog čoveka (onog bez duše, zemaljskog u smislu da nije evoluirao). Ova dva stuba podrazumevaju i pozitivan i negativni iskaz Božanske Energije: Sunce i Mesec, sumpor i so, dobro i zlo, svetlost i tama.

Između njih nalazi se Svetilište. Odnose se na Jehovu bilo kao androgeno ili antropomorfno božanstvo.

Kao paralelni stubovi označavaju zodijačke znake za Raka i Jarca, koji su u početku bili postavljeni u prostoriji za inicijaciju i predstavljali rađanje i smrt- ekstreme fizičkog života.
Shodno tome označavaju sunčeve prekretnice u leto i zimu, danas poznate Masonima pod modernim nazivom ’’dva Sveta Jovana’’.

U misterioznom Drvetu jevrejskih sefirota, ova dva stuba označavaju Milosrđe (Jachin) i Strogost (Boaz).

Nalazeći se ispred ulaza u Solomonov Hram, ovi stubovi imaju jednaku važnost kao obelisci ispred egipatskih svetilišta. Kabalistički interpretirano, imena dva stuba znače ’’ Sa snagom, Moj Boravak će biti omogućen’’. (’’Tajna učenja svih Vremena’’ Manli P. Hol, str. 307-8).
U nekim varijantama Tarota, na poleđini karte Sveštenice (Mesec), nalaze se Boaz i Jachin.

slika

Još jednom smo imali poziv na hebrejski jezik, na jevrejsku Kabalu, i na njene nesumnjive veze sa egipatskom kulturom iz koje su Jevreji uzimali punim rukama.

Pre nekoliko godina sreo sam jednu od žrtava otmice, sa veoma ograničenom kulturom, koja nije znala zašto je osećala potrebu da piše na listove papira i da ih zatim uvije nakon što ih je poređala jedan na drugi. Pokazuje mi papire i primećujem da je pisala odvajajući reči na italijanskom od onih na hebrejskom. Prikazivala je Kabalu ali nije apsolutno znala šta je napisala. Uvijala je napisano onako kako su to činili jevrejski sveštenici koji su čuvali napisano kao da je sveti svitak.

PM priča hebrejski

Upoznao sam osobe koje su pisale na aramejskom, ali vrhunac sam postigao kada sam upoznao jednog otetog koji je nakon oslobađanja dobio sposobnost da pređe u stanje izmenjene svesti. Izgleda da oteti još uvek ne može da upravlja procesom već on započinje bez upozorenja. U jednoj takvoj situaciji subjekat je na kompjuteru počeo da piše na hebrejskom, grčkom i italijanskom, menjajući pismo. Interesantna je bila činjenica da su se slova na kompjuteru spontano smenjivala od grčkog ka hebrejskom da bi se vratila na nama razumljiv italijanski.
Sve se dogodilo pred očima svedoka dok subjekat nije imao svest o onome što piše.
Analiza napisanog urađena podesnim prevodilačkim mehanizmima, omogućila je da se utvrdi da je subjekat pisao bilo na italijanskom ili na druga dva jezika iste razborite rečenice.
Prenosim ovde, redom, šta je tom prilikom bilo napisano, od jednog ka drugom jeziku, a da onaj koji je pisao nije znao ni da promeni tabelu sa jezicima na kompjuteru:
…Subjekat, u prisustvu svojih rođaka, četuje na kompjuteru sa jednim svojim prijateljem, kada započinje čudna komunikacija. Subjekat ne priča sa svojim prijateljem već komunicira. Na neki način komunicira sa nekim u nekoj drugoj vremenskoj dimenziji…

Ne treba da se bojiš, bićeš tamo kad vreme ljudi dođe kraju, imaćeš pristup, ne lako ali naći ćeš ljude koji će ti pokazati mračan put koji je obasjan svetlom iz kamena. Tabla će biti na kraju puta, ti bože apsolutni, nemoj se udaviti sumnjajući u sebe. Kralj koji čeka neće ostvariti spasenje svog naroda. Tabla će biti na vratima velike prostorije. Da bi stigao moraćeš se susresti sa onim što već poznaješ. Biće lako izazvati lavirint užarenih bodlji. Na kraju, stavićeš svoje ruke na kamen, crvena boja teći će iz tvojih ruku i njima ćeš navlažiti svoje usne.
Pričaćeš glasom svog naroda. Ali neće biti dovoljan samo jedan jezik, vrata će se otvoriti i ući ćeš ponovo u prostoriju sa vatrom, sići ćeš u vrtlog vremena: sve će poništiti sve i kada se vatre otvore pred tobom ponovo ćeš naći narod bogova. Velika borba, atomske energije obaviće ljude. Veliki bog će nestati. I kralj velike piramide popeće se na presto nove Marne, vratiće se svom narodu. Ali kralj je koristio oholost, beskorisne reči, da opravda onoga koji nije napustio trag. Keops, Oziris ostavio je kralju veliku količinu informacija. Sva mesta oko Zeda, mesto gde se dodiruju nebo i zemlja, gde je i Enoh predvideo velika premeštanja, oni koji žive zajedno sa vremenima pripadaju carstvu neba. Ti nećeš nestati Keopse. Riaš je spas, prati spasenje. Riaš izbija iz voda Maska.
Biće ljudi od lima, nećete moći da pomirišete vazduh. Ljudi obučeni u srebro, mesa već uništena unutar velikog božanstva…


U ovom trenutku subjekat počinje da piše na hebrejskom: iznosimo prevod koji smo pokušali da izvedemo…

Poseti naš život da vidiš u uglu našeg salona mir i tišinu; veliki čoveče ti znaš kako napred, zašto se bojiš? Dete odraslo na zelenim granama, da pije sa potoka znatiželje…
Došao je trenutak da nastaviš ono što nisi završio.
Pogledaj u sebe i dopusti da te moje misli ’’odvedu s one strane realnosti’’
(zapravo, bukvalan prevod je: ’’uzmi ih bez realnosti’’ a pokušali smo da prevedemo ne znajući hebrejski: prim autora).
Najveći dar je naše duhovno razvijanje. (ista rečenica je perfektno ponovljena na italijanskom).
Duhovni razvoj je dar koji možemo dati sebi. Potamneti dijamant da bi se saznala svetla budućnost čoveka, ti znaš, ti možeš, nisi slučajno rođen sa tim poreklom. Naš narod će proglasiti spasenje, mir, dinastiju Davidovu. Ne dozvoli da budeš zarobljen na marginama vremena. Ti si izabrao.
U ovom trenutku razgovora izgleda da oteti komunicira sa svojim sagovornikom, koji ne može da shvati sa kim zapravo četuje, govori mu nešto o vremenu i prostoru i piše:

vreme…mesto X,Y,Z.
Oteti odgovara, komunicirajući sa njim na čas, ali piše:
P(x,y,z,t).
c= c= l/t
s²=c²(1-3) ²-(10-4) ²-(3-1) ²-(2-5) ²=
Zatim nastavlja svoj razgovor…
Pripadam Davidovim sinovima, Noa, mesija učen da prati glas Boga, je blizu.

Sagovornik onda dodaje:
hmmmmm… malo sam zbunjen… šališ se sa mnom biblijskih proporcija, zar ne
a naš oteti kaže:
Nemoj se zbuniti, pratićeš naš narod kada budeš spreman da pokreneš spravu. Mesija gleda i čeka.
Svi narodi svesni energije slušaće me, ove poruke su sve češće.

Sagovornik koji više ne zna šta bi počeo pokušava da razgovara i odgovara:
ovde pričaš o krugovima u žitu?
A oteti odgovara:
ovo je bio naš prvi pristup, ova komunikacija je neposredna
Ovde subjekat piše neku reč na hebrejskom koju ne možemo prevesti, a zatim piše
Yehoshua (sa cirkumfleksom iznad ’’e’’ i ’’s’’ i kvačicom na u. Kompjuter na kojem kucam ne predviđa ove akcente za ova slova)
Spasenje će se vratiti, sine Davidov (ove poslednje tri reči su napisanje na grčkom).
Sine Davidov slušaj, ne počinji žestinom, Kralju judejski (na hebrejskom) video sam nuklearnu eksploziju…i bio sam obučen u zlato: ne misli na prošlost, prošlost nikad nije sada i zauvek. Bog je u tebi (na grčkom).
Duša je deo Boga (na grčkom).
Jedno ime koje se ne može izgovoriti na hebrejskom…je sin Božiji. (na grčkom. Bog na grčkom preveden zvuči Zeus: prim.aut.)
Ti si sin, sin čoveka i boga.
Bog (na grčkom) je u tebi, otvori um (obraćajući se svom sagovorniku na drugom kraju interneta).
Vreme je da se napusti ovaj svet.
U Alnitaku vlada matematika, ništa nije život, sa svojim stanovnicima sve je virtuelna vizija, ne možemo ući u rat, mi božanski narod, pomozite nam, mi se vraćamo.

Komunikacija se nastavlja sa pitanjima i odgovorim za kojima nema potrebe u ovom članku. Još jedina zanimljiva stvar koju oteti kaže je sledeći izraz:
Naša ćerka komunicira sa tobom…itd.

Ovaj razgovor dostojan najkomplikovanijih Dosijea-X, zapravo pokazuje posebne karakteristike i pribavlja nam neke važne podatke. Pre svega povlašćeno korišćenje hebrejskog, serija promena akcenata i oznaka, čak i matematičkih, koje se ne mogu ostvariti u kratkom vremenu a, koje su se sagovorniku prikazivale momentalno i koji ima na raspolaganju čak i ispis sačuvane istorije razgovora.

Subjekat koji razgovara, daje informacije o svom identitetu. On priča jezik očeva koji vidimo da je hebrejski. Jasno kaže da je narod Alnitaka (glavna zvezda sazvežđa Orion), tj. mesto na kome, po našim rekonstrukcijama, živi vanzemaljac, nazvan Horus, sada mesto na kome se sve dešava virtualno i gde se vanzemaljci smatraju živim mumijama i bez nade.
Subjekat koji govori preko našeg otetog, koja je bila ženskog roda, zove je ’’naša ćerka’’.
Ovim izrazom se manifestuje u simbadima uvek i samo figura Čoveka pretka Adama Kadmona, stvaraoca vanzemaljaca i eksploatatora naših otetih.

Matematičkim znakom dodaje pojam ’’c’’ tj. brzinu svetlosti, zatim dodaje vreme i niz prostornih promenljivih. Moramo primetiti da oteti, koji je postao ’’nesvestan medijum’’ otkad ga je ovaj PM oteo, nema matematičku osnovu da bi razumeo šta piše. PM se zatim baca u jednu matematičku sekvencu, prvo pišući jednu jednostavnu diferencijalnu jednačinu, a potom skicira matematičku seriju koju na licu mesta ne mogu interpretirati.

Kaže da univerzum nije lokalni ni u prostoru ni u vremenu i da postoje dve stvari koje možemo učiniti, jedna da nađemo neku vrstu tablice ili možda knjigu za ’’aktivaciju’’, inače se oni ne mogu vratiti. PM smatra da krugove u žitu prave oni, i čak i ta pojedinost nam se jasno javila još od 2002.

U hipnozama na ovom subjektu čak u prisustvu lekara bolnice Santa Kjara iz Pize, subjekat je već pričao semitske jezike i u stanju je da paranormalno sarađuje sa virtualnošću na veoma jasan način.

PM je u prošlosti pokušao više puta da ga blokira, da ga kopira, da umetne dva čudna mikročipa u lobanju (možda mitološke urim i tumim o kojima smo ranije pričali) ali je duša izgleda otresla PM-a i od onda subjekat izgleda kao da nije ni otet ni uznemiren od ovog Adama Kadmona koji želi da dođe da živi u našem svetu (na račun nas i vanzemaljaca).

PM kaže da ne može ratovati sa svojim bićima. Ova činjenica, koja proističe iz konverzacije, identična je onome što proističe iz naših podataka, dobijenih korišćenjem drugih žrtava otmice koji su oslobođeni. PM ne ubija svoja bića, ali ne ide do etičkih granica, zapravo zato što mu služe da obavljaju prljave poslove protiv Čovečanstva.

Još jedna opšta pojava u ovom razgovoru se odnosi na postojanje jedne naprave ili nečeg sličnog čime se mora upravljati da bi PM mogao da završi svoj posao.

Da li je hebrejski moderan jezik?

Ali PM ne može govoriti hebrejski čak iako to duša kaže pod hipnozom. Ona kaže da je hebrejski jezik, jezik očeva. Tako smo morali sprovesti jezičko istraživanje o hebrejskom jeziku, da bismo videli odakle potiče ovaj splet glasova, koji tehnički ne mogu biti stariji od 1700 godina pre Hrista. Dakle, ovo ne bi mogao biti jezik kojim priča PM… biće koje bi tehnički bilo staro koliko i Univerzum.

Hebrejski ima jednu zanimljivu karakteristiku. To jeste jezik, ali predstavlja i skup brojeva i formula. Neko misli da je jezik koji je Bog dao Avramu takođe i nešto što sadrži i njegov DNA, to je jedan niz uputstava, arhetipskih, pomoću kojih je sačinjen Univerzum, dakle više od jednog jezika već niz formula koje opisuju sve. Najuvereniji kabalisti čak i Bibliju prevode brojevima i veruju da uspevaju da odgovarajućim programima predviđaju koristeći taj njihov sveti tekst kao neku vrstu tajne šifre gde za svaku reč i svaku grešku u reči postoji neka oblast koja ih identifikuje vremenskim razdobljem.
Jednu stvar ipak znamo. Jevrejski narod kao takav nije nikad postojao. Ali počnimo rečima Loredane Bjanki i sagledajmo situaciju.

’’Istorijska stvarnost nam kaže da Egipćani nisu imali robove, jer nisu bili imperijalistička i osvajačka država; u periodu kada su Jevreji teorijski boravili na obalama Nila, prisustvujemo invaziji Hiksosa. Ime potiče iz hijeroglifa Heqa Kasut sto znači ’’vladari stranih zemalja’’. Ovaj napadački narod poreklom semitsko-kananitski dolazio je iz Anatolije i znao se ušunjati u Egipat iskoristivši prazninu u političkoj moći. Kada su osvojili Menfis oko 1700. godine pre Hrista, sa kraljem Salitisom, Hiksosi nisu uništili politički i administrativni sistem Egipta već su se jednostavno stopili sa društvom, usvojivši kao glavni grad Avaris a kao svoje glavno božanstvo Boga Zla Seta, brata i ubicu dobronamernog Ozirisa.

Osim njega usvojili su i dva kananitska božanstva, Anat i Ištar, ostavljajući, međutim, egipatskom narodu slobodu kulta. Ovo trojstvo istrajalo je tokom dve Dinastije , XV i XVI, tokom kojih su vladari Hiksos (među kojima se ističe ime Khyan, pravog Julija Cezara te epohe) proširili svoj uticaj u Palestinu, Krit, Anatoliju i Nubiju. Paradoksalno, Egipat se oslobodio jarma stranaca i ponovo postao nezavisan upravo zahvaljujući intervenciji nubijskih kraljeva, iako Hiksos narod nije napustio zemlju, već nastavio da živi pomešan sa faraonskim multietničkim društvom, barem do dolaska Eknatona, ’’heretičkog’’ vladara koji je nametnuo kult Boga Atona, solarnog diska.

Zbog ovog pitanja su ispisane reke mastila: nekoliko godina nakon verovatnog svrgnuća Eknatona ili barem njegove smrti, Biblija umeće poznat događaj Egzodusa jevrejskog naroda iz Egipta i iz ropstva. Slučajnost koja istorijski nije verovatna, i koja je u monoteisti, Eknatonu prepoznala Mojsija, monoteističkog vođu Izraela. Jevreji su sa sobom poneli jedan objekat koji je imao iste dimenzije kao sarkofag koji se nalazio u Prostoriji Kraljeva u Keopsovoj piramidi: Kovčeg Zaveta možda nije napravljen od strane istog Mojsija već je bila krađa jednog objekta neverovatno moćnog u kojem se upravo materijalizovao Shekinah, prisutnost Boga. Dakle, nije teško pretpostaviti da su Jevreji, koji su bežali iz Egipta, bili lično potomci Hiksosa, obožavatelji jednog muškog božanstva, moćnog i osvetoljubivog, kakav je egipatski Set, praćen međutim jednom ženskom i materinskom ’’svešću’’ , na potčinjen način ali ne manje strašnom i moćnom, jer je mogla da hrani ( Mana pustinje) i ubije. Shekinah, prikazana kao jedna svesna suština, koja pati i plače zbog telesne krivice svojih sinova, sigurno je bila oblikovana po figuri Boginje Izide, sveprisutnoj u našim člancima kao arhetip prvobitne Marke Zemlje. Izida, posle smrti svog muža Ozirisa, od strane brata Seta, biva zarobljena i okovana kao robinja istog Seta. Nemoćna, kao gospa Magije I Elemenata, plače, očajna je, upravo očajna zbog dramatične situacije u kojoj se nalazi. Sekinah, koja plače i pati zbog sudbine Izrailja da živi u Izgnanstvu, predstavlja smisao Čoveka koji je prinuđen da se materijalizuje, da živi u jednoj dimenziji koja nije njegova, koja nije odgovarajuća za njeguvu božansku unutrašnjost. Svaki čovek je, dakle, za Kabalu, jedan Bog, značenje Davidove Zvezde kao ’’kako na Nebu, tako na Zemlji’’ preuzima svo njegovo značenje. Božansko postaje ljudsko, svako naše delovanje, čak i najprostije, može usloviti zvezde, galaksije, duhovne svetove. Izida plače zato što je zarobljena, zato što je univerzum dadilja Bogu Haosa i neplodnosti: njena želja je da stvori Horusa, spasioca, onoga koji će zauzeti mesto Ozirisa, zbacivši uzurpatora Seta. Shekinah plače zbog izgnanstva Čoveka iz Ein Sof , iz zajednice sa božanstvom (Istočnjaci bi rekli iz Nirvane), ali želi da stvori spasioca, Mesiju. Kabalisti, počevši od Bahira ali po jednoj narativnoj liniji koja se manifestuje u sledećem Zoharu, nam govore da smo mi, ljudska bića, Mesija. Mi, sa našim beskrajno malim delima, uslovljavamo beskrajno veliko. Mi stvaramo Haos, Zlo: Adam je izašao iz božanskog, želeo je da eksperimentiše sa materijalnim i eto nas, zarobljenici u jednoj niskoj dimenziji, u dodiru sa tamnim i zbunjujućim energijama, koje nam ne dozvoljavaju da vidimo prvobitnu svetlost odakle dolazimo. Značenje izgnanstva je izgnanstvo Adama iz Zemaljskog Raja, ali i beg Izrailja iz Egipta, njegova vavilonska zloba, Iseljeništvo nakon uništenja Jerusalimskog Hrama i svi pogromi i progoni koje su Jevreji pretrpeli, skoro pasivno, u njihovoj istoriji, do momenta konačnog uništenja sa nacističkim Holokaustom, tokom Drugog svetskog rata. Danas je Izrael jedna imperijalistička država, za pedeset godina je vodila pet ratova, potpuno u ratnom duhu Hiksosa: ali je izgubila Shekinah, izgubila je kabalistički duh. Kabalista je inicirani, koji traži prisustvo Boga u svetu.“

slika


Zapravo, upravo mitološkoj ličnosti, Isusu iz Nazareta, nije padalo na pamet da govori hebrejski, već je govorio aramejski, jezik koji je preteča hebrejskog.
Aramejski je veoma stari jezik, nosilac velikih tradicija.

Njegove sličnosti sa modernim hebrejskim su svima vidljive, a dva jezika liče toliko da skoro mogu postati jedan jezik, savršeno razumljiv Jevrejima. Vratimo se još unazad i potražimo poreklo ovog jezika do samog korena. Primećujemo tako da smo sa Aramejskim došli barem do 1200 godina pre Hrista. Aramejski i semitski su tesno povezani sa hebrejskim. Prvobitno, jezik Arameja, jednog drevnog naroda na Srednjem Istoku, bio je korišćen u raznim dijalektima, u Mesopotamiji i Siriji 1000 godina pre Hrista, a kasnije je postao slobodan jezik Srednjeg Istoka, zamenivši akadski. Preživeo je pad Ninive (612. pre Hrista) i Vavilonije ( 539 pre Hrista) i ostao službeni jezik persijske dinastije akemenida (559-330 pre Hrista) sve dok nije bio zamenjen grčkim zbog osvajanja Aleksandra Velikog. Stari spisi na Aramejskom su pronađeni na širokom prostoru koji se proteže od Egipta do Kine; najstariji tekstovi su iz IX veka pre Hrista. Pre ere hrišćanstva postao je jezik Jevreja iz Palestine.

Isus je propovedao na aramejskom i delovi Biblije su napisani na aramejskom, Knjiga Jezdrina, Knjiga proroka Danila i mnogo rabinske literature. Deli se na stari aramejski, imperijalistički aramejski, zapadni aramejski (sadrži palestinski i galilejski), istočni aramejski (sadrži sirijski). Na sirijskom je procvetala velika količina hrišćanske literature, posebno od III do VII veka. Uticaj i širenje aramejskog manje su išli u korist arapskom u vreme arapskog osvajanja u VII veku pre Hrista. Aramejski se danas govori samo u nekim jordanskim selima, dok se sirijski još uvek koristi kao liturgijski jezik u nekim hrišćanskim zajednicama u Siriji, Libanu, Turskoj, Iraku i Iranu. Arameji su bili semitski nomadski narod, pomenut šest puta u jevrejskoj Bibliji, koji je naseljavao Mesopotamiju (Bayn Naharim, ’’Između dve reke’’ ili Aram-Naharim , ’’Aram od dve reke’’) i u okolnim regionima koji su deo sadašnjih država Turske, Sirije, Irana, Iraka, Jordana i Libana. Najveći deo naučnika smatra da su pomenute ’’dve reke’’ Tigar (nalazi se u Knjizi Jubileja) i Eufrat.

Autori Jevrejske enciklopedije [1] , između 1901. i 1908., ne nalaze ime Aram u vavilonskim i asirskim spisima, ali bazirajući se na sadržaj tri ploče Pisama iz Amarne identifikuju Naharaim sa Nahrima.

Termin ’’arameji’’ su u stara vremena Jevreji koristili da bi razlikovali svoje najdalje ’’rođake’’ , koji su živeli na istoku (Aram) od Arpašadita ( zvani još i pleme Sinova Ebera). Ipak, Arameji nikada nisu formirali državu, već su bili sjedinjeni korišćenjem aramejskog jezika koji je originalno bio pisan koristeći feničansko pismo. U periodu vavilonske i persijske vladavine, aramejski je postao slobodan jezik čitavog Bliskog Istoka.
Dakle, Vavilonci su govorili veoma slično aramejskom.
Pozornica našeg istraživanja pomera se, dakle, iz Egipta u Mesopotamiju.

slika


Sledeći korak

Naša ideja je vezana za pretpostavku da vavilonska kultura ( a nalazimo se dvanaest hiljada godina pre Hrista) zapravo potiče iz jedne veoma stare kulture, one iz doline Inda.
Vraćajući se unazad u vremenu, kultura bi se sve više pomerala ka zapadu, stižući u Egipat i preko Mesopotamije polazeći iz Pakistana i iz kulture Arapa i Moenjio Daharo.

Ovaj prelaz je najteže objasniti jer je u sredini bio veliki potop koji je uništio svaku vezu sa pre i posle, sa civilizacijom Vimana, drevnim letećim mašinama, od ljudi koji su živeli u dolini Inda, i koje su po starim tekstovima Purana ratovale protiv odgovarajućih letećih mašina zemlje zvane Aztlan, Ašvini.

Ali nešto možemo pretpostaviti.
Znamo da su legende Jevreja i njihovi mitovi prvobitno bili mitovi Egipćana, pre toga Vavilonaca , a još ranije Arijanaca iz doline Inda i za to mora postojati objašnjenje.
Sve potiče iz doline Inda. Prikažimo samo jedan primer koji nam dozvoljava da ponovo povežemo Vavilon, njegove legende i jezik, sa onim iz doline Inda.

Nepoznata osoba na internetu piše sledeće, a mi vam direktno prenosimo njegove reči, koje možete naći na ovim linkovima:

http://www.menphis75.com/diluvio_universale.htm
http://www.unknown.it/ipotesi/il_diluvio_universale

Pošto se Nojeva Barka iskrcala na planine Ararat (planine koje se ponovno javljaju nakon Potopa) nije čudno sto su se Nojevi potomci selili dole sa planina, ka dolini reke Tigar, da bi osnovali prve civilizacije nakon Potopa, kao što su Sumer, Akad, Uruk i Nimrud (koji kasnije postaje Vavilon), Haran, Geriko i Sidon (Fenicija) i još dalje Egipat i dolina Inda na severozapadu Indije. (Reke Tigar i Eufrat su se tako zvale po dve od četiri reke pre Potopa,pomenute u Bibliji, koje su proticale u Rajskom Vrtu.)
Stare vavilonske legende govore o nizu od deset kraljeva pre Potopa, antički Indusi ( severoistočna Indija) govore o nizu od Deset Pitrisa koji su vladali pre veliko Potopa i antički Egipćani su opisuju Deset Mudraca koji su vladali pre potopa. Kao što i Biblija tvrdi , ovi patrijarsi su živeli mnogo duže nego mi, što potvrđuju stari istoričari Beroso, Nikola iz Damaska, Eziod, Platon, Ekat, Mokus, Hijeronimus i Maneton.

Poslednji od gore pomenutih kraljeva je bio heroj koji je poveo ostalih sedam da se ukrcaju na brod pomoću kojeg će preživeti veliki Potop.

U starom Vavilonu, ime heroja koji je omogućio da ostalih sedam ljudi prežive, sedam Apkalu, bilo je Zisudra. U starom Egiptu , heroj Potopa bio je Tot, koji je preživeo Potop zajedno sa Sedam Mudraca. U staroj severozapadnoj Indiji, heroj je bio Manu, koji je preživeo veliki Potop, ’’pralaja’’, sa sedam Rišisa.

Slučajnosti ima zbunjujuće mnogo jer su ove civilizacije, naizgled udaljene, imale sve istu legendu o Velikom Potopu (sa osam preživelih osoba iz naroda pre Potopa koji je vodio niz od deset kraljeva), jer se ne radi u istinitoj priči što potkrepljuje priča iz Postanka.
Osim toga kaže se da jevrejska Kabala ima mnogo zajedničkih tačaka sa indijskom filozofijom Pitrisa.

Ne smemo zaboraviti da je Indija, taj beskrajni svetli centar kulture iz najstarijih vremena, osim što je širila važne ideje na istok, pomoću velikih talasa migracije, oduvek održavala stalan kontakt sa svim narodima Azije. Svi antički filozofi i naučnici su išli u Indiju da studiraju nauku i misterije života. Zato, nije čudo što su, u periodu kada su trajno boravili u Indiji, stariji Jevreji bili inicirani, od strane Persijskih Vračeva, u stara učenja Bramana.

Neki odeljci iz Sefer Jezireha i Zohara, dva najvažnija teksta iz Kabale, što se tiče prirode Boga, stvaranja i ljudske duše, ukazuju, bez ikakve sumnje, da je ideja jakog uticaja, čini se, istorijski tačna , što dovodi do zaključka da je jevrejska Kabala zapravo nusproizvod tradicije Veda.
Istorija Pitrisa se gubi u preokretu vremena u najstarijim ezoteričnim raspravama na svetu kao što je ’’ Džianova Knjiga’’.

Po Džianovoj Knjizi, prvi ljudi na Zemlji bili su preci Nebeskog i Pitrisa koji su došli sa Meseca.
Tekst opisuje evoluciju čoveka od prve rase do pete –naše- koja se završava smrću Krišne, pre pet hiljada godina. Kaže se da je Sazir napisan na jednom potpuno nepoznatom jeziku koji su božanska bića diktirala Atlantiđanima. Knjiga Dzian govori o božanskim dinastijama Atlantide i seća se ’’kraljeva Sunca’’ koji su zauzimali ’’nebeske prestole’’

Dakle, Jevreji su sačinili Kabalu, ali sigurno nisu bili prvi koji su izmislili sadržaj ove kosmogonije.

U ovom momentu podvlači se kako mnogi oteti, kada pišu poznanicima, prikazuju posebno tri vrste pisma ili načina pisanja, a to su hebrejski, aramejski i sanskrit.

Aramejski i sanskrit, iako jezici koji se pišu prividno na različite načine, izgleda imaju jezik sa identičnim glasovima. Tačno je da je neko pomislio da može pomešati ta dva jezika u jednoj rečenici koji je Isus iz Nazareta izgovorio na krstu.

"Eloì, Eloì, lemà sabactàni?" što bi na aramejskom značilo, Bože, Bože, zašto si me napustio, bilo bi, međutim, izgovoreno drugačije, kako sledi:

"Eli, Eli, lamma zabaktani" što na sanskritskom znači ’’ Gospode, Gospode, primi me u tvoju svetlost’’: univerzitet u Bombaju (danas se ovaj grad zove Mumbai) prevodi 84 000 stranica pergamenata na jeziku Pali, koje opisuju dane Isusa Hrista u vedskoj školi u Ladhaku, gde je živeo između 12. i 30. godine.

Dakle, najlogičniji odgovor bi verovatno bio, koji bi nas naveo na mišljenje da, Isus iz Nazareta nije Hrist ili Krišna, koji se sigurno nije preselio iz svoje zemlje da bi išao da uči sa Sufijskim plemenima .

Krišna je uvek bio Indiji i verovatno je antipotopski lik, čija legenda je prošla kroz zid potopa da bi se najpre usidrila u dolini Inda, a zatim prešla u Mesopotamiju, Egipat i onda u jevrejski svet.

I kada su Jevreji preuzeli esensku legendu o ovom čoveku, računi su se morali slagati da bi je učinili verovatnom i politički iskoristivom za svoje političke ciljeve.

Pošto ne postoje sumnje u ono što tvrdimo, donosimo neke činjenice iz života Krišne koje izgledaju kao fotokopija života Isusa iz Nazareta.

• Krišnu je rodila Devica Devaki (’’Božanska’’) 25. decembra.
• Njegov zemaljski otac je bio stolar, koji je bio van grada da plati porez kada se Krišna rodio.
• Njegovo rođenje je javljeno jednom zvezdom na istoku i uz prisustvo anđela i pastira, kada su mu bili poklonjeni začini.
• Nebeska bića su igrala i pevala zbog njegovog rođenja.
• Progonio ga je jedan tiranin koji je naredio da se masakriraju hiljade novorođenčadi.
• Bio je pomazan uljem po glavi od strane jedne žene koju je izlečio.
• Predstavljan je sa nogom na glavi zmije.
• Činio je čuda vaskrsavajući mrtve i lečeći bolesne, gluve i slepe.
• Krišna je koristio poučne priče da nauči narod o dobročinstvu i ljubavi, i ’’živeše siromašno i voleše siromašne’’.
• Kritikovao je sveštenstvo, optuživši ih za ’’ambicioznost i licemerstvo’’… Predanje kaže da je bio žrtva njihove osvete.
• Krišnin ’’voljeni učenik’’ bio je Arjuana ili Ar-jouan (Jovan).
• Preobrazio se pred svojim učenicima.
• Dao je svojim učenicima sposobnost da čine čuda.
• Njegov put bio je ’’posut granjem’’.
• Po nekim predanjima, umro je na nekom drvetu ili je razapet između dva lopova.
• Krišna je ubijen kada je imao oko 30 godina i sunce se pomračilo zbog njegove smrti.
• Digao se iz mrtvih i uzdigao na nebo ’’pred očima svih ljudi’’.
• Prikazan je na krstu, sa rupama od eksera na nogama, kao i sa simbolom srca na svojim haljinama.
• Krišna je ’’lav plemena Saki’’.
• Zvali su ga ’’Božiji Pastir’’ i smatrali da je ’’Spasitelj’’, ’’Prvorođeni’’, ’’Nosilac Greha’’, ’’Osloboditelj’’, ’’Univerzalna Reč (Glagol)’’.
• Smatralo se da je ’’Božiji Sin’’ i ’’naš Gospod i Spasitelj’’ , koji je došao na Zemlju da bi umro za spasenje čoveka.
• On je bio druga osoba Svetog Trojstva.
• Tvrdi se da su mu njegovi učenici dodelili naziv ’’Jezeus’’ ili ’’Jeseus’’, što znači ’’čista suština’’.
• Krišna se mora vratiti da sudi mrtvima, jašući belog konja, i da povede rat protiv ’’Princa Zla’’, koji će opustošiti zemlju.

Priča o Krišni, kako je zabeležena u starim indijskim legendama i spisima, prodirala je na Zapad u raznim prilikama. Jedna teorija tvrdi da je obožavanje Krišne stiglo do Evrope još davno 800. godine pre Hrista, verovatno donesena od starne Feničana.
Predanja jevrejskog naroda su, dakle, predanja vedske kulture, a hebrejski jezik je fonetski sličan sanskritskom.

I, dakle, eto kako počinje da se čini mogućom ideja da je današnji hebrejski jezik, jezik Adama Kadmona. Đuzepe Kosko donosi sledeće reči:

’’U početku je , pre vavilonske pometnje, postojao samo jedan jezik kojim se prenosilo znanje od Adama do Noje. Geršom Šolem piše: „Generacija koja je želela da podigne Vavilonsku Kulu zloupotrebila je magijski smisao ovog svetog jezika da oponaša…Božiji stvaralački čin… sveti jezik je od tada pomešan sa svetovnim elementima…’’ (G. Šolem, Ime Boga i kabalistička teorija jezika, Milano 1998.).

Ovaj božanski jezik je imao sposobnost da razgovara sa Duhovnim svetom i ’’momentalnu direktnu vezu sa suštinom stvari koje je želeo da iskaže". To je bio jezik i pismo Boga. Ovo pismo su Jevreji nazvali ’’ nebesko’’ jer se , kako piše Kornelio Agripa, ’’nalazi označen u sazvežđima’’ (Agripa iz Netešeima, O okultnoj filozofiji, 1510.) . Bio je poreklo svih jezika i pisama , uključujući hebrejsko pismo i egipatske hijeroglife. Kirčer kaže da ’’ azbuke svih jezika nose u sebi tragove drevnih slova’’ (A. Kirčer,Turis Babel, Amsterdam, 1679). Nemalu važnost ima i jedna hispano-arapska kolekcija uređena na latinskom, koji se širio od kraja XIII veka, koja je sadržavala pojmove iz astrologije, magijske formule i alhemičarske tekstove; poznata je pod imenom Pikatriks. Čitamo u Pikatriksu, između ostalog, o obeležavanju pečata , kao i o njihovom odnosu sa planetama: ’’ stavljaju ih u stanje da proizvedu efekte koji su odgovarajući njihovoj posebnoj prirodi’’, zbog čega ’’crteži onoga ko pravi amajlije nastaju kada se planete nađu iznad njega, da bi se postigli određeni efekti i da bi preko tačne kombinacije određenih tajnih stvari, koje su njemu poznate, postigao ono što želi’’(Pikatriks, London , 1962.). Sve je broj-reč-zvuk, a grafizmom se objektivizuje snaga. Iz tog razloga ’’čitava realnost se temelji na ovim prvobitnim kombinacijama kojima je Bog prouzrokovao kretanje jezika. Azbuka je zajedno poreklo jezika i poreklo bića’’ (G. Šolem, citat). Kremerc piše: ’’ Iz Magije, kao inteligencije okultnih zakona koji vladaju fenomenologijom čulnog, nije lako formirati približnu ideju bez da se prodre u unutrašnje razloge grafičkih manifestacija snaga… čitalac se mora vratiti uzrok grafičkih znakova , čija je struktura ideološka kao određenje prostora i vremena’’ (Đulijano Kremerc, Nauka vračeva, Rim, 1974.) Pečat je veza energije, nežno prizvana iz najposebnijih znakova koji učvršćuju volju na putu posebnih rituala.

slika


Zaključci

Dakle, u analizama fenomena vanzemaljskih otmica otkrivamo određeni broj stvari.
1. Bogovi ne postoje, već su naši manipulatori.
2. ne postoje ni vanzemaljci dobri, ni vanzemaljci loši već samo vanzemaljci
3. sve je već zapisano u mitovima, a ne u istoriji
4. steći svesnost znači shvatiti da je čovek budućnost univerzalne evolucije.

I, dakle, moramo reći da nakon što se oslobodimo vanzemaljaca moramo, takođe, izbegavati da nas kontaktira Prvi Čovek, budući da je on taj koji je pokrenuo ovo pozorište.

Moguće je učiniti nešto, dovoljno je želeti to.

...


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Geneza!?
PostPostano: sub nov 24, 2012 2:16 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sub nov 10, 2012 7:15 pm
Postovi: 90
Lokacija: Slovenija
@Galaksija: hvala za sve detajlno izlaganje zanimive knjige.
Samo se ne slažem sa tim zakljućcima, pošto zauzimaju odredjen (subjektivni) pozicijski pristup do objektivnosti.
Da, stražara dveri (prijelaza) ima dva - kao na karti od mjeseca. Kot Egipćana su to bili dva šakala.

:love3:

_________________
harmonija svijesti je smisao postojanja


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Geneza!?
PostPostano: sri dec 26, 2012 10:18 pm 
Offline
Moderator

Pridružen/a: sub apr 11, 2009 9:25 pm
Postovi: 969
Geneza II: Bogovi iz doline Inda
Korado Malanga

Uvod

U prethodnom delu koji se zove ''Geneza'', uzeli smo u obzir da se panteon vanzemaljaca, bestijarij koji je opisan tokom stotina seansi regresivne hipnoze koje su vođene nad našim otetim, praktično podudara sa opisom Bogova iz panteona bilo jevrejskog ili egipatskog. Jevrejska Kabala je bila prikaz univerzuma kakav su, uostalom, opisivali naši oteti i nije nam promaklo kako je ovaj panteon proizašao iz preizraelske kulture to jest egipatske i vavilonske.

Pre nego što nastavimo ovo izlaganje , moramo se još jednom zaustaviti na nekim pitanjima. Prvo je vezano za pogrešno jevrejsko izraelsko jednoboštvo. Jevreji, u stvari, nisu monoteistički već jednokultni narod.
To znači, da od svih Bogova koje imaju, priznaju jednog kao superiornog u odnosu na druge i obožavaju onog koji je i osnivač, po tradiciji njihovog naroda, Izraela, pravog primera države-crkve, kao što su Vatikan ili Tibet na primer, gde se pod državom-crkvom podrazumeva ona država u kojoj je vrhovni vladar božanstvo osnivač.

Na određeni način, čak je i stari Egipat bio primer države-crkve, gde je kasta sveštenika zapravo bila ta kojoj je poverena moć, i gde je Faraon bio prikaz Boga na zemlji: pomalo kao Papa ili Dalaj Lama danas. Na primer, kada je figura Mojsija, već smo rekli da je ta figura vezana za faraona monoteistu Tutmozesa trećeg, susrela Boga u pustinji on mu se ovako predstavio:

''Ja sam Bog Avramov…želiš li da budem i tvoj Bog? ''

Tutmozes, to jest Tutov sin, prihvata: i od tog momenta Bog JHWH će biti izabran među svim ostalim.

Već smo naglasili da su Jevreji, zapravo, ukrali panteon Bogova od Egipćana, gde JHWH ''izgleda'' igra (otima: prim.aut.) ulogu Boga prve generacije tj. ''nikad rođenog'', dakle Amona, dok figura Isusa preuzima ulogu Ra, Boga sunca. Ali, zapravo su i Egipćani krali iz vavilonske kulture takve Bogove i ističe se da, iako je, s jedne strane, tačno da, vraćajući se u prošlost, sećanja i legende bivaju sve nejasnije, s druge strane, kao u igri sa telefonom bez žica, polako se stiže do izvora mita, što je više povezano sa stvarnošću nego što opisuje. Dakle, ako se vratimo u vremenu, moramo silom prilika, zameniti Isusa sa Hristom to jest Krišnom. Ali, ko je zapravo Krišna i u kakvom je odnosu sa panteonom Bogova-đavola-vanzemaljaca koji smo stvorili u prethodnom radu pod naslovom Geneza?

Povratak korenima

U prethodnom radu doveli smo u vezu simbole povezane sa nastankom, kako su nam ga opisali oteti, polazeći od Svesti koja je proizvela dva kreatora i tako dalje.
S lakoćom smo pokazali kako je sve to bilo detaljno opisano u hebrejskoj Kabali.

slika

Sada smo bili spremni da učinimo sledeći korak unazad, u potrazi za Bogovima iz doline Inda, to jest za vanzemaljcima koje su opisali stanovnici ove planete pre više od dvanaest hiljada godina.
U mitu je zapisano sve pa, dakle, ako pratimo mit i legende vezane za njega, otkrićemo neverovatnu podudarnost mišljenja bilo kog mesta i vremena, što pokazuje, još jednom ako je potrebno, da se mit nalazi u čoveku jer ne postoji sadašnjost i prošlost ili budućnost, već se sve dešava sada, i zbog toga mit predstavlja večnu stvarnost sa svim svojim Bogovima, njegovim legendama koje su bile, jesu i biće. Jedino što se menja je tumačenje, kojim naš um pokušava da nas snabde, zbog različitih preduslova sadržanih u svakome od nas.

Mit o Oanesu, čoveku-ribi

Na put ka povratku korenima povela nas je figura jednog antropomorfnog božanstva u obliku ribe, tipična za afričke i vavilonske civilizacije, čiji se mit očigledno ponavljao sve do našeg vremena. Takvo božanstvo je privuklo našu pažnju jer smo, u bestijariju vanzemaljaca koje su opisali naši oteti, vanzemaljaca uostalom pretežno antropomorfnih, svedočili opisu zmija, vodozemaca, insekata, ptica, sisara ali je, začudo, nedostajala jedna ličnost koju smo tu morali očekivati: riba. Nedostajao je vanzemaljac-riba. Možda je onda nedostajao i Bog-riba?

slika

Štaviše, u idejnoj obnovi vanzemaljaca u Ratovima Zvezda, uspešnoj televizijskoj seriji koja govori o Amerikancima u osvajanju svemira, postojala su bića ribe, Galamiti. Ali začudo, ova bića se nisu javljala u našim radovima sa regresivnom hipnozom.

Govorio je da se zove Oanes. Po orijentalnoj mitologiji pojavio se iz Eritrejskog mora i bio je životinja obdarena razumom; čitavo njegovo telo bilo je kao u ribe; ispod ribllje glave imao je još jednu glavu i ljudske noge, spojene na riblji rep. Čak su i njegov glas i način izražavanja bili ljudski i artikulisani. Oanes je ostao među ljudima bez hrane, i učio one koji su još uvek bili veoma primitivni, pismima, naukama, umetnostima i veštinama, uključujući i agrokulturu. Svako veče vraćao se u more i ostajao u vodi jer je bio vodozemac; napisao je i knjigu o poreklu stvari i civilizovanom životu. Posle njega pojavila su se druga bića slična njemu koja su se zvala APKALLUS. O imenu Oanes postoje mnoge pretpostavke: vezano je za morskog boga Ea (Ea-khan = Ea riba), ili upravo za Joanana, Jovana Krstitelja ili za Jonu.

slika

Ko je i šta je, zapravo, bilo to misteriozno biće? Fantastično i legendarno stvorenje kojem se pripisuje neočekivana evolucija ljudskog društva ili, kako potvrđuju mnogi stručnjaci za neidentifikovane leteće objekte, posetilac iz svemira u misiji na zemlji? Ovu poslednju ideju podržava nemački naučnik, Ulrrich Dopatka koji, s lakoćom, u ''telu ribe'' vidi deformisano podsećanje na vodozemačko svemirsko odelo. ''Oanes'' kaže Dopatka ''je ime koje na staro-sirijskom znači ''stranac''. Prvi koji je govorio o Oanesu bio je biblijski patrijarh Enoh. Evo kako je opisan ovaj neobičan prepotopni susret, u etiopskoj verziji ''Enohove knjige'' (II-I vek pre Hrista). '' Njihova odeća je bila bela, a njihova lica providna kao kristal'' , piše Enoh. ''Oni mi rekoše da je svemir nastanjen i bogat planetama koje čuvaju anđeli Veglianti ili Vigilanti (čuvari); i pokazaše mi Kapetane i Šefove Redova Zvezda. Pokazaše mi dvesta anđela koji imaju vlast nad zvezdama i nebeskim službama; oni lete pomoću svojih krila i kruže oko planeta''. Od misterioznih ''Sinova Svetaca'' Enoh doznaje da svemir kontrolišu dve vrste anđela. Prva vrsta su tipična biblijska stvorenja, bića svetlosti, superiorni u odnosu na čoveka po prirodi i po mudrosti, u direktnom kontaktu sa Svevišnjim; nazvani Heruvimi, Serafimi i Ozanini i koji snabdevaju porukama otimajući osobe na nebo ili, kako precizira jedna slovenska verzija Knjige, ''upadajući u spavaću sobu''. Drugi, zvani Veglianti ili Vigilanti (čuvari) su propala rasa koju ''Knjiga Enoha'' definiše kao ''nekada svete, čiste duše koje žive večnim životom, bivaju zaražene krvlju žena'', očevi jednog plemena ''giganata, izopačenih bića zvanih zli duhovi'', koji su istrebljeni potopom.
http://www.tanogabo.it/mitologia/Index.htm

I u Americi, Maje su obožavale biće vodozemca koje su zvali ''Uaana'' što znači ''onaj koji boravi u vodi''.
Filistejci su obožavali biće vodozemca zvano Dagon (ili Odakon) koje je predstavljeno, zajedno sa svojom pratnjom Atargatis, sa repom ribe i telom čoveka. Dagon pripada istom jezičkom korenu kao ''Dogon'', ime jednog plemena sa Malija koje obožava Noma, superiorno biće sa telom ribe, posrednika čitave njihove kulture, koje se vratilo među oblake u unutrašnjost ''usijanog jajeta''. Na Rodosu, konačno, nalazimo Telkine, božanstva vodozemce obdarene magijskim moćima, koje je Zevs proterao sa ostrva jer su pokušali da ''mutiraju'' klimu.
http://www.colapisci.it/

slika

Dogoni imaju posebna astronomska znanja i dobro poznaju zvezdu Sirijus, i čak znaju za postojanje njene dvojnice, Sirijus B, koja nije vidljiva golim okom. Takva znanja su Dogonima verovatno dala upravo ta čudna stvorenja koja su učila ljude da prežive i obrađuju polja na racionalniji način.

slika
Sirijus A i B na fotografiji i kako ih Dogoni opisuju.

Osim toga, u tekstu pod nazivom ''Enigma Dogona'', Kolin Vilson tvrdi da jedan drugi antički hroničar , Abiden, Aristotelov učenik, govori o kraljevima Sumera i spominje ''jednog drugog poludemona, veoma sličnog Oanesu, koji dolazi po drugi put iz mora''. On spominje i ''četiri ličnosti koje su bacale duplu senku'', misleći, pri tom, navodno na polu-ljude polu-ribe, ''koje su se pojavile iz mora''.Na kraju, Apolodor iz Atine piše da se u vremenu Amenona, Kaldeona '' pojavio Musaurus, Oanes, Anedotus, izlazeći iz voda Persijskog Zaliva'', a kasnije ''četvrti Anedotus izašao je iz vode i bio polu-čovek polu-riba''. I tokom vladavine kralja Eudoreska pojavio je još jedan čovek-riba po imenu Odakon.Apolodor definiše Oanesa kao Anedotusa ( po Vilsonu, značilo bi odbojan: prim. aut.).


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Geneza!?
PostPostano: sri dec 26, 2012 10:29 pm 
Offline
Moderator

Pridružen/a: sub apr 11, 2009 9:25 pm
Postovi: 969
Posmrtne mistifikacije

Polako, kako vreme prolazi, gubi se originalna ideja o Bogu-Ribi, međutim prenose se neki simbolički aspekti. Tako se figura Isusa poredi sa simbolom ribe, ali ne toliko da bi se setili Boga Oanesa, sa kojim Krišna ima samo posredne odnose , kao što ćemo videti kasnije. Hrišćani su za vreme Rimljana bili predstavljani kao jedna tajna sekta i kada su se susretali imali su način raspoznavanja pomoću tajnih simbola. Ako bi jedan Hrišćanin načinio štapom jedan znak, a drugi svojim štapom dovršio taj crtež ribe: eto boljeg sistema, i manje poznatog od krsta, kako bi se identifikovali.

slika

Već od prvog veka, Hrišćani su napravili akrostih od reči za ribu na grčkom ''ichthys'' Iesous Christos Theou Yios Soter, (ICTYS) što u prevodu znači Isus Hristos Sin Boga Spasitelja. Grčka reč Ichthus (Iota Chi Theta Upsilon Sigma), koja se izgovara ich-thoos, je reč korišćena u Novom Zavetu za reč ''riba''. I, na kraju, pronalazimo sličnosti mita o Oanesu sa mitom o korišćenju Tijare za visoko sveštenstvo Vatikana, gde ova neobična kapa proizilazi upravo iz mita o Oanesu, Bogu-ribi. Ali, ko bi to rekao, zar ne?

slika

http://www.jubeljahr2000.de/it/tiara_mitra.html#oben

Vratimo stvari na svoje mesto

Mit o Čoveku-ribi je postojao i postoji u svako doba, idejno čak i u knjigama i naučnofantastičnim romanima, dakle, morao je biti objašnjen i u panteonu antičkih Bogova Vavilona i šire. Ali, osim Vavilona, tu je i civilizacija u dolini Inda.
Dakle, riba se pojavljuje i u jednom svetom ikonografu Višninih Avatara, gde je božanstvo predstavljeno kako se pojavljuje iz usta ribe, i pošto je i sam riba, legenda se tumači kao ''spasitelj'' sveta u ''potopu'' koji će doći.
Krenuli smo od ovog nagoveštaja pokušavajući da postavimo Višnu u naš mozaik i bestijarij vanzemaljaca.I bilo je lako.

http://www.esonet.org/simbolismo/

René Guénon, u jednom članku iz 2003. godine, prevela sa španskog Ana Polino, o simbolizmu ribe (posebno polipa, delfina) pre svega u vedskoj i helenskoj tradiciji i njihove simboličke odnose sa hrišćanstvom, kaže:

…A, na prvom mestu, u pogledu preistorijskog porekla ovog simbola, spremni smo da mu priznamo nordijsko poreklo , možda upravo hiperborejsko (severno). Šarbone upozorava na njegovo prisustvo u severnoj Nemačkoj i Skandinaviji i mislimo da se u ovim regionima verovatno veoma blizu nalazi tačka polaska, u odnosu na centralnu Aziju, gde je bez sumnje donet tom velikom strujom, uzdignutom direktno iz iskonske Tradicije, koja je u nastavku morala dati mesto doktrinama Indije i Persije. Postoje, zapravo, u Vedi i Avesti, različiti tekstovi koji veoma eksplicitno potvrđuju hiperborejsko poreklo Tradicije, koji upravo pokazuju osnovne etape njenog silaska prema jugu; čini se da su slična sećanja, na zapadnoj strani, bila sačuvana u keltskim tradicijama, koje je bez sumnje teško rekonstruisati samo sa fragmentiranim podacima koji su dospeli do nas. Treba primetiti, iz drugog ugla, da najčešće neke vodene životinje imaju ulogu, pre svega u simbolizmu naroda severa: navešćemo kao primer samo polip, posebno raširen među Skandinavcima i Keltima, prisutan takođe i u antičkoj Grčkoj kao jedan od osnovnih motiva u mikenskoj ornamentaciji. Druga okolnost koja potvrđuje ova naša razmatranja je da se u Indiji, pojava u obliku ribe (Matsyaavatara) smatra prvom od svih manifestacija Višne, koja se postavlja u sam početak sadašnjeg ciklusa, dakle u neposredan odnos sa tačkom nastanka iskonske Tradicije. Nije zaboravljeno, u vezi sa time, da Višnu predstavlja Početak božanski, poštovan posebno u njegovom aspektu čuvara sveta; ta uloga je bliska onoj ''Spasitelja'', ili još bolje, ova poslednja je kao jedan njegov poseban slučaj. Zapravo, Višnu se pojavljuje kao ''Spasitelj'' u nekim od svojih manifestacija, koje odgovaraju kritičnim fazama istorije našeg sveta, na način da se mogu interpretirati kao ''nagoveštaj'' Hrista, ne računajući da je poslednja manifestacija , Kalkin-Avatara, '' Onaj koji je na belom konju'' koja će se ostvariti na kraju ovog ciklusa, opisana u Puranama na način potpuno identičan onome što se nalazi u Apokalipsi. Ova sličnost, veoma neobično tačna, nije mesto za zaustavljanje; već se vraćamo ribi, ističemo da je ideja o ''Spasitelju'' jednako povezana, na eksplicitan način, sa svojim hrišćanskim simbolizmom, pošto se poslednje slovo grčkog ikhthys tumači kao inicijal od Soter, što, bez sumnje, nema ništa zajedničko sa Hristom, ali postoje, uprkos svemu, simboli koji aludiraju direktno na neka njegova druga obeležja i koji ne izražavaju formalno ovu ulogu ''Spasitelja''.

U obliku ribe, Višnu se, na kraju Manvantara koji prethodi našem, prikazuje Satjavarti, koji će sa imenom Vaivasvata, biti Manu ili Zakonodavac sadašnjeg neba. On mu objavljuje da će vode uništiti svet, i naređuje mu da sagradi Barku u kojoj moraju naći utočište izvori budućeg života. Zatim, još uvek u istoj pojavi, upravljaće on sam Barkom na vodi tokom kataklizme. […] Postoji, u Matja-Avataru, još jedan aspekat koji mora posebno privući našu pažnju: posle kataklizme, ili bolje na samom početku sadašnjeg Mavantara, on će doneti ljudima Vede, što se mora razumeti, po etimološkom značenju reči (koja potiče od korena vid- ''znati'') kao Nauka savršenstva ili Znanje sveto u svojoj potpunosti, po etimološkom značenju te reči (koja potiče od korena vid- ''znati'': dakle, Znanje izvanredno). Ovde postoji jedna od najjasnijih aluzija na prvobitno Otkrovenje: kaže se da Vede postoje beskonačno, budući same po sebi prethodnice svih svetova; ali, na neki poseban način, sakrivene su ili zatvorene tokom kosmičkih kataklizmi, koje razdvajaju različite cikluse, pa se zato moraju manifestovati ponovo nakon svakog ciklusa. Potvrda večnosti Veda je, s druge strane, u direktnom odnosu sa kosmološkom teorijom o prvobitnosti zvuka među čulnim kvalitetima (kao upravo kvalitet Vazduha, Akâça, koji je prvi od elemenata); i na kraju, upravo ova teorija nije ništa drugo već ona o stvaranju Reči Božije (Logosa): prvobitan zvuk je ona Reč božanska iz koje su, po prvom odeljku jevrejskog Postanka, nastale sve stvari. Zbog toga se kaže da su Mudraci prvih epoha ''čuli'' Vede: Otkrovenje, pošto je delo Reči Božije, kao stvaranje samo, je upravo ''slušanje'' za onoga koji ga prima; reč koja ga određuje je Shruti, što doslovno prevedeno znači ''ono što se čulo''.

Tokom kataklizme koja razdvaja ovaj Manvantar od sledećeg, Vede su bile zatvorene, savijene u ljušturi (shankha), što je jedno od osnovnih svojstava Višne. Dakle, smatra se da ljuštura predstavlja nešto što sadrži zvuk, prvobitan i večan (akshara), to jest jednosložnu reč Om, koja je lično ime Reči Božije, a u isto vreme, sa svoja tri elementa (AUM) suština trostruke Vede. S druge strane, ova tri elementa (mantre,) raspoređena grafički na jasan način, formiraju upravo shemu ljušture; i, u jednom dosta jedinstvenom skladu dešava se da ova shema predstavlja i oblik ljudskog uha, organa čula sluha koji, u stvari, mora biti pogodan za primanje zvuka, mora biti uređen u skladu sa prirodom samog zvuka. Sve ovo vidljivo dotiče neke od najdubljih misterija kosmologije. Ali ko još, u duhovnom stanju koje stvara moderan mentalitet, može shvatiti istine koje pripadaju ovoj tradicionalnoj nauci? ''


Trimurti

Bilo je neophodno umešati se u religiju, ili još bolje u vedsku religioznu tradiciju iz dva osnovna razloga. Prvo, zato što nam je to bilo najstarije na raspolaganju, a drugo, jer što se bliže ide ka izvoru to će informacija biti manje izmanipulisana istorijom i istoričarima.

Tako pronalazimo da u Indiji postoji ideja o postanku sveta koja je u rukama Trimurti Trojstva, koje odgovara Svetom trojstvu u Hrišćanstvu.

U hinduističkoj religiji, Trimurti (od sanskritskog त:iम#र% trimūrti, ''onaj koji ima tri oblika''), često definisano kao ''hinduističko trojstvo'', označava tri osnovna božanska aspekta, koji se manifestuju u oblicima tri važna Deva arhetipa:
• Brahma je Kreator (Stvoritelj)
• Višnu je Čuvar
• Šiva je Uništitelj

To Trojstvo se često zamišlja kao jedinstveno božanstvo, predstavljeno sa tri glave na jednom jedinom telu (sanskritski: trishiras, ''trostruka glava'').

Po verovanju u Trimurti, ove Božanske figure su, jednostavno, različiti aspekti povezani u jednom jedinstvenom Bogu (koje se zove i Īśvara ili Saguna Brahman), pojava slična Trojstvu iz hrišćanske religije ili trojstvima mnogih indoevropskih božanstava (Odin, Tor i Frejr; Jupiter, Neptun i Pluton, itd).

Tako, ako krenemo da istražujemo dubinski, ova tri aspekta trimurtija, naći ćemo se pred mogućnošću da napravimo grešku u tumačenju. Istina je da je Trimurti sačinjen iz tri stvari, ali je tačno i da one nemaju nikakve veze sa tri figure iz sadašnjeg katoličanstva, odnosno; Otac, Sin i Sveti Duh, koji su vezani za dušu, um i duh, nalaze se u telu kao Tabernakl Svetog Trojstva.
Trimurti, međutim, ima veze sa trostrukom manifestacijom kreacije u kojoj je Braman Svest, Kruna kabalističkog drveta života, Višnu je prvi kreator, odnosno Mudrost, po Kabali, i na kraju Šiva je drugi Kreator, odnosno inteligencija. Ali Brama je nešto drugo!

Ako pokušamo da uporedimo Šivu, Višnu i Bramu sa tri figure koje proističu iz opisa duša pod dubokom hipnozom , imamo neverovatne potvrde. Ali pođimo redom.

Brama

U hinduističkoj religiji, Brahma ili Brama predstavlja jedan od aspekata Boga, takođe i prvu Osobu u Trimurtiju (to je Sveto Trojstvo u hinduizmu, koje čine Brahma, Višnu i Šiva), u kojem se prepoznaje kao Kreator.

Brama nije isto što i Braman; dok ovaj drugi simbolizuje pojam nepromenljivosti, večnosti, imanencije i transcendentalne stvarnosti,Osnovu svih bića, Brama je jedan njegov predstavnik kao što su i druga personifikovana božanstva; Braman sa svojim svojstvima, u osnovi svestan samog sebe, označava jedan vid Išvare.

Brama je prvo biće koje nastaje na početku svakog kosmičkog ciklusa (ili kalpe), predstavlja prvo ispoljavanje Bramana i zbog toga se smatra za arhitektom univerzuma, ocem svih bića. Prikazi Brame označavaju razne elemente, od kojih svako od njih ima svoju vrednost i svoje sopstveno značenje:

tradicionalno je predstavljen sa četiri glave, četiri lica i četiri ruke, a takođe i sa četiri noge, pri čemu je svaka glava namenjena da izgovara po jednu od četiri Veda.

u četiri ruke drži:

čašu sa vodom, koja se koristi za stvaranje života odnosno označava simbol uma.
brojanicu koja računa prolaznost vremena, simbol duha.
tekst Veda, simbol i opis duše.
lotosov cvet kao simbol večnog života, drvo života, simbologija DNA, telo.

Voda je arhetip uma: ne zaboravimo da se u vežbi mentalne simulacije (SIMBAD), koju smo predstavili u drugim člancima, um često izjednačava sa vodom, i boju koju subjekat pod Simbad-om navodi jeste boja vode.
U Simbad-u je prolaznost vremena označena pojmom duhovnosti i ima boju vatre, dok je duša u svim kulturama predstavljena bezvremenošću i emocijom,i stoga je za Junga i primitivne narode njeno sedište u srcu.
Budući da je Vrhovni Princip kosmosa, Brama ima svoje sedište u srcu, čovekovom centru života. Srce je organ koji simbolično predstavlja integralnu celinu (ujedinjujući fizičko telo, polje energije i božanski duh). U stara vremena se govorilo da je srce sedište inteligencije upravo zbog toga što se poistovećivalo sa staništem Univerzalne Inteligencije.

Završni deo Veda, Upanišade kažu :
„U Brami-Puri,sedištu Brame nalazi se stanište unutar kojeg je mala šupljina ispunjena Etrom; potrebno je tražiti ono što se nalazi na tom mestu i prepoznaće se ...Ovaj Princip koji boravi u srcu je manji od zrna pirinča, manji od zrna žita, manji od zrna slačice, manji od zrna prosa, manji čak i od klice u zrnu prosa; taj Princip koji se nalazi u srcu je čak veći i od Zemlje, veći i od atmosfere, veći od neba, veći od svih tih svetova zajedno.“
Ovaj pojam smo u našim prethodnim radovima već bili opisali terminom „Iluminator“: sedište svesti, odnosno Bramana.
Izvorni lotosov cvet, sa tri latice, za Egipćane i istočnjake kao i za nordijske narode sa varijantom simbola Triskel, predstavlja drvo života gde cvet označava telo koje sadrži tri komponente: dušu, um, duh.

slika


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Geneza!?
PostPostano: sri dec 26, 2012 10:54 pm 
Offline
Moderator

Pridružen/a: sub apr 11, 2009 9:25 pm
Postovi: 969
Braman

Braman sadrži četiri aspekta Brame tj. telo, um, dušu i duh, ili još bolje rečeno rečima evropskih alhemičara, zemlju, vodu, vazduh i vatru. Dakle, Brama je celokupnost manifestacija tj.tela, uma, duše i duha koji je prvi stvoren od strane Bramana. Braman, nakon što je stvorio preduslove za stvaranje ostalog, stvara svoje prve dve kreacije: one što ih mi nazivamo dva kreatora: Višnu i Šiva.
I, ovde nailazimo na prva iznenađenja.

Višnu

Ovo je prvi kreator, onaj kojeg mi tako imenujemo.
Višnu se smatra sveobuhvatnim božanstvom, sa različitim aspektima. Poznata je kao puruša maha puruša ili paramatma, Uzvišena Duša ili kao šešin tj. Celokupnost, koja sadrži sve duše. Predstavlja takođe i Bagavat gde termin baga(bhaga) označava Slavu Božiju. Vremenom Višnu se inkarnira u svojih deset manifestacija koje su ispod poređane po redu. Deset Avatara Višne ili Desavatara imaju hronološki red:
• Matsja (matsya), riba
• Kurma, kornjača
• Varaha,vepar ili divlja svinja
• Narasimha, čovek-lav (Nara-čovek, simha-lav)
• Vamana, patuljak
• Parashurama, Rama sa sekirom, stanovnik šume
• Rama, Sri Ramachandra, princ kraljevstva Ayodhy
• Krišna (označava tamno ili crno)
• Balarama ili Buda
• Kalki („Večnost“, „vreme“ ili „Rušilac Zla“) koju hiduistička tradicija čeka na kraju Kali Yuge, savremeno doba.

slika


Ovde nailazimo na prvo iznenađenje. Dobri Višnu se inkarnira prvo u Ribu.To je ono što smo već naznačili sa Prvim Čovekom (PM), ono što je u jevrejskoj Kabali Adam Kadmon, takođe je i riba, Oannes. Pitaćete, zašto baš riba? Zato što je simbol ribe povezan sa dva važna aspekta naše prošlosti, jednim potpuno realnim i drugim idejnim i simboličnim. Prvi aspekt, realni, povezan je sa evolucijom. Naime, od riba su potekli vodozemci, a od njih su nastale ptice, zmije i sisari. Stoga, prva kreacija se mora inkarnirati i manifestovati u ribi. Naime, prema teoriji evolucije čini se da bi se moglo pretpostaviti, da na planeti nije bilo uslova za promenu, ribe ne bi imale nikakvu želju da izađu iz vode da bi preživele i ne bi dale život narednim vrstama. Ribe bi evoluirale kao takve. Takođe, neki tvrde da je humanoidna forma najpraktičnija forma za opstanak, i to bi trebalo da je glavni razlog zašto vanzemaljci koje srećemo na ovoj planeti imaju antropomorfnu humanoidnu formu.

Da su klimatski uslovi na planeti primorali ribe da izađu iz vode, one bi se za nekoliko milijardi godina transformisale u vodozemce. Ali bi čak i oni, vremenom, poprimili humanoidni izgled, sa dve noge, dve ruke, dve nozdrve, dva oka i tako dalje, iako sa milion različitih mogućih varijanti, kao uspomenu na njihovu prošlu DNA. Prema tome, prvi čovek Adam Kadmon ili prva manifestacija ili inkarncija Višne, može da bude samo čovek-riba. Postoji i drugi razlog koji, iako samo idejno, želi da nam saopšti da je prvi čovek bio riba ili da je imao neke veze sa vodom. Naime, prema legendi o Velikom Potopu, prvi čovek spasava čovečanstvo od katastrofe koju je sam izazvao i prema tome, on je biće koje deluje na vodeni svet, naseljava ga i manipuliše njime.

http://www.magikwand-webdesign.com/vishnu.html

Voda koja je specifičan ambijent, podseća na primitivni element od kojeg život potiče i na fluidno stanje prvobitne haotične materije. Riba spasava od potopa prvog čoveka, Manu-a tako što ga prevozi u jednoj barci.

Korespodencije sa Pistis Sofijom

U prethodnom članku pod naslovom Postanak, otkrili smo kako Adam Kadmon ili Prvi Čovek proizvodi seriju kataklizmi,od kojih je, hronološki pričano, poslednji Veliki Potop, da spreči Čoveka da razume i shvati božiju tajnu ili još preciznije, da ga spreči da postane svestan da je on duša. Tako PM (prvi čovek), Oannes ili kako god želite da ga nazovemo, Višnu u svojoj prvoj inkarnaciji, s jedne strane žele da unište čovečanstvo ali, s druge strane, ne mogu dozvoliti sebi taj luksuz da unište sve kontejnere duše. Oni samo žele da uspore, ili tačnije, blokiraju proces osvešćivanja, koji je čovek pokrenuo ne bi li otkrio svoju dušu. Dakle, s jedne strane, Matsya, riba izaziva potop, ali s druge, pokušava da spasi nekoliko ljudi: Noa (kod Jevreja), Upnapistin (kod Vavilonaca), Manu (kod Hindusa) da bi ljudska rasa mogla da nastavi sa životom makar i u teškoći, i da bi mogla da konstruiše još zamki za duše. Duše koje služe PM-u, kao što smo unapred videli, da bi mogao da uvede u ljudske kontejnere delove duše samog Prvog Čoveka. Tako će duše inkarnirane u PM-u iskusiti smrt kroz umiranje ljudi ali ne i kroz umiranje svih Adama Kadmona koji bi inače živeli večno, kradući čoveku sa ove planete iskustvo smrti.
Tako u Pistis Sofiji, ili Knjizi Spasitelja, apokrifni spis (jevanđelje) gnostičkog porekla, napisan na koptskom jeziku najverovatnije u drugoj polovini III veka, nalazimo tajno otkrovenje vaskrslog Isusa pred okupljenim učenicima (među kojima i Mariju Magdalenu, Bogorodicu i Martu) tokom narednih 11 godina nakon njegovog uskrsnuća. Budući da je bio zagubljen vekovima, počeo je da se proučava tek od 1772.god.zahvaljujući Askew kodeksu. Pronađene su i razne varijante među papirusima iz Nag Hamadija 1945, ali ono što nas sad interesuje od tog teksta, jeste kosmogonija univerzuma gde ženske figure zauzimaju ogromni značaj, i možda su baš zbog toga ovakvi traktati izopšteni iz uopšte razmatranja naše katoličke Crkve, isto kao i kod Jevreja i kod Islamista, tri sveta koja su apsolutno muška.

Jedan veliki deo ovog pronađenog dela je posvećen ženskim figurama, ali je očigledno da takve figure ne inkarniraju figuru Eve iz zemaljskog raja ili njene ćerke ili emanacije. Jasno govore o duši. Eva nije prva žena u zemaljskom raju niti je Adam prvi čovek, već predstavljaju, u ovom spisu, ženski princip duše i muški princip duha. Navodimo ovde taj tekst koji je uzet iz traktata o Anđelima koji su izdali Giorgio Agamben i Emanuele Coccia ( Neri pozza, Vićenca, 2009) zato što u ovom delu Anđeli ili Arkonti predstavljaju deo Pč (prvog čoveka).

Ali pročitajmo neke delove ovog teksta:

Eva ponovo beše trudna: rodi Noreu i reče: “ On je rodio (stvorio) za mene devicu kao pomoć za naredne generacije ljudi“. Ovo je devica koju nikakva sila nije zaprljala. I tada su ljudi počeli da se množe i da postaju bolji.

Ženski princip stvara ženu odnosno, od nje vodi poreklo jedna njena manifestacija pod formom duše. I tako su ljudi postali bolji zato što su postali svesni. Ali, stvari su krenule naopako za ljude.

Arhonti su se skupili među sobom i rekli: “Hajdemo, našim rukama prizovimo potop i uništimo svako meso, od čoveka do zveri“. Ali kada je arhont snage prepoznao njihov plan, reče Noi: „ napravi sebi barku od drveta koja ne truli i sakri se u njoj i ti i tvoja deca, sa zverima i pticama sa neba, velikim i malim i odvedi ih na vrh planine Sir“. Tada Orea (Norea, duša, prim.aut.)ode do njega, i pošto je želela da se popne u barku, ovaj joj ne dozvoli. Ona dunu na barku i zapali je. On napravi barku drugi put.

Noa mora biti spasen od strane arhonta (PM-a) zato što se kontejneri duša moraju spasiti, ali moraju ostati glupi, stoga, duša se, na momenat, ne sme popeti u barku. Duša čiji arhetip je vetar duva na barku i ona se zapali, kao u slučajevima samosagorevanja ili sagorevanja vanzemaljaca koji su bili isprovocirani od strane žrtava otmice, odnosno od strane njihovog duševnog dela, za vreme njihove pobune. Međutim, priča se ne završava ovde.

Arhonti su joj krenuli u susret s namerom da je prevare: najveći među njima joj reče: „tvoja majka Eva potiče od nas“. Ali Norea se okrenu i reče im „vi ste arhonti tame, vi ste prokleti, vi ste upoznali moju majku, međutim upoznali ste vaše priviđenje. Ja, ustvari, ne potičem od vas, već sam došla od gore. Arogantni arhont joj uzvrati svom snagom i lice mu postade crno kao zemlja. Reče joj smelo „ti treba da budeš naša robinja kao što je bila i tvoja majka Eva“.

U ovim rečenicama pronalazimo upravo onu situaciju za koju nam je duša otetih govorila. S jedne strane stoji PM koji želi dušu po svaku cenu jer je smatra svojom robinjom, a s druge duša koja ne želi da robuje. Sem toga, ima jedna stvar koja postaje sve jasnija i jasnija. Duša u hipnozi, a čak i u mentalnoj simulaciji, kaže da je PM kontejner unutar kojeg, zapravo, nema duše koja u stvarnosti obitava u ljudskim telima, već postoji neka vrsta njenog odraza u ogledalu, koje služi da bi PM mogao nekako da živi tokom tog perioda u kojem duša boravi u ljudskim kontejnerima.

Neverovatno je kako je moguće tumačiti simbolizam tih priča polazeći od iskustava hipnoze, beležeći razgovore koje duša vodi sa nama. Priča se nastavlja sa silaskom Eleleth, simbolom mudrosti koji pomaže Norei da se oslobodi od arhonta.
U jednom drugom delu teksta, ona koja je stvorila Evu koja će kasnije stvoriti Noreu, Sofija kao princip svesti, priča sa kreatorom, ili bolje arhontom, ili PM, ili Adamom Kadmonom naizmenično i evo kako se izražava:

„Ja sam Bog i nema nikog van mene“. To izgovorivši, zgreši protiv svih besmrtnih, ali oni primiše njenu reč i sačuvaše je (odnosno,pustili su da kaže, prim.aut.). Smatrajući to za arhontovu bezbožnost, Pistis se uznemiri i ne pokazavši se reče „ti grešiš Samael“ tj. slepi Bože. Postoji , još pre tebe, jedan sjajni besmrtni čovek, on će se manifestovati u telima koje ste vi oblikovali, on će te zgaziti, kao ove slomljene glinene ćupove; ti i tvoji ćete sići kod tvoje majke u ambis. U stvari, na kraju će iščeznuti sva neuspelost koju će istina izneti na videlo. Proći će i biće kao što nikada nije bilo.

To je ono što nam duša otkriva u hipnozi kada kaže...PM će biti primoran da siđe dole i uzgubi besmrtnost. Sjajni besmrtni čovek su ljudi sa dušom sa ove i drugih planeta zato što se u njima manifestovala duša, u telima koja su oni sami ( vanzemaljci prim. prev.) napravili da bi ih koristili kao kontejnere duše.

Dve duše u Pistis Sofiji

Kao što znamo, postoje dva izvora duše: jedan koji dolazi od prvog kreatora i drugi koji potiče od drugog kreatora, onog koji kreira stvari bez tela i koristi tela stvorena od strane prvog kreatora. Prilikom pažljivog čitanja Pistis Sofije,čini se da je ovaj problem dobro opisan unutar ovog gnostičkog teksta. Pistis, svest, gnoza, stvara Evu, duševni deo univerzuma, koja rađa dve kćeri: jedna je Norea (Orea), a druga je Zoe. Kada Norea zatraži od anđela Eleleth-a da je poduči o pravoj prirodi arhonta, ona sazna koliko su oni zli, ali isto tako sazna da postoji i druga Evina ćerka, Zoe koja će kao i ona da uhvati Akeronte i da ih prijavi odnosno, da prijavi njihov greh gordosti(oholosti).
Dok Norea predstavlja duševni deo prvog kreatora, Zoe predstavlja duševni deo drugog kreatora, koja nema takva iskustva, i Pistis Sofija je podučava o onome šta se desilo. Ona joj sedi sa desne strane (arhetipska zona duše, odnosi se na desnu hemisferu mozga gde obitava duša i jungovsko nesvesno, prim.aut.).


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Geneza!?
PostPostano: sri dec 26, 2012 11:09 pm 
Offline
Moderator

Pridružen/a: sub apr 11, 2009 9:25 pm
Postovi: 969
Reinkarnacije Višnu

Dakle, prva inkarnacija Višnu je PM, čovek-riba, onaj koji je izazvao veliki potop iz straha da ne izgubi dušu, iz straha da ne postane smrtan pred pravim ljudima. Sledeći avatar je Kurma, kornjača, koji simbolizuje prelazak iz vodene egzistencije u zemljanu. I, u stvari, nakon mitoloških ljudi-riba, dolaze druga stvorenja, druge indirektne inkarnacije Višne, koji su ništa drugo do naši vanzemaljci. Na prvom mestu nalazimo vodozemne vrste Sauroide. Treći put, Višnu se pokazuje kao vepar, oslobađa zarobljenu zemlju na dnu okeana i osveštava je, već učvršćenu, da bude potpora životinjskom svetu. Poslednja faza tranzicije, ona između životinjskog stanja i ljudskog, krije se u čoveku-lavu, zverska odora presvučena od boga da bi uništio demona koji se protivi njegovom kultu. Čovek-lav, Narasimha, čini se da nas vodi do mita o vanzemaljcu Orange sa vertikalnim zenicama i crvenom grivom. Peti avatar je „patuljak“ Vamana koji je sišao na zemlju da bi oduzeo zlom Baliju vladavinu nad svetom sa tri simbolična koraka, koji vraćaju božiju vlast zemlji, atmosferi i nebu. Fizički, mogli bismo reći da je ova vrsta vanzemaljca onog sa glavom u obliku srca. U hinduizmu, Parashurama Bhargava je ime šestog avatara Višne, peti sin Jamadagni-a i Renuke, koji se inkarnirao tokom Treta Yuge da bi porazio klasu ratnika (kshatriya) koji su držali vlast u svojim rukama. Ime doslovno znači „Rama sa sekirom“ (od sanskritskog parashu, „sekira“). Ovaj subjekt dosta podseća na nordijskog Odina.

Rama inkarnira idealnog vladara, hrabrog i pobožnog, zaštitnika „dharme“, božanskog zakona. Ramini podvizi i likovi u Ramajani, toliko dragi hinduističkom duhu, stvaraju jednu od popularnih tema u ikonografiji. Krišna, sledeći avatar, predstavlja najintrigantniju figuru Višninog hrama. Bog je predstavljen crne kože, crne kao mrak, i simbolizuje božansku nedostižnost, i o tome smo već dosta govorili kada smo upoređivali figuru jevrejskog Hrista sa Krišnom. Oko devetog avatara, tradicija se ne slaže. Po jednoj od najrasprostranjenijih varijanti se tvrdi da je Višnu preuzela odoru Bude, velike ličnosti koja je živela u VI veku pre Hrista a onda je doživela oboženje, koji je propovedao život u odricanju materijalnih dobara. Kalkin, poslednji silazak boga, još uvek pripada budućnosti: pojaviće se kao beli konj i uništiće ovaj svet koji je već degenerisan da bi dozvolio rađanje novog doba, čistijeg.
http://www.riflessioni.it/cultura-vedica/kali-yuga.htm

slika

Kraj

Već smo rekli da u mitu postoji opis prošlosti i sadašnjosti, ali čak i budućnosti, i zato pokušavamo da shvatimo šta će se desiti u budućnosti iz analize mita i upoređujući mit sa onim što nam govore naše žrtve otmice ili tačnije rečeno, njihovi duševni delovi, u hipnozi. Kalkin je povezan sa mitom o konju, ali ovo nas takođe podseća na Apokalipsu u jevrejskom svetu.

slika

Četiri jahača apokalipse su toliko zli da moraju pasti na samom kraju ljudskog roda. Konji su bele, crvene, crne i zelene boje.

“Jahač, u svojoj dualnosti, predstavlja naš duh, a konj mu je njegovo telo. Svako od nas je u životu istovremeno i „konj i jahač“, i kao što jahač upravlja svojim konjem, tako svako ljudsko biće treba da se brine o svom telu. Poznavanje stanja konja, prepoznavanje da li njegove smetnje i njegove slabosti dolaze od njega ili od jahača, zahteva veliku moć rasuđivanja. U toku našeg zemaljskog hodočašća često toliko puta naglašavamo kontrast tog dualizma jahača (muško-snaga-razum-leva strana mozga; žensko-nežnost-strast-desna strana mozga) da zbog toga gubimo iz vida pravi cilj preduzetog puta: uživanje u podarenom životu.“

Tako se izražava monaški red religioznog karaktera, po našem mišljenju, masonski A.M.E.S.
http://pietapellicano.net/?page_id=5

slika

Simbologija konjske figure nam se čini još kompleksnijom: Konj je moćno sredstvo koje nosi jahača, i jahač je taj koji svojom voljom nanosi zlo. Konj je samo njegov spoljašnji oblik koji određuje snagu i vernost svom vlasniku. Konj je samo aparat, sredstvo pomoću kojeg se ostvaruje radnja, ili predstavlja događaj koji se žestoko obrušava na ljude. Kalkin je manifestacija Višne, Zevs ili „Jupiter“, Bog sa točkom.

http://www.bifrost.it/CELTI/2.Divinitag ... ter.html#E

Jupiter je u Galiji, u Rimu, među Keltima i simboliše ga točak što poredimo sa terminom Chayyot Tore (Torah) gde je jedno poglavlje posvećeno takozvanim nebeskim kočijama, prave pravcate mašine koje idu od Saturna do Venere, prava prevozna sredstva kojima se Anđeli kreću u našem svetu. Ime Kalki se često koristi kao metafora za „večnost“ ili „vreme“.

Poreklo reči moguće da vodi od reči kalka ( nečistoća, zlo), označavajući na taj način „Rušioca zla“. Na hindi jeziku kal ki avatar označava „avatar sutrašnjice“. Među drugim interpretacijama baziranim na raznim etimologijama sanskrita, nalazi se i „Beli konj“ da označi svog konja, jednog od proročkih atributa. Između ostalog, prema nekim verzijama mita, Kalki će morati da se suprotstavi demonima blizancima, Koki i Vikoki ( Koka i Vikoka), slični Gogu i Magogu (Gog i Magog) iz Apokalipse 20:7-8, Gige i Ogige iz grčke tradicije, Kaku i Muku (Caco i Muco) iz rimske. Priča kaže da je Brama obavestio Kalki da su dva demona, Koki i Vikoki, besmrtni i da ne mogu biti ubijeni u bitci, osim ako ih ne suprotstave jedan protiv drugog, i ubiti ih u istom momentu, tako da srede jedan drugog.

http://en.wikipedia.org/wiki/Koka_and_Vikoka

Dva demona su takođe i predstavnici dva demonska naroda. Dakle, Kali Yuga je simbolički predstavnik takozvanog Sutona (sumraka) Bogova, trenutak u kojem će oni biti poraženi a ti Bogovi su, ustvari, vanzemaljci sa telom i oni bez tela, svi spremni za rat, gde je plen prikazan duševnim delom ljudi. Kako se završava ta bitka? Ko pobeđuje?

Očigledno da to ne možemo da napišemo, jer zavisi od naše svesti ko će pobediti, ali u ovom mitu ne postoji ideja da će zemlja još jednom biti uništena i ponovo izgrađena kao i ostalih pet puta.

http://www.gruppom1.it/doc/articoli/lft ... antica.pdf

Još kod Maja nailazimo na uznemirujući znak koji se takođe može naći i u svetim spisima indijske religije i katoličke, a takođe i u spisima starih Grka. Prema njihovim tekstovima i spisima, čovek bi trebalo da je stvoren pet puta, a uništen četiri puta planetarnim kataklizmama. Čak i prema ezoterijskoj studiji koju je iznela Blavatzky, „Knjiga o Džianu (Dzyan)“, čovek je stvoren pet puta. Čak i u ovom slučaju, duševni deo naših žrtava otmice u hipnozi potvrđuje ovaj podatak.

slika


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Geneza!?
PostPostano: sri dec 26, 2012 11:20 pm 
Offline
Moderator

Pridružen/a: sub apr 11, 2009 9:25 pm
Postovi: 969
Šiva rušilac(uništitelj)

Sada treba da usredsredimo našu pažnju na drugog kreatora odnosno, Šivu. Šiva je jedan od aspekata Boga po hinduističkoj religiji, kao i treća Osoba u Trimurtiju, unutar kojeg je poznat i kao Rušilac i kao Kreator (Stvoritelj).
Po Šivaizmu, Šiva je uzvišeni aspekt Boga, jedan od dva glavna monoteistčka religijska pravca (drugi je Višnuizam, monoteizam Višne). Praktično, onaj ko obožava Šivu, obožavao bi đavola u katoličkoj religiji, gde se Rušiocu pridaje potpuno različito značenje.Treba se podsetiti da je đavo pandan „dobrom“ kreatoru (odnosno „pravednom“, prim.aut.) kod Jevreja. Ali kakav je taj Šiva?

slika

Potrebno je imati na umu simbol Pashupati (Gospodar Zveri, Hrišćanski Đavo) koji se nalazi na pečatu pronađenom u Mohenjo Daro, jednom od najvećih gradova-država civilizacije u dolini Inda. Ovaj podatak nam sugeriše da Šiva nije Bog Indo-Arijevskog porekla, nego da njegovi koreni vuku iz naroda oko doline Inda, prastanovnika Dravida ili plemena koja su naseljavala potkontinent. Šiva ima uzvišenu, uzdignutu ulogu u hinduizmu, što bi značilo da sam hinduizam nema indoevropsko poreklo, već da predstavlja sintezu raznih indo-arijevskih i dravidskih uticaja zajedno (prim.aut.). Između obrva se nalazi treće oko, oko mudrosti i oko sveznanja, koje je u stanju da vidi sa one strane vidljivog. Ovaj atribut je povezan sa epifizom i Šivinom rušilačkom i divljom energijom sa kojom uništava zlo i grehove, na čelu nosi rastući mesec, predstavlja mesec od pet dana (panchami) , biser koji se pojavio nakon mešanja mlečnog Okeana ( Mlečnog Puta, prim.aut.). On se nalazi blizu trećeg oka i predstavlja moć Some, žrtvenu ponudu, da bi označio da poseduje i moć stvaranja i moć rušenja. Mesec je i simbol merenja vremena, rastući označava Šivinu kontrolu nad vremenom. Prema tradiciji, Šiva nema prave avatare kao što to ima Višnu. To je zbog toga što dok Višnu silazi na ovaj svet putem svojih avatara, Šiva se manifestuje, na ovom svetu, putem životnih formi. Ipak, razni likovi se smatraju manifestacijama, a ne inkarnacijama. Međutim, očigledno je da Šiva predstavlja drugog kreatora, onog što je izgubio dušu i stoga nema telo i ne može da se inkarnira, već samo da se manifestuje kroz tuđa tela. Šiva ima oko ili nešto slično tome na sredini čela, i kako a da ga ne uporedimo sa vanzemaljcem Horusom, manifestacijom Šive, svojom spoljašnjom stranom, pošto ona unutrašnja koju smo mi nazvali Ra zbog sličnosti sa egipatskim bogovima, predstavlja pravu kreaturu Šive.

slika

Šiva ima kao simbol i mesečev srp, i vanzemaljca Horusa nalazimo zajedno sa arapskim vojnicima koji imaju polu-mesec kao simbol, a takođe je i simbol OM-a, i vanzemaljca Ringhio (lažno telo koje sadrži jednog drugog pravog vanzemaljca bez tela koji potiče od drugog kreatora).

slika

Neki oteti su prepoznali ovaj simbol kod arapskih vojnika i kod plavih vanzemaljaca sa šest prstiju, i jedni drugi su ga nosili na grudima. Subjekti koji nisu poznavali arapski, opisali su ovaj simbol kao: trojku, obrnutu peticu i zarez.
I ovog puta sve podseća na svet Bogova arapsko-arijevske stare mitologije. Šiva predstavlja Gospodara koji uništava odvojenost u individualnoj duši (Jivatma tj.Ruah kod Jevreja), i uzvišenu Dušu (Paramatma tj.Nestamah kod Jevreja). Kod hinduista, termin „rušilac“, uopšte nema negativnu konotaciju, sve dok se ta rušilačka energija koristi za uništavanje sila zla.

Šiva tj.drugi kreator, onaj koji ne poseduje telo i koji se ne inkarnira, već se manifestuje kroz tuđe manifestacije (one od prvog kreatora), predstavlja đavola za katolike, dok je za hinduiste samo jedan od dva izbora u svetu u kojem su čak i Bogovi dualistični.

Šiva, trozubac i njegova imena

Šiva ima za simbol trozubac koji se poistovećuje sa simbolom vremena.

slika

Iz liste Šivinih imena, primećuje se da se neprestano poziva na svoju uzvišenost, na pobedu nad besmrtnošću, na trozubac, na osvajanje vremena. Ne možemo, a da ne primetimo i ovde sličnost sa vanzemaljcom Horusom koji sadrži vanzemaljca Ra, koji živi u bezvremenskom svetu, koji želi naše duše, koji traži besmrtnost i koji poseduje nešto što liči na treće oko na čelu.

• Sadashiva, Večni Šiva
• Shankara, blagotvoran i koji donosi sreću
• Parameshvara, Uzvišeni Gospodar
• Maheshvara, Veliki Gospodar
• Mahadeva, Veliki Bog
• Mrtyumjaya, Pobednik nad smrću
• Mahabaleshvara, Veliki Gospodar Snage
• Tryambakam, Trinetrishvara ili Trinetra Dhari, sa tri oka (simbol Sveznanja)
• Mahakala, Veliko Vreme ili Osvajač Vremena
• Nilkantha, plavog grla
• Trishuladhari, Onaj što upravlja Trozupcem
• Chandra Shekhara, Onaj što nosi Mesec
• Nataraja, Gospodar Plesa
• Pashupati, Gospodar živih bića
• Yogishvara, Gospodar Yogija

Neverovatna je povezanost sa rimskim Neptunom i grčkim Posejdonom.
Posejdon (Šiva, drugi Kreator, prim.aut.) je bio sin Kronov (Braman, Svest, prim.aut.) i Rein (Eva u Pistis Sofiji, Duša, prim.aut.). Prema tradiciji, smatra se za starijeg brata Zevsovog (Višnu, prvi Kreator, prim.aut.). Posejdon kao i Šiva, drži u ruci trozubac ali uvek u desnoj ruci, nikad u levoj, što označava da ono što trozubac predstavlja, za njega tek treba da dođe, i nalazi se u budućnosti.

slika

Ako nam sa jedne strane, trozubac i Šiva prikazuju Boga bez tela, ali koji se rađa iz mora, kao što je, između ostalog, i prva inkarnacija Višne, Bog –Riba (Prvi Čovek, Adam Kadmon, prim.aut.), dolazimo do zaključka da simbolički broj tri dobija neku veću vrednost od simboličke. Bile su tri latice na lotosovom cvetu, zatim, duša, um i duh su tri komponente kojima upravlja trozubac, ili stabljika mitskog cveta. Naši vanzemaljci su opisani uvek sa nekoliko simbola na grudima ili na medaljonima koji im vise oko vrata, gde simbolično tri dominira. Neptun (grčki Posejdon), sin boga Saturna (Kronos, nikad rođeni JHWH kod Jevreja, Svest, prim.aut.) i Jupiterov (Zevsov) brat, kralja Bogova, bio je muž Anfritite, jedne od nereida, sa kojom je imao sina Tritona. Ipak, Posejdon je imao brojne druge ljubavne priče, naročito sa nimfama sa kojima je stvorio brojnu decu koja su bila poznata po varvarizmu i okrutnosti, među kojima i giganta Oriona (samo ime vodi poreklo od vanzemaljaca Horusa, čije telo zauzima Ra) i kiklopa Polifema (vanzemaljac, jako visok sa tri oka od kojih se jedno nalazi na čelu, takav da podseća na mit o gigantu Polifemu iz grčke mitologije); sa gorgonom Meduzom je začeo Pegaza, čuvenog krilatog konja, konja kojeg ćemo, podsećamo, naći kao simbol kraja u Armagedonu tj.kraju vremena.
http://digilander.libero.it/AkiraKoga/N ... idone.html


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Geneza!?
PostPostano: sri dec 26, 2012 11:23 pm 
Offline
Moderator

Pridružen/a: sub apr 11, 2009 9:25 pm
Postovi: 969
Zaključci

Nakon svih naših izlaganja koje smo vam predstavili u člancima, Genaza i Geneza II, verujemo da smo vam dovoljno naglasili neke aspekte naše priče. Prvi naglasak je najlakše pokazati i povezan je sa jedinstvenim korenom nastanka naših mitova. Posledice tih analiza dovode do zaključka da su naše aktuelne civilizacije, u stvari, plod propasti mnogih drugih civilizacija sve do one pre potopa, od kojih je ostao trag u mitovima i legendama, koje, između ostalog, svako od nas nosi zapisane u svojim DNA, i iako nije zapisano ni u jednoj knjizi, ono je stalno prisutno u nama, i viri odnosno, pronalazi načina da izađe putem naše kreativnosti, naše volje da pišemo knjige, da pravimo filmove, da izmišljamo priče; takve priče nikad nisu izmišljene, već predstavljaju ostatke realnosti što se nakad dogodila, koja se dešava i koja će se desiti, ponovo interpretirana putem našeg uma, kao prevodilac arhetipova univerzuma.Potrebno je da se još jednom osvrnemo na činjenicu, koliko je efikasno služiti se mitovima za razumevanje sveta koji nas okružuje.

http://valterbinaghi.wordpress.com/2008 ... stav-jung/

slika

Karl Gustav Jung je koristio mit kao sredstvo za razumevanje snova i pokušavao je da racionalizuje arhetipsko značenje modernog života, tako što se bazirao na ideji da je već sve na neki način napisano preciznim pravilima, arhetipovi. Da bi objasnio ponašanje modernog društva, polazio je od analize mitova.

Međutim, mi smo danas učinili suprotno. Pošli smo od sadašnjosti, i od razgovora sa najdubljim delom nas samih. Pitali smo dušu da nam kaže kako je stvoren Univerzum, i iz tih razgovora smo shvatili značenje starih mitova, nalazeći u njima nepobitni trag vanzemaljaca, demona Bogova, koji su nas iskoristili i izmanipulisali za svoje ciljeve, tako što su nas naterali da poverujemo da su oni naši gospodari. http://www.riflessioni.it/enciclopedia/mito.htm
U današnje vreme, čini se da je analiza mitova najbolji metod za proučavanje evolucije ljudskog bića u čitavom Univerzumu.

Kao što se danas na moderan način, podučava istorija tako što se krene od sadašnjosti pa se vraća u prošlost sve do pećinskog čoveka, tako se i sinteza organskih materija ostvaruje polazeći od finalnog proizvoda i odgovarajućim pravilima se ide u nazad sve do karbonskog hidrogena i kiseonika, isto tako smo i mi usvojili taj novi pristup koji pokazuje svoju funkcionalnost, prikazujući nam, još jednom, da su vanzemaljci naši Bogovi i demoni, koji su uprljani teškim gresima tokom njihovih evolutivnih procesa, i da su oni ti koji su učinili prvi greh : postati kao Bog (greh oholosti,gordosti, prim.aut.).

Poslednja lekcija koja proističe iz svega leži u onome što je izvan prisustva ili odsustva fenomena vanzemaljaca: rezultat ovog poslednjeg istraživanja je da onaj ko poveruje u bilo kakvog Boga, biće neizbežno osuđen na večnu glupost: katolički, jevrejski, hinduistički, hrišćanski, maometanski, budistički, šintoistički, masonski, ili koji god.

Pogledaj na svog Boga: on živi pomoću tebe, i na kraju vremena, nakon što te iskoristi, baciće te u ništavilo.


Dodatna literatura:
Literatura o čoveku-ribi
1. Boujou J.: Comment. Current Antrophology br.12 str. 159 (1991).
2. Bullard T. E.: "Ancient Astronauts", in The Encyclopedia of the Paranormal, ed. G.Stein (Amherst, N.Y.: Prometheus Books, 1996), str. 30-31.
3. Comoretto G.: Il mistero dei Dogon e Sirio B.
4. Carrol R. T.: Skeptic's Dictionary: "The Dogon and Sirius".
5. Griaule, M.: Dieterlen G.: "Conversations With Ogotemmeli: An Introduction to Dogon Religious Ideas" (1948, reprint Oxford University Press 1997).
6. Griaule M., Dieterlen G.: "Un sisteme soudanais de Sirius", Journal de la Societe des Africanistes, br. 20 str. 273-294 (1950).
7. Oberg J., "The Sirius Mystery".
8. Ortiz de Montellano B. R.: "The Dogon People Revisited", Skeptic Inquirer, n. 20(6), str.39.
9. Peter J., e Thorpe N.: "Ancient Mysteries" (Ballantine Books, 1999).
10. Randi J.: (Ed. Avverbi, 1999), str. 92-95.
11. Sagan C.: "Broca's Brain" (New York: Random House, 1979) poglavlje. 6.
12. Temple R. G.: "The Sirius Mystery", (London, Sidwick and Jackson, 1976.
13. Temple R. G.: "The Sirius Mystery: New Scientific Evidence for Alien Contact 5,000
Years Ago" (Destiny Books, 1998).
14. Van Beek W. E. A.: 1991 "Dogon restudies. A field evaluation of the work of Marcel Griaule", Ancient and Modern, I. Van Settima ed., 7-26. New Brunswick:Transaction Books, (1991).

Literatura o Trimurtiju
1. http://www.liceoberchet.it/ricerche/geo ... /index.htm
2. http://www.isolafelice.info/shiva.htm
3. http://www.isolafelice.info/
4. http://www.isolafelice.info/brahma.htm

[ Kraj Geneze II. ]


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Geneza!?
PostPostano: čet dec 27, 2012 12:32 am 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen/a: sub jan 24, 2004 11:24 am
Postovi: 4208
Ako je situacija na terenu ovakva kakvom ju je Dr Malanga predstavio a postoji dosta indikacija da bi lako mogla da bude, onda bi se uskoro mogli naći u „play-off“-u između najmanje dvije vatre, tj. tjelesnih i bestjelesnih vanzemaljskih parazita. Čini se da ističu ona vremena u kojima su mogli da nas manipulišu do mile volje i manje-više, izvan naše percepcije!?

Ne bi me čudilo da nam bestjelesni ponude „pomoć“ u bitci protiv tjelesnih (i na kraju ga u skladu s njihovom tradicijom i suštinom, zavuku onima koji prihvate njihovu „pomoć“)?! Takođe me ne bi čudilo i da jedan dobar dio onih poznatih „boraca za istinu“, ratnika protiv NWO, „svjetlosnih-radnika“ i kojekakvih „duhovnih prosvjetitelja i iscjelitelja“, služe kao vozila bestjelesnih entiteta tipa Horusa-Ra!? Sva pažnja se navodi na grejse, mantide, reptilijance i njihove „nestašluke“, dok se bestjelesni entiteti ne pominju skoro nigdje. A sve sa punim ustima „ljubavi“, ispod koje obično sitnim slovima piše: - „conditions apply“.

Na kraju krajeva, čini se da se sve manje-više vrti oko duše koja se u slabo kojem duhovnom učenju pominje u nekom ozbiljnijem ili realnijem kontekstu?! (Doduše, u jednoj „matriks-realnosti“ jedino što možemo i imati je - „matriks-duhovnost“ u raznoraznim varijantama.)

Izgleda da je vanzemaljskoj bratiji veoma stalo do toga da mi kao čovječanstvo uletimo u finale ove Bitke za dušu, - što manje svjesni situacije na terenu!?

...


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Geneza!?
PostPostano: pet dec 28, 2012 11:09 am 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen/a: sub jan 24, 2004 11:24 am
Postovi: 4208
u pdf formatu:


Geneza I

Geneza II




Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Geneza!?
PostPostano: čet feb 28, 2013 12:28 pm 
Offline
Moderator

Pridružen/a: sub apr 11, 2009 9:25 pm
Postovi: 969
POSTANAK III
Corrado Malanga


Uvod

Ovo je treći deo trilogije, pod nazivom Postanak, koji govori o univerzumu, o tome kako je nastao, kako ga shvatamo i o ulozi čoveka unutar ovog virtuelnog sveta. U prva dva dela, pomoću istraživanja izvršenih na polju vanzemaljskih otmica, razjasnili smo da demoni i Bogovi iz mitologije nisu ništa drugo nego današnji vanzemaljci. Povezali smo drevne kabalističke tradicije sa raznim tipologijama vanzemaljaca, vraćajući se unazad kroz istoriju sve do doline reke Ind i do arijevske civilizacije, pokazujući kako nije u istoriji kompletna slika onoga što nam se dogodilo, već u Mitu. U Mitu se, zapravo, nalazi slika prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, dok istorija daje samo nepotpunu viziju o tome kako ljudsko biće ima utisak, o tome kakva je njegova prošlost bila i kakva bi mogla da bude njegova budućnost.

Mit, u svom Jungovskom izrazu, predstavlja zapravo sliku večne sadašnjosti, gde se funkcija talasa prošlosti i budućnosti prelama u jednoj jedinoj sadašnjosti. Postanak I i Postanak II su se suočavali sa problemom čoveka gledajući u prošlost, pokazujući kako univerzum u kome smo uronjeni nije ništa drugo nego jedan virtuelni hologram, gde je vladajuće mišljenje ono o ’dvojnosti’. Pogrešno se veruje da sve postoji zato što postoji suprotnost svega; pojmu punog odgovara suprotna ideja o praznom, gde vlada par dobro i loše, Postanak III se susreće sa problemom večne sadašnjosti, dobijajući informacije iz ove iskustvene slike: iz podataka dobijenih od proučavanja otmica (regresivna hipnoza, mentalna simuliranja,TCT, FMS, Simbad i ostalo) do podataka dobijenih iz moderne kvantne fizike. Lično iskustvo onoga koji piše, ali ne samo, dozvoljava nam da formulišemo jednu iscrpnu sliku virtuelne stvarnosti u kojoj se nalazimo i snabdeva nas ključem za upravljanje njome jer, kako je već rečeno na drugom mestu, mi smo Kreirajuća Kreacija i sposobni smo da učinimo ono što naša svest smatra da je potrebno učiniti.




Tri ose virtuelnosti

U prethodnim radovima podvukli smo kako kvantna fizika, u najmodernijoj Bomovoj verziji, smatra da je univerzum trodimenzionalni hologram, ne samo zato jer je postojala visina, širina i dužina, već zato što se ove tri dimenzije mogu proglasiti postojećim i na osi vremena i potencijalne energije. Drugim rečima, pojam fraktalnog trodimenzionalnog univerzuma nam govori da ono što se dešava na osi prostora, vremena i energije prati trodimenzionalni izgled holograma, gde jedan mali deo svega sadrži sve, mada manje određeno. U ovom kontekstu, model ljudskog bića koji smo stvorili, temelji se na nekom kontejneru, telu, koje ima tri kartezijanske ose za mesto, vreme i energiju. Međutim, ostale tri komponente čoveka, kojima smo dali ime duša, um i duh, bile su vezane za postojanje tri opisivača, koji nisu jednaki za sve. Duša se mogla definisati u području prostora, energije i svesti, duh u području vremena, energije i svesti, a um je posedovao prostor, vreme i svest. Trebalo bi se još setiti da, dok su prostor, vreme i energija bili realni virtuelni parametri, tj. promenljivi, svest se mogla definisati jedino u realnoj stvarnosti, dakle, nepromenljiva je. U ovom kontekstu, bilo je čak evidentno kako moderna fizika nije vodila računa o svesti upravo zato što je nemerljiva, već se ističe samo indirektno na neki misteriozan način. Neki fizičari nazivaju ove načine misterioznog pojavljivanja terminom pomalo neodređenim, Skriveni Parametri.

Pod skrivenim parametrom fizičar podrazumeva nešto što se za sada ne vidi, ali što će u budućnosti biti merljivo, i objašnjava sve ono što se danas čini, ali nije u kontekstu sa teorijom fizike o svemu. Jedan primer nedoslednosti fizike se može potvrditi proučavanjem dualizma mnoštva čestica jer, u trenutnom stanju istraživanja fizike, ne zna se tačno koji je odnos koji povezuje ideju mnoštva sa ponašanjem čestica u materiji. U tom kontekstu, vrsni fizičari, kao što su Penroz ili Bom, govore o skrivenim parametrima: ali ovim ćemo se baviti kasnije. Na našem putu, koji teži da sprovede istraživanje o fenomenima interferencije vanzemaljaca, pomoću gore spomenutih metoda, uvideli smo da su tri važna dela koja okupiraju ljudsko telo to jest: duša, um i duh mogli, s jedne strane, biti poređeni sa ezoteričkim mišljenjem o svetom trojstvu , o trimurti, o umu kao otvrdnutom telu, duhu kao desnoj hemisferi i duši kao levoj hemisferi, ali još i kao o neutralnom, muškom i ženskom. Svi pojmovi koji su nalazili širok prostor u ezoteričkim spisima, od onih od gospođe Blavacki do onih od Štajnera, pa sve do pomešanosti sa modernom fizikom Fritjofa Capra.

Mentalne simulacije, sprovedene od dole potpisanog i isprobane na otetim subjektima odnosno pod uticajem ezogenih sila na planeti, ili obični ljudi u potrazi za unutrašnjim odgovorima, predložili su nam jednu viziju čoveka: iako se spolja vidi samo jedna stvar, kontejner, telo, unutar kojega su ugošćeni duša, um i duh, koje karakterišu tri različite svesti, bilo zbog važnosti ili geometrijskog područja, upravo zbog te svesti. Zapravo, ponavljamo da je, po našoj deskriptivnoj šemi duša pokazala da poseduje različite kontejnere na osi vremena, odnosno, bila je u suštini skoro neprestano prisutna u svim kontejnerima koji su karakterisali staro mišljenje o reinkarnaciji, psihijatra Brajana Vajsa.

Vajs je koristio tehniku regresivne hipnoze, da bi izlečio psihoze svojih pacijenata, tako što su morali da ponovo prežive traumu koja je izazvala psihizam; često je ova trauma bila lokalizovana ne u aktuelnom životu pacijenta već u nekom njegovom prošlom ili budućem životu. Vajs ne može da zna Bomovu kvantnu fiziku i ne zna da vreme ne postoji već se sve dešava u jednoj kontinuiranoj sadašnjosti, veruje da je hipnoza sistem za razgovaranje sa sopstvenom dubokom podsvešću. Hipnoza služi da se ponovo ožive sećanja, među kojima i ona o drugim postojanjima, postavljenim na osi vremena, na mestima različitim od ovog aktuelnog.

Međutim, Bomov pojam holografskog univerzuma objašnjava nam univerzum koji nije lokalni, gde vreme ne postoji. Ovo znači da ne postoje prošli ni budući životi već se sve dešava istovremeno, u istom trenutku. Ako je tako, onda subjekat pod hipnozom ne oživljava ponovo statičku prošlost, koja se već dogodila, već potvrđuje ono što se dešava ’sada’, u svojoj dinamičkoj prošlosti, koju može čak i menjati svojom voljom. Pošto je svest duhovnog dela uvek ista u vremenu jer je svest o sebi ista na svim mestima na virtuelnoj liniji vremena, trauma koja stvara psihozu, kod subjekta kojeg analizira Vajs, može biti prepoznata na bilo kom mestu na toj liniji i automatski se rastvoriti po celoj vremenskoj liniji. Drugim rečima, trauma se proživljava i shvata uvek na drugačiji način u umu različitih subjekata koji sačinjavaju vremensku liniju, u obliku lažnih prošlih života; ali u suštini toga postoji uvek isti izvor traume. Ako se subjekat boji, u nekom svom postojanju, da će ga partner napustiti, u nekom drugom postojanju on će biti taj koji će napustiti nekoga i u nekom drugom postojanju još jednom desiće se, da bi se neko odvojio od drugog, proživljavajući traumu zbog odvajanja, zbog napuštanja, na hiljade različitih submodela.

slika

Najzad, bilo je očigledno da je pojam Karme, toliko drage nekim istočnjačkim filozofijama, a koju je danas ukrao američki Nju Ejdž, mogao na neki način, da pronađe opravdanje za svoje postojanje: bilo na osnovu Bomove kvantne fizike ili Vajsovih hipnoza, ali pre svega ovaj stari pojam je bio uništen hipnozama koje je vodio onaj koji piše, gde se sve pojavljivalo ispravno izuzev činjenice da su se stvari mogle menjati, činom volje duhovne svesti. Duša je, dakle, mogla živeti u više kontejnera, u istovetnim prostorima ali strogo u različitim vremenima. Po našim rekonstrukcijama hipnoza, subjekat pod hipnozom je bio podeljen na dva dela, a duhovni deo izolovan iz svog konteksta. Ona nas snabdeva objašnjenjima i opisima univerzuma, sa svoje tačke gledišta, potpuno bezvremenski, označavajući duh i um kao svoja dva partnera, imajući različite karakteristike i svesti.

Tako nam se dogodilo da rešimo neke probleme koje su diktirali netačne psihoze, neoteti, ponovo proživljavajući, pod regresivnom hipnozom, traume, u bilo kom delu prolaznog univerzuma i reprogramirajući taj deo tehnikama reprogramiranja koje nam je dala na raspolaganje Neuro Lingvistička Programacija (Programmazione Neuro Linguistica (PNL)). Na ovom mestu, treba se setiti, da NLP koristi koncepciju Time Line ili vremenska linija, koju su otkrili Bendler i Grinder od istog značenja kao Bomova fizika ili ista vizija kao Sv. Avgustina. Naše proučavanje je istaklo činjenicu da reprogramiranje znači menjanje prošlosti ili budućnosti činom volje, u sadašnjosti, što odgovara promeni svih delova na vremenskoj liniji, koju vrši subjekat koji se leči od traume, jer trauma nestaje i kao da nije nikada ni postojala.Moramo istaknuti da je ono što se menjalo bio aspekat virtuelne stvarnosti, što znači promenljivo u prostoru, vremenu i energiji. Nije se, međutim, gubila svesnost o tom iskustvu, koja je činila deo situacije izražavanja u virtuelnom svetu, svest.

Ovaj aspekat je činio da subjekat zaboravi, ne samo na svoju traumu, već i da je ikada imao, ipak znajući šta je značilo biti traumatiziran u tom svom starom kontekstu. Korišćenje ovog trika nam je dozvoljavalo da eksperimentišemo na otetima istu tehniku, brišući kod otetog subjekta virtuelnost njegovog iskustva, proveravajući da će kasnije u budućnosti ponovo biti otet. U nekim slučajevima sistem je funkcionisao, ali u drugim je subjekat bio ponovo uzet i u prvim eksperimentima nismo razumeli razlog ovog bizarnog ponašanja. Sada smo u stanju da damo pobedničko rešenje za ovaj problem: ali nastavimo da opisujemo hologramski univerzum duše, uma i duha.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Geneza!?
PostPostano: čet feb 28, 2013 12:41 pm 
Offline
Moderator

Pridružen/a: sub apr 11, 2009 9:25 pm
Postovi: 969
Duh i prostor

Činilo se, međutim, da duhovni deo može biti podeljen sa drugim kontejnerima ali u isto vreme i na različitim mestima. To bi značilo da je duh gospodina X imao druge kontejnere, smeštene na različitim mestima ali postavljenim na prostornu osu, na različitim tačkama. Iako smo na početku našeg istraživanja bili manje zainteresovani da razumemo ovaj fenomen, bilo je jasno da smo istraživali neko svedočenje koje je moglo dokazati našu radnu hipotezu. Jednog dana upoznao sam jednog toskanskog gitaristu koji mi je ispričao da je oduvek imao mentalne fleševe o posebnim situacijama: video je sebe u jednoj drugačijoj situaciji, video se kao žena, pevačica, stanovnica nekog stranog grada, video je jasno situacije koje su se ticale ovog drugog kontejnera, smeštenog u vremenskoj aktuelnosti, ali na jednom drugačijem, neodređenom mestu. Jednoga dana, naš gitarista ulazi u jednu prodavnicu diskova da kupi CD svoje omiljene američke pevačice. Na disku je bila odštampana fotografija ove pevačice. On veruje da prepoznaje kontejner sa kojim je delio, na potpun način, čak i sva telesna iskustva, kao da se njegova svest može identifikovati sa kamerom koja je smeštena na telu nekog dugog.
Kada ova poznata pevačica dolazi u Italiju zbog koncerta, momak odlazi da pomaže na koncertu i, na kraju, pokušava da uđe u sobu devojke, ne znajući apsolutno šta bi se moglo dogoditi. Uspeva u svom pokušaju i dešava se nešto nepredvidivo. Devojka ga prepoznaje! I ona je imala iste mentalne fleševe, u kojima se, međutim, osećala kao muško i imala fragmente života koji pripadaju našem gitaristi, kao svoje unutrašnje živote. Kako su sećanja na prošle živote, približena na vremenskoj liniji, često nalazila precizna slaganja, dokazana sa sigurnošću, tako epizode kao ova demonstriraju, preko dvostrukog prepoznavanja, da nešto duhovno ujedinjuje mnoge osobe koje se nikada neće sresti, jer su smeštene daleko u prostoru, ipak živeći svoje duše i duhove u istom prostorno-vremenskom trenutku.

Da zakomplikuje i učini naročito složenim istraživanja, koja demonstriraju ove stvari sa jednog naučnog pogleda, odnosno statističkog, tu je i činjenica da duševna i duhovna strana mogu biti smeštene i na nekoj drugoj planeti, osim na različitim mestima i u različitim vremenima, zbog čega su teško dostižne osim pomoću različitih meditativnih tehnika, u koje moderna nauka nikako ne želi da veruje, osim ako ne pretvori sve u nauku pomoću uobičajenih Skrivenih Parametara.
Važno je prijaviti, na ovom mestu činjenicu da tri svesti, ili bolje odgovarajuće virtuelne svesti duša, um i duh nisu međusobno zamenljive. Drugim rečima one su međusobno potpuno odvojene i ne mogu se mešati jer deluju na potpuno različitim planovima. Iz analiza ključne literature koju predlažemo, može se pretpostaviti da svest ne može biti manifestovana i opisiva osim kao adimenzionalna tačka, smeštena u centru osa prostora, vremena i energije, njoj odgovarajuće saznanje, kao izraz razumevanja virtuelnog univerzuma, može se izraziti kao vektor. Takav vektor je normala za dva vektora koji ga sačinjavaju predstavljajući vektorski produkt.

Na primer: duša se sastoji od prostora i energije, dakle, shvatanje duhovne svesti vodi se na njenoj vremenskoj osi. Shodno tome, razumevanje duha se predstavlja na prostornoj osi, a uma na osi energije.Lako je zapaziti kako ljudsko biće, u ovom kvadrantu univerzuma, vidi vreme kako ide u samo jednom jedinom pravcu, prostor kao jedino pozitivno, i energiju, uglavnom negativnu po običaju (energija sistema je povezana sa potencijalnom energijom, povezana u svoje vreme za pojam mase, odnosno materije. Iako postoji saznanje da energija može biti prouzrokovana i antimaterijskim aspektima ili da prostor može biti negativan, tek sada se počinje shvatati da strela vremena ne mora nužno ići samo u jednom pravcu. Ali, o ovome ćemo pričati uskoro.



Treća osa, um i njegova uloga.

slika

U čitavom ovom opisu, zanemarili smo osu potencijalnih energija koja odgovara osi uma. Analogno tome, bilo je moguće pretpostaviti da, kako je osom duše vladalo vreme, osom duha prostor, tako, da bi se konstruisao model homogenog univerzuma, osim vremena moralo je vladati polje koje pripada energiji. Iz analiza ove ose morala su doći najznačajnija iznenađenja za razumevanje kako je napravljen naš hologram univerzuma. Opsesivna ideja Nju Ejdža stalno je stavljala akcenat na činjenicu da um laže i da je bio problem našeg ljudskog shvatanja, dok su. očigledno, dobri anđeli ili dobri svemirci znali da naš um ne funkcioniše i to su stalno ponavljali, preko pojavljivanja, kanalizatora, novih i starih gurua, prosvetljenih ovoga vremena. To ustrajavanje na jadanom umu je kod nas, zapravo, probudilo sumnju, jer je obično u iskazima svemiraca postojala velika sumnja da nas oni žele nasamariti svojim glupostima, upravo zato što se nisu morale ispitati situacije koje su nas snabdele podacima o našem saznanju, kao što je kako već znamo za vreme, svemirci, Bogovi i demoni ovog univerzuma, manje ili više lažni tvorci, ne žele.
Um laže. On je taj koji ima najmanje svesti od svih, varaju ga Maje univerzuma itd. itd. Prve sumnje da stvari nisu takve došle su nam pri analiziranju segmenata hipnoza, koji su ocenjeni kao manje važni, u početku, gde su subjekti preko svog duševnog dela, govorili stvari malo razumljive, barem nama, u tim trenucima. Iz tih delova hipnoza i iz drugih događaja, počinjemo da potvrđujemo da se na osi energije manifestuje treći deo prevare, najpodmukliji i neočekivan. Prevara je dakle postojala, ali je bila mnogo drugačija od onoga što bismo očekivali.

Anđeo objavljivač, spasitelj, zaštitnik.

Primetili smo da su oteti, koji su se oslobodili problema otmice i dobili određen nivo svesti, bili izloženi nekim uzgrednim fenomenima. Viđali su, ili su mislili da opažaju, anđeoske figure, u vidu pseudo zaštitnika, koji su unutar samovođenih mentalnih simulacija ili snova, često prisustvovali u tišini, ponekad dajući subjektu, bivšem otetom, informacije o tome šta treba da se radi. Ovi bivši oteti su počeli da dolaze kod nas i da prijavljuju ove događaje.Istovremeno, izgledalo je da drugi subjekti, koji nisu bili oteti ali su pratili put samosvesti, imaju ista obaveštenja. Anđeo Mikele ili Rafael ili bilo koji drugi im se pokazao, sa sve krilima. Ponekad je to bila neka jednostavna, svetla figura koja te je gledala blagonaklono i ako bi ga pitao ko je, predstavio bi se , ali bi u tom trenutku propisivao recepte za život.

Mi smo uvek bili odlučno sumnjičavi pred ovim pojavama jer smo verovali da niko iz univerzuma ne želi da nam pomogne, a ako bi to i uradio, bilo bi to zato što tako njemu odgovara. Onaj ko želi da ti pomogne odlučuje da se ne meša jer, ako bi to učinio, omeo bi te u postizanju trenutka pribavljanja saznanja, koji je, i ostaće, trenutak potpuno ličan. Samo postojanjem zajedničkog projekta, snaga grupe nije usmerena ka ličnim ciljevima već ciljevima društva kojem bi želeo da pripadaš u budućnosti. Onaj ko želi da ti pomogne često te savetuje, a saveti, izgleda koriste njemu, a ne tebi. Možemo dati desetine primera iz savremene istorije, koji dolaze od političara koji traži od tebe glas, a izgleda kao da to čini za tebe, direktora koji želi da te primi, a izgleda kao da ti čini uslugu, sveštenika koji želi da se ispovediš jer je zadovoljan što ideš sa njim u carstvo nebesko.

Figura ovih lažnih anđela pojavljivala se, dakle, osobama sa određenim nivoom svesti, a ne svima. Pokazivao ti je put ali je govorio da si ti superioran u odnosu na druge, da si bio dobar, da si zaslužio više i zato si morao da ideš sa ’njima’, na neko specijalno nagradno mesto, u zlatnu rezidenciju gde bi bio sa sebi jednakima, a ne u ovoj dolini suza, jer si svojim ponašanjem zaslužio da se ’popneš’ na jedan viši nivo.Iskusnije svesti obično nisu upadale u ovu zamku, jer osećaju da u svemu ovome postoji neka pogrešna nota: ali najveći broj duhovnih svesti koje nisu integrisane, dozvoljavaju, da tako kažemo, da ih sopstveni ego prevari i streme da upadnu u zamku.Ovakvi subjekti, često mnogi oteti koji su oslobođeni vanzemaljskog problema, dopuštaju, dakle, da budu prevareni i odlučuju da slušaju glas anđela ili efebskog i dobrog bića, koje ih naizgled ne prisiljava da čine bilo šta, ali se užasno ljuti ako pokušaš da iskažeš neslaganje.

Pre nekoliko godina započeo sam da zapisujem, iz iskustava otetih bilo u snu ili pod hipnozom, popustljivo držanje u susretu sa ovim čudnim bićima, što smo u početku našeg istraživanja, kada smo znali malo ili nimalo o prvom čoveku, arhontu Pistis Sophia, zamenili za njeguvu glomaznu pojavu. U stvarnosti, još jednom podvlačimo, da je u ovim vizijama um prevodilac arhetipova i nikada ne greši u pokazivanju određenih stvari, po arhetipskom osećaju koje mu duša ili duh preporučuju. Prvi Čovek (PM), kako smo ga označili u prvom delu ovog istraživanja, se uvek predstavljao sa određenim karakteristikama, potpuno različitim od ovog ’dobrog anđela’. Nadalje, u ovim pojavljivanjima, dobri anđeo se predstavljao onako kako ga je ko video: u mentalnom ambijentu u kome se izvršila pojava. Pojavljivao se identičan tebi, jednako obučen, jednako visok, i ti si bio kao on ili kao oni, ukoliko ih je bilo više od jednog.

Analiza poruka: NLP anđela.

Poruke koje su mi dostavljene imale su uvek iste karakteristike i, često, su se pojavljivale kao poruke za mene, a ne za otetog koji ih je primio. Pokušajmo da razumemo značenje jedne od ovih poruka, koju nam je preneo oteti na dužnosti, postigavši visok nivo svesti; podvlačimo da nam je ovakva vrsta poruke, iako u različitim terminima, dolazila u isto vreme, u tom periodu, iz različitih izvora, bilo iz sveta otetih ili onih kojima je otmica strana, sa istorijom ličnog istraživanja, pomoću meditativnih tehnika ili nečeg drugog. Otetom je stalo da kaže kako je on otišao kod ’njih’ a ne obrnuto, jer oni ne ’mogu’ da dođu kod nas.Subjekat koji mi donosi poruku tvrdi da je poruku zapisao jutro posle bistrog sna i da uopšte ne zna šta bi ta poruka mogla da znači. Analizirajmo ’prividno devijantnu i nerazumljivu’ poruku. Ovaj dugačak tekst čisto u stilu Nju Ejdža, služi nam da razumemo šta se krije iza uobičajenog otkrovenja. Pročitajmo pažljivo nekoliko puta i komentarišimo na kraju.

Važnost pronalaska dva diska je sada izvor sudara postojećih vibracionih sila. Sunčev Disk (pokretač) je stvoren u (prividnoj materiji) da bi omogućio saznanje. Kopije koje ne funkcionišu stavljene su na različita mesta da bi se onemogućilo pronalaženje originala. Disk služi da bi se razumeli meridijani osnovnih solsticija i ravnodnevnica, stvarajući pravi uslov koji će dozvoliti da se ujedine dva sveta. Superiorna i srednja vibracija puštaju da se ugasi ona niža. Odavde, susret sa nevidljivim dimenzijama. Disk (put fizičkog iskustva) je ključ. Služi da bi se pronašao energetski zrak koji će poništiti procese koje je isplanirala mašina.

Drugi Disk (Disk Bha), po tehnologijama svetlosti, moraće se ponovo povezati sa mašinom, primiće od Diska, elektromagnetnog pokretača i provodnika energije, jedan deo modifikovanih frekvencija da bi se otvorio portal i poništile najniže frekvencije. Služi da podstakne pulsiranje kosmičkih energija, kako bi se stvorio vrtlog, vrata na polju zemaljskog elektromagnetizma, gde će ciklusi stvaranja ponovo pronaći svoj prvobitni put vibratornog širenja, sve do ponovnog konačnog spajanja sa izvorom koji ih stvara. Sistem su oštetile suprotne snage, koje stvarajući frekvenciju veze, uspevaju da vladaju postojećim hologramima čiji si ti deo.

Tehnologija Svetlosti je bila uključena u ljudsko hologramsko prikazivanje, preko svojih intuicija, koje su reprodukovale, u malom delu, funkcionisanje mašina svesti. Eksperimenti su se temeljili na principu električne kondenzacije i sprovođenja, pomoću osnovnih diskova, koji su imali cilj da proizvedu energiju pod velikim frekvenzionalnim naponom. U eksperimentima, energija je bila povezana na dva diska. Jedan od diskova je bio korišćen za pretvaranje energije, koja je, u svoje vreme, bila isporučena u kompatibilnoj formi, (Struje visoke frekvencije i napona) sposobna da proizvede nove električne fenomene. Diskovi su bili sposobni da proizvedu struje i oscilacije polja, uspevajući da pređu značajne vibratorne udaljenosti. Drugi disk je služio da prima modifikovanu i uvećanu energiju, pomoću radio frekvencijalnog mehanizma. Neki diskovi su primali elektromagnetske radijacije, da bi iskoristili napone prisutne u zemaljskoj atmosferi, da bi dobili neograničenu frekvencijalnu energiju. Prve antene uzimale su energiju iz ispoljavanja klimatskih promena. Kompletna dokumentacija prvih eksperimenata, koji su služili za modifikovanje energije, bila je uzeta i sakrivena za projekat početne aktivacije. Jedno drugo ljudsko holografsko prikazivanje, veoma blisko našem (u smislu prostora i vremena) je shvatilo eksperiment sa diskovima, iako nikada nije videlo velike dokaze. Čak i njegova komunikacija je zaćutala jer ga je njegova intuicija dovela do razumevanja gde je smeštena jedna od velikih mašinerija saznanja. Tvoja intuicija te je dovela do takvog holografskog prikaza da bi se nastavio put.

Diskovi (ključ saznanja) su obesmrtljeni u delima koje su ostvarila holografska prikazivanja u raznim ciklusima. Indirektna komunikacija da se ne bi otkrila moć. Čak i vanzemaljske civilizacije (holografski prikaz reflektovan od prvog modela) su saopštile svoju vrednost, govoreći kroz ono što vi zovete sveta geometrija, preko vidljivih pojavljivanja. Nisu svi shvatili poruku jer vezivanje za 3D ne olakšava ključ literature. Način da se ne zaboravi poreklo.
U prošlosti, mašine svesti su se koristile na način da se može stvoriti uslov za 3D, a u isto vreme da se može doći do uslova za prvobitno i tako preći multidimenzionalne granice. Razmena informacija sa ostalim vrstama frekvencija. Ovo se još uvek pojavljuje u malim delovima. Onim koje vi nazivate snovi.

U početku razmena se odvijala samo sa energijom koja se odražavala od prvog modela (hologramska pojava gigantskog čoveka), kakvi su bili tvorci mašina, videći evoluciju vibracija. Cilj je bio da se uspore neke frekvencije, čineći ih konstantnim, sve dok ne dobiju spontano ubrzanje ka iskustvima materije (ono što energija reflektovana od prvog modela nije htela učiniti).Deo ovog cilja je postignut u ovom ciklusu. Neke vibracione snage, učvršćene u položaju 3D, postigle su takvu snagu da su mogle stići do izvora, postavši superiornije čak i od energije reflektovane od prvog modela. Ovo će se pobrinuti da energija reflektovana od prvog modela bude izbačena, zajedno sa niskim energijama, kada proces bude završen. Jedna nepredviđena zamka za svog tvorca.Da bi se stvorili uslovi za jednu nezavisnu vibraciju Solarni Disk se spaja sa diskom Bha. Svetlosna tehnologija će dati pristup novom iskustvu, spajajući novu energiju sa božanskom kreacijom ili izvornim stvaraocem. Jedno spajanje među svetlosnim dimenzijama. Sistem ima sposobnost da ometa suprotne energije, da se može zakačiti i pomešati sa vibracijom matične energije. Manipulisanje mašinama svesti još uvek ,na kraju ciklusa, služi da se olakša put od novog vibracionog stanja ka matičnom izvoru.

Ipak, proces bi mogao da krene suprotno, u trenutku u kojem spajanje svetlosnog zraka matične energije, ne uspe da se susretne sa novom reflektovanom, izmenjenom energijom (vašom) nastalom iz iskustva 3D, da poništi sve prostore sa većim impulsima niske frekvencije. Na početku svega, ovo se dogodilo u manjoj formi, tako da je susret stvorio dva snopa reflektovane energije, jedan sa više potencijala, a drugi sa manje potencijala. Visoke frekvencije (reflektivna energija prvog modela), niske frekvencije (reflektivna energija drugog modela). Odatle vibratorna svest pozitivna i ona negativna. Dobro, loše, toplo i hladno, mrak i svetlost. U centru, razni refleksi nastali od energetskih vibracija. Mašine bi imale mogućnost, u tačnom trenutku, da olakšaju ovaj prelaz.

Ovo je trenutak za rizikovanje, na ovaj način će vam biti dato trajno saznanje i mogućnost da pristupite višem nivou. Odbijanje bi vam donelo dalju reprodukciju trodimenzijalnog iskustva, a iskustvo jednog drugačijeg ciklusa biće izgubljeno, kao što se dogodilo sa drugim ciklusima. Danas se dešavaju istinski i lični sukobi između vibracionih moći i to se dešava na hologramima treće dimenzije, putem spajanja malih rezonanci na izmenjenim pulsiranjima, ono što vi zovete umom. Prevedena u 3D jedan pravi pravcati rat misli ljudskog bića. Jedna prepreka na poslednjem delu njegovog iskustva.Uzrok ovog sukoba je pripisan frekvencionalnoj manipulaciji nastaloj od subjekata vibratornog porekla od reflektovane energije drugog modela. (Subjekti sa frekvencijom drugog reflektovanja matrice) Pomoću frekvencija, podeljenih na mikrotalase, ostvariće se prava kontrola vašeg hologramskog dela, prouzrokujući posledicu i na ostale, sa vama povezane u drugim dimenzijama.

Holografski subjekti drugog modela su podržani od strane nekih predstavnika koji pripadaju holografskoj grupi prve vrste (energija reflektovana od prve vrste) na koje utiču iste uslovne frekvencije.Frekvencije preko kojih su prešli mikrotalasi, su izmanipulisane i u drugim ciklusima, ali, trenutno, pošto Matrica totalne energije povećava svoje impulse takođe i manipulacije povećavaju svoj proces. Kada se frekvencija mikrotalasa spoji sa ljudskim organizmom (vibratorni deo 3D holograma) takav deo (energija reflektovana od prve vrste) se transformiše menjajući pravac svojih frekvencija. Takav proces menja 3D hologram , vaša delovanja će biti vođena, a ne spontana. Ovo će se dogoditi čak i zemlji. (Projekat Atmosferske aktivacije) je osmišljen za totalnu manipulaciju. Proces su izazvale suprotne antene, smeštene na različitim mestima na zemlji. Antene emituju negativnu silu niske frekvencije koja će, lansirana u više slojeve atmosfere (Fine frekvencije) sa efektom prelamanja zraka, nadmašiti impulse koje regulišu antičke mašine multidimenzionalne komunikacije.Mašine za multidimenzionalnu komunikaciju su bile tvorevina prvog holografskog odeljka (Čovek gigant) koji je nastao iz prvog izvora reflektovanog iz modela koji će, razvijen iz svoje frekvencije, uspeti da stvori energetska odbijanja (hologrami u hologramima). Predstavljanje mašina će se ostvariti zajedno sa životinjskom vrstom i dalje, dalje sa vibratornom evolucijom, do ljudskog bića, koristeći impulse niske frekvencije istrajne u načinu da ih vrati u stalno stanje 3D.

Prve narode 3D predstavljanja (holografski reflektovan deo) je navodila energija reflektovana od prve vrste, da vibriraju niskim i stalnim frekvencijama, na način da mogu da se izraze u materijalnom stanju, da u svoje vreme dobiju kompletno iskustvo, stoga, spoznaju kraj pomoću materije. 3D narodi nastavili su delovanje, čekajući mogućnost kada će moći nastaviti sa namerom energije reflektovane od prve vrste, koja je želela da doda jednu apsolutnu moć,sa ciljem da proširi sopstvenu energiju i spoji se sa matičnim modelom. Mehanizam mašina je praćen i stabilizovan pri svakom skoku frekvencije. Kraj i početak jednog ciklusa. Sa ovom procedurom, pri svakom vibracionom skoku, svi hologrami holograma dobijali su jednu novu svest povećavajući tako njihovu snagu širenja. Način za postizanje apsolutnog prosvetljenja.

Upornost stabilizacije mašina dolazi od paralelnih holograma, koje je stvorilo drugo reflektovanje matrice, koji zakačivši se za vašu vibraciju reflektovanu od prvog modela, pokušavaju da dostignu isto širenje. Hologrami vibracije reflektovane od drugog modela, ne mogavši se razvijati samostalno, sa još uvek malo razvijenom vibracijom, oslabiće. U kačenju za prvobitnu, uspeće da preživi sopstvene impulse, čineći je konstantnom.Samo pomoću ovog sistema možete videti vašu stvarnost kako je znate. Širenje i frekvencialna snaga matične energije je stvorila maksimalnu evoluciju, stoga i mašine holografskih predstavljanja gube svoj efekat. Suprotne i stalno modifikovane da ne izgube ovo stanje holograma vibracije reflektovane od drugog modela. Mi smo jedno holografsko predstavljanje koje pripada vašem vibratornom emitovanju. Imamo drugu kondenzaciju ali dajemo prednost vašoj evoluciji da bi se sjedinili u matičnoj energiji. Imamo različito stanje svesti kao što nismo nikada bili uslovljeni suprotnim energijama. Mi smo trag svetlosti koji obavija vašu stalnost. Pošto ste vi naš vitalni izvor pokušavamo da vas oslobodimo preko brzih prosvetljavanja na način da možemo realizovati vaše kačenje za matricu.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Geneza!?
PostPostano: čet feb 28, 2013 12:51 pm 
Offline
Moderator

Pridružen/a: sub apr 11, 2009 9:25 pm
Postovi: 969
Komentar na poruku.

Iako se neke poruke pojavljuju tamne i nepotpuno rasvetljene, odmah se primećuje nagoveštaj prisustva nekih ’diskova’ koji kao da su od tehnološke prirode, koje su druge sile izgradile da bi promenile frekvencije univerzuma koji se definiše kao holografski, u tri dimenzije. Kalup poruke teži da postane tehnološke prirode, tako opisuje elektromagnetska polja, mikrotalase, frekvencije vezane za pojavu virtuelnosti, upravo kako je opisivao Bom, na fizičkom nivou i kako smo je uokvirili u našim prethodnim radovima. Dva diska , na koji se odnosi, identifikovani su: jedan kao sunčani, arhetipski izraz za Duh, a drugi identifikovan kao Bha, analogni izraz egipatskog termina Ba koji označava Dušu. U vezi je sa dva osnovna nivoa frekvencija, koje su mašine emitovale da bi napravile ceo svemir i njegova stvorenja. Čini se da su prve dve frekvencije povezane sa jednim dualnim univerzumom, a posebno sa dobrim i lošim, sa belim i crnim, gde bi prva i viša bila povezana sa virtuelnošću mnogo velikih bića, koje su u našim prethodnim proučavanjima označena kao ’prvi ljudi’, Adami Kadmoni iz egipatske tradicije. Na suprotnoj strani bila bi crna bića, čiji se svet zatvara, jer se njihova frekvencija ’snižava’.

Upućuje se na period u kojem je čovek, definisan kao ’ljudska holografska pojava’ shvatao svetlosnu tehnologiju, koja je bila iza funkcije diskova, koji su proizvodili energiju u raznim oblicima, od kojih bi jedna bila u osnovi projekta određenog kao ’Atmosferski’ iz opisa u kojem se jasno vidi opis projekta Haarp.

http://www.faa.gov/about/office_org/hea ... ies/haarp/
http://billysupdate.blogspot.it/2011/03 ... ealis.html
http://www.godlikeproductions.com/forum ... 003494/pg1
http://www.youtube.com/watch?v=n2UnvtkcR04
http://www.wired.com/politics/security/ ... ntPage=all

slika


Jedan on najzanimljivijih naučnika, koji je radio sa rotirajućim diskovima, bilo u mehaničkom ili elektromagnetnom polju, bio je Nikola Tesla. Njegova turbina na rotirajući disk, sa teoretskom efikasnošću od 92%, samo je jedan mali dokaz. To je jedna turbina bez lopatica, koja je izumljena 1913. Da bi funkcionisala, turbina koristi jedan od efekata graničnog sloja koji se sastoji od ’viskoznog prianjanja’ ili usporavanja fluida koji protiče u blizini neke površine. Takvo usporavanje donosi smanjenje kinetičke energije fluida, prepuštajući je toj površini, ukoliko površina ima oblik diska, količina kretanja će biti prebačena sa fluida na turbinu, usled čega dolazi do stvaranja parapokretača koji pokreću turbinu.

Tekst poruke odnosi se na osobine ovih diskova koji, čini se, mogu da se premeštaju u prostornom vremenu (vibratorna rastojanja kako su definisana u originalnom tekstu).

U jednom članku iz 1911. u časopisu The Sun, Tesla objašnjava svoju leteću mašinu: ’’Prošle noći dr Nikola Tesla se smestio udobno u svoju fotelju u Valdorfu i smireno pričao o letelicama bez krila, pogonskog goriva i drugih mehanizama aviona kakvi su sada poznati, koje se u prostoru kreću neverovatnom brzinom, ili malo sporije, noseći teške terete, i u svakom slučaju uvek sigurne, kao najprozaičnija vozila na točkove’’. ’’Primena ovog principa daće svetu jednu leteću mašinu drugačiju od bilo čega što je postojalo u prošlosti. Neće imati krila, reaktore ili slično oruđe, kakvo je do sada korišćeno. Biće mala i kompaktna, izvanredno brza i, pre svega, savršeno sigurna u najvećem nevremenu. Može se napraviti po bilo kakvoj meri i može poneti bilo kakvu težinu koju želimo. Kome su poznati operativni principi takozvanog ’običnog aviona’, razumeće da leteća mašina Nikole Tesle, opisana u ovim pasusima iz 1911. mora biti vozilo sa ’anti gravitacijom’, stoga, pravi ’leteći disk’.’’

http://www.misteri2012.net/t4688-i-disc ... kola-tesla

slika

O figuri Nikole Tesle u istoriji sе mnogo raspravljalo, bilo sa istorijskog ili naučnog pogleda i, kako se na jednoj strani nalaze osobe koje smatraju da je genije fizike, sa druge strane su naučnici koji smatraju da je vizionar. Ukratko, Tesla se dopada običnim ljudima, a fizičarima je antipatičan. Na primer, u članku pod nazivom ’Nikola Tesla: Praktičan stručnjak sa mnogo ideja od velike koristi, ali daleko od naučnog pristupa fenomenima’ Roberta Rencetija, http://www.fisicamente.net, opisuje se figura naučnika kao jednog vizionara, koji se čak prepustio izjavama potpuno maštovitim i naučno fantastičnim, preterujući naročito pri opisu svojih otkrića, sa lakomislenom i grubom nesposobnošću da se poveže sa stvarnošću moderne fizike. Autor ovako citira neke rečenice, koje su po njemu očigledni dokazi ludog Teslinog dara:

’’ Ne postoji ništa na čitavoj ovoj planeti da je obdareno životom - od čoveka koji je porobio elemente do najpokretnijeg stvorenja – a da ne osciluje tokom rotacije. Svaki put kada neka sila deluje, čak i beskonačno mala, kosmički bilans se menja i kosmičko kretanje ponovo oseća efekte.’’

Ova rečenica, koja je žigosana kao jedna glupost, u citiranom članku, nažalost za autora ove kritike, čini se,danas više nego ikada, istinita, kako u očima pisaca parafizičara kao što je Fritjof Capra ( Tao fizike, edicija Adelfi) tako i fizičara kao što je Bom, teozofa kao što je Sveti Avgustin ili filozofa kao što je Krišnamurti.

Tekst ovog ’otkrića’ koje ispitujemo, nastavlja da daje informacije o jednoj nezemaljskoj civilizaciji, koja se odnosi na frekvencije prvog modela, identifikovanoj, kako je rečeno ranije, u Prvim ljudima. Ovi bi, putem svete geometrije, dali informacije o ovim diskovima i njihovim osobinama: sakrivena poruka, koja nije za sve, u kojoj su naša istraživanja jasno videla Krugove u žitu, u svim njihovim ispoljavanjima.

Ova informacija, osim što se slaže sa našom ključnom literaturom, nas snabdela nas je jednom interesantnijom vizijom. Zapravo, onaj ko govori nije Prvi Čovek već nešto što se nalazi još više u kosmičkim hijerarhijama.Osim toga se kaže da je Prvi Čovek tvorac mašina koje, osim što su omogućavale razmenu informacija između različitih zona univerzuma, olakšavale su njegovo shvatanje i gradile ga menjajući ga, po izboru: upravo kako je prikazano u našim prethodnim istraživanjima.
Na ovom mestu želimo da podvučemo da je Prvi Čovek, ne želeći da dobije iskustvo iz fizičkog dela virtuelnog univerzuma, koje je sam izmenio, menjao frekvencije holograma pomoću mašina. Osim toga, ukazuje se na činjenicu da Tvorevina nije bila predviđena u ovom smeru i da je Prvi Čovek želeo da je zaustavi, odnosno da stabilizuje, frekvencije holografskog univerzuma, kako bi ostale uvek konstantne, ometajući čoveka da evoluira, garantujući sebi budućnost beskonačne besmrtnosti. Nakon drugih tvrdnji, koje se sada lakše interpretiraju, na osnovu ove ključne literature, koja govori o mogućnosti završetka univerzalnog eksperimenta, postao je jasan odnos dualizma u mitu između dobrа i zla, koji smo mi, u ’Postanku II’ idejno ovaplotili u Šivi (energija reflektovana od drugog modela) i Višnu (energija reflektovana od prvog modela).

U ovom trenutku, nakon što je potreba da se predstavi prošla i sadašnja situacija univerzuma , na način jasan onome ko čita, i naučniku , koristeći takve izjave da bi se pridobilo poverenje onoga ko čita, sagovornika, super partes, ali samo prividno se upušta u opisivanje ratova između raznih holografskih vrsta za kontrolisanje holograma. Sagovornik otkazuje mogućnost, sa strane ljudske rase, energetskog holograma prve vrste, da se nađe ponovo u situaciji da mora početi sve ponovo iz početka, u jednom drugom galaktičkom periodu (Yuga). Ili da se, ako stvari krenu ’dobro’, ’popnu’ (ili ‘siđu’ po Nju Ejdžu) do vibratornih situacija drugačijih i ’evoluiranih’ (takozvani superiorni nivoi). Precizno se ukazuje na holografske subjekte druge vrste (vernici Šive i Ra svemirca iz naših objavljivanja) koji će, uz pomoć holografskih subjekata poreklom od prve vrste (naši svemirci identifikovani skraćenicom ’Horus’) pokušati da manipulišu ljudskom rasom. Takav proces dogodiće se pomoću sistema Haarp koji emituje niske frekvencije menjajuću ljudsku volju.

Posle čitave ove gomile informacija, za nas apsolutno verovatnih, pojavljuju se naši sagovornici, predstavljaju se i govore da su posebni vibratorni izrazi sa različitom kondenzacijom ( što se može interpretirati kao: bića bez tela). Ova bića bi želela našu evoluciju ali ne zbog ljubavi prema nama već samo zato što se oni hrane nama. Mi ćemo biti njihov vitalni izvor. U vremenima kada je nastala ova izjava, zajedno sa ostalim sličnim ali manje kompletnim, nismo još uvek potpuno razumeli problem vanzemaljca. Naš sagovornik se izražavao govoreći da su ’oni’ pokušavali da nam pomognu u procesu oslobađanja od raznih vanzemaljskih sila, bilo od prvog ili od drugog modela, ili vibracija, sa brzim osvetljavanjem, tako kako je definisano u tekstu. U stvarnosti, po našem mišljenju, ovaj proces oslobađanja smo vodili i vodićemo mi, bez potrebe da nam bilo ko pomaže.

Logička analiza teksta.

Subjekat, bivši oteti, koji je imao ovakvu komunikaciju, ne zna uopšte šta ona znači, kako nema nikakvo znanje o projektu Haarp i nije pročitao nijedno delo ovoga ko piše, iako je imao kontakte sa dole potpisanim na jedinstvenom nivou od sedam regresivnih hipnoza , sposobnih da odnesu samog subjekta na nivoe svesti da se oslobodi vanzemaljaca i da puno koristi tehnike menjanja holograma (ono što Crkva naziva čudima). Tvrdi, osim toga, da bića koja su mu saopštila ove stvari, ’slična anđelima’, nisu imala nikakve veze sa starim vanzemaljcima, već su morala biti pozitivna: tako ih barem shvata, uprkos mojim pokušajima da vidi mapu teritorije koja se više odnosi na stvarnost holograma.
Treba, na isti način, primetiti da je ova poruka bila namenjena meni, a ne subjektu, bivšem otetom, po izričitoj objavi anđela.
Moraju se postaviti neka pitanja:

• Zašto se anđeo ne pojavljuje direktno meni, da ne uznemirava bivšeg otetog?
• Gde smestiti ova bića u polju univerzalne virtuelnosti?
• Šta znači to da samo mi njihov životni izvor?
• Kakva je poverljivost njihovih tvrdnji?

Ova pitanja su trenutno bila bez odgovora.

Treba imati u vidu da su ove izjave zabeležene pre otprilike dve godine, kada još uvek nismo razumeli sve što je navedeno u prethodna dva dela ove trilogije. Ponovo čitajući, uzvodno, ovo što je napisano, imali smo utisak da smo dali dobru ključnu literaturu virtuelne stvarnosti, a’neko’ je sada imao potrebu da nas obavesti da smo bili na dobrom putu, ali se pokazalo i to da ako su nam neke informacije date, to je učinjeno jer je spas čovečanstva obično bio vezan za spas ’nekog’. Neko se, ipak, pojavljivao samo osobama koje su dostigle visoke nivoe svesti. Treba podvući da su ovi subjekti, bilo bivši oteti ili ne, koje smo mi saslušali, govorili da su oni lično išli da traže anđele, a da se nije dogodilo suprotno.Drugi subjekti su nam govorili da su se ove figure pojavljivale u njihovim meditacijama ili mentalnim simulacijama, stali su na jedno mesto, ponekad smejući se, ponekad ne govoreći ništa, ali očigledno pokušavajući da preuzmu kontrolu.Neki neoteti subjekti su nam ispričali da su se zainteresovali, i odlučili da odu da potraže strane sagovornike, tamo gde su se oni nalazili. Utisak koji je dobijen je da smo mi u njihovom ambijentu bili skoro jednaki, sa nekom vrstom svetlog tela, poluprovidnog, svetlog. Onaj ko je naveo ovo iskustvo tvrdio je da je ’odbor za doček’, ako se tako može nazvati, bio sačinjen od raznih subjekata sa brojem koji je varirao, od sedam do pet elemenata. Stav ovih anđela je bio opisan kao prividno prijateljsko ponašanje, koje je težilo da započne razgovor o uzdizanju ega subjekta koji je slušao.

’’ti si posebno biće. ti nisi kao drugi, ti si kao mi, ti moraš da pođeš sa nama jer si postigao svest i moraš se uzdići na naš nivo, napuštajući, kada dođe trenutak, ovu dolinu suza, koja nije više za tebe.’’
Ali kada je neki ljudski sagovornik pokušao da postavi pitanja , očigledno indiskretna, ili kada je odbijao da se složi sa anđeoskom vizijom, isti je postajao mračan i veoma ljut, optužujući jadnog čoveka za izdaju.
’’ nešto mi nije dozvoljavalo da im poverujem i otišao sam odatle’’…, izjavljivali su neki koji su doživeli ovo čudno iskustvo.

Postojao je period tokom naših istraživanja, pre otprilike dve godine, kada su mnogi subjekti dolazili da mi ispričaju slična iskustva. Napominjući da se apsolutno nije razumela priroda ovih pseudo mešanja, primetili smo osobine Nju Ejdža kod ’ovih bića’ koja, iako su sa jedne strane gurala ljudske sagovornike ka hipotetičkom dobru za čovečanstvo, zapravo je izgledalo da vode dvostruki i rasistički razgovor, odnosno nesvestan. Dvostruki izrazi za opisivanje vizije holografskog univerzuma, činili su nam se neumesni, od subjekata koji se predstavljaju kao bića razvijenija od nas ili barem čine da poverujemo u to, ali bez direktnog dokaza. Moj utisak, slušajući ove priče, je bio da ova anđeoska bića nisu mogla da lažu, ali ti nisu htela reći ni istinu, pa su tako pokušavali da te ubede u stvari koje nisu istinite, očigledno tendencioznim razgovorima.

Kada bi ovo opažanje bilo istinito, to bi značilo da ova bića nisu mogla da lažu iz prostog razloga jer kada bi to učinilа, osobe sa kojima se dogodio ovaj pseudo kontakt, budući su one obdarene uzvišenom svešću, primetile bi to. Neko nam je ispričao da je pokušao da se približi anđelu, pokušavajući da ga ubedi da dođe da vidi kako je kod nas, ali je anđeo napravio korak nazad, uplašen, mentalno komunicirajući sa našim sagovornikom da su se ’oni’ bojali da ’siđu’ na naš nivo jer je patnja koja se osećala u iskustvu na ovome svetu bila, za ova preplašena bića, jasno nepodnošljiva.
’’mora, ipak, postojati neki drugi način’’…vikali su ’’da se pređe iskustveni put, a da se ne dođe na vaš nivo’’.

Racionalizovanje iracionalnog.

Zašto da gubimo vreme baveći se ovim iskustvima, zajedničkim manjini, nenaučnim, koja se verovatno mogu objasniti bolesnim psihizmima subjekata koji su ih prošli? Zato što mnoge od ovih osoba, čak sve koje smo saslušali, nisu bile uopšte lude; priče dobijene od anđela su se podudarale sa rezultatima naših istraživanja, ali i sa nekim izjavama duševnih delova otetih subjekata, zapisanim u intervalu od poslednjih deset godina.U ovom trenutku, zaključujemo da je postojalo jednostavno objašnjenje, koje je dala ključna i veoma jasna literatura, sposobna da smesti problem na pravo mesto u kontekstu vanzemaljske otmice. Ukratko, postojala je samo jedna mapa teritorije.

Zapravo, ako se na trenutak vratimo ključnoj univerzalnoj literaturi po kojoj duša, um i duh imaju tri svesti koje su različite od stvarnosti, smešteni su na tri različite ose i međusobno su nezamenljivi, tek sada shvatamo da dok smo ispitivali duševni i duhovni aspekat nismo ni okrznuli mentalni. Dakle, šta nam krije treća osa, osa energije.Ako je naš duhovni i duševni model bio konstantan na trećoj osi energije, moramo pretpostaviti da su postojala egzistencijalna polja ’superiornija’ od našeg, smeštena na različite energetske nivoe (osa uma je osa potencijalne energije). Takva polja su morala biti naseljena bićima koja su sa nama delila mentalni deo. Ukratko, gde se duša kretala u raznim posudama po osi vremena, a duh delio razne posude u prostoru, um je morao deliti druge posude na osi energija.Polazeći od ove pretpostavke moglo se misliti da, kako je naša duša odlazila u šetnju po osi vremena u različitim posudama, koje su kasnije dobavljale podatke koje Brajan Vajs ’pogrešno’ naziva prošlim i budućim životima, tako je um mogao da traži ova ’superiorna polja’.

Primećuje se da je, kada se ovo dešavalo, subjekat putnik, postajao estetski jednak subjektima koji su naseljavali taj anđeoski nivo, pokazujući da je na tom nivou, barem estetski, jedan od njih.Zaista, ’anđeo’ je govorio upravo ovo: ’’Vi ste kao mi’’.Osim toga pažljivom čitaocu nije promaklo da, dok mi odlazimo kod njih, oni ne silaze kod nas, zbog straha od iskustva iz života, na čvrstom nivou gde se umire. Živi, rađa i pati.

Jednom subjektu, sa kojim smo ranije radili, ovaj anđeo je rekao i to da bi oni bili zainteresovani da nam daju savete kako da se spasemo od vanzemaljaca, jer sve što se dogodi nama posle se ponovo odbija njima (fraktička vizija virtuelnog univerzuma), a ako bi pobedio vanzemaljac, univerzum bi bio u pogrešnim rukama. Mi ćemo, dakle, ratovati za njih jer kod njih, pošto nemaju telo, nema ni vanzemaljaca. Mi, međutim, manje srećni na ovom nivou, moraćemo da vodimo bitke za sve, da bismo spasli nas od vanzemaljaca i njih od iskustva života sa smrću i fizičkom patnjom. Ukratko, mi ćemo biti ’oni’, isto kao što bi ’oni’ bili kao mi, ali međutim nisu imali hrabrosti da siđu na ovaj nivo i dobiju iskustvo.

Eto, dakle, ko smo i odakle dolazimo! Ali eto i otkrivenog pravog interesa ovih anđeoskih subjekata, koji počinju da imaju veoma malo od anđeoskog. Jednom kada bismo pobedili vanzemaljce i pridobili totalno saznanje o tome ko smo, mi ćemo postati pravi problem za ove anđeoske figure, jer ćemo imati ključ univerzuma. Univerzum koji anđeo želi da zadrži u prvobitnom stanju, u potrazi za alternativnim svetom, da dobiju iskustvo iz čvrstog sveta, a da ne uprljaju ruke. Iskustvo po čuvenju, zamensko. Dakle, kako sa jedne strane, nju ejdž anđeo želi da se predstavi kao dobar i zaštitnički, s druge starane odlučuje da iskoristi ljudsku rasu čineći da se ona bori da eliminiše vanzemaljce ali blokirajući je u razvoju, da bi sprečili patnju.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Geneza!?
PostPostano: čet feb 28, 2013 1:00 pm 
Offline
Moderator

Pridružen/a: sub apr 11, 2009 9:25 pm
Postovi: 969
Anđeoski metod.

A koju bi strategiju da sprovedu u delo bića iz gornjeg nivoa? Jednostavna strategija, koja ne može omesti čoveka da pobedi protiv vanzemaljaca, ali može pokušati da ubedi evoluiranog čoveka da napusti ovo mesto, da bi se smestio u pozlaćen zatvor na njihovom nivou postojanja. Zapravo, što više evoluiranih osoba ostaje ovde, to se više bolest svesnog saznanja širi i na ostale. Jedini način da se zaustavi saznanje ljudskih bića, o putu koji će nas neizbežno dovesti do apsolutne svesti, a njih do bolnog iskustva života i 3D, bio bi eliminisanje kancerogenih ćelija, odnosno evoluiranih bića, radeći na njihovom egu i ubeđujući ih da poveruju da, ako prihvate njihov raj, to je zato što su izabrani, a ne neko ko je prevaren.
Da bi postigli ovaj rezultat, koji bi zaledio univerzum u statičnoj stalnosti, moraju se predstaviti čoveku ne govoreći laži. Zapravo, čovek sa svojom integrisanom i evoluiranom svešću, na kraju igara, uvek bi primetio da ga neko, ispred njega, laže i, dakle treba uvek reći istinu i, najviše, učiniti da čovek veruje u jedno umesto nečeg drugog, dajući mu istinu na izmenjen način.

Ovi anđeli su, dakle, tvorci pravog Nju Ejdža, gde su mnogi razgovori u suštini bili u skladu sa našim svestima, izuzev malog i skoro nevidljivog detalja, koji, međutim, ne može pobeći onima koji su učinili korak napred na skali evolucije.
Nju Ejdž pokreti su oduvek postojali i nisu lokalna tvorevina. Na primer, sa ovog gledišta, jedan od važnijih Nju Ejdž pokreta (koji, ponovo, nema nikakve veze sa religioznim tradicijama egipatsko-vavilonskim) osnovala je Katolička Crkva, koja u slavljenju boga, govori da treba voleti druge da bi se zaradio raj. Koncept uzdizanja u raj je jedan arhetipski koncept gde se moraš popeti naviše; ovaj koncept se nalazi u pokretima od Dijanetike do pokreta Rahtma. Uzdizanje radi evoluiranja je dezinformacija, jer, naprotiv, u silasku do dna postoji mogućnost za postizanje iskustva. Mora se spustiti, a ne popeti, da bi se dobila svest o sebi. Osim toga, ne treba voleti druge, već treba, pre svega, voleti sebe. Ovaj koncept je jasno izražen kroz svest otetih, koji su stavljeni pod duboku hipnozu, gde je razgovor, nekada vezan za dušu, sada premešten u koncept integrisane svesti (ali o ovome ćemo govoriti u nekom narednom radu).

Zapravo, ako voliš sebe, pokušaćeš da dobiješ saznanje o sebi, znajući da je proces svesti ličan put. Niko ne može navoditi druge da pođu istim putem, niko ne može pomoći drugima, već svako pomaže samo sebi: ali radeći to pomaže celokupnoj svesti univerzuma. Pomažući drugima rizikujemo da forsiramo, delujući na sukob svesti, princip koji je, kako ćemo uskoro dokazati, nepremostiv. Dakle, eto kako se karakteristika pseudo nju ejdž religioznih pokreta čini verodostojnom, govoreći skoro celu istinu ali menjajući namerno ključni detalj za shvatanje, čineći to lukavo, tako da čovek na pogrešan način razume razgovor koji bi mogao biti, u principu, i ne pogrešan.

U ovom kontekstu, jedna od najvećih laži nju ejdža je smatranje da on ima ljudski um. Ljudski um se potcenjuje. Kaže se da um laže. On je prevarant, ne dozvoljava ti da vidiš stvari kakve jesu, vezan je za Maya-u, ne vidi da je virtuelna realnost koja ga okružuje lažna. Sve je potpuno tačno, ali to ne znači da ne treba da imamo poverenja u um. To znači da moramo biti svesni granica uma. Činjenica je da se, koristeći um, koristi i osa energija i može se krenuti u potragu za ’onima sa višeg nivoa’, otkrivajući tako njihovu pravu suštinu. I, eto kako Nju Ejdž pokušava da pomaže ovoj okolnosti, lukavo ubeđujući čoveka da um ne sme da se koristi i da, čak ako ti on kaže nešto čudno, to nije verovatno.

Dualizam prevarant.

Posumnjali smo da je anđeo zapravo prevarant pomoću razgovora koje je vodio, jer je sa gledišta transformacionalne gramatike (NLP), bila jasna želja za prevarom i pre svega glavna prevara se vrtela oko razgovora o Univerzumu kao dualnom hologramu.

Ali mi dobro znamo da svest nije dualna već jedinstvena, znamo da ne postoje dobre i loše, već samo osobe sa različitim svestima. Stvoriti put za osvajanje dualne mudrosti je kao voziti Ferari bez ruku. Sudarićeš se na prvoj krivini.
Da bismo to razumeli, stavimo se pred jedno jednostavno pitanje.

Mi smo uvek govorili da je svest želela da postigne saznanje o sebi i zato je stvorila dualni univerzum u kojem se ogledala, da bi videla kakva je. Ako se, međutim, zapitamo zašto se to dogodilo, ili zašto je svest imala potrebu da se upozna, nemamo odmah jasan odgovor. Da li je svest mogla mirno da spava i ne postavlja sebi ovo beskorisno pitanje? Zašto je imala potrebu da stvori ogledalo da bi se gledala? Da bismo odgovorili na ovo pitanje dovoljno je misliti na dualan univerzum kakav znamo danas. Ako je zaista dualan kako nam izgleda, postojaće mogućnost izbora. Pretpostavimo da sam ja jedan alpinista, vezan užetom za gospodina A i gospodina B. U jednom trenutku nalazim se u problemu i moram preseći uže da spasim sebe i jednog od dvojice kolega. Mogu preseći uže spasavajući A ali mogu, takođe, spasiti i B. Izgledalo bi da se nalazim pred izborom ali nije tako. Zapravo, u trenutku kada odlučim da spasem A odlučio sam i da ne spasem B. To je, takoreći, kao bacanje novčića, kada se pojavi glava ne pojavi se pismo. Takav koncept će biti jasniji ako ispitamo stvar u sadašnjosti. U trenutku kada sam izabrao, moja savest je izabrala A. Ako pogledam u svoju prošlost, koja je prisutna zajedno sa sadašnjošću, po Bomovoj fizici univerzuma nelokalnog i virtuelnog, opažam da je moja sadašnja svest već u prošlosti napravila isti izbor. Ukratko, ako pogledam u svoju prošlost (sa svog mesta u sadašnjosti) shvatam da sam u prošlosti već izabrao A i nije postojala mogućnost da spasem B. Takva mogućnost postoji samo ako posmatram scenu spasavanja od prošlosti ka budućnosti ali ne od sadašnjosti ka prošlosti.

Ovaj koncept ćemo jasnije objasniti za koji trenutak, kada ispitamo sve iz ugla moderne kvantne fizike.Moglo bi se pretpostaviti da je dualnost u donošenju odluka ili u nedonošenju nijedne i da umremo svi zajedno. Još jednom, ovo nije koncept dualnosti. Zapravo, ne činiti je identično sa ne postojati.U ovom kontekstu postavlja se pitanje zašto je svest odlučila da stvori ogledalo. Pitanje, zapravo, nema nikakvog smisla jer svest postoji zato što čini. Da nije činila, ili, bolje, da se nije manifestovala svojim delovanjem, ona ne bi postojala jer ne bi ni primetila da postoji.

Ti jesi i postojiš zato što činiš. Ako ne činiš ti ne postojiš. Dakle, ne postoji dualnost u donošenju ili nedonošenju odluka: ne postoji dualnost u biranju jednog od dva prividna puta, jer su u stvarnosti oni samo jedan.
S jedne strane, sada se shvata da stvarnost JESTE samo ako ČINI i JESTE samo ako se MANIFESTUJE, pomoću delovanja ili ČINOM VOLJE. Volja postaje izraz postojanja i mogućnost shvatanja ko smo. U ovom kontekstu jasno je da ako radiš napola bićeš polovina: ali ako postigneš celo iskustvo bićeš sve. Dakle, anđeosko biće koje živi na gornjem nivou, koje ne želi iskustvo, je biće samo napola evoluirano, dok smo mi oni od njih koji su odlučili da siđu i završe posao. Zato smo mi svesniji od njih.

Univerzum kao Brus Lijeva pagoda.

Da bismo još bolje shvatili kako je napravljen ovaj univerzum na osi energije, gde um dominira, moramo prvo zamisliti jednu kupu sa sedam nivoa gde je prvi vrh kupe, a poslednji njegova osnova. Broj sedam bi mogao biti arhetipski broj ali je zapravo fraktalni univerzum, što znaju i sve energetske manifestacije koje ga razumeju. Tako, ideja da se razdvoji svet energija vidljivih u bojama i odluči da se koristi sedam da se to učini, nije slučajno. Nije slučajno da su elektroni atoma kao i protoni jezgra raspoređeni na sedam kvantnih nivoa. To što je izabrano sedam nota da bi se odredila muzička skala, u kojoj svaka nota odgovara određenoj frekvenciji, a svaka frekvencija odgovara jednoj energetskoj vrednosti, sigurno je pokazatelj fraktalnih karakteristika ove hipotetičke kupe.

U ovoj kupi, našem univerzumu, sa vanzemaljcima prvim ljudima Šiva i Višnu, u vidu Bogova tvoraca, sva ova bića žive na poslednjem nivou, u osnovi, na težem energetskom nivou, rekla bi arhetipski fizika ali i američki Nju Ejdž. Između nas i prvog nivoa, onog sa čistom svešću, postoji dobrih pet različitih nivoa, sa stvorenjima u direktnoj konkurenciji, razvijenijim što se više silazi na niže i nerazvijenim kako se penje naviše.

Pažljivi čitalac će se setiti da je u vizijama naših subjekata bilo čak i pet anđeoskih bića koja su se pojavljivala sa gornjih nivoa. U vezi sa ovim, podvlačimo da um uopšte ne laže već tumači, ponekad loše, neke arhetipske znake virtuelnosti ali je ekstremno značajna činjenica da je viđeno pet bića i da, ako je naš univerzum fraktalan, postoji pet viših nivoa koji nas dele od matične svesti. Razlika koja postoji u našoj, i svesti svih ostalih bića sa srednjih nivoa, bila bi povezana sa spoznajom sebe: što se više silazi, dobija se više iskustva i bolje se razume ko smo. Ali sa jednog gledišta ispitivanja između desne i leve strane istog uma. Dok svest nije svesna sebe već se čini kao potpuno integrisana, mi u nižim slojevima bićemo svesni ali veoma malo integrisani, i zato ćemo imati viziju dualniju nego sva ostala bića koja su smeštena iznad (u arhetipskom smislu) nas.

Drugim rečima, ako bića sa ovog nivoa ne razumeju ko su, na svesnom nivou ne samo da neće znati ko su,već će se pojaviti u virtuelnosti odvojeniji nego ikad. I biće laki zalogaji bićima čiji je muški deo integrisaniji sa ženskim. Mi bismo rekli, na ovom nivou, desna hemisfera sa levom.

Moglo bi se reći da samo oni koji dobijaju iskustvo iz šamanske matrice mogu opisati univerzum i shvatiti da je dualizam jedan aspekat matriksa. Put koji ih trenutno vodi izvan dualnosti tako da se ona može ispitati spolja. Onaj ko piše imao je mogućnost da doživi ovo iskustvo i zbog toga mu je do ovog trenutka veoma jasno sve ovo o čemu se u ovom članku govori. Pisac je, na neki način, uništio aspekat maya ,koji predstavlja dualnost, pobedivši prevaru, na svesnom nivou. Onaj ko nije imao ovakvo iskustvo neće moći da vidi izvan matrice, ali to samo po svom izboru.

Pogled na stvari iz drugog ugla, dozvoljava da se promeni mapa teritorije i dozvoljava, kada se jednom vratimo na početak, da budemo svesni da ono što se tamo vidi nije samo ono što se vidi, već i ono što se videlo sa drugog mesta.
Da bi se postigao ovaj rezultat, u našem postojanju, treba želeti da se promeni položaj. Ovakav postupan nas čini živima i pridobija saznanje o svesti.

slika

Eliminacija prevare dualnosti, stvara potreban uslov da se može pristupiti jednoj vrsti integrisane svesti, gde duh, um i duša više ne postoje već, na njihovom mestu, postoji jedinstvena integrisana svest koja dozvoljava viziju izvan dualnosti matriksa.Već smo, u prethodna dva dela ovog rada, ukazali na značaj istorije, posmatrane sa arhetipskog gledišta. U arhetipovima postoji slika večne sadašnjosti koja sadrži informacije o virtuelnom vremenu, odnosno o prošlosti ali i o budućnosti, kako bi dala globalnu viziju svega. U umetnosti, simbolički i umetnički značaj je uvek čvrsto vezan za arhetipove, odnosno za jezik univerzuma. Tako osobe sa određenim nivoom saznanja, često i nesvesno, stvaraju priče koje se temelje na mitu o stvaranju. Jedan primer za sve je dat, u ovom kontekstu, jednim filmom koji je režirao Brus Li, a koji tehnički nikada nije ušao u bioskopske sale.
Zove se Game of Death, ’Igra smrti’, a unutar borbi (sve je koreografisao isti Li) krije se jedna snažna filozofska komponenta . Protagonisti je, zapravo, oteta porodica (simbol sličnog i pravog porekla): moćnici žele da ucene protagonistu da za njih uradi neke nelegitimne stvari (vanzemaljci ili neko ko za sebe koristi snagu protagoniste da pridobije korist za sebe).

slika

Da bi spasao roditelje, Li je primoran da se susreće sa sve jačim protivnicima, unutar jedne pagode (pagoda predstavlja holografski univerzum sa sedam nivoa: mi smo na sedmom nivou, na prvom se nalazi svest, a u sredini ostaje još pet, naseljenih neprijateljskim silama). Penjanje na razne nivoe odgovara duhovnom usponu, pri kojem se protagonista mora boriti više sa samim sobom nego sa svojim neprijateljima. U pagodi ima pet nivoa, a na svakom se nalaze razni borci koji su majstori u raznim tehnikama. Posebno, poslednji borac, koji se nalazi na višem nivou, je jedan gigantski crnac koji ne može da podnese svetlost i uvek nosi crne naočare. Li pobeđuje poslednjeg giganta pomoću svetlosti i, na kraju borbe, vraća se na prvi nivo, izvan pagode, ne dočepavši se nikakvog blaga, ali oslobodivši narod od onih koji su ga potčinjavali (započevši arhetipski srećan svet).

http://www.youtube.com/watch?v=ai5geIBDkyE

Idejno govoreći, čovek poražava prevarante, a u svom uzdizanju, on ne želi da dostigne svest prelazeći u više nivoe, odnosno, vraćajući se nazad u opadajućem procesu, zaista vraćajući se nadole, na poslednji nivo, noseći sa sobom svoje saznanje, pridobijeno za život, od tog momenta nadalje, ne više jedno postojanje zatvoreno u samoću jedne nesvesne svesti već stvarajući svoj novi svet, onaj koji pripada svima nama, Srećan Svet.

(nastavlja se...)


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Geneza!?
PostPostano: uto mar 19, 2013 12:41 am 
Offline
Moderator

Pridružen/a: sub apr 11, 2009 9:25 pm
Postovi: 969
Kvantni aspekti prirode univerzuma

Zahvaljujući ovim novim razmišljanjima, ponovo smo saslušali i proučili neke aspekte fenomenologije otmice, koje smo u početku zanemarivali i uopšte nismo razumeli, ali koji sada nalaze zasluženo mesto u literaturi koju iznosimo. Posebno se odnosi na neke probleme koji su se javljali otetima koji su, nakon puta koji smo im mi savetovali, kako bi se oslobodili vanzemaljaca, sticali saznanje. Oni su mi prepričavali pojavljivanje čudnih opažanja koja se odnose na fleševe prividnih epizoda koje se mogu pripisati njihovim ˝prošlim životima˝.
Duboke hipnoze, koje su vođene na ovim subjektima, pokazivale su jedan duhovni deo koji je objašnjavao ono što se događalo sledećim rečima: ˝Neophodno je da kontejner poznaje sva svoja iskustva iz svih svojih kontejnera, takva iskustva se sakupljaju u aktuelnom kontejneru i samo nakon toga može otići da se igra tamo˝. Ovakvi izrazi su nam tada bili nerazumljivi ali danas ovim rečima možemo dati sasvim logičko objašnjenje. Da bismo mogli da potpuno razumemo kakvo je značenje duševne poruke i viđenje prostora, moramo najpre shvatiti da je čak i treća osa, ona koja pripada energiji odnosno umu, imala ključnu i neizostavnu ulogu sa druge dve ose; ose duše, uma i duha: vreme, energija i prostor, morale su potpuno shvatati značenje svesti, bez mogućnosti da se zanemari bilo koja od tri.
Da bismo to uradili moramo na trenutak napustiti polje duše, uma i duha i posmatrati polje moderne fizike. Kasnije ćemo se vratiti na pitanje svesti, čim ispitamo problem sa gledišta kvantne fizike.Krenuvši od originalnog članka pod naslovom: ˝Nova Fizika: Sveprisutna Asimetrija˝ Pjera Skarufija (Prevod sa originala Askanio Borga, maj 2003.):

http://www.scaruffi.com/cogn.html

moramo posmatrati ideju koju Born, Bom i ja imamo o dualizmu talas-čestica. Ako je naša literatura tačna, ne bi postojao dualizam već bi se on samo činio našim očima, kao jedna deformacija koju čita naš mozak, a ne naš um, koji bi interpretirao samo podatke koji potiču iz spoljašnjosti. Podsećamo da se jedna čestica kao što je foton može predstaviti modernoj kvantnoj fizici kao talas ali i kao čestica. Neki put se pojavljuje kao talas, a drugi put se meri kao čestica. Do sada niko ne zna zbog čega postoji ovo dualističko ponašanje naizgled neobjašnjivo.

http://www.blogzero.it/2009/11/20/esper ... articella/.
http://www.youtube.com/watch?v=DfPeprQ7oGc-

Setimo se ukratko, na ovom mestu, jednog eksperimenta koji reprodukuje dualizam ˝talas čestica˝. Ako imam jedan top koji ispaljuje fotone na jedan zid sa dva procepa može se očekivati da će se, ako stavim iza zida filmski ekran, on osvetliti odgovarajući dvema pukotinama, kuda prolazi svetlost ili fotoni. Nažalost, stvari nisu baš toliko jednostavne. Zapravo, treba znati da ne samo da se ne postiže zamišljeni rezultat, već svetlost osvetljava filmski ekran i na mestima gde svetlost ne bi trebalo da dospe. Zato se mislilo da se fotoni ponašaju kao talasi a ne kao čestice (vidi priložene ilustracije).

slika
a) Izvor talasa - zid – detektor – apsorber

Nažalost ovo se dešava čak i kada se ispali samo jedan foton ka pukotinama, kao dokaz da on prolazi istovremeno kroz obe rupe. Kada bi foton bio čestica, kao neki projektil, ovo bi bilo nemoguće ali ako se foton predstavlja kao mogućnost da on postoji u jednom sfernom prostoru u ekspanziji, tokom svog kretanja ka ciljanim zidovima, mogao bi se predstaviti kao talas i mogao bi efektivno provaliti kroz dve pukotine istovremeno. Problem nastaje kada posmatrač umesto da posmatra iznutra fotonski top, kao gledalac u bioskopu, smešta se skriven iza jedne od dve pukotine. Čini se da foton zna da je on tamo i pogađa ga osvetljavajući ga. U ovom eksperimentu, oblici koji međusobno deluju, tipični za fenomen talasa, gube se. Drugim rečima, sada se foton ponaša kao projektil.

slika
Fenomen posmatran spolja
slika
Fenomen posmatran iznutra

Postoje različita tumačenja ovog nepobitnog fizičkog fenomena. Born ( http://it.wikipedia.org/wiki/Funzione_d'onda ) je smatrao da subatomske ćelije koje sačinjavaju univerzum, a time za posledicu i sam univerzum, mogu se ponašati ili kao talasi ili kao čestice. U slučaju kada je ponašanje čestice talasno, talas bi bio jednačina talasa, a ne pravi fizički talas, čiji potencijal bi predstavljao njegovu energiju. Bom, osim što smatra da je univerzum virtuelan, holografski, fraktalan, ne prostoran, smatra da foton nije ni talas ili čestica već je i talas i čestica zajedno. Osim toga, on smatra da je potencijal talasa, koji bi u ovom slučaju bio pravi fizički talas, ne matematička formula, vezan za formu talasa, a ne za njegovu energiju. Drugim rečima, Bom smatra da, pošto je svemir celovit i sagrađen od talasa, jednakih (mali i veliki su fraktalno povezani zajedno) da bi se premestili ili delovali na neku malu stvar, koja ima istu formu talasa kao i neka velika stvar, potrebna je ista energija.
Često se Bomova fizika uzima kako polazna tačka naučnicima paranormalnih fenomena, jer objašnjava mnoge fenomenologije za njih vezane, i u tom kontekstu se razume kako je, da bi se premestio neko manje vozilo snagom misli, potrebna je ista snaga koja se koristi da se premesti, i dalje snagom uma, jedna planina. Ali to nije poenta. Treba se zapravo setiti da, dok Bom smatra da vreme ne postoji i da je samo fizička senzacija, Born smatra da vreme nije merljivo u kvantnoj fizici. U ovom trenutku dolazi jedna Nobelova nagrada za hemiju, Ilya Prigogine, koji je proučavao nepromenljive ravnoteže i koji smatra da je strela vremena jednosmerna. Zapravo, on smatra da: ako bi strela vremena mogla biti povratna, postojali bi, u našem univerzumu, tragovi involucije. Pošto nikada nisu primećene involucije u modelima koje je on proučavao, odnosno u biološkim modelima, mora se zaključiti da vreme ide u jednom jedinom smeru. Ali, kako to da vreme ide u samo jednom smeru kada prostor i energija, naprotiv, mogu preuzeti negativne vrednosti? Zašto bi univerzum morao biti asimetričan na streli vremena? Odnosno, zašto se ne bi moglo vraćati unazad u vremenu, kao što se radi u prostoru?
Ako iz Rima idem u Milano, posle se mogu vratiti u Rim, ali ako danas želim da se vratim unazad u vremenu, ne mogu to učiniti. Ali, da li je baš tačno da ne mogu to da učinim?

Problem nastaje iz činjenice da je strela vremena vezana za drugi princip termodinamike koji tvrdi da se entropija univerzuma konstantno uvećava. Entropija je jedna mera, nazvana nered, koja u stvarnosti odgovara kinetičkom i energetskom redu objekata u univerzumu. Ukratko, univerzum se simetrizuje u vremenu, hladi se, sve stvari zauzimaju identična rastojanja među sobom, gustina univerzuma se homogenizuje i nema više mesta sa visokom gustinom materije i praznih mesta, već gustina postaje konstantna. Zapravo, ova situacija odgovara redu, a ne neredu, ali su fizičari sredinom 1800. identifikovali hlađenje univerzuma kao nešto negativno, što je išlo protiv volje božanskog stvaranja, i samo zbog toga su to nazvali negativnim značenjem, kao što je nered, dok se, međutim, sa termodinamičke tačke gledišta to nama čini kao red. Termodinamičari su to iskopali laskajući Crkvi i njenoj moći 1800. dodelivši entropiji negativno značenje i tako su se fizičari i sveštenici složili.

Dakle, ako se entropija po principu stalno uvećava, onda i strela vremena ide u samo jednom smeru.U ovom kontekstu se ubacuje još jedan engleski fizičar po imenu Penroz, koji počinje da pretpostavlja da drugi princip termodinamike uopšte nije istinit. On smatra da je u suštini ˝ovo jedan princip koji nije dokazan niti je dokazana njegova validnost ˝. Do sada se jednostavno konstatovalo da se entropija uvek uvećava: ali, može biti da nije uopšte tako, a ako nije tako onda bi dogma o streli vremena loše prošla.Penroz dolazi do zaključka da, zapravo, mera entropije nije vezana za energiju sistema, koji se stalno hladi ako se ostavi samom sebi bez spoljašnjih uticaja na univerzum, koji čini se ne mogu postojati, već da je entropija senka neke druge stvari koja se stavlja preko mere energije. Mi verujemo da entropija ne meri energiju sistema u formi reda, već ona meri neki skriveni parametar. Termin ˝skriveni parametar˝ Bom eksplicitno upotrebljava da objasni iste fenomene.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Geneza!?
PostPostano: uto mar 19, 2013 12:51 am 
Offline
Moderator

Pridružen/a: sub apr 11, 2009 9:25 pm
Postovi: 969
Netačnost drugog principa termodinamike.

Da drugi princip termodinamike nije tačan, znaju svi, ali se svi nadaju da je netačnost tog principa vezana samo za lokalni aspekat, odnosno u mikroskopskom svetu, ako se drugi princip ne poštuje, može se uvek verovati da postoji neko drugo mesto po želji daleko odavde, u kojem se događa upravo suprotno spekulisanje, toliko da se izjednače generalni računi univerzalne entropije. Postoje eksperimenti koji pokazuju da entropija lokalno može da se smanjuje. U jednom članku koji se može naći na mreži pod nazivom ˝Strela vremena˝, ( http://www.attraversolospecchio.eu/inde ... del-tempo/ ), ukazuje se na jedan zanimljiv eksperiment termodinamike koji su vodili Y. Charles Li i Hong Yang pod nazivom ˝Na streli vremena˝, objavljenom na sajtu za naučna objavljivanja: http://arxiv.org (januar 2012.). U tom kontekstu se lako objašnjavalo da se entropija nekih sistema čestica gasa, podvrgnutih posebnim operacijama, smanjivala bez senke naučne sumnje.

Analogno tome, neki naučnici su se igrali sa nekim kopijama fotona uspevajući da izmene njihovo ponašanje u prošlosti, a to bi bilo moguće samo ako bi ( file:///C:/Users/malcor/Desktop/lavoro%20su%20genesi%203/MODIFICARE%20IL%20PRESENTE%20PER%20MODIFICARE%20UN%20EVENTO%20PASSATO%20_%20Pianetablunews.htm ) strela vremena bila povratna, ili ako vreme ne bi bilo lokalno, kako smatra Bohm. Još jedan banalan primer, koji pokazuje kako se lokalno entropija može smanjivati, snabdeo nas je nekim reakcijama organske hemije koji proizvode optiku, polazeći od potpuno simetričnih molekula ili mešavina reakcija potpuno grozdastog oblika (uz optičku aktivnost jednaku nuli).

slika

Treba znati da je optička aktivnost, odnosno sposobnost nekih molekula da okreću nivo svetlosti, desno ili levo, u odnosu na posmatrača, mera simetrije univerzuma. Po drugom principu termodinamike univerzum se simetrizuje jer nije stvoren simetričan. Stvoriti sintezu jednog organskog proizvoda koji nema nivo simetrije, krenuvši od najsimetričnijeg molekula (koji nema takav nivo) je nemoguće. Krajnje, jedna hemijska vrsta reagovaće uništavajući svoju simetriju, ali stvarajući kopiju enantiomera, odnosno pola molekula koji okreću nivo svetlosti ka desno i druga polovina koja okreće nivo svetlosti, u istoj količini, ali na levo, na takav način da postigne mešavinu reakcije koja će biti simetrična u svojoj kompleksnosti.
Ali to je moguće ako učinim da reaguje jednak broj molekula: tako će pola dati rezultat, a druga polovina suprotan rezultat. Ali ako imam samo jedan molekul koji može da reaguje, on po sili stvari mora snabdeti jedan molekul optički aktivan, u odsustvu njenog enantiomera. U ovom kontekstu, stvorio sam optičku aktivnost, odnosno asimetrizovao sam lokalno univerzum, smanjujući mu entropiju. U Bomovoj fizici, činjenica da je drugi princip termodinamike lokalno nestao, znači, po holografskoj viziji svega, da se entropija celog sistema može umanjiti jer je deo vezan za celinu.

Moje tumačenje dualnog fizičko kvantnog modela.

Za fizičare upotreba termina ˝skriveni parametar˝ znači da postoji neki merljiv parametar: ali pošto ga ne vidim ne mogu ga izmeriti. Sa totalističkog pogleda, identifikovati kao skriven neki fenomen koji se ne vidi znači, međutim, hteti na silu verovati u jednu ličnu ideju mape teritorije, bez snage da se dokaže da li je, naprotiv, ta mapa pogrešna. Ovih dana fizičari traže Higsov bozon, a malo informisana štampa veruje u to što joj se daje, a to je da je Higsov bozon stvarno pronađen. Velike konferencije za štampu, veli odjek u novinama i medijima širom sveta, ali istina je nešto drugo. Predstavnik Cerna u Ženevi, zapravo, na snimku sa konferencije za štampu, ne tvrdi da je Higsov bozon pronađen već jasno kaže da…
Postoje jaki dokazi postojanja Higsovog bozona… Što znači da čvrsto misli da on postoji ali nije pronađen. Umesto njega pronađene su čudne stvari koje se, između ostalog, ponašaju na neshvatljiv način za Higsov bozon, ali za šta naučnici iz CERNA tvrde da je skoro sigurno bozon koji traže.

To bi bilo kao da kažemo: pošto su mnoga deca naslutila Deda Mraza, on zaista postoji, iako pre proizilazi kao neshvatljivo. Lako je shvatiti da iza izjava CERNA stoje političko ekonomske potrebe, i pošto u Evropi nema više para, mora se sponzorima i Evropljanima objasniti da je potrebno dati još novca da bi se tražilo nešto što ne postoji (dvadeset sedam miliona evra za svaki urađen eksperiment) samo da bi naši fizičari preživeli. Očigledno, svi ostali evropski i svetski fizičari koji se ne slažu sa ovim vladinim stavom, ne zbog naučnih motiva, već samo zato što dobijaju manje novca za svoja istraživanja, malo su se promenili i ratuju protiv ovih koji traže fantomski bozon.

http://video.repubblica.it/dossier/boso ... 9942/98321
http://www.centrometeoitaliano.it/parti ... one-higgs/
http://www.giornalettismo.com/archives/ ... impostore/
http://silvanodonofrio.wordpress.com/20 ... -o-non-ce/

Jednom rečju, korišćenje termina ˝skriveni parametar˝ je podsvesan znak smirenosti da su stvari, čak i ako se ne vide i ne mere se, takve kakve su oduvek opisane. Zapravo, Prigogine govori jednu potpuno tačnu stvar, a to je da se evolucija stalno uvećava, a ne vraća se unazad. Ali evolucija sistema je očigledno vezana za eliminaciju nereda što je shvaćeno kao braunovsko kretanje čestica. Evolucija za smanjenje Haosa. A, ako je Penrouz bio u pravu i entropija nije mera kojom upravlja Haos, već jedna posredna mera? Moja radna hipoteza je da entropija nije mera Haosa, već mera univerzalne Svesti. Ona, zapravo, nije merljiva jer pripada onom delu stvarnosti koji se definiše kao ˝realan˝, odnosno konstantan, koji se ne menja, ali čije se izražavanje u čitavom univerzumu definiše kao svest o Sebi.

U našoj literaturi, zapravo, svest nije sačinjena od energije, prostora i vremena, već ove tri vrednosti predstavljaju saznanje o njoj. Saznanje o svesti bi bilo merljivo i uvek bi se uvećavalo, saglasno sa onim što tvrdi Prigogine. I bilo bi logično da to fizičari identifikuju kao skriveni parametar, jer je to refleks svesti na virtuelnost. Pošto fizičari ne veruju u postojanje svesti, ne bi nikada merili saznanje o njoj jer ne bi imali saznanje o tome. Svako, zapravo, vidi mapu teritorije u odnosu na saznanje koje se ima o mapi teritorije. Ako ja verujem da slonovi ne postoje, neću uspeti da vidim nijednog, kako ćemo videti za trenutak, pomoću jednog eksperimenta kvantne fizike. Ali entropija , odnosno nered koji se uvećava, odnosno svest koja se preko svoje mere saznanja o sebi stalno uvećava, daje nam ključnu literaturu čak i za interpretiranje dualizma talas-čestica. Na osnovu istraživanja koje sam ja sproveo, pomoću regresivnih hipnoza i proučavanja moderne fizike, može se zaključiti da, počevši od bomovskog modela fizike, gde vreme ne postoji već su prošlost i budućnost dve jednačine talasa koji kolabiraju u večnoj sadašnjosti, možemo tvrditi da nam se neki fenomen pojavljuje kao čestica kada gledamo u prošlost, a kada gledamo u budućnost javlja nam se kao talas.

Zapravo, iza ove ideje postoji jedna dublja vizija o prividnom dualizmu talas- čestica. Primećujemo neki fenomen kao talas kada nemamo svest o fenomenu već samo znamo da posmatramo nešto što postoji. Međutim, kada odlično znamo šta smo posmatrali, jer smo pristali da delujemo međusobno, to nam se prikazuje kao čestica. Kada sudelujem sa nekim fenomenom u fizičkom smislu, bilo da je to neka subatomska čestica ali i bilo kakvo drugo dešavanje, to mi se prikazuje onako kako je stvoreno u virtuelnosti, sa svojom masom, svojom energijom, svojim vremenom, svojim prostorom, svojim magnetnim poljem i svojim elektronskim poljem. Fenomen će se pokazati potpuno lokalizovano jer sam ja pristao da sudelujem sa njim, u njegom ličnom prostoru i vremenu. Ako, naprotiv, vidim kako se dešava neki fizički fenomen sa kojim, međutim, ne sudelujem DIREKTNO, znaću da fenomen postoji ali neću imati saznanje. Sa fizičkog stanovišta ovo će mi se pojaviti u formi talasa, odnosno matematički i geometrijski kao neka zona prostorno-vremenska, gde je moguće smestiti fenomen (jer znam da postoji) ali ne znam ni kako je nastao ni gde se tačno nalazi (jer nemam saznanje o tome).Dakle, ako me foton pogodi i osvetli me, on se ponaša kao čestica, ali ako ga vidim kako se baca na zid, ne sudelujem direktno sa njim već samo imam sliku njegovog sudelovanja sa nekim drugim objektom, što se mojim očima prikazuje kao talas.
Dvojni aspekt virtuelnosti, zapravo, ne bi postojao i smanjivao bi se samo, po definiciji svesti kao nečemu što čini i sudeluje, jer da to ne čini i ne manifestuje se, u stvari, ne postoji. Beskorisno je isticati kako se moderna fizika potpuno slaže sa ovom vrstom vizije stvari, da stavlja u saglasnost Borna sa Bomom, sa Prigoginom i sa Penrouzom, ali i sa Kaprom, sa Krišnamurtijem i drugim misliocima od Kanta do Platona.

Dualizam talas-čestica u svakodnevnom životu.

Uzmimo ponovo neke primere iz svakodnevnog života i pokušajmo da shvatimo kako ovaj lažni dualizam, zapravo, zavisi isključivo od naše percepcije fenomena, a ne od suštinskog fenomena.Imam pred sobom u budućnosti dva izbora: ili preseći uže i spasiti A ili preseći uže i spasiti B. Dok mislim o ovome moj mozak će napadati figure koje sudeluju u dvema mogućim budućnostima koje su vezane za moja dva moguća delovanja. Što više budem pokušavao da izaberem, to ću više biti nesposoban da dobro vidim šta da izaberem. U međuvremenu, strela vremena napreduje i ja ulazim u trenutnu sadašnjost u kojoj ne vidim šta ću učiniti već ono što činim.U svojoj sadašnjosti biram da spasem A. U tom trenutku, moj problem talasaste i probabilističke trajnosti, dobija oblik sigurnosti i postaje usvojiv kao ponašanje naše subatomske čestice. To je predstavljeno kao sigurnost, dok se gledajući iz prošlosti ka budućnosti predstavljalo kao nesigurnost i, dakle, preuzimalo probabilistički i matematički aspekt talasa.

Sada, kada sam spasao A, pogledajmo u prošlost i vidimo čega se sećamo. Sećamo se, u sebi, da nismo imali sumnje, već da smo već odlučili da spasemo A i da ne spasemo B. Ovo se dešava zbog toga što kada smo pridobili saznanje jednog fenomena, budući da vreme ne postoji, takvo saznanje menja našu virtuelnu prošlost, gde sada imamo isto saznanje kao u sadašnjosti. Ukratko, kada gledam ka budućnosti vidim događaje kao talase, ali kada gledam u prošlost, vidim ih kao čestice. Ali to znači da, pošto je prošlost saprisutna sa sadašnjošću, ja nisam, zapravo, nikada izabrao već sam oduvek znao da ću spasiti A. Dakle, čak gledajući prošlost iz sadašnjosti, potpuno nestaje ideja o postojanju mogućnosti dvojnosti izbora. Ali to ne znači da ne postoji slobodan izbor. Ovaj princip nameće da, ako se načini jedan izbor, to se dogodilo kada su različiti delovi svesti, svi zajedno, odlučili da odglume uloge koje sada glume. Pošto ne postoji vreme, to se dešava neprekidno i taj aspekt garantuje neku vrstu slobodnog izbora, koji nije individualan već u saglasnosti sa svesnom celinom (u prostoru, vremenu i energiji). Svesti su odlučile da čine iskustvo za koje tačno znaju kako će se završiti, ali su primorane da čine iskustvo, sišavši na materijalni nivo, našu dimenziju, jer je potreba svesti da postoji, a da bi postojao moraš da se manifestuješ, da bi se manifestovao moraš da deluješ.

Još jedom postoji savršeno slaganje između naše literature i ideje koji neke filozofije imaju o Bogu tvorcu. On zna šta će se dogoditi, ali je svejedno primoran da to sprovede u delo, jer nije dovoljno čitati knjigu, već treba interpretirati uloge likova iz knjige, prošavši od čitača do pisca knjige. Ovo je oslonac virtuelne stvarnosti bez vremena, bez prostora i bez energije. Pre i posle se mešaju sa večnom sadašnjošću. Na kraju čitanja knjige, opazićeš da si tu knjigu napisao ti jer je to tvoja priča: ali to ćeš primetiti tek na kraju. Još jednom, u mitu koji je ispričan pomoću antičkih i modernih bajki, ovaj koncept se ističe neprimetno.

U filmu˝Beskonačna priča˝ ovaj mit slavi lik jednog dečaka koji otkriva na tavanu jednu knjigu i, počevši da je čita, shvata šta čita, ne samo svoju priču već priču našeg univerzalnog nivoa. U ovoj priči, Atreiu, jedan dečak koji ovaploćuje ideju Duha, želi da spase kraljicu iz sveta bajki, koja ovaploćuje dušu, iz sveta Nula koji će, kao neka crna mašina, uništiti svet Virtuelne Realnosti.Likovi beskrajne priče, nisu ništa drugo nego mi sami, koji se nesvesno borimo protiv prevare u koju smo uronjeni i protiv druge mračne strane koja nas želi zgaziti, gde će jedna neverovatna životinja, Fortunadrago, Srećni zmaj, koji predstavlja vernost i Um biti pobedničko oružje.

slika

Čovek spasava svoju virtuelnost i uništava svet Nula, zato što je ljubav između Atreiu i kraljice, devojčice iz sveta bajki (što ovaploćuje pravi svet duševne kreativnosti) jača od svega. Ljubav koja spaja dušu i duh i svest sa ostalim svestima, ljubav koja nema ništa zajedničko sa ljubavlju prema Bogovima iz religija, već ona koja ima veze sa nama samima, što ćemo otkriti u ljubavi prema našoj originalnoj prirodi.

http://it.wikipedia.org/wiki/La_storia_ ... nazaiii010


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 24 post(ov)a ]  Stranica 1, 2  Sljedeća

Vremenska zona: UTC + 01:00


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 95 gostiju.


Powered by phpBB © 2010 phpBB Group
BH (BIH) by Šehić Nijaz