Upravo sam završila sa čitanjem ovog topica (osim što sam onu knjigu na 3 str. malo skratila
) i javila mi se misao koje se ne mogu osloboditi. Pogotovo nakon onih nesretnih dijelova prepucavanja određenih članova i uvjeravanja da je mišljenje jednosmjerna ulica....
Moj skroman zaključak je: koliko ima ljudi na planeti - toliko ima i meditacija.
Objašnjenje: kada dvoje ljudi meditira pod istim uvjetima - njihovo iskustvo će biti različito jedno od drugog. Jednostavnost ovoga mogu slikovito prikazati iskustvom koje se javlja prilikom opisivanja bilo čega što možemo materijalno doživjeti. Kada dvoje ljudi gleda istu čašu, dajte im komad papira i napisati će sasvim dva različita članka o svom doživljaju te čaše. A to je materijalno. Zamislite kako je onda teško uskladiti nevidljivo nematerijalističko iskustvo meditacije. Ne mogu reći da je tvoj, moj, njegov ili njezin način meditacije bolji ili lošiji....mogu samo zaključiti iz osobnog iskustva da svatko sebi jednostavno intuitivno odabere način svoje vlastite nepročitane ili nenaučene napamet meditacije. Niti je svaka sekunda našeg života ista, niti smo mi iste osobe u slijedećoj sekundi. Zato je svaki put kada izvodimo meditaciju ona jedinstveno iskustvo, naše iskustvo, i nikada nije kopija one meditacije od zadnji puta.
Stoga smatram da su neke netolerancije stvarno bespotrebne, hvatanje za svaku riječ ili pokušaji da se nečije mišljenje omalovažava je samo dokaz , ma ne znam ni ja čega, u najmanju ruku negativne vibre.....
Moja meditacija je vrlo jednostavna i učinkovita za mene. Počinje sa priremom mog prostora, za koji volim da je savršeno uredan i čist. Zatim detalji - dušice, lampice sa eteričnim uljem koje volim i koristim ih po trenutačnom raspoloženju, njih 20-tak izmjenjujem s tim da me ponekad drži jedan miris po mjesec dana. Ponekad pustim glazbu (Carma....fenomenalno ide uz opuštanje ili recimo Dolphins&Whales-fenomenalno). Dok si stvaram taj ugođaj zapravo sam već u nekom "stanju" jer stvarno uživam u tome. Skoro uvijek legnem jer mi nekako sjedenje ne paše za tu vrstu opuštanja. Tada se polako, u stvarno posebnom ugođaju polako počnem fokusirati na sebe. Prvo na svoje tijelo, a zatim na misli koje pokušavaju dominirati u tom trenutku. U početku mi je nešto uvijek odvlačilo pažnju, npr. svrbi me nos, uho, noga, ....
Odjednom se nađem unutar sebe, okružena sama sa sobom, neopisivo je to, zapravo kao jedan trenutak svjesnosti, i sve dobro i sve loše u meni u tom trenutku su jedno. Izgubim pojam vremena. Ponekad to potraje samo par minuta, a ponekad ni ne znam koliko je potrajalo jer zaspim na par minuta a čini mi se kao da sam spavala 3 sata. Osjećam se fenomenalno nakon svojih meditacija, preporodim se, kao da se napunim nekom energijom, čak i fizički umor nestane. Eto, najčešće tako meditiram i meni je to sasvim ok. Ne očekujem od meditacije otkrivanje beskrajnog znanja kao ni čarobnu formulu za svoj život, ali meni jednostavno puno pomogne.Ok, s obzirom da ne znate moju predpriču, tj ne znate ništa o meni, nekima će se ovo činiti prejednostavno, ali ja zapravo uživam u jednostavnim stvarima koje mi čine dobro.