Taman od
htjedoh pozdraviti
daniel.tosaba-u zbog:
Citat:
"Uzmite knjige, stavite ih u ormar i zaključajte ga. Čitajte samo svoj um."(Ađan Ča)
... jer zbog suviše zbunjujućih i kontradiktornih podataka naš mozak gubi interes (tako nekako), kad je doslovce poput uragana uletio
amir kojem bih opet od
preporučio knjigu Carl Honore-a "Pohvala sporosti"
Ti, dečko, kao da imaš neki dead-line pred sobom, no ne boj se, na pravom si mjestu, ja sam novi ovdje al odlično je iskustvo biti tu, čitati tuđa i pisati svoja razmišljanja i iskustva, dobivati i davati (
) komentare, sve5.
Samo malo prije postanja razmisli i uobliči što želiš reći tako da bude što većem broju ljudi jasno i sa manje pravopisnih pogrešaka - jer tvoja nestrpljivost kao da frca iz tih silnih tajpfelera - lijepo vježbaš strpljenje putem urednog pisanja i već si na pravom putu
E da, ne mora ti biti jasan cilj, važno je Putovanje i iskrena želja za preobrazbom i opet sve5
***
Htio sam ubaciti nekoliko redaka s jednostavnim (praktičnost prije svega
) uputama za meditaciju iz jedne knjige koja je pisana u suradnji s Maharishi Mahesh Yogi-em, no kako bijah i na par tečajeva, dodat ću nešto nakon citata:
Četiri bitne komponente koje bi mogle izazvati reakciju opuštanja:
1. Mirno okruženje.
2. Duhovno sredstvo (predmet na kojem ćete se zadržati) - zvuk, riječ, fraza ili molitva koja se ponavlja tiho ili glasno, ili pogled fiksiran na neki predmet.
3. Pasivan stav - ne brinuti se o tome kako dobro se izvodi neka tehnika i jednostavno odbaciti misli koje odvlače pozornost i ponovno se usredotočiti.
4. Udoban položaj.
Poslije smo otkrili da su samo dvije srednje komponente - duhovno sredstvo i pasivan stav - bile potrebne.
U nastavku knjige:
Otkrili smo da su dva bitna koraka za izazivanje reakcije opuštanja:
1. Ponavljanje riječi, zvuka, fraze, molitve ili mišićne aktivnosti.
2. Pasivno zanemarivanje svakodnevnih misli koje se neizbježno javljaju u duhu te vraćanje svom ponavljanju.
Ovo je opća tehnika kojoj sam poučavao pacijente i kojom sam se koristio godinama:
1. Odaberite riječ na koju ćete se usredotočiti, kratku
frazu ili molitvu koja je čvrsto ukorijenjena u vaš sustav vjerovanja.
2. Sjedite mirno u udobnom položaju.
3. Zatvorite oči.
4. Opustite mišiće, napredujući od stopala preko listova, bedara, trbuha, ramena, glave i vrata.
5. Dišite polako i prirodno. Izgovarajte u sebi tiho riječ na koju ste se usredotočili, frazu ili molitvu, dok izdišete.
6. Zauzmite pasivan stav. Ne brinite se zbog toga koliko dobro radite. Kada vam druge misli padnu na pamet, jednostavno recite sami sebi: "Oh, dobro" i blago se vratite svom ponavljanju.
7. Nastavite to činiti deset do dvadeset minuta.
8. Nemojte odmah ustati. Nastavite mirno sjediti još minutu ili dvije, dopuštajući ostalim mislima da se vrate.
Zatim otvorite oči i sjedite još jednu minutu prije ustajanja.
9. Provodite ovu tehniku jednom ili dva puta na dan. Pravo vrijeme da to činite jest prije doručka i prije večere.
Možete također izazvati reakciju opuštanja dok vježbate. Ako džogirate ili šetate, obratite pozornost na ritam svojih nogu na zemlji - lijeva, desna, lijeva, desna - i kada vam druge misli padnu na pamet, recite: "Oh, dobro" i vratite se na: lijeva, desna, lijeva, desna. Dakako, držite oči otvorene! Slično tomu, plivači mogu obratiti pozornost na zamahe rukama, biciklisti na zujanje kotača, plesači na ritam glazbe, ostali na ritam svog disanja.
***
Ovo zadnje sličilo bi onome što je
Jack987 napisao na početku:
Citat:
Zašto to nebi mogao u "običnom" stanju... hehe... recimo jedan dio mozga "posvetiš" trenutno meditaciji, a drugi za obavljenje ostalih funkcija... pa ne treba se fokusirati trenutno na samo jednu stvar... hehe.
Dodajem još samo nešto o disanju - neka bude iz trbuha, onako kako djeca dišu, prirodno i opušteno (dok nisu preodgojena da ne dišu i da ne budu prirodna) - dakle, ne ono naše svagdašnje disanje gornjim vrškom pluća ... OK?