Pitanje koje se meni pojavljuje kao vrijedno razmatranja nakon čitanja gornjeg teksta nije Da li je (ili nije, to mi je već odavno poprilično jasno) dupla spirala DNK matrice, kao što sugerišu razni učenjaci, suštinski bila dizajnirana da podrije ljudski suverenitet, dok izgleda kao "korisna", i aksiom životu?,
nego otkud i Zašto, u univerzumu slobodne stvaralačke volje,
znači ne u u anorganskoj "imitaciji" univerzuma ili bezumnoj imiticaji božanskog dizajna,
nego u živućoj stvarnosti kosmosa ili pravoj školjci abalona,
uopće ikakvi aksiomi?

Kaže tekst još i
Yaldabaoth, pretpostavljeni svemoćni Bog Kreator, u stvarnosti ne stvara ništa, umesto toga, kopira iz arhetipskih šablona Plerome. Planetarna stereoma njegove kreacije je poput plastične kopije abalona. Samo bi neko ko ne poznaje pravu školjku abalona, i kakvo je živo čudo prirode potrebno za njen nastanak, prihvatio plastičnu zamenu.

a u meni nova pitanja - Jadblablao znači kopira arhetipe Plerome i opaka sranja nastanu, pa kakav je to onda original ustvari kopirao? I ne samo to, nego ako sam dobro shvatio ovdje se implicira (ne samo ovdje nego u gotovo svim istinskim učenjima i znanjima - od buda, isusova, štajnerova, gurđijevova, kastanjedova - koja razotkrivaju ovog zlog, ahrimanskog manipulatora i iz kojih eto vadimo zrnca ??prisjećanja?? samih sebe) da bi netko tko POZNAJE (poput potonje nabrojanih - ostvarenih) pravu školjku abalona, odabrao nju nauštrb plastične kopije, jer ipak je to ono istinsko i pravo i dobro?
A što ako ne želim "birati" ništa od to dvoje? /ili išta treće, četvrto...uopće išta, ne samo nametnuto, nego i ponuđeno?

kaže još i
Gnostički uvidi koje je zabeležio Dr. John Lash upućuju na to da je biotička svest Zemlje dovedena iz "organskog univerzuma", u paralelni univerzum ograničenja.

A u meni opet pitanje; Pa zar nije i "organski univerzum" u istoj mjeri ograničavajući za, naglašavam, ISTINSKU SLOBODNU KREATIVNU VOLJU)DUH(DUŠU(SVIJEST, sa svim svojim zakonima brojeva tri, uzlaznim i silaznim oktavama, hologramsko-fraktalnim djeljenjem pameti (svijesti)... Božanskim Apsolutom Iz kojeg je nastala emanacija ili ispoljavanje svih univerzuma koji uopšte postoje, odnosno samo postojanje kao takvo. - kao što vidiš pročitah panto i tvoj Podsetnik, pa imam i za tebe pitanje-dva, ako nije zgorega.

Pišeš, pri kraju osme stranice:



a meni , kao svjesnom subjektu, opet pitanja naviru. Kako je ovo univerzum slobodne volje, kad može da se ispoljava samo ono što se nalazi u okviru Božanskog Apsoluta, nestvorenog, bezvremenskog, bez ikakvih granica, što znači sveobuhvatnog i da ništa nije moguće izvan njega samoga?

I još ono (meni) važnije, ZAŠTO? je, kako kažeš, Iz Božanskog Apsoluta nastala emanacija ili ispoljavanje svih univerzuma koji uopšte postoje, odnosno samo postojanje kao takvo., tj. otkud inicijalna iskra prauzroka?

Puna mi percepcija pitanja...

No evo i mali doprinos temi, da ne oftopičkarim više.
Spominje se negdje i Petar Garjaev, pa evo i prigodni filmić s "bebinim" prijevodom na naški


plus nešto malo o DNK na manipulokupatorskom

DNA is a fractal antenna in electromagnetic fields.

Poz

Meni u poslednje vreme frontalni korteks kida misao - niko nas nije terao da ovo učitavamo na prvom mestu Ovo ovde je samo jedna od varijanti. , ali sa obzirom na pređašnji post - pitanje za pet bambija je i dalje: Kako ograničiti neograničeno biće?



Samo nije jedina. Izgleda da smo bolji u simultankama nego što uopšte pomisliti možemo...

Da, pitanje se nalazi unutar tog kopiranja koje se onda svodi na kopiranje lažne slike, pa shodno tome zavrzlama je negdje dalje u onom što mi percipiramo kao neograničeno.

A može li se ograničiti neograničeno - možda može - ograničiš mogućnošću koja daje neograničenost. I onda je to djelovanje u nedjelovanju. Ili igra koju igraš, više ili manje po pravilima koja najmanje odgovaraju nama. Konačno zato i jesu pravila. Pravila obično služe stanju koje nije nama na "ruku", pa ostaje samo igranje igre, kao kada dijete dozvoli sebi zamišljati nešto u svim mogućim pravcima. Poput mašte, ideje, kreacije. Pa može svašta.

Ostaje i ona varijanta da takvi kakvi jesmo - uglavnom slijepi - ne vidimo/razumijemo/ da ovdje gdje jesmo, pa čak i dalje od ovoga što jesmo mi smo stalno u lažnoj slici, čak i kada smrt doživimo kao smrt, a ona to nije. Rekla bih vrlo kružno događanje....u onome što zovemo Univerzumom koji je moguće takav lažan i ima svoju genetiku koja to podržava/održava. Pa ajde se sad unutar toga probudi!

Alf

Izgleda da si prevideo onaj deo koji kaže da je svo ispoljavanje samo zapadanje u san ili nesvesnost, imaginaciju, da se ta nesvesnost materijalizuje kao fizički univerzum, i da se to sve i dalje odigrava unutar Božanskog. Da se buđenje od svega toga događa u čoveku, zato je čovekovo probuđenje ujedno i samospoznaja i bogospoznaja. I da se zato ništa osim buđenja i ne događa. Da se ono i tebi dogodilo ne bi sve ovo pitao. Zato što se budiš ti i postavljaš ta pitanja. Zato što je ovo univerzum ispoljavanja apsolutno svih mogućnosti, on deluje kao ogledalo za svest. Odražava i ono što jeste, i ono što se očekuje da se vidi. Zato uporedo mogu da postoje i objektivna svesnost i iluzija. Zato što priroda postojanja deluje kao ogledalo za svest, to deluje i kao Zakon privlačenja. Ako postavljaš pitanja bićeš i dalje pod pitanjima, nikad nećeš doći do odgovora. Ako se probudiš bićeš budan.

Izneću ukratko jednu ideju koju sam povezao radi razmatranja. U pitanju je opis DNK koji je osvetljen u zavisnosti od svesti - prema, osvetljenosti Aure (čahure kod kastanede).
Poređenje je sledeće: zračenja unutar aure svetle prema navici tj prema onom koliko nam je "poznato" (trenutna maksimalna svest).
Smatram, da DNK sija toliko koliko sija, jer čovek neispituje zračenja unutar aure koja ne svetle.
Šta to znači?
Aura poseduje zračenja koja su predviđena za "nepoznato" i za "nesaznajno (možda)".
Kada se pristupa ne-delanju (ne-rad), vlakna zračenja unutar aure koja nikad nisu svetlela, počnu da se žare, i primećuje se porast svest-energija.
Dakle, u momentu ne-delanja, DNK se menja.

Dap, pa kao, ajde da se igramo pa samo nastaviš igrati istu igru. A ima i toga da smo razdvojeni po nivoima, gde je svaki deo ubeđen kako je on sve - tako da sami sebe ograničavamo svojom percepcijom sebe, što može stvoriti spiralu/fraktal? nadole gde kasnije imamo percepciju sebe unutar prethodne percepcije sebe, i tako dalje, dok se skroz ne zabetoniramo. Na to, čini mi se, u glavnom i računaju. Za moguće igranje po drugačijim pravilima ti delovi koji i nisu razdvojeni prvo treba da legnu na mesto - a dnk je tu da deo ostane deo, generiše i percepciju, način na koji deo percipira sebe, jer taj deo na neki način greškom postaje podređen njoj, što ubeđenjem što zbog realnih ometanja - a to vodi percepciji dela kako je on celo. Ona bi tu bila neka vrsta checkpointa, tačka na kojoj je ona "spirala/niži fraktal" percepcije sebe (i mnogih drugih stvari pored percepcije, naravno) sišla za jedan stepen dole. Da li se i put spajanja ostalih delova, igrača simultanke odvija putem nje, ili ona važi samo za jedan deo ne znam. Ali to što deo konta ove stvari znači apsolutno ništa ako je i dalje zaključan unutar onoga što ga čini delom. Al sam ga sad reko.

Ne nastavljaš s istom igrom ako "isprobavaš" mogućnosti, a da li je ona na koncu "ista" pa ti samo misliš da je drugačija - e to ostaje na tebi da si odogovoriš. To je rizik igre.

A igra se i svodi da sebe ograničiš u neograničenom - inače se ne igraš - inače ništa ne radiš. I na to vjerojatno i računaju.

O razdvajanju djelova - e to je sada dio igre - ograničavanjem u mogućnosti sakupljaš se u jednu mogućnost (iako ni tada nema garancije da je to nešto leglo na mjesto) koja onda moguće može činiti pomake u smislu percopecije, a i mijenjati dnk (ako se to može), a time i djelove.

Recimo da bi to bilo kao da uključiš antivirusni program da pregleda kopmpjuter i nađe ono što si (možda i pogrešno) prepoznao kao virus, pa on radi i traži, prepoznaje ili ne prepoznaje, e sada ovisi kojim programom radiš, da li je on dostatan da nađe virus, zato imaš mogućnosti mijenati iste ili kupiti novi hard ili cijeli komp.

Možemo u igri i ono što zovemo dnk prestati promatrati na način da ono što o tome znamo bude nit vodilja. Pa se igraš i isprobavaš - na žalost, ono što nećeš saznati je da li si uspio.
Možeš samo pomisliti da jesi i u to vjerovati.
Ili možeš i dalje tragati i pri tome se igrati - ozbiljnost u svemu ovome i nije nužna.
Dapače, može biti poprilično ometajuća.
Zato sam i rekla da se to čini poput djetata, jer kada se dijete igra - ono nema pravila igre još toliko ugrađena, njemu ne smeta da se na plaži češe bez kompleksa po guzi, ili da nasred ulice izvlači gaće iz guze, sve to djeca rade neometano pravilima. I ne srame se toga.

Na isti se način igraju izmišljenih igara, nesputano. Mi smo svi pretjerano ozbiljni i zaista ograničeni na način da ograničavamo već ograničeno. A nisam o tome pričala, već o trenucima kada ograničiš neograničeno. Pa doslovno igraš unutar mogućnosti.

Alf

Napravio bih jednu paralelu koje sam se setio tj. nadovezao bi se na Alf sa recenicom iz Kastanedine knjige. Otprilike ovako:

`umece ratnika se ogleda u tome,
koliko daleko-siroko moze da koraca toliko uskim putem`

Mozda da me ispravi neko ko se toga seca iz Kastanedinih kniga ako sam promasio kontekst.

Krasno rečeno.

Možda je bilo suvišno rečeno ovo da se "najbolje očuvao kod Rusa i Srba", jer ne može se sa sigurnošću tvrditi kod koga se najbolje učuvao i koliko, ako se uopšte očuvao. Kao ni to da li taj mentalitet uopšte postoji na kolektivnm planu, već samo na individualnom. Rukovodio sam se time da su Rusi i Srbi bili najveće žrtve genocida onih koji su protivnici duševnog mentaliteta. To je indirektni pokazatelj da se on najboje očuvao kod njih.

Ništa odatle se ne može sa sigurnošću tvrditi.


Od stotina i stotina nacija na svijetu, ti si došao do zaključka da je baš tvoja i njoj bratska Rusija superiorna i "najljudskija". Koja slučajnost! Na engleskom postoji naziv za to: wishful thinking.

To se može reći i za tvoje razmišljanje.

Nisam širio temu o tome, ali i kod nekih drugih starih naroda veza sa dušom je bila dobro očuvana, na primer kod severnoameričkih indijanaca. Misliš da su ih slučajno Iluminati istrebljivali, ili samo zbog teritorije?
Pokušaj da uvidiš i neke argumente.
Osim toga, Rusi su i tvoj bratski narod ako si slovenskog porekla, što bih po jeziku rekao da jesi.

Očito je da sam mislio na poznato simpatiziranje Rusa i vanjsko-političko savezništvo. To je ono što je danas aktualno i dominira sviješću ljudi i čini ih pristranima u razmišljanju o tome - pa tako i tebe.

Slažem se da je suvišno spominjati nacije u priči o duši, ali postoje neki argumenti u prilog tome koji nemaju nikave veze sa nacijom i nacionalizmom, još manje sa politikom. To je očigledno iz svega što sam o tome pisao. Ali kada je čitaocu um uslovljen nacionalizmom i politikom, on odmah u svakom spominjanju nacionalnog vidi nacionalizam i politiku, a ne vidi kontekst i argumente koji ga nadilaze, čak ni ono što je napisano.
Tu se govori o teritorijalnoj različitosti prisustva duševnog u ljudima. Ima mesta gde će da te dočekaju kao čoveka i izljube, a negde će da te ubiju iz čista mira i možda pojedu. O tome se govori u tekstu.

Ovo drugo je naročito duševno Al dobro, i tu je prisutna Ljubav, prema jedenju Znači za to služi genetika, jel? Pomaže Duši da se sveobuhvatnije izrazi?