Dobro, nije baš samo i striktno Evanđelje po Tomi, ima tu i ostalih apokrifnih, tzv. gnostičkih i "regularnih" spisa:
"
(...)
Ali čemu napustiti nečiji nebeski dom za jedan otužni zemaljski? To se pitanje neprekidno ponavlja u Mandejskim spisima; dok je gnostički odgovor bio da smo bili prisiljeni na taj korak kao svojevrsnu kaznu; doktrina je “Blaga” bila posve suprotna — to što smo ovdje, to je nagrada, imamo mogućnost postići još veće stvari kroz potvrđivanja i testiranja,”da svatko može biti promoviran, sukladno svojoj inteligenciji i savršenostima njegovog puta i načina, ili da bude umanjen sukladno njegovim krivim-djelima”. U pitanju je dobro-poznata doktrina Dva Puta: Iz tog je razloga svijet postojao kroz doba, aeone, vjekove, kaže Clementine Recognitions, kako bi duhovi sudbinski predviđeni da ovdje dođu, mogli ispuniti svoj broj, i ovdje učiniti svoj izbor između gornjih i donjih svjetova, oba ovdje bivajući predstavljena.
Element opozicije i protivljenja neophodan za jedno takvo testiranje ili "diplomiranje" osigurava 'suparnik', koji se u početku otvoreno rugao Božjem planu i suprotstavio mu svoj vlastiti plan. { Specifični (taj) protuplan spominje se u Clementine Recognitions, Himni Zahvalnici, Filipovom Evanđelju, Ivanovom Apokrifonu, Sophia Christi. Također se prema Pseudoposlanici Pavla Korinćanima u Bodmerskom Papirusu spominje da postoje u Crkvi oni koji propovijedaju doktrinu Zmije, te se opisuje njegovo ambiciozno protivljenje Božjem planu od samog početka. } Bivajući izbačen s neba skupa sa svojim sljedbenicima, on nastavlja provoditi svoj protuplan na ovoj zemlji koristeći vrijeme koje mu je Božjim planom dano (jer ironija je u ovoj situaciji upravo u tome što je Mefistofeles, bio toga svjestan ili ne, znao i shvaćao ili ne, upravo svojim protivljenjem planu, postavio sebe u situaciju da doprinese istome, upravo time što ga je odbio; jer upravo time što ga je odbio neprekidno osigurava potrebne "stepenike" za njegovo uspješno provođenje), pokušavajući pokvariti i uništiti cijeli pothvat privlačeći što je više moguće duhova i što više materijala u svoj vlastiti kamp. { "Sad, Princ, ne bivajući korektan (pravedan) i želeći biti Bog... okiva svo meso ljudsko" (Bodmer Papyrus).
Slični su navodi u brojnim drugim tekstovima: Irenaeus, Creation Apocryphon, Psalmi Tomini, Vita Adae et Evae, Hupostaza Arhona... itd. } Vrag i njegove kohorte zahtijevaju i polažu svoja prava na Blago smatrajući ga svojim vlastitim i pokušavaju pokrasti brodove s riznicama koji kruže između svjetova, koristeći plijen za opremanje svojih vlastitih mračnih svjetova. { U Tominim Psalmima se prepričava zgoda kad je Bog odaslao brod svjetlosti "pun bogatstava Živih", Satan i njegova piratska posada dolaze "Ne znam otkuda" i zaposjedaju "blago Moćnoga" i "razašilju ga među svojim svjetovima", dok nisu bili prisiljeni sve vratiti. Na mnogim drugim mjestima javlja se slična slika broda s blagom. U Mandejskom Molitveniku sedam planeta su opisane kao plutajući brodovi; prema Tominim Psalmima tih sedam pokušavaju pokrasti čovjeka njegovog blaga. U Apokrifu Ivanovom sama arka je opisana ne kao nekakav brod, već kao sjajni oblak u svemiru. }
Zapostavljena tematska okosnica koja se provlači kroz Novi Zavjet je nastavljanje, na zemlji, osobnog feuda između Gospoda i suparnika, feuda koji je započeo pri utemeljenju svijeta: od početka se oni prepoznaju kao stari suparnici i rivali {to prepoznavanje je obostrano; kontest se nastavlja u pustinji; Satan si još uvijek uzima za pravo vladavinu i izaziva Gospodovu titulu (Luka, Matej); rat koji vodimo ovdje nastavak je sukoba iz početka, naznačava Poslanica Efežanima i Hupostasis Arhona; tko kojeg slijedi ovdje, istog je slijedio i tamo (Ivan, Ode Solomonove) }; pariraju si u svakoj točki - svaki polaže prava na iste darove, uredbe, znakove i čuda; svaki ima svoju doktrinu i svoju slavu i svoj plan za budućnost rase. Iznad svega, svaki tvrdi da posjeduje Blago, Gospod obećavajući blaga riznice u nebesima, dok protivnik nudi domišljatu, blistavu zemaljsku imitaciju: izbor između ta dva blaga (jer niti jedan čovjek ne može imati oba) pravi je test ovdje na zemlji, određujući čovjekovo mjesto poslije. I upravo "siromašni" prepoznaju i traže istinska blaga, jer su oni koji su "bogati u stvarima ovoga svijeta" namjerno izabrali obmanjujuću imitaciju.
U dolasku na zemlju, svaki čovjek na nebu iza sebe ostavlja blago koje on sam ima, ili svoj udio u Blagu, sigurno povjereni na čuvanje "pod Božjim prijestoljem", čekajući njegov povratak. { Blaga sada "pripremljena" i koja čekaju pravedne na drugoj strani (Markovo evanđelje, Evanđelje istine) mogu se zatražiti samo udovoljavanjem određenim preduslovima (Filipovo evanđelje). Sva blaga se čuvaju i bit će uručena (vlasniku) kada dođe vrijeme za to. Pravedni "bez straha napuštaju ovaj svijet", jer kod Boga imaju "spremišta djela čuvanih u riznicama", kao što se kaže u Drugoj Baruhovoj. Kakav god dio Blaga mi uživamo na zemlji, ono ne pripada nama, već nam je tek dano na čuvanje. } Ovdje svatko ima priliku oplemeniti i povećati svoje nebesko blago meritornim aktivnostima, ali i rizik da ga posve izgubi zanemarujući rečeno u svojoj potrazi za zemaljskim blagom. Otuda i strastveni pozivi ljudima da se prisjete svojih golemih uloga na drugoj strani te da "ne liše sebe slave koja ih čeka" tražeći stvari ovoga svijeta (Apocalypsis Pauli, Baruh). Da bi se test blaga napravio poštenim, dva blaga su smještena pred nas kao jednako vrijedna (kroz doktrinu Dva Puta), dvije prirode tih blaga pomiješane ravnomjerno u svakom ljudskom biću.
Kako bi se neutralizirala inače nadmoćna privlačnost nebeskog blaga, sjećanje na njegove negdašnje slave je bilo izbrisano iz uma čovjkea, koji je tako u stanju ravnoteže, uživajući "drevnim zakonom slobode" potpunu slobodu izabrati što god hoće.
{ Drevni Zakon Slobode omogućen je djelovati kroz "san zaborava", primordijalni "Napitak Zaborava" (Tomini Psalmi, Adamov Apokrifon, O Abbatonu nadbiskupa Timoteja, Sophia Christi; Creation Apocryphon, Jakovljev Apokrifon, Hypostasis Arhona) naznačava spuštanje vela na memoriju omogućujući privremeno brisanje sjećanja na predpostojanje. Zakon Slobode omogućuje slobodno prihvaćanje Božjeg plana, ili u slučaju onih na strani pobunjenog Satana: namjerno odbacivanje Božjeg plana.
Iako se zli duhovi strahovito protive ovoj slobodi (Clemenite Recognitions), "testiranje elekcije za svaku pojedinu individuu" odvija se bez prisile, u "istini, korektnosti, smjernosti i prosudbi" itd, dok su samo-voljni slobodni "ići putem svojih vlastitih srca . . . prema planu kojeg sami smišljaju". Test je dodijeljen od samog početka, sjećanje izbrisano prije rođenja, u predegzistenciji tako da nakon rođenja svaki čovjek bude potpuno slobodan i neopterećen izabrati ono što mu je u srcu. }
Tako u tom stanju, kakav god izbor bio napravljen, on predstavlja istinsko srce i um onoga koji bira. Ono što omogućuje Izabranima da načine pravi izbor nije nepoštena prednost instrukcija - jer svi su ljudi svjesni o čemu se radi - već uznemirujuća nostalgija, neprekidna neodređena čežnja za njihovim dalekim blagom i sretnim nebeskim domom. Ova tema, slična Platoničkoj doktrini anamneze, provlači se kroz cijele Apokrife i spise; prekrasno je izražena u Odi Biseru u Tominim Djelima.
(...)
"
Cijeli tekst je
ovdje.