Pozdrav svima!
Evo me "privirih" i ovamo
Hvala svima koji su podijelili svoja iskustva na ovom području /i onima koji će to tek učiniti/.
Možda se jednom odlučimo "projicirati" više nas na "astralni forum galaksije". Kakvo bi to tek iskustvo bilo!!!!!
Evo i jednog mog iskustva. Nadam se da nije predugačko. Buđenje svjesnosti /osobito iz stanja sanjanja/ u tzv. eteričnom tijelu u mojim "doživljajima" zna biti pomalo neugodno. Kako je s vama ostalima?
Spavam ležeći na stomaku. Budi me osjet nalik guranju i stiskanju po mojim leđima i ramenima – poput polaganog vibriranja (dizanja i spuštanja) kao da su moja leđa uzvisine i udoline koje se neprekidno polagano izmjenjuju, ili još bolje poput tijeka valova vode. Osjet nije uopće bolan, ali je intenzivan, živ i zapravo pomalo neugodan. Svjesna misao mi je da hoću da to prestane, izvijam leđa koliko mogu, pokušavam se pridići, ali to neravnomjerno talasanje ne prestaje. Pokušavam progovoriti, viknuti, ali glas ne izlazi iz usta, čak se i usta ne daju otvoriti. Uspjevam se pridići iz ležećeg položaja i sjesti na krevet, vidim crvenu (crvena je zaista) deku ispred sebe (samo što mi je percepcija bila pomalo drukčija, izmijenjena, nekako "mutna"), ponovno pokušavam viknuti, teškom mukom otvaram usta i pokušavam proizvesti zvuk, barem istisnuti zrak kroz otvorene usne i čak svojim rukama pokušavajući odagnati taj osjet /pa da – poput masiranja u jakuzziju, ali onda kada vi to ne želite/. Začudo, ne osjećam neki veliki strah, samo snažnu potrebu da se otresem tog kretanja mojih leđa. Konačno, uspijem istisnuti zrak iz pluća i kroz grlo, ali nije izišao nikakav glas, samo jedva čujan zvuk izdisanja, užasno sporog. U tom času javi se tiha spoznaja: ne mogu ispustiti zvuk glasa jer se nisam probudila, jer ono u čemu sam se probudila je ono što nazivaju eterično tijelo, a ja, moja svijest, sam "izašla" očito iz fizičkog i sada sam budna u tom eteričkom tijelu. Spoznavši to, odlučih jednostavno leći i pokušati "otići dalje". Tako jednostavno se ispružih na leđa, sa zidom točno povrh moje ležeće glave; od trenutka gornje spoznaje više ne osjećah to guranje po mom tijelu. Čim sam se ispružila u vodoravan položaj, započe silovit osjećaj kretanja – vodoravnog kretanja u smjeru uzduž tijela – kao da sam raketa, a glava mi je vrh te rakete i ja jednostavno bijah ispucana u vodoravnom smjeru. Brzina kretanja je bila silna i da je bila fizička adrenalin bi mi definitivno toliko skočio da bi vjerojatno izašao i iz mog tijela brzinom munje. Neobičan osjećaj kretati se tako tim neuobičajenim vodoravnim "uzdužnim" smjerom posve ravne linije. Svjest okoline kroz koju prolazim: kao da postoje neke pregrade: prazan prostor pa pregrada pa opet prazan prostor (imah dojam kao da je to neka prostorija i ja projurih kroz nju pa kroz zid, pa opet kroz prostor, pa kroz zid); dojam mi je ostao kao da sam prošla kroz tri takva prostora /zapitah se "gdje" ću se zaustaviti/ i prošavši kroz zadnji zid trećeg, uhvatih se kako se kretanje zaustavlja iza tog zida, u nekom četvrtom "prostoru", točno iza tog zida. U tom trenutku kad sam stala (a stajanje je bilo trenutačno, bez ikakvog osjećaja inercije, posve prirodno, kao da se nisam upravo bila kretala ogromnom brzinom), zapravo nisam stala, već sam se našla u nečemu poput turskog sjeda ni na čemu. Tada su se dogodile dvije stvari, tj. jedna se dogodila (a), drugu sam ja pomislila (b). I one su se ispreplele. Ono što se dogodilo je (a) da sam se tako našla sjedeći a u rukama mi "knjiga" koja se počela "listati". To zapravo nije bilo listanje, već kao da se dosta brzo jednostavno "materijalizirala" stranica po stranica knjige u mojim rukama, jedna na drugu (što je ostavljalo dojam listanja). Oko mene nema ničega, samo ta knjiga koju gledam iako nema niti nekog direktnog osvjetljenja/svjetla u prostoru oko mene. Listovi bijahu ispunjeni crtežima, gomilom crteža, i tekstom. Ostala su mi u sjećanju dva crteža: jedan crtež ljudskog oblika i koncentričnim krugovima s centrom u području trećeg oka; drugi crtež ljudskog dlana i oko jagodica i zglobova prstiju zadebljane crtice (pomislih, neko isijavanje energije). Ovo "listanje" i moje pregledavanje knjige nije "dugo" trajalo, a mogući i vrlo vjerojatan razlog tome je ono što sam bila počela misliti pri zastaju kretanja (b): misao bijaše, što ako se izgubim, što ako se ne budem mogla vratiti u svoje fizičko tijelo (jer osjećaj nelagode zbog "načina" buđenja nije sasvim nestao, što ako se zaista ne budem mogla vratiti u svoje fizičko tijelo. Budući da je ovo bila misao koju sam pomislila pri početku "listanja", cijelo pregledavanje te knjige je zapravo ostalo nepotpuno, jer se već nakon prve ili druge stranice moja svijest počela kao "udvostručavati" i ja polako postajah svjesna da ujedno i ležim u krevetu: dio mene je završavao s listanjem, a drugi dio se budio u fizičkom tijelu. I tako se i "uhvatih" ležeći na stomaku u svom krevetu, svjesna da sam sada posve u fizičkom tijelu otvorih (ovaj puta fizičke) oči.
To bi bilo jedno moje iskustvo.
Spyro,
Citat:
Osnovna razlika između "astralnog putovanja" i izlaženja iz tijela;
Astralno putovanje
JEST oblik "izlaženja" svijesti iz fizičkog tijela.