Sada je: čet mar 28, 2024 12:11 pm.

Prijava

Korisničko ime:   Šifra:   Automatsko prijavljivanje  

Vremenska zona: UTC + 01:00




Započni novu temu Odgovori  [ 93 post(ov)a ]  Stranica 1, 2, 3, 4, 5  Sljedeća
Autor/ica Poruka
 Naslov: Koliko zapravo mi možemo učiniti?
PostPostano: uto apr 30, 2013 11:07 pm 
Offline
Početnik

Pridružen/a: ned feb 03, 2013 12:22 pm
Postovi: 2
Pozdrav, ovo mi je prva otvorena tema ovdje.
Moje pitanje je zasnovano na informacijama u vezi sa tim koliko nas zapravo truju sa svih strana, što hemijom, što ispiranjem mozga.

Koliko zapravo čovjek može da se "digne duhovno", uzimajući u obzir sve te faktore. Koliko može da se digne, a da ne mora da se osami, da se odrekne društva i povuče se na neku planinu 1000km od civilizacije? :D

Mislim, da li može da se "sjedi na dvije stolice", tj. da se aktivno kreće među nesvjesnim ljudima (uslovno rečeno), a opet da se radi na sebi?

Suština mog pitanja je to "sjedenje na dvije stolice", ako me kontate :D


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Koliko zapravo mi možemo učiniti?
PostPostano: sri maj 01, 2013 11:27 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: pon sep 28, 2009 5:56 pm
Postovi: 530
M1los je napisao/la:
Pozdrav, ovo mi je prva otvorena tema ovdje.
Moje pitanje je zasnovano na informacijama u vezi sa tim koliko nas zapravo truju sa svih strana, što hemijom, što ispiranjem mozga.

Koliko zapravo čovjek može da se "digne duhovno", uzimajući u obzir sve te faktore. Koliko može da se digne, a da ne mora da se osami, da se odrekne društva i povuče se na neku planinu 1000km od civilizacije? :D

Mislim, da li može da se "sjedi na dvije stolice", tj. da se aktivno kreće među nesvjesnim ljudima (uslovno rečeno), a opet da se radi na sebi?

Suština mog pitanja je to "sjedenje na dvije stolice", ako me kontate :D

Znas kako kazu oni ajmo rec malo primitivniji ....kašljuc-kašljuc...."ti bi da se j.... a da ti ne uđe"...e nema toga druškane, ili ovo ili ono, ne mozes na 2 stolice...Mislim odkud znam, samo sa moje tacke gledista, ono sto sam ja PRIMIJETILA , duhovnost se postize na taj nacin sto se otuđuje od ljudi, samim tim štitimo i svoju auru od tuđih uticaja, ..sto vise vremena provoditi u molitvama, uzdizati se, i samo to, mislim da si i ti to sve znao, ali eto ocekivao si potvrdu od nekoga sa foruma (a i pitam se ko je kompetentan od nas da ti je da hihihihi)

_________________
"Putujem da upoznam sebe"-Zuko Džumhur


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Koliko zapravo mi možemo učiniti?
PostPostano: čet maj 02, 2013 12:09 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: čet aug 11, 2011 1:06 pm
Postovi: 557
Protiv volje umiješan
U staru zavjeru strana
U staru zavjeru nada
Ja sam jednoga dana
Slučajno našao put
Ispod svih tih zastava
Što vijore ...
Kapi s oboda
Sada padaju na uže i gun
Ja sam slobodan
Neka s moga vrata vijori šal od svile ...

:evil3: :-k #-o =D> :love3:
:wink:

_________________
"...nebo je bilo u meni.Ne spoznah to dok ne padoh među zvijezde..."
natpis sa stećka.

http://putnikova-pjesma.webnode.com/
http://balada-o-bezimenom.webnode.hr/
https://pleromabl.blogspot.com/


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Koliko zapravo mi možemo učiniti?
PostPostano: čet maj 02, 2013 6:45 am 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: čet dec 03, 2009 12:49 am
Postovi: 110
Cika Gurdjijev je lepo rekao da u 4om putu nema sakrivanja od zivota vec rad na sebi kroz realan zivot. Svaka izolacija produzuje vreme za usavrsavanje, ako ga uopste i ima.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Koliko zapravo mi možemo učiniti?
PostPostano: čet maj 02, 2013 6:50 am 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: pet dec 02, 2011 7:28 am
Postovi: 529
Ne moraš se povlačiti. Moraš biti u svakodnevnim situacijama i sa svakodnevnim ljudima. Nije dovoljno pročitati lijepu duhovnu rečenicu. Tek kad tu rečenicu primjeniš u svom životu onda možeš reći da počinješ učiti. Put je dugotrajan i mukotrpan, jedan korak naprijed, dva natrag.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Koliko zapravo mi možemo učiniti?
PostPostano: uto maj 21, 2013 12:46 pm 
Offline
Početnik

Pridružen/a: ned aug 16, 2009 12:34 am
Postovi: 12
Lokacija: Zg
pepeljuga je napisao/la:
Ne moraš se povlačiti. Moraš biti u svakodnevnim situacijama i sa svakodnevnim ljudima. Nije dovoljno pročitati lijepu duhovnu rečenicu. Tek kad tu rečenicu primjeniš u svom životu onda možeš reći da počinješ učiti. Put je dugotrajan i mukotrpan, jedan korak naprijed, dva natrag.


Tako je... ne bi bilo u redu da je cijela civilizacija osuđena na nemogućnost razvoja. Ali ono u čemu ljudi često griješe je podcjenjivanje svoje moći i dizanje muke i patnje kojom se trebamo podložiti u nebesa kao nešto što će nam kasnije otvoriti rajska vrata... ne, mudrost je ta koja će to učiniti, samo su životna muka i patnja efikasne metode učenja... ta nije 3D Zemlja bezveze jedna od najboljih škola za ekspresni duhovni razvoj :D

Zato lijepo treba spoznati svoje moći i krenuti na put ako već niste, ne tražiti uska grla odnosno isprike zašto neću moći ovo ili ono, živi se SADA i jedino tu se nalazi sva moć koja će nam ikada trebati. Meni je to enormno pomoglo svih ovih godina i mogu vam reći da je put do mudrosti onoliko lijep koliko je i dugotrajan. Nije rijetkost da se jednoj večernjoj meditaciji uz glazbu veselim onoliko koliko i ostali ljudi izlascima u klub.

Jedino realno pitanje koje mogu sebi postaviti danas je zašto se bojim pobjede i zašto prihvaćam poraz. Ljubav ljudskih bića prema negativnosti je tako neshvatljiva...


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Koliko zapravo mi možemo učiniti?
PostPostano: pon sep 23, 2013 1:20 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: ned aug 17, 2008 1:01 pm
Postovi: 429
M1los je napisao/la:
Pozdrav, ovo mi je prva otvorena tema ovdje.
Moje pitanje je zasnovano na informacijama u vezi sa tim koliko nas zapravo truju sa svih strana, što hemijom, što ispiranjem mozga.

Koliko zapravo čovjek može da se "digne duhovno", uzimajući u obzir sve te faktore. Koliko može da se digne, a da ne mora da se osami, da se odrekne društva i povuče se na neku planinu 1000km od civilizacije? :D

Mislim, da li može da se "sjedi na dvije stolice", tj. da se aktivno kreće među nesvjesnim ljudima (uslovno rečeno), a opet da se radi na sebi?

Suština mog pitanja je to "sjedenje na dvije stolice", ako me kontate :D


-ako znaš šta ti dolazi, onda mozes odlucit da li to docekat ili izbjec. "hrana, kemija, ispiranje mozga"
-u osami gubis dosta iskustva, u drustvu, u zajednici, mozes ostvarit puno vise; s tim i da u zajednici mozes naucit kako biti sam :D bit sam a oko tebe sto ljudi :D cudno malo a? a ubiti nidje veze je, stvar fokusa i iskrenosti koju gradis sa zajednicom :D
-osudjeni smo na takvo kretanje, ali to je stvar percepcije. ti ga gledas ko uteg, ja kao priliku.
otvori se, pronadji potencijale i radi zajedno sa njima. vrlo cesto se oni najsposobniji kriju u onima zadnjima, povučenima, glupima :D i nemoj mislit ako neko nezna za kariopejce, reptile, portale i sl. da nije častan,ponizan, moralan sa ogromnom razinom ljubavi u sebi :D


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Koliko zapravo mi možemo učiniti?
PostPostano: uto sep 24, 2013 12:55 am 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: ned dec 09, 2012 2:34 am
Postovi: 788
M1los je napisao/la:
Pozdrav, ovo mi je prva otvorena tema ovdje.
Moje pitanje je zasnovano na informacijama u vezi sa tim koliko nas zapravo truju sa svih strana, što hemijom, što ispiranjem mozga.

Koliko zapravo čovjek može da se "digne duhovno", uzimajući u obzir sve te faktore. Koliko može da se digne, a da ne mora da se osami, da se odrekne društva i povuče se na neku planinu 1000km od civilizacije? :D

Mislim, da li može da se "sjedi na dvije stolice", tj. da se aktivno kreće među nesvjesnim ljudima (uslovno rečeno), a opet da se radi na sebi?

Suština mog pitanja je to "sjedenje na dvije stolice", ako me kontate :D
Izuzetno mnogo možeš, uz jedini uvjet neodlaska u krajnosti.
Nedavno sam obavio sa tatom nekoliko dugih i plodonosnih razgovora o karakterno-moralnom sunovratu raznih južnoslavenskih poučitelja, dočim su usto još mnogi na odgovornim društvenim funkcijama, a predstavljaju zapravo prave ljudske nakaze.
No u zaključku smo se složili: to su osobe kojih se treba kloniti i s kojima ne treba raspravljati, osim kada ih treba postaviti na mjesto koje im pripada: naposljetku - oni i nisu krivi što su takvi, jer su takvi čitav život.
Obično porodične ili moralne savjete dijele osobe koje recimo nemaju uopće kontakta sa bratom ili ocem, ili su upropastili svoje dijete svoga prvoga braka, ili su na raznim platnim spiskovima i cjeloživotni poltroni raznih političkih stranaka, a pljuju po političarima gdje stignu i optužuju druge kako zarađuju, a da ne govorimo da daju savjete svima o svemu: od morala na radnom mjestu (koji oni krše također, ali o tome se ne izjašnjavaju nigdje) do industrijske proizvodnje i poljoprivrede, a rade u gradovima, a još, ako ima prilike, iskoriste svaku moguću gradsku instituciju da predaju neki novi ferman u inostranstvu i po povratku saopće da ih svi u svijetu jedva čekaju, jer bez njihovih stručnih sposobnosti niko ništa ne može.
I još stignu svakih pola časa objavljivati svoju istinu internetski.
E to znači biti svestran.
Sreća što su drugi obzirni, pa ih je sramota prijespomenute igdje uzeti u usta, online ili offline, i reći dunjaluku o kakvim se herojima zapravo radi.
Miloše, obične i male stvari pokušaj uraditi kako treba i ne gazeći po drugima, daleko od Interneta koji je primarno informativni medij, a ako nađeš makar jednu osobu koja će reći da si častan čovjek, a niste vezani materijalnim ili poslovnim interesom, možeš reći da si postigao svoj životni cilj.
A onda će i pješačenje prirodom doći na svoje...
:ontopic:


Zadnja izmjena: autentika; ned nov 10, 2013 1:21 pm; ukupno mijenjano 1 put/a.

Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Koliko zapravo mi možemo učiniti?
PostPostano: uto sep 24, 2013 11:38 am 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: pet aug 01, 2008 10:33 pm
Postovi: 452
Lokacija: v. gorica
Ljudi će se probuditi kad padne ovaj matrix, kad se sruši vještačka mreža koja je stvorena od kojekakvih negativno orjentiranih bića koja drže ovu planetu više desetaka tisuća godina u dubokom mraku.

Za početak krenut ću malom kronologijom događaja kao uvod. Od kad je ispala iz centralnog sunca Zemlja je svakim novim padom u nižu dimenziju doživljavala i pad u vibraciji odnosno lomom DNK strukture na sve manji i manji broj zavojnica, kao rezultat toga slijedio je pad u svijesnosti, skraćenje životnog vjeka, sve manje duhovnih moći i na kraju sve manja mogućnost uskrsnuća.
Ovim činom smo srozani na samo dvije DNK zavojnice i dovedeni do treće ujedno i najniže dimenzije koja još koliko toliko podržava svijestan oblik života.
Sve ovo je smišljeno urađeno od strane bića mraka koji imaju za cilj potpunu kontrolu stanovništva odnosno održavanje energetske farme za vlastitu ishranu.
Oni su postali naši (htjeli mi to prihvatiti ili ne) zli gospodari, gospodari naših sudbina, gospodari karme odnosno duga prema nekome ili nečemu što su opet vještački stvorili a u šta se mi kunemo i vjerujemo.
Poslije smrti tijela oni nas drže u astralu ne dozvoljavajući nam odlazak do petog denziteta gdje možemo svijesno sabrati i shvatiti sva naša iskustva i odlučiti želimo li se ili ne ponovo inkarnirati, što bi velika većina svjesno odbila a to nebi bilo od koristi za bića tame jer bi izgubili hranu.
Zato nas isti zadrže u astralu,, po mogućnost nam odvoje ili ukradu svjetlosno tijelo u kojem leže sva naša sjećanja i zapisi, reprogramiraju nas, izbrišu sva dosadašnja sjećanja i kao takve nas ponovo utjelove, pošto nemamo sjećanje na ranija iskustva svako novo rođenje nam djeluje kao prvo jer smo pod kompletnom amnezijom.
Oni su poput jata skakavaca a Zemlja im je samo jedna u nizu stotina tisuća drugih planeta na kojima je zahvaljujuću njima odavno izumro život, svi mediji govore kako je Zemlja jedinstvena planeta, dodjeljuju joj se Božanski epiteti da je pod posebnom zaštitom itd. itd. Dali se itko zapitao tko je autor tih priča i nisu li slične bajke poručivane i drugim već odumrlim kreacijama :cry:
Sustav je zaražen virusom i ne može se sam očistiti, ni reset očigledno ne pomaže, sustav se jednostavno vrti u krug u beskrajnom ponavljanju sličnih obrazaca, takav problem može riješiti samo inteligencija koja je superijornija od one koja je stvorila ovu matricu dok su ljudska bića u ovoj priči kolateralne žrtve, nesvjesna svjetina koju pod hitno treba kolektivno reprogramirati, tek tada je moguće uskrsnuće većeg broja duša, sama duša se nikad ne može izvući iz ovog labirinta.
Ovo može djelovati kao crnjak ali iskreno KOLIKO JE DUŠA UZAŠLO SA OVE PLANETE zna li itko pouzdano?
Žalosno je gledati kako Božansko svijetlosno biće može izgledati kada zaluta u nesvjesno područje i koliko je intenzivna patnja koju prilikom toga biće doživljava.
Teško mi je povjerovati da je ovo bio naš izbor (bar ne svjestan) i onaj ili oni koji su dopustili razvoj ovakvih događaja vjerojatno nije bio svjestan u šta će se to pretvoriti.
Trenutak je da se bitka napokon zaustavi i pokupe čahure jer što je previše, previše.
Pitam se tko će ovim mnogobrojnim napaćenim i upropaštenim dušama zacijeliti rane i traume proživljene boravkom u ovim mračnim svjetovima?
Možda ćemo svi morati u centralno sunce na reanimaciju, brisanje sjećanja ili što već.

_________________
JEDNOM SE ŽIVI ALI VJEČNO


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Koliko zapravo mi možemo učiniti?
PostPostano: sri sep 25, 2013 7:39 pm 
Offline
Početnik

Pridružen/a: ned sep 22, 2013 9:25 pm
Postovi: 19
Citat:
Protiv volje umiješan
U staru zavjeru strana
U staru zavjeru nada
Ja sam jednoga dana
Slučajno našao put
Ispod svih tih zastava
Što vijore ...
Kapi s oboda
Sada padaju na uže i gun
Ja sam slobodan
Neka s moga vrata vijori šal od svile ...


Darko skont'o sustinu? :P


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Koliko zapravo mi možemo učiniti?
PostPostano: pet nov 08, 2013 9:18 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: uto jul 30, 2013 9:39 pm
Postovi: 135
Da zaista koliko čovek može učiniti?

Kad se malo bolje pogleda nije svima data mogućnost da dosegnu svesnot, i kada bi imali pored sebe učitelja i sva učenja sveta, jednostavno mašina nema toliku mogućnost da to ostvari ma koliko duša za tim žudela, želela...

Šta misliti vi o tome koliko mašina ograničava čoveka?


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Koliko zapravo mi možemo učiniti?
PostPostano: sub nov 09, 2013 11:12 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sri okt 09, 2013 8:06 pm
Postovi: 295
Lokacija: tu i tamo
Ljudi, zar ne vidite da je toku zetva?? Evo danas FILIPINI ,juce tamo i onamo,kod nas se ljudi zanju sami,na sve moguce inemoguce nacine. Velika negativnost je zavladala medju ljudima,zato je jos vazniji rad na sebi i podizanje svesnosti, licne,i ako neko moze kolektivne osvescenosti :love10: Mi delujemo kroz svoje untrasnje dete, prema spolja i ako tu naidjemo na makar milimetarski pomak necije svesnosti, mi smo uradili mnogo! :love1: \:D/

_________________
Da bi čovek imao dušu mora se s njom roditi


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Koliko zapravo mi možemo učiniti?
PostPostano: sub nov 09, 2013 11:40 am 
Offline
Moderator
Avatar

Pridružen/a: sri okt 10, 2007 7:18 pm
Postovi: 4118
Ostrov je napisao/la:
Da zaista koliko čovek može učiniti?

Kad se malo bolje pogleda nije svima data mogućnost da dosegnu svesnot, i kada bi imali pored sebe učitelja i sva učenja sveta, jednostavno mašina nema toliku mogućnost da to ostvari ma koliko duša za tim žudela, želela...

Šta misliti vi o tome koliko mašina ograničava čoveka?

Valjda ograničava onoliko koliko je čovjek tjelocentričan, mašinocentričan, koliko želi bit mašina, jer ne mora stalno biti u mašinskom modu iako to tako izgleda, no problem je da se ne može jednog dana samo odlučiti ne biti tjelocentričan nego se na neki način prvo treba osvjedočiti da nije prvo bila mašina niti je sad primarna.
I budući da je čovjek egzistencijalno i putem vrlo jake navike vezan za civilizaciju koja se bazira na mašinskom, problem je vidjeti bilo što drugo, a nije ni preporučljivo za daljnji ispravan rad mašine jer je u slučaju nekog dosega "svjesnosti" prisiljen sjediti na dvije stolice i svjesno gledati kako sebe često mora degradirati na mašinu da bi odradio ono što je potrebno za mjesto u ovakvom postojanju.
Desi se i da se izmaknu obje stolice.

Da, sad vidim da se moj post svodi na prvi post u temi... hebi ga. :)

Valjda je riješenje u tome da se mašina uspije sačuvati a da zna da nije primarna, a da tu bude svijest o duši i mašini od same duše.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Koliko zapravo mi možemo učiniti?
PostPostano: sub nov 09, 2013 1:53 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: ned sep 01, 2013 1:50 pm
Postovi: 355
Smatram da čovjek bez tjela nije u mogućnosti da se zadrži na zemlji. Stoga je valjda nužno sjediti na dvije stolice. Dalje smatram da ne ograničava mašina već navika uma koliko može dati pre no se umori i čestita sebi na dosadašnjem uspjehu :D


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Koliko zapravo mi možemo učiniti?
PostPostano: sub nov 09, 2013 5:15 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sri feb 04, 2009 9:39 am
Postovi: 50
Lokacija: Treći kamenčić do Sunca
Po meni je krajnji cilj sloboda, sloboda od svih tih stvari koji su spomenute u nekoliko postova prije; ali ja bih rekao da je bitnija i potpunija ona sloboda svih nas kao kolektiva, ili rečeno na drugi način bitno je ovladati sobom - ali to nema smisla ako ne pomogneš drugima oko sebe. Nitko ne može sam, u krajnjoj liniji. [-(

_________________
Čovjekova najveća zadaća u životu je roditi samog sebe. (E. Fromm)


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Koliko zapravo mi možemo učiniti?
PostPostano: sub nov 09, 2013 5:36 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: uto jul 30, 2013 9:39 pm
Postovi: 135
Mislio sam na samu mašinu i njene mogućnosti, jer svaka je mašina (čovek) drugačija.

Primer: čovek ima veliku želju i volju da nauči neki strani jezik ali prosto njegova mašina nema toliku mogućnost, čovek ne odustaje pokušava da uči strani jezik ali mu nikako ne ide, muči sebe, opterećuje svoju mašinu, na silu pokušava ali jednostavno ne ide i pored sve svoje želje, volje i svesnosti. Na kraju prihvata granicu svoje mašine i priznaje tiho u sebi još jedan poraz od same mašine.

Drugi primer: čovek pokušava sa velikom željom i voljom da ostvari vizualizaciju ali nikako mu ne ide, prosto njegova mašina nema toliku mogćnost, ma koliko pokušavao i mučio sebe raznim tehnikama vizualizacije.

A raditi na silu i opterećivati i mučiti mašinu i sebe i u jednom i drugom primeru ne odražava se dobro na sam život.

Tako da mašina (telo) ima svoje granice i mogućnosti tako da čoveka ograničava ma koliko čovek imao volje i želje da dosegne razne mogućnosti pa i viši nivo svesnosti.

E sad što se tiče sedenje na dve solice:
Pošto živimo u svetu dualnosti tako da je sedenje na dve stolice u stvari zavaravanje sebe i drugih, ali opet sa druge strane ne treba nikako ići iz krajnosti u krajnost, tako da čoveku preostaje da ustane sa obe stolice i da krene srednjim putem, putem izmedju egzistencije i bića.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Koliko zapravo mi možemo učiniti?
PostPostano: sub nov 09, 2013 7:18 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: ned sep 01, 2013 1:50 pm
Postovi: 355
Mišljenja sam da je um krivac za bilo koje smanjene mogućnosti iz razloga pogrešne interpretacije. Npr. ako neko kaže “treće oko“, um smatra da je to negde iza glave ili u glavi. To je greška uma jer rukovodi klasifikacjom po inventaru važnosti. Smatram da je potrebno predefinisati um da bi um dozvoljavao i nadgledao razvoj.
Treće oko treba da je prvo oko, a telo treba gledati kao refleksiju koje ima ostala dva oka.
Sada bi mašinerija bila spremna za razvoj :glasses7:


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Koliko zapravo mi možemo učiniti?
PostPostano: sub nov 09, 2013 11:43 pm 
Offline
Moderator
Avatar

Pridružen/a: sri okt 10, 2007 7:18 pm
Postovi: 4118
Ostrov je napisao/la:
E sad što se tiče sedenje na dve solice:
Pošto živimo u svetu dualnosti tako da je sedenje na dve stolice u stvari zavaravanje sebe i drugih, ali opet sa druge strane ne treba nikako ići iz krajnosti u krajnost, tako da čoveku preostaje da ustane sa obe stolice i da krene srednjim putem, putem izmedju egzistencije i bića.

Ali egzistencija i biće su opet dvije stolice i samo gibanje između njih podrazumjeva nekakve poglede sa obje stolice istovremeno, i to isto ispada u nekakvo sjedenje na dvije stolice? Možda da se ostavi kamen na stolice da se ne izmaknu dok se hoda između? :)

A što se tiče pokušavanja vizualizacije druge stolice pa čak i uspjeha u tome, to je po meni opet egzistencijalna stolica ali još jedna koja se proglasila dušom, hoću reći, dušu nije potrebno izmišljati, zamišljati, jer je već tu, samo treba počistiti ili ugasiti/stišati mašinu da se to nešto uoči.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Koliko zapravo mi možemo učiniti?
PostPostano: ned nov 10, 2013 8:01 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: ned okt 04, 2009 11:42 am
Postovi: 1312
Ako itko može nešto učiniti to smo mi sami, no ako sebe percipiramo kao mašinu, tako ćemo i djelovati.

Ako k tome imamo i želje, stalno ćemo sebe dovoditi u očekivanje, a onda i u razočarenje i to će stalno biti položaj koji će se ticati dvije stolice. Točnije klackanja koje je poput praznog hoda ili lera...

Vizualizacija je pak samo produkt želje.

Za razliku od nje viđenje je dozvola sebi, bez potrebe, želje i očekivanja.

I tada nema granice, postoji samo vjerovanje da one postoje...netko je jednom rekao: "Granice ne postoje za one koji ih ne vide"...a tu dolazimo do mogućnosti....

Alf :blob:

_________________
www.udruga-trag.hr


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Koliko zapravo mi možemo učiniti?
PostPostano: ned nov 10, 2013 1:23 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: ned dec 09, 2012 2:34 am
Postovi: 788
promatrač je napisao/la:
Ostrov je napisao/la:
E sad što se tiče sedenje na dve solice:
Pošto živimo u svetu dualnosti tako da je sedenje na dve stolice u stvari zavaravanje sebe i drugih, ali opet sa druge strane ne treba nikako ići iz krajnosti u krajnost, tako da čoveku preostaje da ustane sa obe stolice i da krene srednjim putem, putem izmedju egzistencije i bića.

Ali egzistencija i biće su opet dvije stolice i samo gibanje između njih podrazumjeva nekakve poglede sa obje stolice istovremeno, i to isto ispada u nekakvo sjedenje na dvije stolice? Možda da se ostavi kamen na stolice da se ne izmaknu dok se hoda između? :)

A što se tiče pokušavanja vizualizacije druge stolice pa čak i uspjeha u tome, to je po meni opet egzistencijalna stolica ali još jedna koja se proglasila dušom, hoću reći, dušu nije potrebno izmišljati, zamišljati, jer je već tu, samo treba počistiti ili ugasiti/stišati mašinu da se to nešto uoči.
:thumbup:


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 93 post(ov)a ]  Stranica 1, 2, 3, 4, 5  Sljedeća

Vremenska zona: UTC + 01:00


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 14 gostiju.


Powered by phpBB © 2010 phpBB Group
BH (BIH) by Šehić Nijaz